Da li je budućnost unapred određena?

Sve što postoji postoji u jednom bezvremenom sada.
Međutim, ono što postaje postaje kao posledica grupisanja određenih informacija iz tog bezvremenog sada.
Predvidivost je stoga logički red baziran na opservaciji ciklusa grupisanja.
Logički red postoji samo u razumu jedinke.
Univerzum je nelogičan, stoga nepredvidiv, za razum čovjeka to je haos.

Fokusirajmo se na čovjeka, na ljudsko društvo:
Da li je ljudsko društvo predvidivo?
U trenutnom stanju, dakle ako se posmatra samo jedan momenat u vremenu, DA, jeste.
Međutim, vrijeme je promjena.
Odatle, društvo u vremenu je nepredvidivo.
Predvidivi su samo trendovi, bazirani na opservaciji prošlih trendova.

Predvidivost bi značila vječnost nepromjenjivosti trenutka.
To se nikada neće desiti.
Vječnost je u bezvremenosti.
Promjena je u vremenu.

Dovoljno je da jedna jedinka cjelovitog kolektiva u sledećem trenu ne čini po predviđenom trendu
(dakle, da se ne ponaša isto kao u trenutku predviđanja), dešava se nepredvidivost.
Taj jedan tračak nepredvidivosti okreće sve nazad u nemogućnost kontrole nad cjelinom.

Onaj ko pokušava kontrolisati nekontrolisano je već gubitnik, osuđen na samouništenje.
Zašto? Zato što samim tim gubi svoje vrijeme manifestacije na nečemu nad čim nema moć.
Pri tom vrijeme manifestacije njegove duše kroz tjelesnu svjesnost ističe.
...

Slobodna volja je najveća moć unutar cjelovitog univerzuma.
Niko, uključujući i univerzum, nema moć iznad slobodne volje.
Na račun slobodne volje individue/a i univerzum biva univerzumom.
Slobodna volja znači da u svakom trenu možemo izabrati bilo koji put.
Da li smo toga svjesni ili ne, to je druga priča.

Postoji stoga svjestan i nesvjestan izbor, ali i u jednom i u drugom slučaju slobodna volja je SLOBODNA.
Dakle, mi uvijek biramo slobodno ali rezultati svjesnog i nesvjesnog izbora u manifestaciji tog izbora stvaraju
doživljaje-iskustva 'slobode' ili pak 'uslovljenosti'.

Svaka jedinka unutar univerzuma ima mogućnost da se okrene duši, bilo kada, bilo 'gdje'.
To automatski remeti predvidivost razuma.
Duša u razum unosi nove informacije/namjere, novi plan akcije neuslovljen prethodnim ponašanjem individue.
...
Budućnost stoga nije unaprijed određena, stvara se kao moguća sadašnjost koja prvo mora biti izabrana.
Mogućnosti su beskonačne, izbor je konačan.
 
Mogućnosti su beskonačne, izbor je konačan.
U kom trenutku izbor postaje konačan?

U narodu postoje mnogi načini da se neželjeno ''opozove''. Puj pike
ne važi, pregrizi jezik, povuci reč, kucanje u drvo uz reči ''da ne čuje
zlo'', pomeri se s mesta i slično.. Što znači da su ranije ljudi znali
kakvu težinu reči imaju. A onda su ta znanja zaboravljena, pa su
stvari koje sam nabrojala proglašene za sujeverje.
 
Sve što postoji postoji u jednom bezvremenom sada.
Međutim, ono što postaje postaje kao posledica grupisanja određenih informacija iz tog bezvremenog sada.
Predvidivost je stoga logički red baziran na opservaciji ciklusa grupisanja.
Logički red postoji samo u razumu jedinke.
Univerzum je nelogičan, stoga nepredvidiv, za razum čovjeka to je haos.

Fokusirajmo se na čovjeka, na ljudsko društvo:
Da li je ljudsko društvo predvidivo?
U trenutnom stanju, dakle ako se posmatra samo jedan momenat u vremenu, DA, jeste.
Međutim, vrijeme je promjena.
Odatle, društvo u vremenu je nepredvidivo.
Predvidivi su samo trendovi, bazirani na opservaciji prošlih trendova.

Predvidivost bi značila vječnost nepromjenjivosti trenutka.
To se nikada neće desiti.
Vječnost je u bezvremenosti.
Promjena je u vremenu.

Dovoljno je da jedna jedinka cjelovitog kolektiva u sledećem trenu ne čini po predviđenom trendu
(dakle, da se ne ponaša isto kao u trenutku predviđanja), dešava se nepredvidivost.
Taj jedan tračak nepredvidivosti okreće sve nazad u nemogućnost kontrole nad cjelinom.

Onaj ko pokušava kontrolisati nekontrolisano je već gubitnik, osuđen na samouništenje.
Zašto? Zato što samim tim gubi svoje vrijeme manifestacije na nečemu nad čim nema moć.
Pri tom vrijeme manifestacije njegove duše kroz tjelesnu svjesnost ističe.
...

Slobodna volja je najveća moć unutar cjelovitog univerzuma.
Niko, uključujući i univerzum, nema moć iznad slobodne volje.
Na račun slobodne volje individue/a i univerzum biva univerzumom.
Slobodna volja znači da u svakom trenu možemo izabrati bilo koji put.
Da li smo toga svjesni ili ne, to je druga priča.

Postoji stoga svjestan i nesvjestan izbor, ali i u jednom i u drugom slučaju slobodna volja je SLOBODNA.
Dakle, mi uvijek biramo slobodno ali rezultati svjesnog i nesvjesnog izbora u manifestaciji tog izbora stvaraju
doživljaje-iskustva 'slobode' ili pak 'uslovljenosti'.

Svaka jedinka unutar univerzuma ima mogućnost da se okrene duši, bilo kada, bilo 'gdje'.
To automatski remeti predvidivost razuma.
Duša u razum unosi nove informacije/namjere, novi plan akcije neuslovljen prethodnim ponašanjem individue.
...
Budućnost stoga nije unaprijed određena, stvara se kao moguća sadašnjost koja prvo mora biti izabrana.
Mogućnosti su beskonačne, izbor je konačan.
Budućnost stoga nije unaprijed određena, stvara se kao moguća sadašnjost koja prvo mora biti izabrana.
Mogućnosti su beskonačne, izbor je konačan.
Univerzum je nelogičan, stoga nepredvidiv, za razum čovjeka to je haos.
Fokusirajmo se na čovjeka, na ljudsko društvo:
Eto prosto...:)
 
U kom trenutku izbor postaje konačan?

U svakom trenutku izbor je konačan.
Ne postoji trenutak koji se može desiti bez izbora.
Svaki izbor je završena priča.
Svaki izbor donosi svoj rezultat, a taj rezultat postaje baza sa koje se bira nova mogućnost.
Vremenska linija pak predstavlja niz načinjenih izbora koji vode ka određenom cilju.
Unutar te vremenske linije je opet mnoštvo trenutaka koji su sami po sebi autonomni, konačni.


U narodu postoje mnogi načini da se neželjeno ''opozove''.

Željeno i neželjeno, i jedno i drugo su posledice izbora.
Obično ono 'željeno' povezujemo sa svjesnim izborom,
dok neželjeno povezujemo sa nesvjesnim izborom.

Kada nešto neželjeno osvijestimo u jednom trenu,
znak je da smo ga prethodno izabrali, očito nesvjesno.


Puj pike
ne važi, pregrizi jezik, povuci reč, kucanje u drvo uz reči ''da ne čuje
zlo'', pomeri se s mesta i slično.. Što znači da su ranije ljudi znali
kakvu težinu reči imaju. A onda su ta znanja zaboravljena, pa su
stvari koje sam nabrojala proglašene za sujeverje.

Da, te sujeverne mahinacije su zamjena za namjerno negiranje osviješenog neželjenog.
Dok se neželjeno ne osvijesti u nama ne možemo ga negirati.
Sujevjerje je povezano sa strahom, a negacija neželjenog bi trebala da bude kao 'dobar dan'.
Kada je primijetimo, već je osviješćena i jednostavno " Ne Hvala!" je dovoljno
da se anulira, da se nikad ne manifestuje.

'NE' je veoma moćno ispoljenje slobodne volje.
'NE' ima moć da prekine vremensku liniju koja je na putu manifestacije.
To nema veze sa sujevjerjem. To je mehanizam osviješćenog izbora.

Fokusirajući se na tren na osviješćenu mogućnost nečeg neželjenog,
i negirajući je mi uistinu činimo izbor koji tu mogućnost vraća u elementarni, nepojavni izraz,
odakle jedino našom pažnjom može da zaživi. Da bi negacija bila efikasna 'NE' mora biti
povezano sa OTPUŠTANJEM. Pažnja ne smije biti okrenuta prema objektu negacije,
dakle, pri negaciji se ne smije stvarati otpor, jer otpor učvršćuje naš fokus na neželjenom i
daje mu silu kojom će se u našoj stvarnosti pojaviti u još jačoj formi.
'NE' treba da služi okretanju fokusa od neželjenog ka onom prema čemu treba
da budemo okrenuti; prema duši, Ljubavi i miru.

'NE' u tom slučaju treba da služi kao automatski prekidač.
Isključujući 'neželjeno' uključujemo 'željeno'.
'Željeno' sobom anulira 'neželjeno'.
 
Purdue University's Synthetic Environment for Analysis and Simulations, or SEAS, is currently being used by Homeland Security and the US Defense Department to simulate crises on the US mainland.[1] SEAS "enables researchers and organizations to try out their models or techniques in a publicly known, realistically detailed environment."[2] It "is now capable of running real-time simulations for up to 62 nations, including Iraq, Afghanistan, and China. The simulations gobble up breaking news, census data, economic indicators, and climactic events in the real world, along with proprietary information such as military intelligence. [...] The Iraq and Afghanistan computer models are the most highly developed and complex of the 62 available to JFCOM-J9. Each has about five million individual nodes representing things such as hospitals, mosques, pipelines, and people."[1]

SEAS was developed to help Fortune 500 companies with strategic planning. Then it was used to help "recruiting commanders to strategize ways to improve recruiting potential soldiers". In 2004 SEAS was evaluated for its ability to help simulate "the non-kinetic aspects of combat, things like the diplomatic, economic, political, infrastructure and social issues".[3]

Sentient World Simulation is the name given to the current vision of making SEAS a "continuously running, continually updated mirror model of the real world that can be used to predict and evaluate future events and courses of action."[4]

The Sentient World Simulation project (SWS) is to be based on SEAS. The ultimate goal envisioned by Alok R. Chaturvedi on March 10, 2006 was for SWS to be a "continuously running, continually updated mirror model of the real world that can be used to predict and evaluate future events and courses of action. SWS will react to actual events that occur anywhere in the world and incorporate newly sensed data from the real world. [...] As the models influence each other and the shared synthetic environment, behaviors and trends emerge in the synthetic world as they do in the real world. Analysis can be performed on the trends in the synthetic world to validate alternate worldviews. [...] Information can be easily displayed and readily transitioned from one focus to another using detailed modeling, such as engineering level modeling, to aggregated strategic, theater, or campaign-level modeling."[4]
https://en.wikipedia.org/wiki/Synthetic_Environment_for_Analysis_and_Simulations

cilj Sentient World Simulation projekta je da postoji detaljan model svakog čoveka na Zemlji kako bi se predvidele njihove reakcije na određene situacije. Nije nemoguće da nije tako daleko dan kada će ljudima ugraditi čipove i povezati svakog čoveka sa svojim modelom u SWS tako da ti modeli budu još precizniji a i da se preko njih utiče na ponašanje ljudi.
 
Poslednja izmena:
https://en.wikipedia.org/wiki/Synthetic_Environment_for_Analysis_and_Simulations

cilj Sentient World Simulation projekta je da postoji detaljan model svakog čoveka na Zemlji kako bi se predvidele njihove reakcije na određene situacije. Nije nemoguće da nije tako daleko dan kada će ljudima ugraditi čipove i povezati svakog čoveka sa svojim modelom u SWS tako da ti modeli budu još precizniji a i da se preko njih utiče na ponašanje ljudi.
Pravite Matrix i mislite da je to dobra ideja?
 
Ne možeš da kažeš ne ili da za nekog drugog u vidu nekog prekidača, svako odlučuje za sebe.
Prekidač je tvoja volja, tačnije svjesnost kojom volja raspolaže.
Kada ti nekome ili nečemu kažeš 'NE' (i zaista odlučiš da promijeniš vremensku liniju po kojoj si krenuo)
taj neko nema nikakvog uticaja na tvoju odluku, na tvoj izbor, stoga ni na tvoju stvarnost.
Ti donosiš odluku za sebe i to je finalna odluka, nema nikoga iznad tebe.

Naravno da iz mocca77 pozicije volje ne možeš izmijeniti namjeru tog nekog (za njega),
ali njegova namjera neće moći biti manifestovana sa tobom kao objektom realizacije te namjere.
U tom slučaju će ostati neostvarena, nerealizovana, a on će (bivajući nesvjestan odakle mu
nagon dolazi) tražiti novu žrtvu, dok je ne nađe (ukoliko i sam pri tom ne izmijeni nivo svjesnosti).

Ko će izmijeniti nivo svoje svjesnoti u toj drugoj poziciji?
Ko drugi, isto biće-apsolut.

Nije stoga u pitanju da li ćeš ti reći da ili ne. Reći sebi nešto i činiti to što kažeš nije isto.
Dakle, pitanje je da li će tvoja volja načiniti izbor koji ide uz jednu ili drugu opciju stvarnosti?
Da li ćeš prihvatiti ono što se u stvarnosti dešava kao nužnost ili ćeš se udići iznad situacije?
...

Izgleda da bez primjera to neće moći da se razumije i shvati.

Primjer:
Recimo voziš auto... i vidiš da se drugi auto kreće prema tebi, te ako nastaviš tim putem
shvataš da je sudar neminovan. Recimo, takođe, da je (eto) namjera onog drugog vozača upravo
da izazove sudar. Da li ti možeš izmijeniti njegovu namjeru? Naravno da ne možeš, niti možeš
prekinuti njegovu vremensku liniju (za njega), ali to ne znači da ti moraš doživjeti
ono što je on namjerio da iskusi za sebe.

Doživjet' ćeš i ti, da, ukoliko prihvatiš situaciju kao nužnost i nastaviš istim putem realizacije onoga
što ti se predstavlja nužnim.Ukoliko ne promijeniš svoju putanju stvarnost će se projektovati onako
kako si je zaključao u sebi. Međutim, primijetio si trend kretanja, i znaš da ukoliko nastaviš činiti
što si do tad činio, posledice će biti neminovne.
Taj momenat primjećivanja je momenat osvješćivanja.

Šta si to osvijestio?
Osvijestio si svoj do tad nesvjesno načinjeni izbor.
Šta je bio tvoj do tad nesvjesno načinjeni izbor?
Bio je da si nesvjesno stvarao mogućnosti koje su vodile i još vode ka neminovnosti udesa, a da bi
ta mogućnost mogla da se ostvari univerzum ti je automatski ponudio adekvatne uslove i osobu koja
ima iste namjere (iz suprotnog, njenog ugla stvaranja percepcije).

Razlozi tvom nesvjesnom izboru mogu biti mnogi (tvoje emotivno stanje, tvoje duhovno stanje i drugo,
uvijek tvoj mentalni sklop). Podsvesni razum ne nadgleda tvoje stanje da bi ga za tebe promijenio na bolje,
ne, podsvjesni razum je fabrika mogućnosti i stvara mogućnosti upravo na račum tvog mentalnog sklopa.
Ona mogućnost koja najbolje odgovara tvom trenutnom stanju, nametat' će ti se kao najsnažniji motiv.

Ako u tom trenutku osvijestiš činjenicu da si ti onaj koji to bira i da će posledice donijeti 'neželjeni' rezultat
već si u poziciji da mijenjaš. U tom trenu, osvješćujući prethodni izbor imaš mogućanost da ga negiraš dok
je situacija u toku. Tvoj podsvjesni razum će prihvatiti negaciju kao naredbu da stvara mogućanost negairanja
prethodno načinjenog izbora. da bi se to desilo moraš otpustiti ubjeđenje da je budućnost neminovna i da
će situacija donijeti udes, te 'vidjeti' drugu opciju; opciju u kojoj si nedirnut i neuslovljen namjerom 'drugog'.

U trenu ćeš dobiti uvid u najbolje moguće rješenje situacije i izaći ćeš iz nje neoštećen.
Ako pak i budeš oštećen to će biti u skladu sa zadršanim ubjeđenjima koja nisi otpustio.

Dakle, tvoja negacija onoga što se nameće kao neizbježno je proizvod tvoje osviješćene volje. To je prekidač
koji funkcioniše jedino ukoliko si u potpunosti predat svom Višem ja, ukoliko u trenu transcendiraš centar volje u njega.
U susprotnom, centar volje će i dalje biti u tvom egu, a tvoj ego će činiti upravo ono što će te uvesti u nužnost.
 
Ako bi bili poznati svi najsitniji detalji trenutnog stanja stvari u svetu da li bi supermoćni kompjuter na osnovu njih mogao da predvidi razvoj događaja u narednih više hiljada godina detaljno. S jedne strane imamo poznati efekat leptira a sa druge činjenicu da su u astronomiji takva predviđanja vrlo laka i izvesna, pa i da je Kozirjev detektovao signal koji zvezda emituje sa pozicije na kojoj će se naći u budućnosti kao da je već tamo.

Da li su društveno-politički tokovi i lični životi isto toliko predvidljivi ili ima nepoznatih varijabli i skroz različitih mogućih scenarija?

Naravno da su determinizam i slobodna volja komplementarni i ne, nije moguce programirati ono sto ne znamo...

Pa... ako postoje ljudi koji ''upravljaju'' svetom, oni računaju tačno na to da je sve predvidivo.
Postaviš na čela država ljude koji će biti ucenjivani konstantno da rade kako je očekivano, i postigao si cilj.
Čelnici država će na ovaj ili onaj način primoravati i privoljevati narod da ih slušaju... sa malim odstupanjima.
I tako dobijaš svetski kompjuter.
Ima nešto što filozofija ne uzima u obzir niti se uopšte obuhvata filozofskim učenjime a sa time ni filozofi tu činjenicu nisu znali.
Šta je to?
To je ono najbitnije, da je svako od nas svest, ili jedinica svesti koju zovemo Biće ili Duša, ali svest koja nije fiksna u vremenu već je svest koja je u stalnoj promeni, koja ima svoje, nazovimo cikluse kada ide malo napred a onda se spotakne pa malo nazaduje, što konačno možemo reći da je u uvek u progresu sa malim zadrškama. Brzina progresa svih Bića, Duša, nije istovetna i sve Duše (Mi) nisu u istim stadijumima progresa odnosno dosegnutih stanja svesti.
Može li ove pojedinosti znati bilo kakav super kompjuter, kojeg je, recimo izgradilo čovečqanstvo?
Odgovor je da čovečanstvo u ovom stadijumu duhovne zrelosti, ili u dosegnutom stadijumu svesti i ljubavi, to ne može čak ni razumeti.

Iapk, vredi razmotriti još neke detalje koje bismo morali uzeti u razmatranje kod formiranja neophodnog programa.
Morali bismo znali tačno koji ciklusi ili enrgetski tovovi utiču na ovu planetu, odnosno na ljude na njenoj površini. Takvih malih i velikih ciklusa je premnogo jer to nisu samo vidljiva tela, zvezde i planete ili meseci i druga manja fizička tela več ima i energetskih tvorevina ili vrsza "oblaka" 8nemam odekvatni izraz) koji utiču na sve što je živo na ovoj planeti. Njih treba imati u obzir je onda sve ono što je živo na ovoj planeti utiče međusobno na jedan ili drugi način. Ono što bismo razumeli najbolje to je koliko i koja vrsta hrane će u jednoj godini biti u izobilju a kada i gde će biti u nedostatku. Uistinu, treba razmatrati praktično svaku vrstu koja živi na ovoj planeti direktno ili indirektno na svakog čoveka...
Ima tu vi još nešto a to su baš slučajevi koje ljudi od nauke uzimaju kao grešku u merenju ili slučajnu grešku iz samo jednog razloga a to je njihovo nepoznavanje načina funkcionisanja samog života i neznanja da greške uopšte ne postoje već to uglavnom budu intervencije iz duhovnih nivoa.

U kojoj meri čovek ima slobodnu volju.? Ovo je detalj koji je čoveku nedovoljno jasan ili, nedovoljno poznat.
Budući da svako od nas dolazi ovde na stotine hiljada puta sa jedinstvenim ciljem to znači da će svako od nas dobijati jednak broj šansi da inkarnira u određenim zodijačkim znakovima kako bi imao prilikuz da što uspešnije i sveobuhvatnije ekspandira svoju svest. Jer, inkarniranje pod određenim životnim putanjama i uticajima raznovrsnih ciklusa svako od nas dobija životnu stazu koja pruža izazove a to znači i težine i olakšice koje trebaju obezbediti ispravnu ekspanziju svesti. To nije sve. Mi, u mnogim životima ne prođemo ili ne savladamo svaku lekciju iz prvog pokušaja već iz većeg broja puta i prilika. Naravno, na kraju svake savladane lekcije postoji ono što se ima u školama a to su testovi. Ovi testovi su kao školska propitivanja ili vrsta kolokvijumada bi se osoba mogla pokrenuti napred.
Sve ovo sam naveo samo u jednom majušnom ili beznačajno malom broju.
Nezavisno, na takvim životnim stazama mi imamo slobodnu volju da radimo što nam se prohte ili što iz datog stanja svesti i (ljubavi) mislimo da je ispravno i da je normalno i etički odraditi. Naknadno, imamo priliku da ta naša dela i odluke upoređujemo sa duhovnim zakonima i vidimo šta i u kolikoj meri jeste prihvatljivo i ispravno i u kolikoj meri to moramo preraditi ili doraditi ili potpuno ponovo proći. Te i takve detalji ni jedan kompjuter čovekom građen ne može predvideti ishode.

Ako bismo mi danas gradili takav kompjuter on bi po svoj prilici bio kratkog dometa i veoma malih mogućnosti da odredi tačnost čak ni za nekoliko dana. Ako bismo svi skupa, kakvih nas je danas, živeli još stotinak ili više hiljada godina pa svakih stotinak godina gradili novi komp sigurno je da bismo pokazali bolje rezultate. Mogao bih reći da bismo trebali imate da svi mi od sedam milijardi trebamo dosegnutu najviu svest koja se može dosegnuti u fizičkom svetu a to je Bog-Svest, onda bismo imali najbolju mogućnost da imamo najbolji komp ali još uvek daleko od očekivanja da će pogoditi za duži vremenski period i sa velikom tačnošću.
Zašto? Jednostavno što fizički svet nije ni predviđen da ima takvu savršenost bilo kakvih uređajha ili čak savršenost naših ličnosti ili naših mentalnih kapaciteta. Čak i kada gledamo nas Duše, sa dosegnutom Bog-Svesti mi nismo dosegli vrh svesti (koja je svakako duhovna kategorija) već nju nastavljamo podizati (ekspandirati u beskonačno0m toku - iako ne više u fizičkom telu i svetu.

Da li sami Kreator i Njegova suština znaju šta će biti i kako će se događati kroz recimo hiljadu godina?
Moje razumevanje kaže da ON planira unapred šta i kako će teći i to što sve planira nekada u hodu koriguje a to je ono što mi možemo videti kao nekakvu slučajnost i što ne možemo razumeti. Zbog tih potreba on je kreirao ili podizao određena Bića ili Duše, koji su recimo bili kao mi danas ili su neki takvim kreirani, da budu pomagači u Njegovim poslovima održavanja svih svetova i univerzuma u onakvom planiranom funkcionisanju kako bismo se mi, Duše, tokom školovanja u ovim svetovima ispravno razvijali i dosegli naš najviši cilj.
A koji je to cilj?
Neverovatno ali istinito, ne da postanemo bog ili jedno sa Bogom, kako uče istočnjačka učenja i religije već da postanemo ko-kreatori sa Bogom odnosno. - Saradnici Njegovi.
Baš ova poslednja rečenica od dve reči je moja predikcija da će svako od nas jednoga dana postati. Da li kroz jedan ili sto hiljada života ili kroz nekoliko milijardi godina je nebitno, to je cilj kojeg će svako od nas dosegnuti pa makar da smo sada poput Hitlera ili poput Isusa ili ma ko drugi.
 
Poslednja izmena:
Da buducnost nije predvidiva , ne bi ljudi dolazili kod mene da I'm predvidjam ljude.
Ko odbaci wannabe, pocinje da vidi dotok buducnosti.
Ne vidi izvor ali vidi dotok.
Sto bolje vidi to dalje baca.
Na kraju bez velikih napora vidi 10 godina unapred.
Ako se mnogo potrudi, videce I 20 godina unapred.
A prorok je a ne mistik.
Vanga je bila mistik.

Ali onaj ko vidi buducnost mora da bude mudar.
Izreci buducnost ljudima koji je ne vide je vrlo opasna stvar.
Cak I kad su dobre I vrlo proste namere.
Ljudi mesaju svoje zelje I svoja cinjenja ne usmeravaju prema zeljama , nego prema navikama I slabostima.

A navika cesto obuhvata nasilje prema milima I nemilima iz okoline. Mnogo cesto , mozda I obavezno.
Ocekivanja.
 
Nije pitanje da li je buducnost predvidiva vec da li je unapred odredjena..dal postoji sudbina?
Moje misljenje da je buducnost odredjena do najjsitnijih detalja i da smo mi samo glumici bez ikakvog izbora i uticaja u davno izreziranom filmu :)Svesan sam ja da ova moja konstatacija izgleda mnogima bas glupo al sta cu to je moj zakljucak za sada.Ko zna mozda vremenom i novim saznanjima promenim misljenje.
 
Nije pitanje da li je buducnost predvidiva vec da li je unapred odredjena..dal postoji sudbina?

О томе је писано...

Судбина постоји, јер карактер је судбина, али судбину не треба мешати са будућношћу...
- -
To je објашњено митом о Едипу...
 
To onaj film minority report,mislim da su ljudi mnogo vise gluposti ,zla i stete napravili svetu i ljudima svim izmisljenim napretcima pa bolje da ne idemo vise napred jer sledi kraj zbog pametnjakovica
Ljudi guraju tekuci progres zbog profita a ne zbog progresa.
Ako bi ukinuli profit kao motivacioni mehanizam, mogli bi da se bavimo kvalitetnijim napretkom t.j. progresom koji ima smisla.
 

Back
Top