Kako prepoznate da li je on ON (ona ONA), da li po osjecaju, razumu... Da li ste izostrili to culo uceci na svojim greskama? Po cemu znate da je to zaista ona prava veza, ona prava osoba?
P.S. Molim samo ozbiljne komentare.
Ja verovala sam u ono što sam osećala. U ono što sam mislila. Time sam se vodila i vladala. Očito, da mi to beše kobna greška.
Nisam ja ništa izoštrila. Ostala sam i dalje, ista. Malo više "pomerena" za neke stvari, ali to je moja stvar i što se ja loše nosim s tim.
Ja znam po čemu mene prepoznaće.
Prepoznala bih po tome, što bi ostao, kada je najteže. Što bi me nasmejavao. Što nikada ne bi nikada dao na mene, jer bi znao ko sam i kakva. Što mi nikada ne bi zlo naneo. Jednostavno, što bi imao herca da mi izađe na crtu i da se ne boji ničega. Da ima snage i volje. Želje. Po tome, što me ne bi ispustio. I preko noći, tako lako odrekao. I odbacio. Neko ko bi bio sposoban, da kaže ono šta misli, a da bira reči. Ko bi mi pokazao, kako je život lep i kako nisu svi muškarci lažljiva i neverna đubrad. Kome bi ja bila dovoljna, jedina, najbolja. Dubinski verujem, da taj čovek od mene nikada ne bi odustao, kada bi znao šta u mojojoj duši je. I kakva sma ja kao čovek.
Po tome bih prepoznala. Da je to - to. I neko meni namenjen.
Prepoznala bih po tome, što bi on meni bio po prvi put u životu, sve ono što sam ja bila ljudima, koje sam volela.
