DA LI JE KALABIĆ IZDAO DRAŽU?

  • Začetnik teme Začetnik teme proka
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

proka

Legenda
Poruka
57.100
Šta je Kalabić pisao Krcunu

Autor: M. Derikonjić - V. Dugalić
kalabic.jpg
Никола Калабић, командант краљевске гарде, са четницима и припадницима Озне


Među dokumentima koje je Bezbednosno informativna agencija dostavila Republičkom javnom tužilaštvu u vezi s otkrivanjem činjenica o pogubljenju i sahrani Dragoljuba Draže Mihailovića, komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini, nalaze se i pisma kojima se Nikola Kalabić, komandant kraljevske garde, obraća Slobodanu Peneziću Krcunu, jednom od ključnih ljudi Udbe u Srbiji. Pisma bi narednih dana trebalo da budu dostavljeni istoričarima iz komisije koji bi trebalo da utvrde da li su autentična.


U prvom pismu, nastalom krajem decembra 1945. godine, Kalabić veoma opširno iznosi svoja viđenja i stavove o ravnogorskom pokretu, borbi, ratu.
Prvo, najduže pismo govori o tome da je Kalabić bio u zatvoru

Ozne za Srbiju i iz njega se može indirektno zaključiti da je pristao na saradnju sa organima Ozne. Kalabićeva pisma govore o njegovoj evidentnoj ulozi u hvatanju Draže Mihailovića koja je često bila osporavana – kaže za „Politiku” dr Bojan Dimitrijević, istoričar, inače član Komisije za otkrivanje istine u vezi sa smrću Draže Mihailovića.


Interesantno je da su dva pisma napisana istog dana, 3. aprila 1946. godine, a da ih je Kalabić potpisao svojim pseudonimom – Slobodan Ranković. Pisma su različitog sadržaja, a upućena su Vladanu Bojaniću iz Ozne i Slobodanu Peneziću Krcunu.


(/slika2)U pismu od 29. aprila 1946. Kalabić moli Penezića da mu omogući da slavu provede na slobodi i poziva ga da sa Aleksandrom Rankovićem (u pismu je naveden pod pseudonimom Marko) prisustvuje slavi.


„Ovo je moja bratska molba i držim za sigurno da je Marko odbiti neće. To je prvi deo molbe, drugi deo tiče se para i spremanja pečenja praseta, kolača, žita, sveće i dr. To bih ja sa Bojanićem svršio. Spremanje bi preuzela brigu brice našega žena, koja nema pojma ko sam ja”, navodi se u pismu.
Najzanimljiviji deo u dokumentu jeste onaj u kome Kalabić uverava Krcuna da u slučaju Draže Mihailovića može da ima potpuno poverenje u njega i da o tome obavesti Rankovića.


„Sa moje strane, iz mojih usta neće izaći tajna o toj stvari – pa ako treba i život svoga, ni mojoj drugarici – ženi nikada o tome ni reči; tajna će sa mnom u grob otići. Za gornje reči dajem Vam moju časnu reč, a Vi ste se uverili šta znači moja reč.”


U najdužem pismu, pisanom 19. i 20. decembra 1945. godine, Kalabić na gotovo deset stranica detaljno govori o ratu: „Sve nas pristalice D. M. bez obzira nazvali ste nemačkim saradnicima, gospodo to saradništvo je tako malo, mizerno, neupadljivo bar u Srbiji i Bosni da narod to nije zamerio, jer je narod tražio od Čiče da se sačuva živa snaga, imovina i dr. u čemu je se uspelo potpuno, bar narod to priznaje.”


Kalabić ovo pismo završava rečima: „Bog mi je svedok da želim dobro svom narodu.”


- - - - - - - - - -

http://www.politika.rs/sr/clanak/104089/Sta-je-Kalabic-pisao-Krcunu

- - - - - - - - - -

Decenijama duga rasprava da li je Nikola Kalabić postao saradnik Ozne i omogućio hapšenje generala Draže Mihailovića ???

- - - - - - - - - -

šta vi mislite?

- - - - - - - - - -

eto bojan dr dimitrijević, kaže da je izdao dražu !!
 
Ovo mi je mnogo bitnije od toga da li je izdaja ili predaja ili okončanje agonije... :
"U najdužem pismu, pisanom 19. i 20. decembra 1945. godine, Kalabić na gotovo deset stranica detaljno govori o ratu: „Sve nas pristalice D. M. bez obzira nazvali ste nemačkim saradnicima, gospodo to saradništvo je tako malo, mizerno, neupadljivo bar u Srbiji i Bosni da narod to nije zamerio, jer je narod tražio od Čiče da se sačuva živa snaga, imovina i dr. u čemu je se uspelo potpuno, bar narod to priznaje.” "
.......................................
E zbog tog idiotskog optuživanja i izjednačavanja četnika sa ustaškim smradovima, sad imamo osnovnoškolske table Đoze i Mustaše po Bazniji.
Teško nam je otrovan narod bezbožničkim komuno-liberalizmom...
 
Сјајно Проко.
Почињеш са текстом из 2009 . године у коме се каже да ће три писма ( писана истог дана !) из ваших архива бити предата комисији да би се утврдила њихова аутентичност. Данас је крај 2016. Где ти резултат тог утврђивања аутентичности Проко ?
У међувремену је судски утврђено да Калабић убијен из заседе пре писања тих писама.
Да брука буде већа, не твоја само,него на првом месту оних којису текст објавили, постављаш фотографију , такође из ваше архиве на којој су ваши оперативци и лажни Калабић ( давно утврђено!!!) који глуме четнике:ok:
 
Ja mislim da jeste :neutral:
.........и уопште није важно ко је кога издао, дал' су писана писма или не, ко је писао, ко је када и како убијен, .... важно је да су зликовци ухваћени и према заслугама осуђени и погубљени.
Добро је што им се и гроб не зна, да им се клица затре!
 
Сјајно Проко.
Почињеш са текстом из 2009 . године у коме се каже да ће три писма ( писана истог дана !) из ваших архива бити предата комисији да би се утврдила њихова аутентичност. Данас је крај 2016. Где ти резултат тог утврђивања аутентичности Проко ?
У међувремену је судски утврђено да Калабић убијен из заседе пре писања тих писама.
Да брука буде већа, не твоја само,него на првом месту оних којису текст објавили, постављаш фотографију , такође из ваше архиве на којој су ваши оперативци и лажни Калабић ( давно утврђено!!!) који глуме четнике:ok:


opet pišeš napamet a da nisi ni pogledao link koji sam priložio :ok:

- - - - - - - - - -

da si pogledao onda bi video da je slika iz novina POLITIKA a ne da sam je ja "okačio"

- - - - - - - - - -

drugo, kako možeš da tvrdiš da je sudski utvrdjeno da kalabić nije izdao dražu i da je ubijen iz zasede ???

- - - - - - - - - -

na kraju krajeva, ja sam otvorio temu sa pitanjem da li je kalabić izdao dražu, pa ajde da istražimo :rtfm:

- - - - - - - - - -

Moj deda je učestvovao u hapšenju Draže (čuvao je stražu tamo negde u okolini mesta gde se Draža skrivao) i ispričao je mom ćaletu da ga Kalabić jeste izdao

eto, priče iz prve ruke:ok:

- - - - - - - - - -

bilo bi ishitreno da napišem i ja da moj deda bio oficir u KNOJ-u i da je isto pričao pre 40 godina
 
opet pišeš napamet a da nisi ni pogledao link koji sam priložio :ok:

- - - - - - - - - -

da si pogledao onda bi video da je slika iz novina POLITIKA a ne da sam je ja "okačio"

- - - - - - - - - -

drugo, kako možeš da tvrdiš da je sudski utvrdjeno da kalabić nije izdao dražu i da je ubijen iz zasede ???

- - - - - - - - - -

na kraju krajeva, ja sam otvorio temu sa pitanjem da li je kalabić izdao dražu, pa ajde da istražimo :rtfm:

- - - - - - - - - -



eto, priče iz prve ruke:ok:

- - - - - - - - - -

bilo bi ishitreno da napišem i ja da moj deda bio oficir u KNOJ-u i da je isto pričao pre 40 godina

Наравно да сам прочитао линк који си дао и на то сам и одговорио, Проко.

Свакако да је испричао, као и деда стражар . То је био задатка.
Једина невоља је што су се и сликали, а у различитим униформама.:mrgreen:
 
NSRKL7T.jpg


FwPjolE.jpg



Ова прича је давно раскринкана и потврђена и временом погибије Никое Калабића

- - - - - - - - - -

Kalabića su crveni ubili. I to sa leđa. A njegovog sina od 14 godina su streljali 1944. godine.

А ево и фотографије Николе са децом , да не би било забуне око старости његовог сина кога стрељали

xbvDTfy.jpg
 
Ефикасност јединица под командом Николе Калабића била је у најмању руку дискутабилна, како наводе историјски извори. На терену под његовом командом владао је хаос и јавашлук.

- - - - - - - - - -

После пораза у бици на Јеловој Гори, Четврта група јуришних корпуса је била у расулу и повлачењу на север, и Калабић је поново на челу Горске гарде. Првих дана октобра корпус Горске гарде се са другим јединицама повукао до Београда, а Калабић и Нешко Недић водили су разговоре са генералом Мушицким, командантом СДК, у његовој команди у Београду. Наредних дана су четничке снаге, укључујући Горску гарду, из Београда транспортоване возовима и камионима у околину Краљева.

- - - - - - - - - -

Калабић се према Босни пробијао у групацији генерала Трифуновића преко Сјенице и Пријепоља, заједно са претходницом Шојерлен

- - - - - - - - - -

У источној Босни Калабић је командовао својим снагама у нападу четника на Тузлу децембра 1944, где су његове снаге учествовале у оштрим борбама, а о успесима су известиле немачку команду.

Током наредних дана Калабићеве снаге су претрпеле тешке губитке и делимично су разбијене

- - - - - - - - - -



izvori:

Национална архива Вашингтон, документи Команде Југоистока (Групе армија Ф) - NAW, T311, roll 286 Aktennotiz über Besprechung mit Vertretern der DM-Bewegung in Topola am 11.8.44.,


Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45 између страна 224 и 225,

- - - - - - - - - -

Racic beschloss den Kampf gegen den "Okkupator" aufzunehmen trotz abraten von Kalabic, der ein solches Vorgehen mit verfrüht bezeichnet. Racic beabsichtigt Verlegung seiner Einheiten nach Ostbosnien" - Национална архива Вашингтон, NAW, T311, roll 194, frame 000559 Aktennotiz für Ic-Lagebericht

- - - - - - - - - -

Вечерњи извештај обавештајног одељења (18. децембар 1944.): „Хрватска: [...] Четници јављају да је 27. комунистичка дивизија претрпела тешке губитке у борбама са Рачићевим, Кесеровићевим и Калабићевим одредима 25 северно од Рогатице." - Национална архива Вашингтон, NAW, T311, roll 195, frame 000258-9
 
Kalabić obučava udbaše


- - - - - - - - - -

KRIVOKAPIĆ: Znate li imena te dvanaestorice, koji su određeni za hvatanje Draže Mihailovića?

NEŠIĆ: Znam... Ali ne bih želeo da to ja govorim. Posle tog sastanka, Krcun nas više nije pustio. Nikome nismo mogli da se javimo, ni porodici, ni kućama. Ni gde smo, ni šta smo. Ni da smo živi. Moja žena je išla i jurila svuda, kukala i tražila gde joj je muž, niko neće da kaže, niko ne zna ništa. Onda je sekretar Udbe za Srbiju bio Vladan Bojanić, on joj je rekao da nema pojma gde sam; išla je i kod Veljka Mićunovića, on isto tako.
Ostala je konspiracija, do kraja. I moja žena - mislila je: oženili smo se pre kratkog vremena; ko zna ko je i šta je; možda je lagao sve - otišla je iz našeg stana i vratila se kod oca.

Krivokapić: Gde ste bili smešteni? Niste odmah krenuli?

NEŠIĆ: Nismo, to bi bila ludost... Smestili su nas u Kosovsku ulicu, na trećem spratu. Mislim da je to bio stan generala Duška Ristića, tada načelnika Udbe za Vojvodinu.
Skinuli smo uniforme i obukli odela pohvatanih četnika, kape, šubare. I počeli smo u tom stanu da živimo četničkim životom, za sve vreme nismo se ni kupali, ni umivali... Nigde nismo izlazili da bismo dobili bledilo onih koji se dugo kriju.

Krivokapić: Kad ste sreli Kalabića?

NEŠIĆ: Posle dva-tri dana došao je i Kalabić. Otada je sve vreme bio s nama, učio nas kako da se ponašamo, četnički... I hranio se tu, s nama.

Krivokapić: Ko je bio šef vaše grupe?

NEŠIĆ: Lazarević...

Krivokapić: Onaj što je 1964. poginuo, u kolima, zajedno s Krcunom?

NEŠIĆ: Jeste, Svetolik Lazarević... I živeli smo tu, s Kalabićem. Pojavile su se i vaške. Verovatno nisu dobro očistili ta četnička odela. Tako da smo sve vreme bili i vašljivi, pored svega. Onda smo učili biografije. U pola noći su nas budili i pitali: ko si, šta si?...

Krivokapić: Dobili ste druga imena?

NEŠIĆ: Naravno, druga imena... Pa, u kom smo četničkom bataljonu, u kom odredu, ko nam je komandant... Sve smo bazirali na dokumentaciji koja je nađena kod četnika, ubijenih ili uhvaćenih. Opredelili smo se za biografije četnika Avalskog korpusa, jer Draža i njegovi najbliži saradnici nisu dolazili u kontakt sa Avalskim korpusom. Čuli su priče, ali nikada te ljude nisu videli.

Krivokapić: Koje ste vi ime dobili?

NEŠIĆ: Isto, kao što se zovem - Đole. Moja legenda je bila laka. Otac mi je stvarno bio nosilac Karađorđeve zvezde, a ujak general Cukavac. Tako da sam imao jednu kompletnu biografiju. Naravno, nezavisno od nas, Udba je čačkala svojim kanalima, gde se Draža nalazi.

Krivokapić: Ali vi sada, kao četnička grupa, više ne postojite u sastavu Udbe?

NEŠIĆ: Ne postojimo... Izbrisani smo iz sastava Udbe. Mi smo sada četnici Nikole Kalabića.

Krivokapić: Kako se ponašao Kalabić?

NEŠIĆ: Dobro, čak isuviše dobro. Bio je uplašen, sve nas je uvažavao, recimo: uvek ustane da ustupi mesto. Čak smo ga i opominjali: hajde, bre, pa ti si Nikola Kalabić!
Insistirali smo da živimo tim četničkim životom... Sutra ćemo se naći među pravim četnicima.

Krivokapić: Simulirali ste četnički život?

NEŠIĆ: Pevali smo četničke pesme, „Kralju Pero, kad ćeš u Topolu“, i šta ja znam. Pričali su se vicevi na račun Udbe, na račun Tita... Sve normalno.

Krivokapić: Kalabić je pričao o svome životu?

NEŠIĆ: Govorio je i o svome životu... Ali sad ću vam ispričati šta se meni lično dogodilo s Kalabićem. Pričali smo kako je Prva šumadijska brigada izginula u Prijepolju, 1943... Kod mene, u četi, bila je jedna devojka, bili smo mladi, zavoleli se. Posle tragedije u Prijepolju, zima 1943, zaledio se Lim, po Limu mnogo leševa. Prelazio sam zaleđeni Lim, vidim leš neke žene, crna kosa... Meni se učinilo da je to ta moja devojka. Potrese me njena smrt, stao sam nekoliko minuta, onako utučen, gledajući taj leš... Ali mora se dalje.
I sad, jednog dana, sedimo u tom stanu u Kosovskoj ulici... Kalabić otvara novčanik - bila su mu vraćena sva dokumenta - i ja u Kalabićevom novčaniku ugledam fotografiju te moje devojke, za koju sam verovao da sam njen leš video na zaleđenom Limu. Lupi me to, nisam mogao da izdržim:
„Nikola, otkud ti ova slika!?“
„To je ćerka jednog mog prijatelja od pre rata“, kaže Kalabić, „zarobili smo je kad je bila ona borba u Prijepolju... Nisam dao da je streljaju, ipak mi je njen otac prijatelj, pa je neko vreme bila kod mene u štabu.“
„Je li živa?“
„Koliko ja znam“, veli Kalabić, „živa je, nismo je ubili.“
Meni ne da đavo mira i ja mu onda ispričam kako sam bio zaljubljen u nju, kako sam je voleo... I taj momenat, kad sam gledao na Limu njen leš. Kalabić mi je posle, valjda sto puta rekao:
„Je li, ti misliš na onu... Nisam s njom ništa imao, časna reč, nisam, to je divno dete.“

Krivokapić: Kakva je sudbina te žene?

NEŠIĆ: Živa je, udata je. Kad smo uhvatili Dražu, ja se zainteresujem... I baš tog dana, kada sam se bio najavio, bila joj je svadba. Udavala se za jednog našeg druga, tako... rukovodioca. Ja sam već bio oženjen. Bilo i prošlo.

Krivokapić: Šta vam je još pričao Kalabić?

NEŠIĆ: Pričao je svašta, njegova dužnost je i bila da nam sve priča. Nije krio ništa. Pričao nam je i jednu priču koja stvarno daje sliku Nikole Kalabića u vreme kad je bio komandant Gorske garde, komandant Srbije. Kako je izgledao i kako se ponašao.
U Foči, vi znate za onaj četnički pokolj muslimana (1942), u tom pokolju učestvovao je i Nikola Kalabić. Pevao nam je jednu staru srpsku pesmu, jedino sam je od njega čuo i nikad je više nisam čuo. To je bila pesma iz turskog vremena: Turčin je došao u srpsku kuću, večerao, jeo, uzeo najlepšu devojku, živeo sa njom, i ujutro je zaklao. Kalabić je to u Foči radio, neku bulu našao, doveo harmonikaše, šenlučio celu noć, pio, i ujutro naredio da je zakolju. I to je pravdao osvetom Srpstva!

Krivokapić: Priznavao je da je i on klao?

NEŠIĆ: Nije, to nije... Kao, drugi su to radili.

- - - - - - - - - -

http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:277760-Kalabic-obucava-udbase
 
KRIVOKAPIĆ: Da li je Kalabić bio siguran da ćete mu poštedeti život?

NEŠIĆ: Verovao je, da nije verovao ne bi sve to radio. Samo, moje je lično mišljenje: Kalabić je bio velika baraba. Jedna pijandura koja je sticajem okolnosti postala nešto... Bio je rezervni oficir, otac mu je bio žandarmerijski major; još kao dečak sigurno je bio kabadahija, onako visok, krupan. A u suštini: beda, kukavica.
Ne znam da li u svetu, da li u istoriji postoji takav primer: da prvi doglavnik i najintimniji prijatelj izda svog vođu. Bez obzira na to kakav je taj vođa.

Krivokapić: Nije imao još neku „kartu“, osim što je izdao Dražu?

NEŠIĆ: Nije, ništa više nije znao. Čim smo uhvatili Dražu, mi smo ostavili Kalabića. On za nas više nije bio interesantan. Sam je došao za nama, a mogao je da ode. Vikao je:
„Nemojte me ostavljati...“
Ubacili smo ga u drugu kuću, da ga Draža ne vidi. Draži nismo rekli da je Kalabić živ. Kalabić je nama i u istrazi mnogo koristio: sve ono čega Draža kao nije mogao da se seti, Kalabić nam je rasvetljavao. Otkrivao da je bilo tad i tad, itd.

Krivokapić: Koliko ste dana proveli u tom stanu s Kalabićem?

NEŠIĆ: Ne sećam se tačno, ali 10-15 dana sigurno... Možda i duže.

Krivokapić: I, Kalabić vas vodi kod Draže?

NEŠIĆ: Da... Sada je Kalabić komandant, a mi četnici s njim. Oslovljavamo ga: gospodine komandante... Već smo dobili i vaške, prljavi smo i smrdljivi i nikakvi. Pravi četnici.

Krivokapić: Ne znate Dražinu lokaciju?

NEŠIĆ: Ne znamo, kad bismo znali ne bismo se petljali s Kalabićem... I onda, jednog dana dođu kamioni, one „marice“. Odvezu nas do Dobruna, kod Višegrada. Tamo nas noću istovare. A mi uz brdo, u šumu.

Krivokapić: Od tog momenta, vi ste četnici?

NEŠIĆ: Četnici...

Krivokapić: I za Udbu i za vojsku?

NEŠIĆ: Za sve... Išli smo po tom terenu iznad Višegrada, Dobruna, pa Bijelog Brda.

Krivokapić: Ima li Kalabić jatake?

NEŠIĆ: Ima, stalno ide na svoje javke. Ide tamo gde ga znaju, da bi Draža čuo da je Kalabić tu, da je u tom kraju.

Krivokapić:Neka četnička organizacija još postoji? Kuće, porodice?

NEŠIĆ: Postoji... Kuće čiji su sinovi bili četnici, ili gde je Kalabić svraćao, hranio se itd. Obišli smo ceo teren Sandžaka, Višegrada, Dobruna, Bijelo Brdo... Sve na te jatačke veze. Hranimo se kod jataka, peku nam jagnjad, prasad, gibanice... Imali smo dosta zlatnika, plaćamo kao četnici - zlatom. Ali beležili smo ili pamtili gde smo dali zlatnike: kad je akcija završena, naši su otišli i sve pokupili.

Krivokapić: Ali, nema Draže?

NEŠIĆ: Nema... Dugo je to trajalo, sve smo obišli, ali nema Draže. Ipak, došli smo do zaključka da u selu Granju, kod porodica Tokovići i Gajići, mora da bude Dražina veza. Tu nas, međutim, nagazi naša milicija, počeli da pucaju... Pobegnemo. Dođemo na zborno mesto, „marice“ nas pokupe, vratimo se u Beograd.

Krivokapić: Da se odmorite ili da zavarate trag?

NEŠIĆ: Da zavaramo trag... Poterala nas milicija, odosmo u majčinu.

Krivokapić: Imate li vezu s Krcunom za to vreme?

NEŠIĆ: Pa, Krcun je s nama!...

Krivokapić: Kako s vama?

NEŠIĆ: S nama, i Kalabićem. Krcun je imao pseudonim Nikola, a zvali smo ga Žaca. Onako mršav, ličio je na žandarma. Ali on je odredio: Lazarević je šef. I Krcun je njegova naređenja izvršavao, kao i ostali... Išao na straže.
Kad smo se vratili u Beograd, Krcun je naredio na tom terenu strašnu poteru i pritisak, kao nas gone. Milicija je upadala, lom pravila, u kućama gde smo svraćali... I milicija i svi veruju da su bili četnici. Tako da i četnici, ako su negde tu, steknu utisak da je bio Kalabić. Pošto je bila velika potera, normalno je da nas nema jedno mesec dana.

Krivokapić: I, ponovo?

NEŠIĆ: Ponovo se pojavljujemo... Krcun više ne ide s nama. Postao je prvi ministar unutrašnjih poslova Srbije, izašla mu fotografija u novinama, besmisleno je da ide s nama.

Krivokapić: Ko je sada šef grupe?

NEŠIĆ: I dalje, Lazarević... Dođemo u selo Granje, tamo gde smo bili ranije, kod porodica Gajić i Toković. Tu su nas proveravali, u prvom redu da li je to Nikola Kalabić? Čuo sam priču da je Kovač, taj je bio s Dražom od 1941, da je taj Kovač, znate to seljačko zapažanje, primetio da Kalabić ima na rukama ožiljak od lisica. Ali, na našu sreću, Kovač se setio da je Kalabić imao ožiljak odranije, od pada sa motora, kad je slomio ruku.
Komandir grupe koja je čuvala Dražu bio je Gajić. Najzad, kažu nam da Gajić hoće da se sastane s Nikolom Kalabićem. Jedne noći na groblju.

Krivokapić: Stalno ste na nekom groblju?

NEŠIĆ: Stalno groblja... Bila je noć, mesečina, čekali smo na tom groblju. Kad, poče da se diže jedna ljudina, pa druga, treća... Činilo mi se 10 metara da su visoki, ogromne brade. To je bio jedan težak momenat. Šta ako Kalabić?... Ali Kalabić je odigrao ulogu izdajnika prve klase. Odmah je samouvereno rekao:
„Gajiću, jesi li to ti?“
„Jesam, Čiča Pero...“
Tako su četnici zvali Kalabića.
Tu se izljubismo, odemo u neku kuću, mi smo poneli rakiju, bilo je tu pečenih jaganjaca. A onda Čiča Pera (Kalabić) kaže kako je u Srbiji krenulo, da smo došli da izvučemo Dražu... Ali, i pored toga, nisu nas odmah odveli kod Draže. Proveravaju nas i dalje. Ipak, jednog dana kažu: noćas ćemo se sastati s Čičom, s Dražom.
Krenemo, došao i taj dan... Drugi težak momenat bio je kad smo došli do kuće u kojoj je Draža. Mnogo četnika, 20 i više... Kalabić se odvojio i prvi ušao unutra, kod Draže. Ništa više ne možemo, sve je u Kalabićevim rukama. S njim je ušao i Lazarević, ali samo da je Kalabić jednu reč kazao Draži... Svi da izginemo.

Krivokapić: Sumnjate li u Kalabića?

NEŠIĆ: Sumnjamo, naravno... Mi smo s četnicima napolju, na obezbeđenju, razgovaramo. Neugodno.

Krivokapić: Naređenje je: uhvatiti Dražu živog?

NEŠIĆ: Živog, ali ne po svaku cenu. Nije se moglo toliko planirati, onda je u Srbiji "operisalo" oko 3.000 četnika. Bio je i neki Konjodera, na Majevici, sa 600 četnika. Samo da je on došao kod Draže, nama ne bi bilo spasa.

- - - - - - - - - -

http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:277761-Od-javke-do-javke
 
Алал вера на труду Проко, видим да си се стварно трудио.
Али видиш суд је ипак нашао да има више поверења у оно што је рекао пензионосани свештеник Мијаило Даниловић из Горњег Милановца и друга сведочења, него у ове ваше литерарно обрађене " аргументе".
Али да то оставимо по страни. Наша је лична ствар коме ћемо да више верујемо.
Мађутим мене занима зашто је ваш генерал Ђоко Јованић својевремено за НИН изјавио да је прича о издајству Калабића пласирана како би се што више искомпромитовао Равногрски покрет. Зашто ваш генерал то тврдио насупрот онима који су причу и лансирали, а то су били Удба и Озна.

h2nw2UD.jpg
 
mamožete vi da verujete i vidovitoj zorki....

- - - - - - - - - -

a sami ste nebrojeno puta na sličnim temama citirali jovu kapičića gde je rekao "da je srbija bila za četnike " i u nastavku iste recenice da je "kalabić izdao dražu"


kako sad pa to?

čas može ovako čas ne može?

ta niste mlada pred udaju pa da se predomišljate svaki čas :roll:
 
mamožete vi da verujete i vidovitoj zorki....

- - - - - - - - - -

a sami ste nebrojeno puta na sličnim temama citirali jovu kapičića gde je rekao "da je srbija bila za četnike " i u nastavku iste recenice da je "kalabić izdao dražu"


kako sad pa to?

čas može ovako čas ne može?

ta niste mlada pred udaju pa da se predomišljate svaki čas :roll:

Проко, више деценијско искуство са вама ме је научило да будем скептичан у све што пласирате као истину. Такође се показало да је такав став врло користан. Мени је отац рекао поводом суђења Кесеровићу рекао још када сам био клинац, да је било другачије за те исте ствари би Кесер судио овима који су га осудили.Показало се касније у свему што сам налазио каоподатке , да је мој отац био управу. Различите и чак контрадикторне изјаве ваших битних људи у различитим временима то потврђују. Поменуо сам Ђока Јованића у вези са Калабићем. Нећеш ваљда да кажеш да је он одједном заволео четнике, а ?
Ваш херој Капичић је био велики манипулатор и и у разним приликама је мешао истину и лаж једнако успешно, а не верујем да икада рекао пуну истину до краја. Његова осена Србије је истина, јер се поклапа са огромним бројем оцена из различитих извора, различитих сведока. Али он је у вези са Чичом и даље тврдио да не зна, оно што је по функцији сигурно знао, а онда је додао да не би рекао ни да зна.
Са вама човек мора да буде врло опрезан. Никада се не зна када вам одговара да пустите део истине и да га комбинујете са новом неистином. Једном речју, ако тврдите да је леп и сунчан дан, најбоље је за сваки случај погледати кроз прозор.
 
a jovo kapičić je bio najviši oficir po činu i prvi je dočekao dražu dok su ga iz šume izvodili i stavio ga je lično u maricu i transportovao ga za beograd

pa ko onda bolje zna to od njega???

- - - - - - - - - -

za ono prvo si u pravu, da je keserović sudio onima koji su njemu sudi, isto bi bilo

ali keserović je rat izgubio i osetio je pravdu pobednika i tačka

- - - - - - - - - -

i treće, gde su uzeo baš keserovića u usta ??

od svih četnika u srbiji, on je neskrivajući saradjivao sa okupatorom, živeo je u okupiranom kruševcu sa porodicom što i sama njegova ćerka u članku u pogledima potvrdjuje

i onda je oslobodio kruševac od sebe samog i od svojih gospodara nemaca /koji su btw sami napustili kruševac/ od koji je sve vreme rata primao platu i oružje

pa posle 5 minuta slave i slikanja na terasi hotela u centru kruševca sa rusima i kramerom, pobegao je kroz prozor wc-a u šumu dok su nejgove saborce partizani i rusi desetkovali po kruševcu
 

Back
Top