Da li imate potrebu da analizirate ljude?

Zelena milja

Poznat
Poruka
7.788
Tema je, po običaju, autorska.
Da li imate potrebu da analizirate ljude?
I da li to radite pažljivo, obzirno ili ih gurate u kalupe ( torove ), ne udubljujući se previše?

Znam, svako od nas to pomalo radi, na osnovu ponašanja i izjava formiramo mišljenje o nekome. To je normalno. Međutim, pokušavajući da steknemo tu sliku, dešava li vam se da donosite zaključke, koji često bivaju pogrešni?

Jeste li se nekada pokajali za preuranjeni utisak, vođeni predrasudama i lošim iskustvom?
 
Tema je, po običaju, autorska.
Da li imate potrebu da analizirate ljude?
Nemam potrebu, meni je to prirodni refleks.
Kako mozes razumeti drugu osobu, ako ga ne svatas i ne razumes njegov pogled na svet?
kako mozes razumeti njegov pogled na svet ako ne uzmes u obzir (analiziras) njegove stavove?
A kako mozes razumeti njegove stavove, ako ne uzmes njegov socio-drustveni kontekst...itd...itd?

P.S. Analizirati nije isto sto i osudjivati.
 
Poslednja izmena:
Nemam potrebu, meni je to prirodni refleks.
Kako mozes razumeti drugu osobu, ako ga ne svatas i ne razumes njegov pogled na svet?
kako mozes razumeti njegov pogled na svet ako ne uzmes u obzir (analiziras) njegove stavove?
A kako mozes razumeti njegove stavove, ako ne uzmes njegov socio-drustveni kontekst...itd...itd?

Razumem.
Da li ti se dešavalo da doneseš preuranjeni zaključak?
Recimo, razgovaraš sa osobom koja je trenutno u lošoj fazi, ćutljiva je, drži distancu ili je preozbiljna.
Ima težak period. ( ovo je samo jedan od primera )
Hoće li tvoje mišljenje biti konačno ili se menja?
 
Razumem.
Da li ti se dešavalo da doneseš preuranjeni zaključak?
Recimo, razgovaraš sa osobom koja je trenutno u lošoj fazi, ćutljiva je, drži distancu ili je preozbiljna.
Ima težak period. ( ovo je samo jedan od primera )
Hoće li tvoje mišljenje biti konačno ili se menja?
Menja se, tj znanje se nadogradjuje, a ne mislim da sam ljudski detektor- niti guram nos u privatne stvari- fora je samo da razumem neciji "referentni okvir" i da znam kako da se postavim, tj s nekima ljudima mozes s nekima ne mozes- ne znaci da osudjujem one s kojima ne mogu- jednostavno je to gubljenje vremena.
Takodje na poslu dok sam obucavao ljude- moras razumeti ljude i proceniti koji je najbolji pristup da bi se ta osoba obucila za svoje radno mesto (a kod mene obuka nije kratka) i kako ga uklopiti u tim, da se izbegnu uobicajene drame na poslu.
S moje tacke gledista to ti je- stavi pravu stvar na pravo mesto- i cini to cesto.

Npr sto se tebe licno tice- iako sam se relativno vise dopisivao s tobom nego s mnogim drugima, zapravo je uopste nemam neku predstavu o tvojoj licnosti, znam otprilike kako mogu komunicirati s tobom, i to je to.
 
Da, utisci su skoro uvek subjektivni.
Retki su oni koji mogu da sagledaju sliku objektivno.
Nemoguće je.
Vidiš, mi smo kao detektor. U nauci detektor služi da nešto detektuje, tipa vidljivu svetlost. Ako detektuje vidljivu, ne detektuje mikrotalase. Tako ja imam svoje lično iskustvo, od detinjstva do sad, i ukoliko sam recimo introvert emocionalno, a ekstrovert u razmeni mišljenja, plus sam intuitivac, ja osobe koji sagledavaju sve drukčije uopšte ne mogu da skapiram, ni njihove želje, ni to zašto se druže sa nekim, ni šta pišu na forumu i zašto to rade, niti imam uvid šta ih muči, niti bilo šta drugo. Čak i za bliske prijatelje se nekad trudim, alu vidim da svima nama vlada više ono nesvesno u nama.
Najpoštenije je imati utisak. Nekad se neko jasno izražava i vidim da se uopšte ne slažemo i to je to. Razumeti analizom zašto i kako je potpuno gublj vremena, čak ni psihijatri ne mogu da dokuče, a ne ja na osnovu utisaka..
 
Dobrim delom, da.
Ljude koji su nam slični ćemo mnogo bolje razumeti. Ali i tu postoji toliko varijacija.

Da. Ne mogu sad da nađem onaj rezonator. Ali, mi talasne dužine na kojima se sami nalazimo prepoznajemo u drugima. I onda vidimo da se sa nekim slažemo, sa nekim ne, kao osobe. I time se uglavnom i vodimo. Nešto nam prija, nešto ne, a racionalni argumenti dolaze nakon toga. Više misli upodobljavamo osećaju nego što je obrnuto.
 
Iz ovog razloga i jeste teško biti objektivan.
Sve zavisi u čemu. Ako je neko uhvaćen da laže, uhvaćen je. Ako neko kaže da mari za tebe, pa nakon što čuje da si bolestan ne pita ništa, znači da nije stalo. Ako neko zanemaruje tuđe potrebe a kaže da voli, znači netačno. I tako. Ako je neko ukrao, ubio to su objektivne stvari. Ili ogovaranja, lažne optužbe itd.

Ali pošto vidim da ti misliš na analizu osoba onda jeste teško.
 
Meni je to maltene profesionalna deformacija.mada skoro uvek "zamolim"za nesto neku sitnu trivijalnu uslugu da vidim reakciju.
Gledam sve,ponasanje postupke,reci i najvaznije dela.
Gresim naravno desava se ali srecom po mene retko.
Pricamo naravno o novim licima stara su nesto drugo.to svi rade
Postoji tu jos jedna dimenzija- ljudi koji su ziveli u “opasnim vremenima” postaju poprilicno verzirani da prepoznavaju odredjene znake koji bi mogli da nagovestavaju opasnost, tj u drustvima gde ima puno naoruzanih ljudi i gde u kafani rasprava moze imati smrtonosni ishod svi dobro obracaju paznju na pokrete i gestikulacije, davno sam citao studije sa su u drustvima s mnogo nasilja ljudi mnogo bolji citaci lica,
mada nikad ne mozes tacno proceniti- neki ljudi kad su besni se smeju ili postanu mrtvi hladni.

Analiza ljudi se svodi na ono: ako lici na patku i zvuci kao patka- verovatno jeste patka…
Ali ima mnogo izuzetaka, tj to je samo gruba odrednica, a tesko doci do prave slike.
 
Tema je, po običaju, autorska.
Da li imate potrebu da analizirate ljude?
I da li to radite pažljivo, obzirno ili ih gurate u kalupe ( torove ), ne udubljujući se previše?

Znam, svako od nas to pomalo radi, na osnovu ponašanja i izjava formiramo mišljenje o nekome. To je normalno. Međutim, pokušavajući da steknemo tu sliku, dešava li vam se da donosite zaključke, koji često bivaju pogrešni?

Jeste li se nekada pokajali za preuranjeni utisak, vođeni predrasudama i lošim iskustvom?

Јесам наравно. И данас ме предрасуде оптерећују.
 

Back
Top