Da li je Marička tragedija preuveličana?

Meliot

Elita
Poruka
23.230
Da li je Marička tragedija preuveličana? Ako se objektivno sagleda situacija u tom periodu nemoguće je da su Vukašin i Uglješa Mrnjavčević sakupili 70 000 vojnika, pre će biti da je broj bio oko 10 000 vojnika. A i da su Mrnjavčevići pobedili u toj bici Turci bi se vratili iz Male Azije. Turci su imali veliki vojnički potencijal u Maloj Aziji koji su koristili za osvajanje po Balkanu i Evropi. Srbi su pobeđivali Turke nakon Maričke bitke (Bitke kod Pločnika i Bileće) pa su se Osmanlije vratili sa velikom vojskom na Kosovu 1389.
 
Poslednja izmena:
U vreme Maričke bitke nije ni postojao nikakav kolektivni nacionalni identitet, u smislu "aj' sad mi Srbi da ratujemo protiv Turaka" etc... postojao je samo lokalni, dinastički, religijski ili feudalni identitet. Ljudi su se vezali za svog vođu i za njega su ratovali, za sovju familiju, za svoju religiju i sl.

U tom kontekstu, Vukašin i Uglješa su vladali nad oko 300k ljudi, a tada je bilo realno mobilisati max 5-10% podanika, ostali su morali da ostanu sa porodicama, da obrađuju zemlju, čuvaju stoku, i sl.

Takođe, teško bi bilo napraviti logistiku samo za ishranu i održavanje tolike vojske u takvim uslovima.

Tako da je tu verovatno zabrljao malo Mrnjavčevićevski tačkasti softver.
 
U vreme Maričke bitke nije ni postojao nikakav kolektivni nacionalni identitet, u smislu "aj' sad mi Srbi da ratujemo protiv Turaka" etc... postojao je samo lokalni, dinastički, religijski ili feudalni identitet. Ljudi su se vezali za svog vođu i za njega su ratovali, za sovju familiju, za svoju religiju i sl.

U tom kontekstu, Vukašin i Uglješa su vladali nad oko 300k ljudi, a tada je bilo realno mobilisati max 5-10% podanika, ostali su morali da ostanu sa porodicama, da obrađuju zemlju, čuvaju stoku, i sl.

Takođe, teško bi bilo napraviti logistiku samo za ishranu i održavanje tolike vojske u takvim uslovima.

Tako da je tu verovatno zabrljao malo Mrnjavčevićevski tačkasti softver.

Мислим да није ратовало становништво.

Људи су им требали да обрађују земљу.

Ратовали су витезови. Неки који су били код њих у служби, онда витезови феудалаца који су били испод њих, а такође и плаћеници које су ангажовали у време кад дође до битака.
 
U vreme Maričke bitke nije ni postojao nikakav kolektivni nacionalni identitet, u smislu "aj' sad mi Srbi da ratujemo protiv Turaka" etc... postojao je samo lokalni, dinastički, religijski ili feudalni identitet. Ljudi su se vezali za svog vođu i za njega su ratovali, za sovju familiju, za svoju religiju i sl.
Greška, svi su Nemanjići u svojoj tituli imali naziv "kralj/car Srba".
 
Greška, svi su Nemanjići u svojoj tituli imali naziv "kralj/car Srba".
Nigde i nikad kod Nemanjića nije stajalo samo "car Srba", već je uvek bila teritorijalna odrednica tipa "car Srba, Grka, Bugara, Albanaca"....

Uvek je fokus bio na teritoriji i na pravoslavnoj veri, jer je ona označavala i granice vlasti. Srbi nikad nisu odvajani ni po čemu od drugih pravoslavnih komšija jer nacionalni identitet u smislu nacionalne države nije ni postojao.
 
Greška, svi su Nemanjići u svojoj tituli imali naziv "kralj/car Srba".
Tumacenje istorijskih feudalnih dogadjaja iz nacionalne perspektive je poptuni analfabetizam.

Jos pa kad kao kod nas krenu da im se 90% analize zasniva na nacionalnom.

Eto ja mogu da to radim i sa modernim dogadjajima.

Pre nekoliko godina u komsiluku jedan Srbin poubijao svoju porodicu Srba, pa i sebe. Taj srpski zlocin nad Srbima je odneo 4 zivota hladnim oruzjem.

Obratite paznju koliko to debilno zvuci.

E ovo nacionalno objasnjenje u doba feudalizma zvuci 10 puta gluplje od toga.
 
Nigde i nikad kod Nemanjića nije stajalo samo "car Srba", već je uvek bila teritorijalna odrednica tipa "car Srba, Grka, Bugara, Albanaca"....

Uvek je fokus bio na teritoriji i na pravoslavnoj veri, jer je ona označavala i granice vlasti. Srbi nikad nisu odvajani ni po čemu od drugih pravoslavnih komšija jer nacionalni identitet u smislu nacionalne države nije ni postojao.
Svi kraljevi iz dinastije Nemanjića su bili samo kraljevi Srba.
 
Ne lupaj gluposti nego pročitaj nešto pre nego što se upetljaš u nešto o čemu nemaš pojma.
Ili navedi izvor koji citiraš, pošto Miroljuba Petrovića i Jovana I. Deretića ne računamo u ozbiljne izvore.
Године 1217. Немањин млађи син Стефан добио је краљевску круну
од папе Хонорија III, што је изразио у хрисовуљи манастиру Жичи (1220)
и уговору са Дубровником из исте године. Уговор са Дубровником је потписан речима Стефань краль и сь Богомь самодрьжьць срьпски (Стефан краљ и с Богом самодржац српски), али у Жичкој хрисовуљи Стефан
истиче чињеницу да је он по Божијој милости први крунисани краљ све
српске земље (Стефань по Божиеи милости веньчани први краль вьсе
Срьбскиıє земле...).

https://zbornik.pf.uns.ac.rs/wp-content/uploads/2018/08/doi_10.5937_zrpfns46-2575.pdf
 
Године 1217. Немањин млађи син Стефан добио је краљевску круну
од папе Хонорија III, што је изразио у хрисовуљи манастиру Жичи (1220)
и уговору са Дубровником из исте године. Уговор са Дубровником је потписан речима Стефань краль и сь Богомь самодрьжьць срьпски (Стефан краљ и с Богом самодржац српски), али у Жичкој хрисовуљи Стефан
истиче чињеницу да је он по Божијој милости први крунисани краљ све
српске земље (Стефань по Божиеи милости веньчани први краль вьсе
Срьбскиıє земле...).

https://zbornik.pf.uns.ac.rs/wp-content/uploads/2018/08/doi_10.5937_zrpfns46-2575.pdf
Стефан у Христу Богу благоверни цар и самодржац Срба и Грка, Бугара и Арбанаса.

Јел' ти познато
 

Back
Top