Da li je Apis bio opasnost za (kralja) Aleksandra I Karađorđevića?

Apis je učestvovao u ubistvu srpskog kralja.

Oni koji ga brane, kažu da je uvek sve radio u interesu Srbije. On je sam isto izjavio da će ubistvo kralja biti uzaludno ako se posle toga ne napravi bolja država.

Podsetimo se da kralj i kraljica nisu morali biti ubijeni, mogli su biti naterani da abdiciraju ili su mogli da ih proteraju iz zemlje. U oba slučaja bi im se nakon toga moglo i suditi.

To da ih proteraju je u stvari i bio plan na početku, ali posle su se dogovorili da idu da ih ubiju. Apis je bio taj koji je insistirao na ubistvu.

14 godina kasnije je ubijen. Realno, namešteno mu je i ubijen je kao što su ubijeni i kraljica i kralj - protivzakonito.

To i daje odgovor na pitanje koliko je država napredovala za tih 14 godina. Eto, jedino je imao neko lažno suđenje.

Dakle, sve u svemu, ubica kralja i kraljice koji je preuzeo rizik da će se tim ubistvom stvoriti bolja država i izduvao ga jer se nije stvorila te je na kraju samo kraljoubica.
Apis je bolesnik koji je patio od megalomanije da je on taj koji će da stvori bolju državu. Zvuči baš poznato. Čovek je bio hodajući debeli kompleksaš koji je jedino bio dobar u zaverama protiv ljudi koji su bili bolji od njega. Nije on ništa pozitivno doprineo ničemu. Toliki je bio čudak da nema ni jedno svedočenje da je ikada imao barem ljubavnicu jer ženu imao nije niti postoji svedočenje da se ikada nekoj udvarao. Ima izveštaj i sa njegove obdukcije takodje. U trenutku smrti imao 180kg.
 
Mnogi članovi crne ruke poput Pere Kapije su se žestoko obogatili za života.
Do Solunskog procesa se bas i nisu obogatili, neki koji su presli u "Belu Ruku" se jesu obogatili, kao sto je i u crnoj ruci bilo ljudi koji su tu bili iz interesa, no vecina je bila iz ideoloskih ili bolje receno nacionalistickih razloga.
Odgovor je Živojin Mišić
U citavoj ovoj prici, Zivojin Misic nije igrao neku bitnu ulogu; mada se slazem da je bio nepravedno tretiran i da je definitivno bio vrlo pozitivna licnost- on je bio oficir starog kova kao i njegov uzor i mentor general Djuro Horvatovic.
 
Do Solunskog procesa se bas i nisu obogatili, neki koji su presli u "Belu Ruku" se jesu obogatili, kao sto je i u crnoj ruci bilo ljudi koji su tu bili iz interesa, no vecina je bila iz ideoloskih ili bolje receno nacionalistickih razloga.

U citavoj ovoj prici, Zivojin Misic nije igrao neku bitnu ulogu; mada se slazem da je bio nepravedno tretiran i da je definitivno bio vrlo pozitivna licnost- on je bio oficir starog kova kao i njegov uzor i mentor general Djuro Horvatovic.
Živojin Mišić nije igrao nikakvu ulogu osim što nije želeo da kalja svoj obraz i učestvuje u manifetlucima zajedno sa zaverenicima, dvorom ili političarima. Do Solunskog procesa nisu stigli da se obogate ali su tada udarili temelje državnoj kradji i korupciji koja je u medjuratnom periodu poprimila neverovatno razmere. Crnorukci su stvorili organizaciju koja se mešala u vojna i politička pitanja bez ikakvog legitimiteta i mimo zakona. Znači banda.To što je u crnoj ruci neko bio iz patriotskih i nacionalističkih razloga ne znači da je ta organizacija bilo šta dobro doprinela jer nije. Ta organizacija zaverenika je bila teroristička banda koja se zajebavala sa državom i glumila državu u državi. Takve organizacije nikada nigde u ni jednoj jedinoj zemlji nisu ostavile pozitivan trag. Apis nije bio junak, hrabar, pozitivna ličnost niti ima neke pozitivne zasluge. Niko ne umanjuje njegovu inteligenciju koju je posedovao ali džaba sve to kada je imao faličan karakter. Uostalom nije doprineo ničemu osim haosu.
 
За то не постоје докази. Постоји само сведочење из друге руке да јесте дао оружје за младобосанце али и то је нејасно у којој мери је је био свестан у какву сврху ће бити употребљено.
па наоружао је момке који су имали намеру да неког убију. с обзиром да су из Босне, могли су да убију само неког АУ званичника. а његови људи су помогли да се они обуче и да им се оружје достави баш у време кад Франц Фердинанд долази у Сарајево.. јасно је као дан да је он о тој ствари био добро обавештен.
 
па наоружао је момке који су имали намеру да неког убију. с обзиром да су из Босне, могли су да убију само неког АУ званичника. а његови људи су помогли да се они обуче и да им се оружје достави баш у време кад Франц Фердинанд долази у Сарајево.. јасно је као дан да је он о тој ствари био добро обавештен.
A i bio je obaveštajac
 
A i bio je obaveštajac
тако је.

Сарајевски атентат свакако није био прави разлог за рат, али је био довољан повод, јер се открило да су атентатори имали подршку и помоћ српских војних структура. а и оружје је стигло из Србије. дакле, casus belli.
 
1- glupost cista
2- glupost cista
3- idiotska recenica kompletna
Apis je ubijen jer je bio patriota i u crnoj ruci, koja je vec pokazala da im nije mrsko staviti kralja u "prevremenu penziju" ako im se ne svidi. Aleksandar to nije hteo da doceka
Politika koju je vodio dvor je dovela do toga da se i Hrvatima smuči zajednička država.
Iako je kralju zevalo dupe za pare pa tajkunima dozvoljavao sve i svašta samo da mu napune kasu, Hrvati su to doživeli kao srpski atak na njih iako su i sami Srbi kao narod bili žrtva režima i tajkuna.

Kakvi Nemci kakvi Englezi - zinuto dupe i ništa više
Pohlepa zbog koje je usledilo veliko zlo
 
, јер се открило да су атентатори имали подршку и помоћ српских војних структура. а и оружје је стигло из Србије. дакле, casus belli.
Nije se otkrilo niti je ikada dokazana povezanost drzave s atentatorima, oni jesu dobili oruzje od clanova “crne ruke”, medjutim to je bilo van sluzbenih tokova, tj sama drzava nije imala veze s tim.
 
Rekao sam nakon toga. Ako bi bio proteran iz zemlje ili abdicirao ili oba, jasno je da dolazi do smene vlasti, a nova vlast i novi zakoni.

Mada, ima i to da ako abdicira nije više kralj.
једном Краљ, увек Краљ. чак и са придевом бивши, он је ипак Краљ. самим тим је законски недодирљив, његова личност и тело неповредиви.

Краљ је sacrosanctus. суђење Краљу је светогрђе, бласфемија. као и убиство.
 
Nije se otkrilo niti je ikada dokazana povezanost drzave s atentatorima, oni jesu dobili oruzje od clanova “crne ruke”, medjutim to je bilo van sluzbenih tokova, tj sama drzava nije imala veze s tim.
није имала везе, само што су то били активни официри војске те државе. па АУ је ултиматумом и тражила да се похапсе и повешају. зашто је Србија одбила да изручи терористе, коју су ту државу осрамотили злочином и угрозили ратом?
 
није имала везе, само што су то били активни официри војске те државе. па АУ је ултиматумом и тражила да се похапсе и повешају. зашто је Србија одбила да изручи терористе, коју су ту државу осрамотили злочином и угрозили ратом?
Zato što je vlast i sama bila u saradnji sa njima. Pa kako se došlo na vlast 1903 godine? Legalno, miroljubivo ili ubistvom Kraljevskog para, predsednika vlade i još oko 2000 ljudi. Vlast nastala na zločinu koja je spakovala ceo narod za da izgine zbog njihovih manifeluka i idiotluka.
 
једном Краљ, увек Краљ. чак и са придевом бивши, он је ипак Краљ. самим тим је законски недодирљив, његова личност и тело неповредиви.

Краљ је sacrosanctus. суђење Краљу је светогрђе, бласфемија. као и убиство.
Ali nije krivično delo.
 
није имала везе, само што су то били активни официри војске те државе. па АУ је ултиматумом и тражила да се похапсе и повешају. зашто је Србија одбила да изручи терористе, коју су ту државу осрамотили злочином и угрозили ратом?

Nije ta priča baš tako jednostavna. Da, postoji svedočenje da je Apis kao šef obaveštajne službe dao oružje da se nosi mladobosancima, pretpostavljeno da njime ubiju nekoga u BiH, ali to je nedovoljno da ga se optuži da je pripremao atentat na prestolonaslednika. Čak i da je znao za taj plan, teško da je verovao da bi došlo do realizacije, to je ipak bio skup neviđenih amatera za koje nije mogao pretpostaviti da bi mogli uspeti u takvoj nameri. Dalje, i to svedočenje se ne može uzeti kao nepobitni istorijski izvor, koliko mi je u sećanju, ono potiče od nekog oficira koji je o tome imao posredna saznanja.

Nadalje, srpske vlasti su doznale šta je Apis uradio i telegrafisale vlastima na terenu da se prelazak Drine tih lica kojima je Apis dao oružje zaustavi, ali već je bilo kasno. Činjenica da se zadržao na svojoj poziciji i posle takve brljotine koliko znam nije istorijski proučena i možda govori u prilog tome koliku moć je imao on i Crna ruka.

Što se tiče Austrijanaca, njima svakako ne bi nedostajalo neprihvatljivih uslova u cilju započinjanja rata, a izručenje svakako nije dolazilo u obzir, čak i danas, kada se na pitanja državnog integriteta gleda mnogo fleksibilnije, takav zahtev bi bio vrlo problematičan,
 
Ovo mi nije poznato. Možeš malo da objasniš ?
Па јботе цела наша војска са делом народа и цела Влада је побегла на Крф.
Постојала је велика шанса да никада нећемо повратити Србију и да ће заувек остати окупирана.
Да се догодио мир пре пробоја Солунског фронта сва је вероватноћа да би тако и било да не говорим да је Лењин већ био склопио сепаратни мир са Аустро-Угарском и Немачком управо у време када су српске војнике бацали у Плаву гробницу.
 
Апис је обезбедио оружје, обуку и неопходну подршку за убиство аустроугарског престолонаследника и тиме Краљевину Србију бацио у рат. Апис је био опасан завереник, убица и терориста. за такве злочинце стрељање је мала казна.
Исто ово можеш рећи за Милоша Обреновића или Карађорђа.
Злочинци који су погубили часне визетове дахије.
 
Koliko je dostupno iz knjiga, ber meni dostupnih, zbog ovoga.
Опет су нас на то притискали Французи и Енглези.

1. U tadasnjoj situaciji Srbija nije bila nikakav politicki faktor, niti je imala ikakvu ozbiljnu ulogu u bilo kakvim pregovorima.
2. Odgovrio sam na pitanje u prethodnoj poruci.
3. Nema ama bas nikakvih osnova za ovu teoriju, ulazak velike Britanije u taj rat nije imao mnogo veze sa Srbijom, prvi svetski rat bi se dogodio pre ili kasnije, atentat na Franca Ferdinanda je bio samo izgovor koji je pokrenuo niz dogadjaja, na neki nacin citava situacija pomalo podseca na "Igru prestola".
1. Није Србија, али би је силе Антанте притискале да донесе такву одлуку.
2. Исто.
3. Могуће да си у праву, али Енглези су тешке барабе тако да верујем да је 3) могућ.

Da je Srbija htela da žrtvuje Apisa , prihvatanjem ultimatuma Austrougarske (nakon atentata na Ferdinanda), izbegla bi rat .
Tako da je verovatno, da je streljanjem Apisa htela da odobrovolji Austrougarsku - da ispravi grešku. Znači, pije vodu stavka 1.
Не постоји ни један разлог да се улизујемо Аустро-Угарској кад је иста окупирала нашу земљу и поубијала много наших војника и цивила.
 
1- glupost cista
2- glupost cista
3- idiotska recenica kompletna
Apis je ubijen jer je bio patriota i u crnoj ruci, koja je vec pokazala da im nije mrsko staviti kralja u "prevremenu penziju" ako im se ne svidi. Aleksandar to nije hteo da doceka
Стрељање Аписа је веома контроверзна ствар која би изазвала побуне и у самој војсци, прогнаној, десеткованој ратом, Албанском голготом и епидемијом тифуса.
Убиство краља у таквој ситуацији је такође врло проблематично и уопште се не зна ко би преузео власт тада да не говорим да је Апис био веома озлоглашен код Енглеза и Француза и мало је вероватно да би се усудио на тако нешто на Крфу у Грчкој где су управо Енглези и Французи водили главну реч.
Сва је шанса да би зарадио стрељање када би извео тако нешто тада.

Моје мишљење је да је ту страни фактор био главни или преговори са А-У или изричита наредба енглеског "велепосланства".
 
Не постоји ни један разлог да се улизујемо Аустро-Угарској кад је иста окупирала нашу земљу и поубијала много наших војника и цивила.
Navešću dva/tri :
- Bila je vojno jača i porazila bi nas u direktnom sukobu.
Na Ceru i Kolubari smo ratovali protiv Hrvata i Slovenaca ( a ne protiv Austrougara - koji su bili na paradi u Beogradu)...

- Naši gubici u tom povlačenju i ratu su bili ogromni. To je bila Pirova pobeda..

- Pod Austrougarskom se živelo bolje . (Ima u Sarajevu jedna ulica gde je povučena crta između Istoka i Zapada . Zgrade u toj ulici se jako razlikuju).
 
Ali nije krivično delo.
уместо Краља, одговарају његови министри, јер су га лоше саветовали. министри су и кривично и политички одговорни за све одлуке, грешке, пропусте или поступке. Краљ ништа не одлучује сам, зато кривицу сносе они који су му нешто предложили или се сагласили. дакле, министри.
 

Back
Top