Da li je Srbija ikada imala dobru vlast?

Obrenovići.....
Izvini, ne želim da ulazim u bilo kakve ideološke polemike, međutim Srbija je pod Obrenovićima bila toliko bedna i u jadnom kolonijalnom položaju da recimo Austrougarska nije smatrala za potrebno da produži važenje Tajne konvencije da se ne bi obavezivala Srbiju koju je javno nazivala zanemarljivom veličinom.

Zanimljovo je da mnogohvaljeni Miloš Obrenović 1830. nije postigao ni formalnu nezavisnost Srbije (kao Grčka) niti bilo kakvo ozbiljno teritorijalno proširenje Srbije - Rusi su u tom momentu bili pod Carigradom a Turci potpuno bespomoćni, i da Miloš Obrenović nije ubio Karađorđa i Kosovo i Raška, i Niši i Pirot i Vranje i Crna Gora bi se još tada našli u Srbiji.

Miloš Obrenović je inače direktno i sistematski najkratkovidije moguće (a posebno vlastoljubivi Knez Mihajllo) podsticao bugarske teritorijalne apetite prema čisto srpskim krajevima koji su inače činili kičmu srpske srednjovekovne države Nemanjića (Niš, Leskovac i Vranje su bili pod Srbijom daleko duže nego Beograd - od vladavine Stefana Nemanje do znatno posle Kosovskog boja, Tuci su ih oteli tek od despota Đurđa Brankovića). To Knezu Mihajlu uopšte nije smetalo da sve to blanko nudi Bugarima ne bi li ga prihvatili za srpsko-bugarskog cara.

Isuviše olako se iz ideoloških razloga “mir” i razna “jugoslovenstva” i “bratstva i jedinstva” svesno prelazi preko činjenice da su upravo Knez Mihajlo o Obrenovići svojom politikom crtali granice Bugarske egzarhije - tada knez, bidući Kralj Milan je na sve načine vršio pritisak na Srbe iz Niša, Pirota, Leskovca o Vranja da se izjasne za Bugarsku egzarhiju, da bi posle samo par meseci po njenom uspostavljanju ustanovio da Bugari njeno uspostavljanje korise za početak opšteg etnocida nad Srbima.

Knez Mihajlo (i negov pokorni sluga mitropolit Mihajlo Jovanović, uz habzburške Srbe koji su radili pod komandom Beča i Zagreba) je apsolutno lično odgovoran za rusku podršku velikoj Bugarskoj jer je iz svog neograničenog vlastoljublja forsirao maksimalostičke bugarske interese nasuprot najminimalnijim srpskim.

Kasnije gluposti Kralja Aleksandra to niukoliko ne umanjuju. I Tito je imao spomenike i ulice u Beigradu, ne samo Knez Mihajlo.
 
Poslednja izmena:
Period potpunog bezakonja i anarhije. Vladavina kriznih štabova i budalla poput Velje, Ćufte i sličnih buzdovančina.Završilo se nezapamćenim terorom u Sablji.
:tick:

I pored tiga i otcepljenjem Crne Gore, plus formalnim “priznanjem” tzv. “Kosova” od strane Đinđićevih i Tadićevih partnera. Koštunica ne može da kaže da “nije znao”, bio je potpuno svestan toga, i opet je izvesnima predao Srbiju na tacni.
 
Ima evo sada, ranije komunisti
Komunisti i Tito sa svojim “AVNOJEM”?!

FF95ED7E-B241-4AF2-A3BA-E86EC7C6FFBF.jpeg
 
Vrlo je lako odgovoriti na to pitanje. Kad god su Obrenovici bili na vlasti Srbija je prosperila, kad nisu bili Srbija je ili stagnirala ili nazadovala. Najgore za Srbiju je bilo pod komunistima od 1946 do danas, sve sam poraz do poraza i ekonomsko zaostajanje cak i za istocnoevropskim drzavama oslobodjenim od ruSSkog jarma. Istina jedno vreme posle rata je bilo doro ali to samo zahvaljujuci pomoci zlih kapitalista i zivotu na kredit...
 
kralj Aleksandar
"Ujedinitelj" nas je usrecio samo tako...
Kad je pod njim to bilo dobro? Rat, nacionalna katastrofa pravljenjem Jugoslavije, slabe vlade koje su se menjale kao na traci 20ih godina, drzava konstantno bila u krizi, njegova licna diktatura u periodu 1929-34, koji se poklapao sa tadasnjom velikom svetskom krizom, koja je posebno pogadjala Jugoslaviju kao zaostalu agrarnu drzavu, seljaci grcali u dugovima zbog niskih cena poljoprivrednih proizvoda. Od cele te prve Jugoslavije jedino se Stojadinovicev period (1935-1939) moze oceniti kao donekle uspesan, jer se polako prevladavala ekonomska kriza, ali je i to vreme bilo politicki tesko, diktatura, mutna spoljnopoliticka vremena.
 
Za vreme svakog Obrenovica Srbija je bila punopravni i postovani clan zajednice evropskih naroda, imala dobre odnose sa Vatikanom i anglosaksonskom crkvom, odlicne odnose sa Francuskom, Engleskom i Austrougarskom, dinar je bio konvertibilan, Srbija je ratovala samo onda kad je to bilo nuzno, a sklapala mirovne sporazume u svoju korist (zahvaljujuci svojim gore pomenutim evropskim prijatelja), Srbija je sirila svoje granice i izgradjivala gradjansko drustvo! Sve u svemu bio je to zlatni period novije srpske drzavnosti.
Sa Karadjorjdevicima Srbija kvari svoje odnose sa evropskim prijateljima zaludjena panslavenizmom ( koji je uvek bio orudje ruskog imperijalizma, kako carskog tako i komunistickog ) i stvara Jugoslaviju unistavajuci svoju drzavnost! Nista gore se ne moze ni zamisliti... Na komuniste ne treba ni trositi reci, zahvaljujuci njima Srbija je danas kloaka Evrope.
 

Back
Top