Да ли је самоубиство решење?

Многи кажу да није. Али зашто није? Некада је тешко борити се са тугом. Зашто је штета убити се?
Можда је штета убити се јер не дозвољавамо себи да осетимо могућу лепоту живота и тиме се за исту ускраћујемо?
 
Život je prolazan ali je sve što imaš.

Ma koliko muka da ti je bila.
Ma kakva da je stvarnost a i Stvarnost.

I ma u kakav matriks da si sebi dozvolio.
Mozak je matrica....
Sa razumom niko se ne samoubija.
Samo nerazumom!
Ma kakvo opravdanje da mu je za tu predaju života Životu. Iako.

Programi su programi... Errori se dešavaju. Ali uglavnom novi potez učini da se taj error umanji, smanji, zaboravi, i verovatno i prevaziđe...
 
Многи кажу да није. Али зашто није? Некада је тешко борити се са тугом. Зашто је штета убити се?
Ko je hronično nezadovoljan i depresivan... Ko pati i muči se i možda čak najviše ko ne može sebi da oprosti e taj će posegnuti za tim rešenjem...
Lično sam uvek za nalaženje rešenja i izlaza iz svakakve situacije, ali ko to ne može on će se odlučiti za to.
Ja ne osuđujem samoubice.
 
Iako sam kao jako mlada dolazila u iskušenje i padala u razmišljanja o takvoj "sudbini" za sebe, prevazišla sam ih zaljubljivanjem u život i svet. Uživala sam u lepoj književnosti, nadahnjujućim predavanjima, dobrom filmu, šetnji, pronalaženju novih hobija, razgledanju prirode od minijatura do kolosalnih kreacija. Dopuštala sam da me opije divljenje prema ovom svetu preko svake mere, i tako mi je život omilio za sva vremena. Svakog dana želim da ostvarim nešto, a kraj će svakako jednom doći, najčešće nenadano za sve nas, ali je bolje ne priželjkivati.
Ljudi koji naprave makar i mali plan za sutra, već su na putu da zavole iznova život.
Mi smo toliko materijalizovali svoje živote i pretvorili ih u robovanje nekakvim suludim standardima iz kog mnogi konstantno gomilaju nezadovoljstvo sobom i osećaju se promašenim, neostvarenim, neuspešnim i nedostojnim života u odnosu na neke druge.
Možda je dovoljno otkačiti se sa tog rezervoara nesreće i prosto živeti kroz sebe, a ne kroz ogledanje u drugima o kojima ionako često nemamo pojma, a izgledaju po svemu bolji i vredniji.
 
Многи кажу да није. Али зашто није? Некада је тешко борити се са тугом. Зашто је штета убити се?
Mnogi pricaju da su to kukavice,ali sto se tice mene,rekao sam mnogo puta.Bolje da se ubije sam,nego ovo sto rade u poslednje vreme,pobije porodicu,pa ubije sebe.Inace mnogi ljudi rade to jer nemaju izlaza iz nekih problema,ali kada se opet razmisli,ostavlja porodicu u tim problemima.Tako da mi je to veoma tesko razabrati,da li je ispravno,ili ne.
 
Два моја члана шире фамилије су се убила. Један је трпео демонске болове усред рака костију а други је био тешко душевно поремећен. Знам да није хришћански али не могу да их осудим. И лечио сам се од рака и лечим се од живаца. Све ми је јасно.
 
Imam mnogo prijatelja iz inostranstva koji su bili suicidni posle smrti drage osobe
Onda sam im uvek govorila, ako se ubijes ides u pakao jer si digao ruku sam na sebe.
A zar nije bolje da kad umres prirodnom smrcu odes u raj a prethodno da zivis zivot koji ce te uciniti ispunjenim i srecnim jer ces u smrti ponovo biti sa osobom koja je umrla.
A zamisli da je ta osoba u raju a ti odes u pakao jer si sebi oduzeo zivot?

Mada pre svega, osobama koje su depresivne, nekoliko puta sam im rekla ovo: ti smatras da je beg od depresije i tuge smrt. Okej. Ti ces to uraditi i umreti. A sta ako kad umres i dalje budes depresivan? Sta ako bude jos gore? E ali onda nema nazad. Nema nacina da promenis ono sto si uradio.
 
никакво убиство (тиме и себе) није ријешење
јако ријетки су случајеви ђе то има смисла

ја сам једне прилике држао ручну бомбу на прсима са прстом на осигурачу, и замало не извуко :D
срећа па нијесам јер толико тога сам прошао и доживио од тада, и увијек кад год је најтеже има излаз
 
Многи кажу да није. Али зашто није? Некада је тешко борити се са тугом. Зашто је штета убити се?
Kod ljudi, koji ne vide nikakvu buducnost, osim da sede u 4 zida, to je resenje.
Moj ujak je totalno bio u downu, ziveo sa ocem i majkom, nesposoban
da radi, da prica, nije mi se ni obradovao, taj covek nije nikad vise
imao osmeh na licu. Verujem da je tada postojao internet da se nikad
ne bi ubio. Ali sedeti tako, godinama ko u keliji, dovede coveka dotle
da ne vidi vise smisao... dakle, samoubistvo je recimo kada dugujes
neku lovu, i ne mozes da se izvuces. Jedan se na ceraku
ubio pred dvoje dece zbog toga.
 
Život je prolazan ali je sve što imaš.

Ma koliko muka da ti je bila.
Ma kakva da je stvarnost a i Stvarnost.

I ma u kakav matriks da si sebi dozvolio.
Mozak je matrica....
Sa razumom niko se ne samoubija.
Samo nerazumom!
Ma kakvo opravdanje da mu je za tu predaju života Životu. Iako.

Programi su programi... Errori se dešavaju. Ali uglavnom novi potez učini da se taj error umanji, smanji, zaboravi, i verovatno i prevaziđe...
Слажем се у потпуности
 
Iako sam kao jako mlada dolazila u iskušenje i padala u razmišljanja o takvoj "sudbini" za sebe, prevazišla sam ih zaljubljivanjem u život i svet. Uživala sam u lepoj književnosti, nadahnjujućim predavanjima, dobrom filmu, šetnji, pronalaženju novih hobija, razgledanju prirode od minijatura do kolosalnih kreacija. Dopuštala sam da me opije divljenje prema ovom svetu preko svake mere, i tako mi je život omilio za sva vremena. Svakog dana želim da ostvarim nešto, a kraj će svakako jednom doći, najčešće nenadano za sve nas, ali je bolje ne priželjkivati.
Ljudi koji naprave makar i mali plan za sutra, već su na putu da zavole iznova život.
Mi smo toliko materijalizovali svoje živote i pretvorili ih u robovanje nekakvim suludim standardima iz kog mnogi konstantno gomilaju nezadovoljstvo sobom i osećaju se promašenim, neostvarenim, neuspešnim i nedostojnim života u odnosu na neke druge.
Možda je dovoljno otkačiti se sa tog rezervoara nesreće i prosto živeti kroz sebe, a ne kroz ogledanje u drugima o kojima ionako često nemamo pojma, a izgledaju po svemu bolji i vredniji.
Тако је, опет се слажем у потпуности. А те прописе и стандарде је јако тешко избећи
 
Два моја члана шире фамилије су се убила. Један је трпео демонске болове усред рака костију а други је био тешко душевно поремећен. Знам да није хришћански али не могу да их осудим. И лечио сам се од рака и лечим се од живаца. Све ми је јасно.
Држи се, успеваш што многи (сам си дао пример) нису и то је показатељ да си борац и способан да се одржиш
 
никакво убиство (тиме и себе) није ријешење
јако ријетки су случајеви ђе то има смисла

ја сам једне прилике држао ручну бомбу на прсима са прстом на осигурачу, и замало не извуко :D
срећа па нијесам јер толико тога сам прошао и доживио од тада, и увијек кад год је најтеже има излаз
Угледам се на то. Хвала ти на искуству са побеђеним демонима

Будући да си лички гусар, саветујем ти да послушаш песму M.A.X. KNIN - Svi sanjamo raj
 

Back
Top