комшија
Stara legenda
- Poruka
- 96.548
https://www.slobodnaevropa.org/a/most-srbi-i-hrvati/30177640.html
Most: Da li je gore biti Srbin u Hrvatskoj ili Hrvat u Srbiji?
Grafiti mržnje u Srbiji i Hrvatskoj
U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o položaju Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji. Sagovornici su bili Boris Milošević, predsednik Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj, i Tomislav Žigmanov, predsednik Demokratske zajednice Hrvata u Vojvodini. Bilo je reči o tome da li su pripadnici srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske u Srbiji građani drugog reda, o Šešeljevim pretnjma Hrvatima i kampanji koju hrvatska desnica vodi protiv Srba, o parolama “Ubij Srbina” i “Ubij Hrvata da Šiptar nema brata”, o tome kako vlasti u Hrvatskoj i Srbiji okreću glavu od nasilja kojem su izloženi pripadnici srpske i hrvatske manjine, zatim kako se Milorad Pupovac, lider srpske manjine u Hrvatskoj, našao na udaru hrvatske predsednice, koliko razmena teških reči i uvreda između Beograda i Zagreba pogoršava položaj srpske i hrvatske manjine, kako su lokalni moćnici sprečili da deca Hrvata u vojvođanskom selu Beregu slušaju nastavu na hrvatskom jeziku, kao i o tome da li Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji kriju svoj identitet.
Omer Karabeg: Koliko danas ima Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji, i koliko ih je bilo u bivšoj Jugoslaviji?
Boris Milošević: Koliko točno danas ima Srba u Hrvatskoj jako je teško reći s obzirom da je zadnji, službeni popis stanovništva bio 2011. godine i s obzirom da otkad je Hrvatska ušla u Evropsku uniju imamo veliki val iseljavanja. Ali službena brojka je negdje oko 196 000 što je za nekih 400 000 manje nego što ih je bilo1991. godine kada je u Hrvatskoj bilo 600 000 Srba.
Tomislav Žigmanov: Prema podacima popisa pučanstva iz 2011. u Srbiji ima 57 900 građana koji su se izjasnili kao Hrvati, a prije 50 godina, 1961. godine, bilo ih je 186 000. Više od dvije trećine Hrvata nestalo je iz Srbije u poslednjih 50 godina pri čemu Srbija nije bila izravno uključena u rat, niti su se na njenom teritoriju odvijale ratne operacije. To je posljedica asimilatorske politike i činjenice da su Hrvati u Srbiji devedesetih godina bili izloženi etnički motiviranom nasilju s elementima etničkog čišćenja.
Omer Karabeg: Da li su Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji ravnopravni građani?
Boris Milošević: Prema ustavu i zakonima Srbi imaju zagarantirana prava kao i Hrvati, ali u praksi vrlo često osjete da su predmet ili diskriminacije ili stigmatizacije. Uzmimo primjerice zapošljavanje u državnog službi. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina propisuje proporcionalnu zastupljenost. To znači da bi 4,36 posto Srba trebalo biti zaposleno u državnoj službi, a zaposleno ih je duplo manje - svega 2,1 posto.
Tomislav Žigmanov: Hrvati u Srbiji su isključeni iz svih procesa donošenja odluka. Nismo zastupljeni ni u jednom dijelu odlučivanja na nacionalnoj, pokrajinskoj i lokalnoj razini vlasti. U Hrvatskoj je to sretnije riješeno kroz institut zajamčenih mandata, pa predstavnici manjina imaju pravo da po principu pozitivne diskriminacije sudjeluju u vlasti. Hrvati u Srbiji to nemaju. U Subotici, gdje je naše političko i svako drugo sjedište, od 203 imenovane i izabrane osobe u lokalnim strukturama vlasti samo tri su predstavnici hrvatske političke stranke.
Pretnje i pritisci
Omer Karabeg: Da li su Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji izloženi pritiscima. Da li se osećaju nesigurno?
Boris Milošević: Definitivno. Imamo periode kad se stvori atmosfera u društvu da je govor mržnje dozvoljen, kad postaje normalno uzvikivanje “Ubij Srbina”, kada na takve grafite više nitko ne reagira, pa se onda ide stepenicu više i dolazi do fizičkog nasilja. Naravno, na položaj manjina najviše utječe stav vlasti prema manjinama. U jednom trenutku se činilo da će pristupanje Hrvatske Evropskoj uniji učiniti društvo demokratski zrelijim, da će institucije ojačati - međutim, nakon ulaska u Evropsku uniju institucije su nam počele slabiti, ojačala je desnica i sve je glasniji govor protiv srpske zajednice.
Kada su u javnom prostoru prisutne antisrpske poruke, onda građani srpske nacionalnosti osjećaju da nose etiketu koja je negativna. Desnica zapravo pokušava zabiti klin između srpske manjine i vlasti, ona nastoji stvoriti sliku da su manjine, pogotovo srpska manjina, za sve krivi. Mi smo 2013. godine imali pokušaj raspisivanja referenduma protiv ćirilice uz jaku kampanju. To je bila zapravo antisrpska kampanja gdje je skupljeno preko pola miliona potpisa. Referendum nije raspisan, jer je Ustavni sud rekao da je to neustavno. Prošle godine također je bio pokušaj organiziranja antimanjinskog referenduma uperenog prvenstveno protiv srpske zajednice gdje se nastojalo ograničiti mandat manjinskim zastupnicima i oduzeti im pravo da imaju ustavnu jednakost kao svi ostali zastupnici.
Imamo kampanju jačanja povjesnog revizionizma gdje se tvrdi da Jasenovac nije bio logor smrti nego radni logor u kojem se, eto, slučajno od bolesti umiralo. Ta atmosfera se pojačava kad se približavaju izbori ili kad se dogode incidenti kao što je bio nedavni fizički napad huligana na Srbe u kafiću u Uzdolju kod Knina.
НИ СРБИЈА НИ ХРВАТСКА ВЕЋ ЈУГОСЛАВИЈА!
Most: Da li je gore biti Srbin u Hrvatskoj ili Hrvat u Srbiji?
Grafiti mržnje u Srbiji i Hrvatskoj
U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o položaju Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji. Sagovornici su bili Boris Milošević, predsednik Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj, i Tomislav Žigmanov, predsednik Demokratske zajednice Hrvata u Vojvodini. Bilo je reči o tome da li su pripadnici srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske u Srbiji građani drugog reda, o Šešeljevim pretnjma Hrvatima i kampanji koju hrvatska desnica vodi protiv Srba, o parolama “Ubij Srbina” i “Ubij Hrvata da Šiptar nema brata”, o tome kako vlasti u Hrvatskoj i Srbiji okreću glavu od nasilja kojem su izloženi pripadnici srpske i hrvatske manjine, zatim kako se Milorad Pupovac, lider srpske manjine u Hrvatskoj, našao na udaru hrvatske predsednice, koliko razmena teških reči i uvreda između Beograda i Zagreba pogoršava položaj srpske i hrvatske manjine, kako su lokalni moćnici sprečili da deca Hrvata u vojvođanskom selu Beregu slušaju nastavu na hrvatskom jeziku, kao i o tome da li Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji kriju svoj identitet.
Omer Karabeg: Koliko danas ima Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji, i koliko ih je bilo u bivšoj Jugoslaviji?
Boris Milošević: Koliko točno danas ima Srba u Hrvatskoj jako je teško reći s obzirom da je zadnji, službeni popis stanovništva bio 2011. godine i s obzirom da otkad je Hrvatska ušla u Evropsku uniju imamo veliki val iseljavanja. Ali službena brojka je negdje oko 196 000 što je za nekih 400 000 manje nego što ih je bilo1991. godine kada je u Hrvatskoj bilo 600 000 Srba.
Tomislav Žigmanov: Prema podacima popisa pučanstva iz 2011. u Srbiji ima 57 900 građana koji su se izjasnili kao Hrvati, a prije 50 godina, 1961. godine, bilo ih je 186 000. Više od dvije trećine Hrvata nestalo je iz Srbije u poslednjih 50 godina pri čemu Srbija nije bila izravno uključena u rat, niti su se na njenom teritoriju odvijale ratne operacije. To je posljedica asimilatorske politike i činjenice da su Hrvati u Srbiji devedesetih godina bili izloženi etnički motiviranom nasilju s elementima etničkog čišćenja.
Omer Karabeg: Da li su Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji ravnopravni građani?
Boris Milošević: Prema ustavu i zakonima Srbi imaju zagarantirana prava kao i Hrvati, ali u praksi vrlo često osjete da su predmet ili diskriminacije ili stigmatizacije. Uzmimo primjerice zapošljavanje u državnog službi. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina propisuje proporcionalnu zastupljenost. To znači da bi 4,36 posto Srba trebalo biti zaposleno u državnoj službi, a zaposleno ih je duplo manje - svega 2,1 posto.
Tomislav Žigmanov: Hrvati u Srbiji su isključeni iz svih procesa donošenja odluka. Nismo zastupljeni ni u jednom dijelu odlučivanja na nacionalnoj, pokrajinskoj i lokalnoj razini vlasti. U Hrvatskoj je to sretnije riješeno kroz institut zajamčenih mandata, pa predstavnici manjina imaju pravo da po principu pozitivne diskriminacije sudjeluju u vlasti. Hrvati u Srbiji to nemaju. U Subotici, gdje je naše političko i svako drugo sjedište, od 203 imenovane i izabrane osobe u lokalnim strukturama vlasti samo tri su predstavnici hrvatske političke stranke.
Pretnje i pritisci
Omer Karabeg: Da li su Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji izloženi pritiscima. Da li se osećaju nesigurno?
Boris Milošević: Definitivno. Imamo periode kad se stvori atmosfera u društvu da je govor mržnje dozvoljen, kad postaje normalno uzvikivanje “Ubij Srbina”, kada na takve grafite više nitko ne reagira, pa se onda ide stepenicu više i dolazi do fizičkog nasilja. Naravno, na položaj manjina najviše utječe stav vlasti prema manjinama. U jednom trenutku se činilo da će pristupanje Hrvatske Evropskoj uniji učiniti društvo demokratski zrelijim, da će institucije ojačati - međutim, nakon ulaska u Evropsku uniju institucije su nam počele slabiti, ojačala je desnica i sve je glasniji govor protiv srpske zajednice.
Kada su u javnom prostoru prisutne antisrpske poruke, onda građani srpske nacionalnosti osjećaju da nose etiketu koja je negativna. Desnica zapravo pokušava zabiti klin između srpske manjine i vlasti, ona nastoji stvoriti sliku da su manjine, pogotovo srpska manjina, za sve krivi. Mi smo 2013. godine imali pokušaj raspisivanja referenduma protiv ćirilice uz jaku kampanju. To je bila zapravo antisrpska kampanja gdje je skupljeno preko pola miliona potpisa. Referendum nije raspisan, jer je Ustavni sud rekao da je to neustavno. Prošle godine također je bio pokušaj organiziranja antimanjinskog referenduma uperenog prvenstveno protiv srpske zajednice gdje se nastojalo ograničiti mandat manjinskim zastupnicima i oduzeti im pravo da imaju ustavnu jednakost kao svi ostali zastupnici.
Imamo kampanju jačanja povjesnog revizionizma gdje se tvrdi da Jasenovac nije bio logor smrti nego radni logor u kojem se, eto, slučajno od bolesti umiralo. Ta atmosfera se pojačava kad se približavaju izbori ili kad se dogode incidenti kao što je bio nedavni fizički napad huligana na Srbe u kafiću u Uzdolju kod Knina.
НИ СРБИЈА НИ ХРВАТСКА ВЕЋ ЈУГОСЛАВИЈА!
