Ne možeš da kažeš ne ili da za nekog drugog u vidu nekog prekidača, svako odlučuje za sebe.
Prekidač je
tvoja volja, tačnije svjesnost kojom volja raspolaže.
Kada ti nekome ili nečemu kažeš 'NE' (i zaista odlučiš da promijeniš vremensku liniju po kojoj si krenuo)
taj neko nema nikakvog uticaja na
tvoju odluku, na tvoj izbor, stoga ni na
tvoju stvarnost.
Ti donosiš odluku za sebe i to je finalna odluka, nema nikoga iznad tebe.
Naravno da iz mocca77 pozicije volje ne možeš izmijeniti namjeru tog nekog (za njega),
ali njegova namjera neće moći biti manifestovana sa tobom kao objektom realizacije te namjere.
U tom slučaju će ostati neostvarena, nerealizovana, a on će (bivajući nesvjestan odakle mu
nagon dolazi) tražiti novu žrtvu, dok je ne nađe (ukoliko i sam pri tom ne izmijeni nivo svjesnosti).
Ko će izmijeniti nivo svoje svjesnoti u toj drugoj poziciji?
Ko drugi, isto biće-apsolut.
Nije stoga u pitanju da li ćeš ti reći da ili ne. Reći sebi nešto i činiti to što kažeš nije isto.
Dakle, pitanje je da li će tvoja volja načiniti izbor koji ide uz jednu ili drugu opciju stvarnosti?
Da li ćeš prihvatiti ono što se u stvarnosti dešava kao nužnost ili ćeš se udići iznad situacije?
...
Izgleda da bez primjera to neće moći da se razumije i shvati.
Primjer:
Recimo voziš auto... i vidiš da se drugi auto kreće prema tebi, te ako nastaviš tim putem
shvataš da je sudar neminovan. Recimo, takođe, da je (eto) namjera onog drugog vozača upravo
da izazove sudar. Da li ti možeš izmijeniti njegovu namjeru? Naravno da ne možeš, niti možeš
prekinuti njegovu vremensku liniju (za njega), ali to ne znači da ti moraš doživjeti
ono što je on namjerio da iskusi za sebe.
Doživjet' ćeš i ti, da, ukoliko prihvatiš situaciju kao nužnost i nastaviš istim putem realizacije onoga
što ti se predstavlja nužnim.Ukoliko ne promijeniš svoju putanju stvarnost će se projektovati onako
kako si je zaključao u sebi. Međutim, primijetio si trend kretanja, i znaš da ukoliko nastaviš činiti
što si do tad činio, posledice će biti neminovne.
Taj momenat
primjećivanja je momenat
osvješćivanja.
Šta si to osvijestio?
Osvijestio si svoj do tad nesvjesno načinjeni izbor.
Šta je bio tvoj do tad nesvjesno načinjeni izbor?
Bio je da si nesvjesno stvarao mogućnosti koje su vodile i još vode ka neminovnosti udesa, a da bi
ta mogućnost mogla da se ostvari univerzum ti je automatski ponudio adekvatne uslove i osobu koja
ima iste namjere (iz suprotnog, njenog ugla stvaranja percepcije).
Razlozi tvom nesvjesnom izboru mogu biti mnogi (tvoje emotivno stanje, tvoje duhovno stanje i drugo,
uvijek tvoj mentalni sklop). Podsvesni razum ne nadgleda tvoje stanje da bi ga za tebe promijenio na bolje,
ne, podsvjesni razum je fabrika mogućnosti i stvara mogućnosti upravo na račum tvog mentalnog sklopa.
Ona mogućnost koja najbolje odgovara tvom trenutnom stanju, nametat' će ti se kao najsnažniji motiv.
Ako u tom trenutku osvijestiš činjenicu da si ti onaj koji to bira i da će posledice donijeti 'neželjeni' rezultat
već si u poziciji da mijenjaš. U tom trenu, osvješćujući prethodni izbor imaš mogućanost da ga negiraš dok
je situacija u toku. Tvoj podsvjesni razum će prihvatiti negaciju kao naredbu da stvara mogućanost negairanja
prethodno načinjenog izbora. da bi se to desilo moraš otpustiti ubjeđenje da je budućnost neminovna i da
će situacija donijeti udes, te 'vidjeti' drugu opciju; opciju u kojoj si nedirnut i neuslovljen namjerom 'drugog'.
U trenu ćeš dobiti uvid u najbolje moguće rješenje situacije i izaći ćeš iz nje neoštećen.
Ako pak i budeš oštećen to će biti u skladu sa zadršanim ubjeđenjima koja nisi otpustio.
Dakle, tvoja negacija onoga što se nameće kao neizbježno je proizvod tvoje osviješćene volje. To je prekidač
koji funkcioniše jedino ukoliko si u potpunosti predat svom Višem ja, ukoliko u trenu transcendiraš centar volje u njega.
U susprotnom, centar volje će i dalje biti u tvom egu, a tvoj ego će činiti upravo ono što će te uvesti u nužnost.