Da li je krst hriscanski simbol?

gost 268930

Poznat
Poruka
8.832
Crkveni oblik krsta, sastavljen od dve grede poreklom je iz drevne Haldeje, a bio je korišćen kao simbol boga Tamuza (pošto je u obliku mističnog slova Tau, inicijala
njegovog imena) u toj i u susednim zemljama, uključujući i Egipat...

Prvi hrišćani nisu prihvatali krst kao simbol od vrednosti, već kao “prokleto drvo”, sredstvo smrti i “sramote”. Njihova vera je bila skoncentrisana na ono što se dogodilo na krstu i kroz tu veru spoznavali su potpuno oproštenje greha. To je bio smisao propovedanja apostola o krstu i njegovoj slavi. Apostoli nikada nisu smatrali krst komadom drveta koji se može okačiti na lančić, staviti oko vrata i nositi kao zaštita ili ukras. Takva upotreba krsta pojavila se kasnije, tek početkom paganizacije hrišćanstva (ili kao što neki kažu “hristijanizacije paganizma”),
kada se počelo učiti da je raspelo hrišćanski simbol.

Značajan argument u korist poštovanja krsta u hriscanskoj crkvi bila je i poznata Konstantinova “vizija krsta” i njegovo kasnije “obraćenje”. Kada se Konstantin sa svojim vojnicima približio Rimu, očekivala ga je bitka, u istoriji poznata kao bitka kod Milvijskog mosta. U skladu s običajima tog vremena, bili su pozvani haruspici da daju savet (vračari koji su pogađali budućnost promatranjem utrobe zaklanih životinja). Uzgred, gatanje pre bitaka praktikovali su i vavilonski carevi: “Car vavilonski će stati na raskrsnici, gde počinju dva puta, te će vračati, gledaće strele, pitaće likove, gledaće u jetru”. U Konstantinovom slučaju, bilo mu je rečeno da mu bogovi neće priteći u pomoć i da će pretrpeti poraz u toj bici. Međutim, kao što je kasnije ispričao,
tada mu se u viziji prikazao krst i čuo je reči: “U ovom znaku je pobednik”. Sledećeg dana, 28. oktobra 312. godine, napredovao je iza standardnog lika krsta na zastavama i opremi svoje vojske. Pobedio je u bici, porazio rivala i proglasio svoje obraćenje u hrišćanstvo. Svakako, ova prividna pobeda hrišćanstva učinila je mnogo za promovisanje krsta u hriscanskoj crkvi.

Tako su 431. godine uvedeni krstovi u crkve i crkvene prostorije, a na zvonicima se nisu koristili sve do 586. godine.U šestom veku raspelo je proglašeno svetim od strane Rimske crkve, ali tek nakon drugog koncila u Efesu zahtevalo se da i privatne kuće poseduju krst.

Sa druge strane u jevandjelju po Mateju stoji:

24,30. И тада ће се показати знак Сина човечијег на небу; и тада ће проплакати сва племена на земљи; и угледаће Сина човечијег где иде на облацима небеским са силом и славом великом.

Ocigledno da je neki vrlo poznat znak Hrista,iako se ne precizira koji.

Sta vi mislite? Da li je pametno sto je krst (paganski simbol) prihvacen u hriscanstvu? Da li je realno da Bog jednom paganinu koji je progonio hriscane pokaze neki znak i da sacuva njegovo(Konstantinovo) carstvo koje je Bog namjeravao da unisti kao srediste nemorala(vidjeti Otkrovenje)? O kojem se zapravo znaku govori u ovom citatu iz Mateja?
 
Poslednja izmena:
Mučenički stub

Prema učenju većine današnjih hrišćanskih religija i crkava, Isus Hrist je pogubljen na krstu srama, mučeničkom krstu razapinjanjem i pričvrćen klinovima za drvo od koga je krst bio načinjen. Međutim, pažljivim razmatranjem biblijskih i istorijskih izveštaja nameće se zaključak da je predmet Isusovog pogubljenja zapravo bio stub ( stauros ), a ne krst.

Lingvistički dokazi

Reč "krst" potiče od latinske reči crux.

Ali, grčka reč koja je u mnogim savremenim prevodima prevedena imenicom "krst", glasi staurós. U klasičnom grčkom jeziku ta se reč odnosila na uspravnu gredu ili kolac. Kasnije se počela koristiti i za stub za pogubljenje koji je imao poprečnu gredu. Biblijski priručnik The Imperial Bible-Dictionary to priznaje dajući sledeće objašnjenje: “Grčka reč za krst, [staurós], zapravo se odnosila na stup, uspravnu gredu, odnosno kolac, na koji se moglo nešto obesiti ili koji se mogao koristiti za iskolčavanje [ograđivanje] zemljišta. (...) Čak su i Rimljani reč crux (od kojeg je izvedena naša reč krst) po svemu sudeći prvobitno koristili za uspravnu gredu” (uredio Patrick Fairbairn, London, 1874, svezak 1, stranica 376).

S druge strane, Biblija predmet na kome je Isus pogubljen označava i rečju xýlon. Zanimljivo je da se niti u Grčko-hrvatskom rječniku Stjepana Senca (Zagreb, 1910, stranica 643) niti u Grčko-hrvatskom rječniku Novoga zavjeta Rudolfa Amerla (Zagreb, 2000, stranica 125) za tu reč ne daje značenje “križ”, već se, između ostalog, navode izrazi: odsječeno drvo za gorivo ili građu, drvo, stablo, stup, greda, balvan, brvno, štap, klade za kažnjavanje robova. Značenje “križ” navodi se samo u rečniku Majnarića i Gorskog (Zagreb, 1983, stranica 286), ali uz napomenu “poz. [pozniji, kasniji]”, koja pokazuje da je to značenje reč xýlon poprimila tek kasnije. Zato se u Delima apostolskim 5:30 i 10:39, gde se ta reč javlja u Bibliji, u prevodima kao što su JB i Šarić, 2006, koristi reč “drvo”.

U knjizi The Non-Christian Cross stoji: “U izvornom grčkom tekstu brojnih spisa od kojih se sastoji Novi zavet nema ni jedne jedine rečenice koja bi barem neizravno dokazivala da je stauros na kojem je umro Isus bio išta drugačiji od običnog staurosa, a još manje da se sastojao, ne od jedne grede, nego od dve grede pribijene jedne na drugu u obliku krsta. (...) Naši su nas učitelji naveli u veliku zabludu time što su reč stauros preveli s ‘krst’ kad su grčke crkvene dokumente prevodili na naš maternji jezik i time što su to potkrepili dodajući riječ ‘krst’ u rečnike kao da je to značenje reči stauros, a da nisu podrobno objasnili da to ni u kom slučaju nije bilo osnovno značenje te reči u vreme apostola i da je to postalo njeno osnovno značenje tek dugo nakon toga, a to je postalo, ako je uopšte postalo, samo zbog toga što se, uprkos pomanjkanju čvrstih dokaza, iz ovog ili onog razloga smatralo da je taj stauros na kojem je Isus pogubljen bio upravo takvog oblika” (John Denham Parsons, London, 1896, stranice 23-24).

Evo i nekih Biblijskih stihova koji potvrdjuju ovo gore napisano

prevod Danicic Karadzic Dela Apostolska 5:30
"Bog otaca vasijeh podize Isusa, koga vi ubiste objesivsi na drvo ."

a prevod Dr Lujo Bakotic :"
"Bog otaca nasih uskrsnu Isusa koga vi ubiste obesivsi ga na drvo."
prevod Danicic Karadzic
Dela apostolska 10:39 "Mi smo svedoci svemu sta ucini u zemlji Judejskoji Jerusalimu; kojega i ubise objesivsi na drvo .
i jos jedan
Dela Ap. 13:29 "i kad svrsise sve sto je pisano za njega skinuse ga s drveta i metnuse u grob"
isto prevod Danicic Karadzic ...
Galatima 6:14 "Neka mi se nikada ne dogodi da se hvali, osim mucenickim stubom naseg Gospoda Isusa Hrista , posredstvom koga je svet pribijen na stub za mene, i ja za njega ".

inace rec krst je u nekim prevodima kasnije od strane crkve stavljena da bi poduprla svoje verovanje .....
znaci originalne reci su mucenicki stub i stub a ne krst .



Poreklo krsta

Enciklopedija Britanica

“U gotovo svim delovima starog sveta pronađeni su različiti predmeti koji su nastali davno pre hrišćanske ere, a obeleženi su krstovima različitih oblika. Bezbrojni primerci potiču iz Indije, Sirije, Perzije i Egipta. (...) Upotreba krsta kao religioznog simbola u prethrišćansko doba i kod ne-hrišćanskih naroda mogla bi se smatrati gotovo sveprisutnom, a u vrlo mnogo slučajeva bila je povezana s nekim oblikom poštovanja prirodnih sila” (Encyclopaedia Britannica, 1946, svezak 6, stranica 753).


An Expository Dictionary of New Testament Words

“Oblik [krsta kao dve prekrštene grede] potiče iz stare Kaldeje, gde se koristio kao simbol boga Tamuza (jer nalikuje mističnom slovu Tau, prvom slovu njegovog imena). Osim u toj zemlji upotrebljavao se i u susednim zemljama, uključujući i Egipat. Sredinom 3. veka naše ere crkve su već ili odstupile od nekih učenja hrišćanske vere ili su ih izopačile. Da bi se povećao uticaj otpadničkog crkvenog sistema pagani su primani u crkve iako nisu bili preporođeni verom i imali su veliku slobodu zadržati svoje paganske znakove i simbole. Tako je Tau odnosno T, u svom najčešćem obliku, s nešto sniženim poprečnim krakom, bio usvojen kao Hristov krst” (William Vine, An Expository Dictionary of New Testament Words, London, 1962, stranica 256).


The Cross in Ritual Architecture, and Art

“Neobična je, ali i neosporna činjenica da se krst koristio kao sveti simbol davno pre Hristovog rođenja, a i nakon njegovog rođenja u zemljama na koje nije uticalo crkveno učenje. (...) Grčkog Bakha, tirskog Tamuza, kaldejskog Bela, norveškog Odina — sve su njih njihovi poklonici obožavali uz pomoć nekog simbola u obliku krsta” (Geo Tyack, The Cross in Ritual Architecture, and Art, London, 1900, stranica 1).


The Worship of the Dead

“Krst u obliku ‘crux ansate’ [ankha] nosili su u ruci egipatski sveštenici i kraljevi (koji su bili vrhovni sveštenički poglavari) u znak vlasti koju su imali kao sveštnici boga Sunca, a nazivali su ga ‘znak života’” (Colonel John Garnier, The Worship of the Dead, London, 1904, stranica 226).
[uredi - уреди] A Short History of Sex-Worship

“Različiti oblici krstova nalaze se posvuda na egipatskim spomenicima i u grobovima, a mnogi ih stručnjaci smatraju simbolima falusa [prikazima muškog uda] ili pak polnog odnosa. (...) U egipatskim je grobovima crux ansata [krst s krugom ili omčom na vrhu] pronađen tik uz falus” (Herbert Cutner, A Short History of Sex-Worship, London, 1940, stranica 16-17).


The Companion Bible

“Ti su se krstovi upotrebljavali kao simboli babilonskog boga Sunca i najpre su pronađeni na novčiću Julija Cezara (100-44. pr. n. e.), a zatim na novčiću koji je izdao Cezarov naslednik (August) 20. godine pr. n. e. Na Konstantinovim novčićima najčešći simbol je krst, ali isti simbol koristi se bez okolnog kruga i s četiri jednaka kraka postavljena okomito i vodoravno; taj se krst posebno obožavao kao ‘Sunčev točak’. Treba reći da je Konstantin bio poklonik boga Sunca i da nije pristupio ‘Crkvi’ još oko četvrt veka nakon što je prema legendi video takav krst na nebu” (The Companion Bible, dodatak 162).


http://sh.wikipedia.org/wiki/Mučenički_stub



http://www.sacred-texts.com/sex/asw/index.htm
http://www.sacred-texts.com/sex/asw/asw01.htm
 
Poslednja izmena od moderatora:
To sa Konstantinom je obicna laz, jer da je on to vidio, odmah bi skocio iz kreveta i trazio popa da ga krsti, a on je, kako kazu, krsten tek na smrtnoj postelji (mada je i to pitanje).

Krst je solarni simbol, simbol Sunca.U hriscanstvu je prihvacen kao simbol bas u vrijeme Konstantina mitraiste.

Zar moze biti sveta sablja koja je pravedniku odsjekla glavu, ili noz koji je pavednika zaklao?Ni govora. Oruzje nepravde ne moze biti sveto. Tako isto ne moze biti svet ni krst na kojem je Pravednik (Hristos) raspet.

Hristov krst je samo duhovno znacenje, a ne krst u materijalnom smislu. To je znacenje trpljenja i stradanja od strane nepravde ovoga svijeta Hrista radi.
 
To sa Konstantinom je obicna laz, jer da je on to vidio, odmah bi skocio iz kreveta i trazio popa da ga krsti, a on je, kako kazu, krsten tek na smrtnoj postelji (mada je i to pitanje).

Krst je solarni simbol, simbol Sunca.U hriscanstvu je prihvacen kao simbol bas u vrijeme Konstantina mitraiste.

Zar moze biti sveta sablja koja je pravedniku odsjekla glavu, ili noz koji je pavednika zaklao?Ni govora. Oruzje nepravde ne moze biti sveto. Tako isto ne moze biti svet ni krst na kojem je Pravednik (Hristos) raspet.

Hristov krst je samo duhovno znacenje, a ne krst u materijalnom smislu. To je znacenje trpljenja i stradanja od strane nepravde ovoga svijeta Hrista radi.
Tacno tako!
 

Krst je solarni simbol onih koji su slavili boga Sunca pa i Vavilonaca i persijanaca. A sta cemo sa ovim rijecima Svetog Pisma u kojima Gospod preko usta proroka Isaije tvrdi da je vavilonski car Kir njegov sluga, dakle Boziji vjernik:

"Govorim Kiru: pastir si moj; i izvršiće svu volju moju, i kazaće Jerusalimu: sazidaćeš se; i crkvi: osnovaćeš se."
(Isaija 44,28)

Nije li car Kir bio paganin?
 
Krst je solarni simbol onih koji su slavili boga Sunca pa i Vavilonaca i persijanaca. A sta cemo sa ovim rijecima Svetog Pisma u kojima Gospod preko usta proroka Isaije tvrdi da je vavilonski car Kir njegov sluga, dakle Boziji vjernik:

"Govorim Kiru: pastir si moj; i izvršiće svu volju moju, i kazaće Jerusalimu: sazidaćeš se; i crkvi: osnovaćeš se."
(Isaija 44,28)

Nije li car Kir bio paganin?

U poslanici Pavlovoj Rimljanima se kaze da je svaka vlast od Boga. Takodje,Bog na jednom mjestu kaze da paganskog vladara uzvisi (pomogne mu u osvajanju) da bi ga onda "bolno prizemljio" :)
A za Kira nisam siguran sta je bio.
 
Nego,niko mi ne odgovori za ove citate iz Mateja. Da li ce taj znak biti zapravo stub? Ili je ovo samo metafora?

indexex.jpg

Ovo je grafit nekog Rimljanina iz prvog vijeka hriscanske ere koji se rugao hriscanima.Rimjanin je znao kako je izvrsavana kazna raspinjanja: krst!
 
ada sama rijec razapeti, nemoguce da nekoga razapnes na stub, ruke treba da su mu siroko zategnute stranacki....msm, razapnuti. A to je moguce samo na nesto oblika krsta. Jedino u sta ja sumnjam to je onaj gornji dio iznad glave, da li je postojao ili ne. Da li je bio bas krst kakvim ga danas dozivljavamo ili u obliku slova T.
 
Ovo za Pavla se mora posmatrati u smislu tadasnjeg vremena. Sjeti se odnosa Jevreja i Rimljana. Pavle zapravo apeluje da se ljudi(Jevreji prije svega) nauce trpljenju-da postuju Hristovu nauku-ko te osamari po obrazu,okreni mu i drugi.

Pavle je krenuo da propovijeda vjeru u hrista i da je rekao da su vlasti careva od djavola, time bi dao povoda vlastima da ga optuze da propovijeda pobunu naroda protiv vlasti. Da bi to izbjegao, proprvijedao je narodu da se ne bune protiv vlasti, nego da vjeruju u Hrista ne buneci se protiv vlasti.

Primjer sa carem Kirom je dokaz svima da je i medju paganima bilo onih koji su vjerovali u Boga. Tome su dokaz i tri mudraca sa istoka koji su kao pagani znali da ce Mesija (Hristos) da se rodi u Izrailju.
Nisu svi pagani bili bezboznici koliko ih crkva optuzuje i klevece.
 
Poslednja izmena:

Back
Top