Da li Hrvati više vole svoje političare nego Srbi svoje?

U Hrvatskoj postoje svađe među političkim protivnicima ali nikad do te mjere kao u Srbiji da se narod bije međusobno po ulicama, da jedni drugima gađaju kuće raznim predmetima, da se sukobljavaju sa policijom, da protesti ne prestaju i traju stalno. Zašto je to tako? Jel bolje za Hrvate da su takvi i da sve rješavaju na izborima ili bi im bilo pametnije da su skloniji državnim udarima i obojenim revolucijama kao Srbi? Da li je to dokaz da Hrvati više poštuju svoje premijere, predsjednike, ministre nego Srbi njihove? Teško mi je zamisliti da se Plenkoviću i Milanoviću može desiti sa hrvatskim narodom ono šta se Vučiću dešava sa srpskim narodom. Na kraju krajeva znamo kako su i prije Vučića prošli Đinđić i Milošević. Moj dojam je da Hrvati više vole Tuđmana, Plenkovića, Milanovića nego Srbi Miloševića, Vučića itd. Po Hrvatskoj ima milijun spomenika Tuđmanu a u Srbiji ne znam da li ima makar jedan Miloševiću.
Ja uopće ne volim političare. Kod izbora zaokružim onoga za koga smatram da bi mogao bolje obavljati posao od nekog drugog, a ne gledam tko mi je simpatičan. Da je tako, uvijek bi zaokruživao onu stranku koja na prvom ili drugom mjestu ima neku sisatu plavušu.
 
U Hrvatskoj postoje svađe među političkim protivnicima ali nikad do te mjere kao u Srbiji da se narod bije međusobno po ulicama, da jedni drugima gađaju kuće raznim predmetima, da se sukobljavaju sa policijom, da protesti ne prestaju i traju stalno. Zašto je to tako? Jel bolje za Hrvate da su takvi i da sve rješavaju na izborima ili bi im bilo pametnije da su skloniji državnim udarima i obojenim revolucijama kao Srbi? Da li je to dokaz da Hrvati više poštuju svoje premijere, predsjednike, ministre nego Srbi njihove? Teško mi je zamisliti da se Plenkoviću i Milanoviću može desiti sa hrvatskim narodom ono šta se Vučiću dešava sa srpskim narodom. Na kraju krajeva znamo kako su i prije Vučića prošli Đinđić i Milošević. Moj dojam je da Hrvati više vole Tuđmana, Plenkovića, Milanovića nego Srbi Miloševića, Vučića itd. Po Hrvatskoj ima milijun spomenika Tuđmanu a u Srbiji ne znam da li ima makar jedan Miloševiću.
Trebali bi prije da postavite dva milijuna spomenika Medelin Odvrajt
Ona je i organizirala Bljesak i Oluju
 
U Hrvatskoj postoje svađe među političkim protivnicima ali nikad do te mjere kao u Srbiji da se narod bije međusobno po ulicama, da jedni drugima gađaju kuće raznim predmetima, da se sukobljavaju sa policijom, da protesti ne prestaju i traju stalno. Zašto je to tako? Jel bolje za Hrvate da su takvi i da sve rješavaju na izborima ili bi im bilo pametnije da su skloniji državnim udarima i obojenim revolucijama kao Srbi? Da li je to dokaz da Hrvati više poštuju svoje premijere, predsjednike, ministre nego Srbi njihove? Teško mi je zamisliti da se Plenkoviću i Milanoviću može desiti sa hrvatskim narodom ono šta se Vučiću dešava sa srpskim narodom. Na kraju krajeva znamo kako su i prije Vučića prošli Đinđić i Milošević. Moj dojam je da Hrvati više vole Tuđmana, Plenkovića, Milanovića nego Srbi Miloševića, Vučića itd. Po Hrvatskoj ima milijun spomenika Tuđmanu a u Srbiji ne znam da li ima makar jedan Miloševiću.
Srbi nisu shvatili da je politička scena uglavnom ista kao pozorišna scena i da su političari neka vrsta glumaca ali glumaca kojima je baš mnogo stalo da se dopadnu publici ali da je ipak reč o glumcima.U nas ima i visokoobrazovanih jedinki koje su toliko ostrašćene dnevnom politikom da je to katastrofa.Mene sramota zbog toga.
 
Ne bih rekao da se u RH više vole političari.
Vole se manje, i mrze se manje. Generalno nas više zabole - da li jw to stvar EU, mentaliteta ili nečeg trećeg, nemam pojma.
U Srbiji npr Vučića ili obožavaju ili mrze iz dna duše. U RH nitko ni ne mrzi ni ne obožava Plenkyja.
Jednostavno su kontrasti u Srbiji veći.
Što govori da ste donekle zadovoljniji stanjem u društvu. Momenat kada počne da te bole patka ko je na vlasti i šta priča je momenat koji svi priželjkujemo. Ne verujem da će nam se skoro ostvariti ta utopija
 
Što govori da ste donekle zadovoljniji stanjem u društvu. Momenat kada počne da te bole patka ko je na vlasti i šta priča je momenat koji svi priželjkujemo. Ne verujem da će nam se skoro ostvariti ta utopija
Slažem se, uvijek je dobar društveni pokazatelj kada veći dio građana uopće ne razmišlja sve do izbora tko je na vlasti i tko je predsjednik ili premijer. To često može sugerirati da se radi o zdravijem društvu. Naravno, moguće su i iznimke od pravila.
 
Slažem se, uvijek je dobar društveni pokazatelj kada veći dio građana uopće ne razmišlja sve do izbora tko je na vlasti i tko je predsjednik ili premijer. To često može sugerirati da se radi o zdravijem društvu. Naravno, moguće su i iznimke od pravila.
Kada odeš u srećna društva, makar i u posetu, upoznaš ljude koji ne znaju ni ko im je predsednik, premijer, ni koja je vladajuća stranka/koalicija. Tada ti bude jasno da uspostavljeni sistem funkcioniše, da su ljudi zadovoljni istim i brinu se sopstvenim učincima-na poslu, u vaspitavanju dece, radu na sopstvenom zdravstvenom biltenu...
Društva u kojima se gleda šta je rekao,ili uradio neki vlastodržac i u kojima neki to dočekuju uz ovacije, a oni drugi uz škrgutanje zubima, nisu srećna i uređena društva.Ovde posebno mislim na manje države koje nemaju neki veliki geopolitički uticaj. Možemo mi ovde pričati o Trampovcima i antitrampovcima, pro i protiv Makronovcima i slično. To je druga dimenzija u odnosu na boranije poput Hrvatske ili Srbije.Hrvati i Srbi zajedno ne bi mogli da napune Pariz - da je nenaseljen.
 
U Hrvatskoj postoje svađe među političkim protivnicima ali nikad do te mjere kao u Srbiji da se narod bije međusobno po ulicama, da jedni drugima gađaju kuće raznim predmetima, da se sukobljavaju sa policijom, da protesti ne prestaju i traju stalno. Zašto je to tako? Jel bolje za Hrvate da su takvi i da sve rješavaju na izborima ili bi im bilo pametnije da su skloniji državnim udarima i obojenim revolucijama kao Srbi? Da li je to dokaz da Hrvati više poštuju svoje premijere, predsjednike, ministre nego Srbi njihove? Teško mi je zamisliti da se Plenkoviću i Milanoviću može desiti sa hrvatskim narodom ono šta se Vučiću dešava sa srpskim narodom. Na kraju krajeva znamo kako su i prije Vučića prošli Đinđić i Milošević. Moj dojam je da Hrvati više vole Tuđmana, Plenkovića, Milanovića nego Srbi Miloševića, Vučića itd. Po Hrvatskoj ima milijun spomenika Tuđmanu a u Srbiji ne znam da li ima makar jedan Miloševiću.
Ne, Hrvati su nažalost pasivan narod.
 
Tesko za odgovoriti, ja osobno neznam zasto je Srbija toliko drugacija.

U HR nakon Tudmana sve totalitarno se raspustilo, Mesic odmah predao skoro svu vlast premijeru, Generali su bili vecinom obuzdani, mafija kakvu Srbija ima nikad nije uspjela uspostaviti korjene.

Sjecam se kao dijete da je neki zadnji mafijaski okrsaj u HR bio u Slavonskom Brodu izmedu Generala Kruljca i Prkacina, njihovi pijuni se pobili u sred bijelog dana, ali nakon toga se jos vise steglo da je sve to jednostavno nestalo. Danas HR ima jako malo nekakvog organiziranog kriminala, nakon te 2004. god sve sto se moglo citati u HR o nekakvoj mafiji je bilo o Zemunskom klanu koji je koristio HR putovnice, i tipa ubojstvo Pukanica od strane Srpske mafije.

Tako da nakon tog prijelaza HR je postala obicna stabilna demokracija, stranke nastaju, nestaju, jacaju, slabe, nitko nema potpunu prevlast da vlada bez koalicije, vlast se mijenja mirno, itd. Svi koji su bili nesto tokom rata su manje vise u mirovini, svi trenutni politicari su tad bili golobradi diplomati koji nisu imali nikakvu vaznost.

Ovo je vise pitanje za Srbe, zasto Srbija nakon Milosevica nije isla istim putem kao HR, zasto je mafija ostala jaka i povezana s politikom, zasto ultre imaju vezu s politikom?
 

Back
Top