E ljudi jel se mozda jos neko prijavio za onaj posao popisivaca za popis stanovnistva u Oktobru ?
Onako fina prilika za nas dokolicare za uzmemo neki dinar (koji nije bas ni tako mali za nase prilike) , a pritom fin, gospodski posao, nije ni tezak ni nista (radio sam vec i na proslom popisu 2011-te).
Ja sam bio juce do suda, policije i biroa rada, trebale su mi potvrde iz biroa da nisam u radnom odnosu, potvrda iz suda da nisam pod istragom i da se protiv mene ne vodi nikakav krivicni postupak i potvrda iz MUP-a da sam neosudjivan , inace odrali su me za takse, ladno za tu potvrdu iz MUP-a da sam neosudjivan su mi uzeli 1200 dinara.

.
Nego ako nista makar naleteh na jednu bombicu, posle tamo u mupu dok sam predavao uplatnicu i cekao potvrdu u kancelariji gore na spratu prodje jedna pandurka u uniformi, ko secer je , onako stasita, ima je, onako razvijena da kazem, crnka i ima onako zavezanu pletenicu oko glave (nesto kao Julija Timoscenko) i onako jos kako je bila u uniformi onako jos za pojasom visi utoka i lisice ( i mislim motorola) a ono guza se iscrtava i prosto probija one plave pandurske pantalone, ja jos onoj zeni u kancelariji kazem, joooj sto vam je slatka ova koleginica, ova MUP-ovka, kao secer je , prosto nemam reci da opisem, a ja onako jos pricam onim uzbudjenim tonom, onako osetio sam se kao dete u prodavnici slatkisa, a ona neka malo starija gospodja u kancelariji kaze kao, eee izvinite gospodine jel znate gde se nalazite uopste, da li bi ste bili ljubazni da se obuzdate malo, ja reko ja bi vrlo rado ali ne mogu, to je taj moj senzibilitet, ta vrela krv , ja sam ono ziva emocija, rodjeni romantik, zaljubljive prirode, ja sav kljucam iznutra od emocija , a tamo u kancelariji bila isto neka mladja koleginica sto je kuvala kafu, a ona ono umire od smeha, ona isto ne moze da se obuzda ali od smeha i nista ja kad sam odlazio rekao hvala prijatno i prenesite vasoj kolegnici srculenca i tople pozdrave, a ona mladja koleginica nastavlja da se smeje i kaze, joj sto me slatko nasmeja, i ne sekiraj se nista , prenecu joj ja. : )
Ja mislim da je nekad nekim ljudima to moje ponasanje pomalo sokantno (mozda neko misli da nisam normalan ili da sam na nekakvim psiho-aktivnim supstancama (a ja ni kafu ne pijem) ) a nekima je to jako simpaticno i prijatno iznenadjenje jer generalno danas su svi nesto ubijeni u pojam, depresivni, nadrndani, otudjeni (i to je postala neka "normalnost" i standard) i retkost je videti tako nekog ko je i dalje pun zivota, emocija, ljubavi i tog nekog entuzijazma i pozitivne energije.