Da li je Marička tragedija preuveličana?

Nije.

Bio je i "gospodin Soli, Usore i Humske zemlje"....

Tada nisu postojale etničke države, i sam pojam "Srbi" nije značio "stanovnici države Srbije", kao danas. To je bio politički izraz njegovog nemanjićkog porekla.


Јесте.

Једина етничка одредница су Срби. Остало су територије којима је владао.

Бан Босне, господин Соли и Усоре, итд. је титула био док је био бан.
 
Јесте.

Једина етничка одредница су Срби. Остало су територије којима је владао.

Бан Босне, господин Соли и Усоре, итд. је титула био док је био бан.
Nisu tad postojale nacionalne države, pa su i odrednice tipa "Srbi" bile pretežno feudalne, teritorijalne i religijske.

Znači nije postojala oštra granica kao danas.
 
Taj dokument samo dokazuje ovo što sam rekao - da nacionalne države nisu postojale, a da je bio prisutan teritorijalni, feudalni i religijski identitet.

Овај документ је управо доказ да Немања прича које је натоде учинио царевима а које краљевима.

НАРОДЕ не пијединце, него народе.
 
Kralj Srba i kralj Srpske zemlje - koja je razlika?

U uticaju vizantijske titularne nomenklature, zbog koje se Dušan proglasio carem Srba, mesto Srpske zemlje, decembra 1345. godine.

Taj uticaj je toliko velik da su posle svi Kotromanići sačuvali taj vid. Nijedan bosanski kralj nije bio kralj Srpske zemlje.
 
Svakako da je i Danas velika stvar vojska od 70000 vojnika tako da Svakako ne treba uzeti tu cifru kao ozbiljnu vec ono kao velicanje pobjede .
То јесте велика цифра за то време свакако и нереална.Међутим треба имати у виду да су Мрњавчевићи владали најпространијим територијама од свих српских великаша и највише насељеним.Конкретно кнез Лазар је са Вуком и краљем Твртком заједно успео да на Косово 18 година касније изведе бројку која је у највише натегнутом случају пола од овог броја.Такође треба имати у виду да су тадашње војске поготово у покрету требало стално снабдевати како храном тако и осталим потребама, па би на једну војску од 70 000 комора морала бити бар трећина од тог броја што тек чини цифру нереалном.Војска бар онај део Вукашинов који се кретао из Зете јесте пролазио кроз српске области па је снабдевање било олакшано, деспот Угљеша је већ био такорећи на лицу места јер се граничио са Османлијама.
Мало је података о тој битки да би могли да извлачимо неке сигурне закључке, чак би била и верујем заборављена да у њој нису погинули браћа Мрњавчевићи.
 
Da li je Marička tragedija preuveličana? Ako se objektivno sagleda situacija u tom periodu nemoguće je da su Vukašin i Uglješa Mrnjavčević sakupili 70 000 vojnika, pre će biti da je broj bio oko 10 000 vojnika. A i da su Mrnjavčevići pobedili u toj bici Turci bi se vratili iz Male Azije. Turci su imali veliki vojnički potencijal u Maloj Aziji koji su koristili za osvajanje po Balkanu i Evropi. Srbi su pobeđivali Turke nakon Maričke bitke (Bitke kod Pločnika i Bileće) pa su se Osmanlije vratili sa velikom vojskom na Kosovu 1389.

Suštinski, praktično svaka tragedija - ikada i igde - preuveličana je. Tako da je pitanje suštinski pogrešno, jer to je suština svakakve tragedije. To je suština tragedije kao pojave, okolnosti društvenog pamćenja i percepcije tragičnih događaja u širim razmerama.

Prsktično je potpuno nemoguće imati tragediju koja nije preuveličana. Zato se ljudi o ovim stvarima redovno i svađaju i raspravljaju...decenijama ili čak vekovima. Tako da nije ni po kom parametru neočekivano to primetiti za slučaj Maričke bitke, kada je to slučaj i svake druge tragedije iz čitave istorije srpskog naroda - ili, pak, čitavog čovečanstva.

P. S. Govorim o društvenim događajima, jasno, a ne o nekim privatnim.
 
U uticaju vizantijske titularne nomenklature, zbog koje se Dušan proglasio carem Srba, mesto Srpske zemlje, decembra 1345. godine.

Taj uticaj je toliko velik da su posle svi Kotromanići sačuvali taj vid. Nijedan bosanski kralj nije bio kralj Srpske zemlje.


Занимљиво је да аутохтонисти на мрежи заговарају обнову српске земље и поморске. :mrgreen:
 
Suštinski, praktično svaka tragedija - ikada i igde - preuveličana je. Tako da je pitanje suštinski pogrešno, jer to je suština svakakve tragedije. To je suština tragedije kao pojave, okolnosti društvenog pamćenja i percepcije tragičnih događaja u širim razmerama.

Prsktično je potpuno nemoguće imati tragediju koja nije preuveličana. Zato se ljudi o ovim stvarima redovno i svađaju i raspravljaju...decenijama ili čak vekovima. Tako da nije ni po kom parametru neočekivano to primetiti za slučaj Maričke bitke, kada je to slučaj i svake druge tragedije iz čitave istorije srpskog naroda - ili, pak, čitavog čovečanstva.

P. S. Govorim o društvenim događajima, jasno, a ne o nekim privatnim.
Svakako, ali se o Maričkoj bici govori kao o propuštenoj prilici da se Turci proteraju sa Balkana, ali ja mislim da to nije slučaj. Murat bi se vratio sa vojskom iz Male Azije i pobedio vojsku Mrnjavčevića. Teško da bi im pomogla raška vlastela a ponajmanje Vizantinci i Bugari jer su se oni plašili turske odmazde i nisu se upuštaliu koalicije protiv njih.
 
Poslednja izmena:
Da li je Marička tragedija preuveličana? Ako se objektivno sagleda situacija u tom periodu nemoguće je da su Vukašin i Uglješa Mrnjavčević sakupili 70 000 vojnika, pre će biti da je broj bio oko 10 000 vojnika. A i da su Mrnjavčevići pobedili u toj bici Turci bi se vratili iz Male Azije. Turci su imali veliki vojnički potencijal u Maloj Aziji koji su koristili za osvajanje po Balkanu i Evropi. Srbi su pobeđivali Turke nakon Maričke bitke (Bitke kod Pločnika i Bileće) pa su se Osmanlije vratili sa velikom vojskom na Kosovu 1389.

Косовска битка је преувеличана.

Тада да је збрисана Турска уместо што је збрисна ( без обзира на број ) Српска страна ... судбина Балкана ако не билапреусмерана онда одложена

 

Back
Top