Da li je svaki nacionalista potencijalni fašista?

Inače sam postavljač teme pokazuje nerazumevanje desne političke scene svrstavajući sve u nacionaliste i izjednačavajući nacionaliste sa šovinistima, fašistima, nacistima i ostalim bla bla left-wing idiotizmima.

Srpska nacionalistička scena može se u grubo podeliti na dve grupe, tradicionaliste i to je većina onih koji se ovde predstavljaju kao nacionalisti. Oni su u bezopasna grupa zainteresovana pre svega za neku matricu koju im nameću libtardski naratori gde pokušavaju da se opravdaju pred istima. Druga grupa su strukturni desničari zainteresovani za strukture moći i koji su spremni da se bore sa ljevičarima za tu moć i oni su ono što bi libtardi nazvali pravim fašistima.
 
Zapadni mediji s ciljem disreditacije već blizu pune 4 decenije,Srbima pripisuju nacionalizam.Nije ta etiketa rezervisana samo za SRS i otcepljeno krilo te partije SNS nego i manje više za sve srpske političke partije i narod u celini
Vecina Srba, ali takodje i vecina ostalih balkanaca jesu nacionalisti, pre svega zato sto im se namece taj narativ.
Te price o tome da zapad pravi narative i da zele da uniste Srbiju su propagandne price, da zapad zeli da unisti Srbiju dovoljno je da uvedu sankcije i Srbija bi bila u kolapsu u jako kratko vreme. A interesantno je kako se taj narativ primio do te mere da s jedne strane SNS-ovci tvrde da "obojena revolucija" dolazi s zapada i da zapad podrzava studente, a s druge strane pristalice studenata i mnogi protivnici SNS-a tvrde kako zapad podrzava Vucica, uglavnom uvek se za negativan uticaj optuzuje zapad
Inače sam postavljač teme pokazuje nerazumevanje desne političke scene svrstavajući sve u nacionaliste i izjednačavajući nacionaliste sa šovinistima, fašistima, nacistima i ostalim bla bla left-wing idiotizmima.
Iz tvoje izjave se vidi da si procitao samo naslov, ali to te nije sprecilo da krenes u prozivke.
Tekst je napisao doktor nauka i profesor istorije s univerziteta de santiago de compostela.
 
Autor: Xosé M. Núñez Seixas, istoričar i profesor universidade de santiago de compostela
Nacionalizam se često povezuje s desničarskom politikom i autoritarnim režimima širom sveta. U demokratskim društvima, termin „nacionalizam“ često nosi prizvuk nacionalnog šovinizma – ideje o superiornosti sopstvene nacije i građana – ali slika je složenija nego što se čini.

Granica između patriotizma i nacionalizma nije jasna, razlikuju se samo po stepenu intenziteta. Ljubav prema domovini može se lako razlikovati od ekstremnog nacionalizma, koji često uključuje isključivost i ksenofobiju. Patriotizam je oblik slabijeg nacionalizma, dok radikalni nacionalizam često vodi ka netoleranciji.
Dodatnu složenost donosi subnacionalni ili manjinski nacionalizam, koji se češće vezuje za levičarske i progresivne ideje. Mnoge političke stranke širom sveta koriste termin „nacionalista“ bez desničarskih konotacija, predstavljajući naciju kao sredstvo emancipacije i samoodređenja određenog teritorijalnog entiteta.
Primeri uključuju Nacionalnu partiju Surinama (1946), Baskijsku nacionalističku stranku (1895), Škotsku nacionalnu partiju (1934) i Galicijski nacionalistički blok (1982). Neki od istaknutih levičarskih pokreta, poput irskog Sinn Féina, imaju snažnu nacionalističku ideologiju, dok drugi, poput velškog Plaid Cymru, promovišu eko-socijalističke principe.
To ne znači da su manjinski ili subnacionalni nacionalizmi imuni na uticaj radikalne desnice. Belgijska stranka Vlaams Belang i Katalonska alijansa su savremeni primeri krajnje desnog manjinskog nacionalizma. Ako se osvrnemo na prošlost, Organizacija ukrajinskih nacionalista i Flamanska nacionalna unija zauzimale su sličan politički prostor tokom međuratnog perioda.
Uprkos ovim nijansama, nacionalistička ideologija često lako sklizne ka fašizmu. Oživljavanje etničkog nacionalizma krajem dvadesetog veka dodatno je učvrstilo ovu vezu, često se oslanjajući na koncepte nativizma i populizma da bi podstaklo pokrete poput Trampovog „Make America Great Again“, Putinovog iredentizma i hindu nacionalizma (Hindutva) u Indiji.
Malo ko bi osporio da fašizam naglašava značaj nacije ili da je nacionalizam stub svake fašističke ideologije, ipak, veza između nacionalizma i fašizma ostaje nedovoljno istražena.

Etnički nacionalizam i rođenje fašizma
Fašistička ideologija se često smatra neizbežnim ishodom etničkog nacionalizma iz XIX veka. Podstaknuta evropskim imperijalizmom i Velikim ratom, ideja nacije postajala je sve više šovinistička, rasistička i ksenofobična.
Ovo etničko skretanje nacionalizma bilo je ključno u njegovom pretvaranju u instrument fašizma, kao i u oblikovanju različitih verzija radikalne desnice, od „fašistizovanog“ konzervativizma do eksplicitnih autoritarnih režima.
U većini teorija o fašizmu, nacionalizam je povezan sa idejom nacije kao organske celine, gde su kriterijumi za pripadnost zasnovani na „objektivnim“ istinama kao što su jezik, krv i tlo, istorija i tradicija. Međutim, koncepti poput porekla, istorije i teritorije nisu isključivo fašistički ili autoritarni. Mnoge od ovih karakteristika mogu se naći i u liberalnim i republikanskim definicijama nacije, koje podrazumevaju „kulturnu zajednicu“ unutar koje se gradi građansko društvo.
Mnogi savremeni progresivni politički pokreti u Evropi – poput irskog Sinn Féina – imaju korene u radikalnom nacionalizmu iz ranog XX veka, ali danas zastupaju otvoren i tolerantan pogled na društvo, suprotan fašizmu.
Dakle, svaki fašista jeste nacionalista, ali nije svaki nacionalista, čak ni potencijalno, fašista. Ovo postavlja pitanje kako tačno fašizam koristi nacionalizam za ostvarenje svojih ciljeva. Po mom mišljenju, postoji specifičan fašistički koncept i upotreba nacionalizma.

Fašistički nacionalizam, u pet tačaka


Fašisti vide naciju kao jedinstvenu organsku celinu koja povezuje ljude ne samo kroz njihovo poreklo, već i kroz trijumf volje. Kao takva, ona postaje pokretačka i ujedinjujuća snaga koja mobilizuje mase ka zajedničkom cilju. Međutim, fašisti moraju da prisvoje nacionalizam kako bi ga prilagodili svojim interesima.

Da bi služila fašizmu, ideja nacije mora biti usklađena sa ključnim principima fašističke ideologije: konceptom revolucije, korporativnom vizijom društvenog poretka, čistoćom rase (definisane biološki ili kulturno) i društvenom relevantnošću iracionalnih vrednosti. Raznovrsnost nacionalističkih tradicija takođe doprinosi geografskoj heterogenosti fašizma.
Iako nacionalizam počiva na starim komponentama, fašizam ih je spojio u novu ideju. Tako je nastao „generički“ fašistički koncept nacije, koji se može raščlaniti na najmanje pet specifičnih karakteristika:
  1. Paramilitaristički pogled na društvene veze i nacionalni karakter: Nacija se stalno nalazi u stanju vojne pripravnosti, što znači da su vojničke vrednosti discipline, jedinstva komandovanja i žrtvovanja iznad svih individualnih prava. Celokupan društveni poredak oblikovan je prema paramilitarnoj strukturi, zbog čega društvo postaje svojevrsna kasarna. Ovo objašnjava i sklonost fašizma ka teritorijalnom ekspanzionizmu, težnji ka imperiji i ratu – faktori koji omogućavaju da se nacija neprekidno ujedinjuje i mobilizuje oko zajedničkog cilja.
  2. Darvinistički pogled na društvo – „opstanak najjačih“: Ovakav pristup vodi ka isključivanju „drugih“ (definisanih kroz rasne, kulturne, jezičke ili druge razlike), verovanju u apsolutni suverenitet sopstvene nacije i opravdanju nasilja nad neprijateljima, kako unutrašnjim tako i spoljnim. Kao prirodna posledica ovakvog pristupa nastaje imperijalizam, koji proizilazi iz afirmativnog karaktera nacije.
  3. Nacija iznad svega, uključujući religiju: Fašističke vlade su u teoriji uvek bile nezavisne od religije. Gde god su došle na vlast, fašistički pokreti su sklapali određene sporazume sa crkvom, ali fašizam uvek postavlja religiju i Boga na podređeno mesto u svojoj hijerarhiji principa – bilo eksplicitno ili implicitno. Nacija ostaje apsolutni prioritet.
  4. Jedinstvo države, kulture i nacije: Kada je reč o odnosu između nacije i države, fašistička nacija se ne nalazi ni iznad ni ispod države. Ona se istovremeno poistovećuje sa državom, ali je i prevazilazi – koncept poznat kao „nacional-etatizam“.
  5. Slepa vera u harizmatičnog vođu: Fašistička ideja nacije zahteva apsolutno poverenje u jednog, svemoćnog vođu. U nacističkoj Nemačkoj ovaj princip je bio poznat kao Führerprinzip, ideja da reč Führera ima veću težinu od bilo kog pisanog zakona. Ovo preobražava figuru nacionalnog heroja ili utemeljitelja iz XIX veka u nešto daleko uzvišenije. Fašistički vođa prisvaja i utelovljuje osobine svih nacionalnih heroja koji su mu prethodili.

    ------------------------------------------
    Da li je Srbija, pod vođstvom SNS-a i AV-a, na korak od fašizma, ili je AV zapravo fašista?
    Da li bi studenti trebalo da prihvate socijalističke principe i socijalizam ?
Jesam
 
Iz tvoje izjave se vidi da si procitao samo naslov, ali to te nije sprecilo da krenes u prozivke.
Tekst je napisao doktor nauka i profesor istorije s univerziteta de santiago de compostela.
Nemoj da brineš, nisam ni mislio da si ti napisao pomenuti tekst. Uobičajan tekst o karakteristikama desnih opcija. Iskreno mislio sam da je autor našeg porekla, možda sa FPN ili nekog soroševskog instituta.

Moj prigovor je pre svega usmeren na tvoje sudove i stavove i stavove većine drugih učesnika u raspravi za koje takođe sumnjam da su pročitali tekst (da li si ga uopšte i sam pročitao) a koji su vrlo "upućeno" govorili o srpskom nacionalizmu i srpskom fašizmu. Neupućenost, neznanje i predrasude su kvaliteti ove teme što svakako određuje i odlike rasprave
 
Ne, veliko ne.

SNS ne spada pod nacionalniste, više su liberali, prodane duše.

Ja sam rodoljub, nacionalista ali ne mrzim okolne narode, zašto bi? Političari su zarad velike svote novca posvadjale narode unazad 200 godina.
Provikavaj se na denacifikaciju kojoj ćeš biti izložen kada obijeni revolucionari budu jednom došli na vlast i ti i tvoji istomišljenici više ne budete potrebni Drugoj Srbiji.
 
Ma kakvi desničari.
Ja sam desničar. Desničari čuvaju svoju zemlju i narod od stranog uticaja a ovi sve rade suprotno.
Problem je sto je nekada politika i ekonomija bila spojena, a onda su neoliberali to razdvojili i fino to upakovali.
Uglavnom ni komunizam ni socijalizam ne negiraju naciju tj i oni mogu i cesto jesu patriote.
Razlika je u tome sto u komunizmu radnici kontrolisu sredstva za proizvodnju. Drugim recima radnici su vlasnici fabrika.
U komunizmu svi treba da dobiju jednak deo pite.


U socijalizmu postoji privatno vlasnistvo i sredstva za proizvodnju mogu biti u privatnim rukama, ali kljucne industrije su po pravilu u rukama drzave, takodje drzava ima duznost da postoji socijalna pravda, tj da ne bude prevelike nejednakosti, i generalno porezi su veci kao i socijalna izdavanja.
U socijalizmu je bitno ko ce dobiti koliki komad pite, ne mora biti jedan ali ne smeju biti prevelike razlike.

U kapitalizmu, u sadasnjem obliku neoliberalizmu gotovo sve po pravilu treba da bude u privatnim rukama, drzava ima ogranicenu i malu ulogu, porezi su manji, i socijalna jednakost je vise ostavljena na samim gradjanima i radnicima, glavnu rec vode firme, kompanije, preduzetnici.
Ovde je vazno da pita bude sto veca, a koliko ce ko dobiti je manje bitno, racuna se da ce samo trzisteisporuciti da svako dobije onoliko koliko je zasluzio (mada se to uglavnom ne desava).

Uglavnom i socijalista moze biti patriota, ali uglavnom nisu nacionalisti, nacionalizam je uglavnom vezan za desnicu, a fasizam je ekstremna verzija desnice.
 
Vecina Srba, ali takodje i vecina ostalih balkanaca jesu nacionalisti, pre svega zato sto im se namece taj narativ.
Te price o tome da zapad pravi narative i da zele da uniste Srbiju su propagandne price, da zapad zeli da unisti Srbiju dovoljno je da uvedu sankcije i Srbija bi bila u kolapsu u jako kratko vreme. A interesantno je kako se taj narativ primio do te mere da s jedne strane SNS-ovci tvrde da "obojena revolucija" dolazi s zapada i da zapad podrzava studente, a s druge strane pristalice studenata i mnogi protivnici SNS-a tvrde kako zapad podrzava Vucica, uglavnom uvek se za negativan uticaj optuzuje zapad

Iz tvoje izjave se vidi da si procitao samo naslov, ali to te nije sprecilo da krenes u prozivke.
Tekst je napisao doktor nauka i profesor istorije s univerziteta de santiago de compostela.
U zapadnjačkom narativu o exjugoslovenskom prostoru etiketa nacioanalista rezervisana je isključivo za Srbe.
I uvodili su sankcije.Više sa namerom da unište Srbe u Krajini,Kosovu i Metohiji,delimično u Bosni i Hercegovini pa i u Crnoj Gori.
Tako ta tvrdnja o neprijateljskim namerma zapadnjaka prema Srbiji i Srbima i nije bez osnova.
 
Da li je Srbija, pod vođstvom SNS-a i AV-a, na korak od fašizma, ili je AV zapravo fašista?
Da li bi studenti trebalo da prihvate socijalističke principe i socijalizam ?
1. Не, ни близу...
Суштина сукоба између Вучића и неолибералне клапе, овде и ван Србије је његов економски патриотизам и вештина којом је "заузео" сав политички простор и не дозвољава ником од опозиције да партиципира у деоби економске фере, што је њима једини циљ.
Вучићев национализам је сведен на вербалну борбу, и одбијање потпуне и апсолутне послушности неким утицајима споља, али највише их нервира његово одбијање да одустане од српских националних интереса, који су јасни већ неких 200 година.
Зато му и приписују тај "фашизам", јер све што омета њихова мешања у балканске послове- за њих је недопустиво.
2. Студенти могу да прихвате коју год желе идеолошку матрицу, то је њихово право и избор.
Но, ако заиста желе да угрозе Вучићеву власт и доминацију- ту, на левици (али изворној, аутентичној!) потпуно је празно; ми ту немамо ни једну организацију ни странку, а ту је Вучића најлакше "напасти", будући да је причично "испустио" контролу над крупним капиталом, да су радничка права потпуно запуштена, да је село економски девастирано увозом јефтине конкурентске робе сумњивог квалитета.
Ко ту први почне да гради позицију- брзо ће бити у позицији да угрози Вучићеву доминацију.
 
Autor: Xosé M. Núñez Seixas, istoričar i profesor universidade de santiago de compostela
Nacionalizam se često povezuje s desničarskom politikom i autoritarnim režimima širom sveta. U demokratskim društvima, termin „nacionalizam“ često nosi prizvuk nacionalnog šovinizma – ideje o superiornosti sopstvene nacije i građana – ali slika je složenija nego što se čini.

Granica između patriotizma i nacionalizma nije jasna, razlikuju se samo po stepenu intenziteta. Ljubav prema domovini može se lako razlikovati od ekstremnog nacionalizma, koji često uključuje isključivost i ksenofobiju. Patriotizam je oblik slabijeg nacionalizma, dok radikalni nacionalizam često vodi ka netoleranciji.
Dodatnu složenost donosi subnacionalni ili manjinski nacionalizam, koji se češće vezuje za levičarske i progresivne ideje. Mnoge političke stranke širom sveta koriste termin „nacionalista“ bez desničarskih konotacija, predstavljajući naciju kao sredstvo emancipacije i samoodređenja određenog teritorijalnog entiteta.
Primeri uključuju Nacionalnu partiju Surinama (1946), Baskijsku nacionalističku stranku (1895), Škotsku nacionalnu partiju (1934) i Galicijski nacionalistički blok (1982). Neki od istaknutih levičarskih pokreta, poput irskog Sinn Féina, imaju snažnu nacionalističku ideologiju, dok drugi, poput velškog Plaid Cymru, promovišu eko-socijalističke principe.
To ne znači da su manjinski ili subnacionalni nacionalizmi imuni na uticaj radikalne desnice. Belgijska stranka Vlaams Belang i Katalonska alijansa su savremeni primeri krajnje desnog manjinskog nacionalizma. Ako se osvrnemo na prošlost, Organizacija ukrajinskih nacionalista i Flamanska nacionalna unija zauzimale su sličan politički prostor tokom međuratnog perioda.
Uprkos ovim nijansama, nacionalistička ideologija često lako sklizne ka fašizmu. Oživljavanje etničkog nacionalizma krajem dvadesetog veka dodatno je učvrstilo ovu vezu, često se oslanjajući na koncepte nativizma i populizma da bi podstaklo pokrete poput Trampovog „Make America Great Again“, Putinovog iredentizma i hindu nacionalizma (Hindutva) u Indiji.
Malo ko bi osporio da fašizam naglašava značaj nacije ili da je nacionalizam stub svake fašističke ideologije, ipak, veza između nacionalizma i fašizma ostaje nedovoljno istražena.

Etnički nacionalizam i rođenje fašizma
Fašistička ideologija se često smatra neizbežnim ishodom etničkog nacionalizma iz XIX veka. Podstaknuta evropskim imperijalizmom i Velikim ratom, ideja nacije postajala je sve više šovinistička, rasistička i ksenofobična.
Ovo etničko skretanje nacionalizma bilo je ključno u njegovom pretvaranju u instrument fašizma, kao i u oblikovanju različitih verzija radikalne desnice, od „fašistizovanog“ konzervativizma do eksplicitnih autoritarnih režima.
U većini teorija o fašizmu, nacionalizam je povezan sa idejom nacije kao organske celine, gde su kriterijumi za pripadnost zasnovani na „objektivnim“ istinama kao što su jezik, krv i tlo, istorija i tradicija. Međutim, koncepti poput porekla, istorije i teritorije nisu isključivo fašistički ili autoritarni. Mnoge od ovih karakteristika mogu se naći i u liberalnim i republikanskim definicijama nacije, koje podrazumevaju „kulturnu zajednicu“ unutar koje se gradi građansko društvo.
Mnogi savremeni progresivni politički pokreti u Evropi – poput irskog Sinn Féina – imaju korene u radikalnom nacionalizmu iz ranog XX veka, ali danas zastupaju otvoren i tolerantan pogled na društvo, suprotan fašizmu.
Dakle, svaki fašista jeste nacionalista, ali nije svaki nacionalista, čak ni potencijalno, fašista. Ovo postavlja pitanje kako tačno fašizam koristi nacionalizam za ostvarenje svojih ciljeva. Po mom mišljenju, postoji specifičan fašistički koncept i upotreba nacionalizma.

Fašistički nacionalizam, u pet tačaka


Fašisti vide naciju kao jedinstvenu organsku celinu koja povezuje ljude ne samo kroz njihovo poreklo, već i kroz trijumf volje. Kao takva, ona postaje pokretačka i ujedinjujuća snaga koja mobilizuje mase ka zajedničkom cilju. Međutim, fašisti moraju da prisvoje nacionalizam kako bi ga prilagodili svojim interesima.

Da bi služila fašizmu, ideja nacije mora biti usklađena sa ključnim principima fašističke ideologije: konceptom revolucije, korporativnom vizijom društvenog poretka, čistoćom rase (definisane biološki ili kulturno) i društvenom relevantnošću iracionalnih vrednosti. Raznovrsnost nacionalističkih tradicija takođe doprinosi geografskoj heterogenosti fašizma.
Iako nacionalizam počiva na starim komponentama, fašizam ih je spojio u novu ideju. Tako je nastao „generički“ fašistički koncept nacije, koji se može raščlaniti na najmanje pet specifičnih karakteristika:
  1. Paramilitaristički pogled na društvene veze i nacionalni karakter: Nacija se stalno nalazi u stanju vojne pripravnosti, što znači da su vojničke vrednosti discipline, jedinstva komandovanja i žrtvovanja iznad svih individualnih prava. Celokupan društveni poredak oblikovan je prema paramilitarnoj strukturi, zbog čega društvo postaje svojevrsna kasarna. Ovo objašnjava i sklonost fašizma ka teritorijalnom ekspanzionizmu, težnji ka imperiji i ratu – faktori koji omogućavaju da se nacija neprekidno ujedinjuje i mobilizuje oko zajedničkog cilja.
  2. Darvinistički pogled na društvo – „opstanak najjačih“: Ovakav pristup vodi ka isključivanju „drugih“ (definisanih kroz rasne, kulturne, jezičke ili druge razlike), verovanju u apsolutni suverenitet sopstvene nacije i opravdanju nasilja nad neprijateljima, kako unutrašnjim tako i spoljnim. Kao prirodna posledica ovakvog pristupa nastaje imperijalizam, koji proizilazi iz afirmativnog karaktera nacije.
  3. Nacija iznad svega, uključujući religiju: Fašističke vlade su u teoriji uvek bile nezavisne od religije. Gde god su došle na vlast, fašistički pokreti su sklapali određene sporazume sa crkvom, ali fašizam uvek postavlja religiju i Boga na podređeno mesto u svojoj hijerarhiji principa – bilo eksplicitno ili implicitno. Nacija ostaje apsolutni prioritet.
  4. Jedinstvo države, kulture i nacije: Kada je reč o odnosu između nacije i države, fašistička nacija se ne nalazi ni iznad ni ispod države. Ona se istovremeno poistovećuje sa državom, ali je i prevazilazi – koncept poznat kao „nacional-etatizam“.
  5. Slepa vera u harizmatičnog vođu: Fašistička ideja nacije zahteva apsolutno poverenje u jednog, svemoćnog vođu. U nacističkoj Nemačkoj ovaj princip je bio poznat kao Führerprinzip, ideja da reč Führera ima veću težinu od bilo kog pisanog zakona. Ovo preobražava figuru nacionalnog heroja ili utemeljitelja iz XIX veka u nešto daleko uzvišenije. Fašistički vođa prisvaja i utelovljuje osobine svih nacionalnih heroja koji su mu prethodili.

    ------------------------------------------
    Da li je Srbija, pod vođstvom SNS-a i AV-a, na korak od fašizma, ili je AV zapravo fašista?
    Da li bi studenti trebalo da prihvate socijalističke principe i socijalizam ?
Naravno da je AV fasista ,sve karakteristike fasizma se nalaze u drustvu.Glorifikacija cetnika i zaborav za antifasiste osim kad odgovaraju za podizanje mrznje i nacionalizma u drustvu kao np sjecanje na zrtve u Jasenovcu ili na bitkci na Kozari.Sirenje propagande i prekoretanje istorijskih cinjenica. Preuzimanje svih medija na drzavnom nivou u korist propagande itd.
 
Poslednja izmena:
U zapadnjačkom narativu o exjugoslovenskom prostoru etiketa nacioanalista rezervisana je isključivo za Srbe.
I uvodili su sankcije.Više sa namerom da unište Srbe u Krajini,Kosovu i Metohiji,delimično u Bosni i Hercegovini pa i u Crnoj Gori.
Tako ta tvrdnja o neprijateljskim namerma zapadnjaka prema Srbiji i Srbima i nije bez osnova.
Kolega, vodiš polemiku sa nekim ko najočiglednije ima potrebu da dokazuje svoju izuzetnost zastupanjem stavova koji su potpuno oprečni onome što (u proseku) zastupaju ostali pripadnici grupe kojoj i on pripada.

Takvima su (svi ostali) Srbi krivi što ih okolni nacionalisti pljuju.
 
U zapadnjačkom narativu o exjugoslovenskom prostoru etiketa nacioanalista rezervisana je isključivo za Srbe.
I uvodili su sankcije.Više sa namerom da unište Srbe u Krajini,Kosovu i Metohiji,delimično u Bosni i Hercegovini pa i u Crnoj Gori.
Tako ta tvrdnja o neprijateljskim namerma zapadnjaka prema Srbiji i Srbima i nije bez osnova.
Postojao je tzv Z4 plan, koji je Milan Babic hteo da prihvati, ali je bio sabotiran od strane Milosevica, on je na kraju potpisao taj plan, ali to je vec bilo uoci Oluje i vec je bilo kasno. Takodje ne treba zaboraviti da se Milosevic neprijateljski postavio prema zapadu i vukao je sve moguce pogresne korake, i na kraju mso dobili pogresnu stranu batine, tragedija je sto se Srbija pocela izvlaciti iz gliba nakon pada Milosevica, ali je na kraju pobedom SNSa 2012 ponovo napravljen korak unazad. Da je zapad hteo da unisti Srbiju, sve to bi drugacije izgledalo, smesne su te price da na vrhuncu svoje moci zapad sa svojih skoro milijardu ljudi je hteo da unisti Srbiju, a nije mogao..
Obicna propagandisticka prica ultranacionalista koji sve rade sto im je u mogucnosti da odrze svoj narativ i sve probleme za koji su oni sami najvise krivi prebace na druge.
 
Svaki nacionalista je po svojoj definiciji fašista.
Svaki fašista je nacionalista, ne obrnuto.

Nacionalizam je u osnovi ideologija ili osećaj pripadnosti i lojalnosti sopstvenoj naciji, uz uverenje da nacija treba da ima političku samostalnost (najčešće kroz sopstvenu državu). Fašizam je autoritarna i totalitarna ideologija koja teži centralizovanju vlasti, ukidanju demokratije, potiranju individualnih sloboda i najčešće uključuje nasilje, kult vođe, militarizam i agresivni šovinizam. Nacionalizam jeste jedan od elemenata fašizma, ali sam po sebi nije dovoljan da bi neko bio fašista.
 
Svaki fašista je nacionalista, ne obrnuto.

Nacionalizam je u osnovi ideologija ili osećaj pripadnosti i lojalnosti sopstvenoj naciji, uz uverenje da nacija treba da ima političku samostalnost (najčešće kroz sopstvenu državu). Fašizam je autoritarna i totalitarna ideologija koja teži centralizovanju vlasti, ukidanju demokratije, potiranju individualnih sloboda i najčešće uključuje nasilje, kult vođe, militarizam i agresivni šovinizam. Nacionalizam jeste jedan od elemenata fašizma, ali sam po sebi nije dovoljan da bi neko bio fašista.
Vidim da ovde mnogi brkaju Neonaciste,od Nacionalista.
 
Postojao je tzv Z4 plan, koji je Milan Babic hteo da prihvati, ali je bio sabotiran od strane Milosevica, on je na kraju potpisao taj plan, ali to je vec bilo uoci Oluje i vec je bilo kasno. Takodje ne treba zaboraviti da se Milosevic neprijateljski postavio prema zapadu i vukao je sve moguce pogresne korake, i na kraju mso dobili pogresnu stranu batine, tragedija je sto se Srbija pocela izvlaciti iz gliba nakon pada Milosevica, ali je na kraju pobedom SNSa 2012 ponovo napravljen korak unazad. Da je zapad hteo da unisti Srbiju, sve to bi drugacije izgledalo, smesne su te price da na vrhuncu svoje moci zapad sa svojih skoro milijardu ljudi je hteo da unisti Srbiju, a nije mogao..
Obicna propagandisticka prica ultranacionalista koji sve rade sto im je u mogucnosti da odrze svoj narativ i sve probleme za koji su oni sami najvise krivi prebace na druge.
Nisam napisao da su zapadnjaci hteli da unište Srbiju nego Srbe u ostatku Jugoslavije i u srpskoj oblasti KiM a slabljenje Srbije kroz sankcije služilo je tom cilju.
 
Ne moras da ih mrzis ali ako drustvo pravi reviziju cetnika koji su napravili strasne zlocine nad manjinama,kako mislis da se te manjinje osjecaju u takvom drustvu ?
To je najveci paradoks, da se u medijima namece pricao u vezi s zapadom: Ko je pobedio 1945? A upravo u Srbiji neodgovorni pojedinci i ultranacionalisti rehabilituju zlocince iz 2 svetskog rata, i ignorise se cinjenica da su cetnici bili naoruzavani od strane italijana i bukvalno se vodili kao talijanska milicija, tj njihova paravojna formacija, u bitci na Sutjesci su ucestovali na strani okupatora protiv partizana, takodje su ucestovali u bitci na Neretvi na samom pocetku, ali su ih Nemci razoruzali jer im nisu verovali (posto se povremeno jesu borili i protiv Nemaca).
 
To je najveci paradoks, da se u medijima namece pricao u vezi s zapadom: Ko je pobedio 1945? A upravo u Srbiji neodgovorni pojedinci i ultranacionalisti rehabilituju zlocince iz 2 svetskog rata, i ignorise se cinjenica da su cetnici bili naoruzavani od strane italijana i bukvalno se vodili kao talijanska milicija, tj njihova paravojna formacija, u bitci na Sutjesci su ucestovali na strani okupatora protiv partizana, takodje su ucestovali u bitci na Neretvi na samom pocetku, ali su ih Nemci razoruzali jer im nisu verovali (posto se povremeno jesu borili i protiv Nemaca).
Četnici su sarađivali sa italijanskom vojskom jer je italijanska vojska spasavala Srbe od hrvatskog i muslimanskog noža.
 
Nisam napisao da su zapadnjaci hteli da unište Srbiju nego Srbe u ostatku Jugoslavije i u srpskoj oblasti KiM a slabljenje Srbije kroz sankcije služilo je tom cilju.
Zasto bi to radili? Srbi su na KiM bili manjina i pre 2 svetskog rata i u SFRJ je JNA imala problema s njima i gusila pobune, nakon katastrofalne politike Milosevica situacija je skroz otisla van kontrole. Milosevic je zasrao sve sto se zasrati moglo.
U RSK kad su bili izbori je pobedio M. Babic, zatim su ponavljani izbori dok nisu uspeli da nameste da pobedi M. Martic koji je bio Miloseviceva marioneta i to je bio poslednji ekser u mrtvacki sanduk Srba iz RSK, Milan Babic je bio mnogo realniji i stvari bi mozda zavrsile bez masovnog egzodusa, a sto se same RSK tice ko nas je sve vodio i kako su stvari radjene- nije ni cudo sto smo prosli tako kako smo prosli.
U republici Srpskoj su bili bolje organizovani, narocito vojska koja je bila mnogo bolja i disciplinovanija od vojske RSK.
 
To je najveci paradoks, da se u medijima namece pricao u vezi s zapadom: Ko je pobedio 1945? A upravo u Srbiji neodgovorni pojedinci i ultranacionalisti rehabilituju zlocince iz 2 svetskog rata, i ignorise se cinjenica da su cetnici bili naoruzavani od strane italijana i bukvalno se vodili kao talijanska milicija, tj njihova paravojna formacija, u bitci na Sutjesci su ucestovali na strani okupatora protiv partizana, takodje su ucestovali u bitci na Neretvi na samom pocetku, ali su ih Nemci razoruzali jer im nisu verovali (posto se povremeno jesu borili i protiv Nemaca).
Problem je sto ih drzava i sud rehabilituje ,neodgovorni pojedinci postoje u svakom drustvu
 
Četnici su sarađivali sa italijanskom vojskom jer je italijanska vojska spasavala Srbe od hrvatskog i muslimanskog noža.
Italijani su "spasavali" Srbe jer su zlocini NDH dovodili do velikog priliva u redove partizana, pa su im tu cetnici isli na ruku jer su ih mogli koristiti protiv partizana, sto i jesu radili. Kasnije su cetnici saradjivali i sa ustasama i zajedno su se povlacili ka Austriji.
Zato što je zapadni svet u tome prepoznao svoj interes.
Koji interes? Sta zapad dobija s time? Apsolutno nista, ne bi radili Dejtonski sporazum vec bi naoruzali armiju bih do zuba da su hteli da se rese rep. Srpske.
Hteli su da zavrse rat sto je pre moguce, na pocetku je JNA dobila zeleno svetlo da sve zavrsi, no nakon sto je JNA zauzela karaule u Sloveniji i trebala da krene s daljim operaciama- dobili su naredjenje o povlacenju, a tu odluku je doneo, cik pogodi- S. Milosevic.
Covek koji je sve zasrao, i nikako mi nije jasno kako je mogao dobiti izbore 1997 cak i uz svu propagandu, a da je izgubio te izbore mozda bi problem na KiM bio drugacije resen.
 

Back
Top