Da li bi ostali ovde ili bi otišli u inostranstvo?

Gde planirate da živite u bliskoj budućnosti?

  • Srbija!!!

  • Što dalje odavde...

  • Inostranstvo, na privremeno.


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Jelena, nije toliko bitno kako zvucis vec sta uistinu mislis i osecas i to niko i ne pokusava da ti oduzme, niti nametne grizu savesti zbog toga. Neke stvari su objasnjive za ljude odredjenih godina (uostalom ovo i jeste podforum tinejdzera sto nikako ne umanjuje znacaj i smisao napisanog), one su vezane za zivotno iskustvo i prepone koje tek treba preskociti. Ovde se uopste i ne postavlja pitanje ljubavi prema svojoj zemlji ...ona se nekako podrazumeva zajedno u paketu sa tolerancijom prema mnogim stvarima koje ne stimaju najbolje ali se ipak podnose. Ipak, postoji nesto od cega bi svako trebao da podje a to je da je za ljubav ( i svidjanje) potrebno dve strane. Za ljubav je potrebna izvesna satisfakcija, osecanje uspesnosti i postignuca. Pokusavam iz petnih zila da pronadjem koji preduslovi postoje na ovom tlu (osim puke jednsotrane ljubavi i svidjanja) koji jednu mladu osobu mogu uciniti zadovoljnom, uspesnom i ostvarenom. Ako iza svake banalne "akcije" (o kojoj se ne razmislja sa 16-17, vec to cine roditelji, poznanici, prijatelji) stoji nuznost koriscenja moralno nedozvoljenih i ruznih postapalica koje civilizovani svet sankcionise i odbacuje kao neprimerene, moze li se takvo okruzenje smatrati dobrim? Mislim da pitanje nije tesko ali ne trazim odgovor.



Mislim da nisi svesna ali napipavas cinjenice koje ce ozbiljno tresnuti po glavi kada se dospe u poziciju nosenja velikih odgovornosti naspram sebe i potencijalne porodice. Najzalosnije je sto gajenje iluzija potraje a kada se shvati da je vreme za promene proslo, onda bude prekasno.
Ne znam sta drugi podrazumevaju pod lepim zivotom (verovatno u to spada i alkoholisanje i nocobdijanje do besvesti...da, ja sam konzervativna osoba kojoj to jako smeta) ali za mene su to pre svega osecanje sigurnosti (dotakla bih tacke koje ne pripadaju ovom podforumu, pa cu to zaobici), mogucnost slobodnog kretanja i putovanja (koji je procenat koji sebi to moze da priusti?), skolovanje u institucijama koje ne stancuju neupotrebljive, prakticno nesposobne primerke, mogucnost usavrsavanja u oblastima za koje se ovde zna samo iz medija, normalan zivot od mesecnih novcanih primanja, pristojno ponasanje ljudi, mirna starost koja se ne grci i kopa po kontejnerima ili stedi, cistoca i ekoloska svest i jos toliko toga. Mozda sam isuvise kratkovida pa ne vidim da takvo sto ovde postoji.

Iako sam te citirala, ne shvati ovo licno...ima vremena, stvari se shvataju vremenom. Da, Srbija je lepa ali ni priblizno onoliko koliko su nas ucili ili pokusavaju da nam urezu u isprane mozgove. Srbija ima potencijala ali ni priblizno onoliko koliko smo ubedjeni da je dovoljno da bi nam se klanjali i bezrezervno postovali. Srbija jeste nasa domovina ali svaka majka ne voli niti se zrtvuje bezuslovno za svoju decu (a to ona ocekuje od njih).
Uh,čoveče koliki post.....Iskreno,slažem se sa mnogim stvarima koje si rekla,ali isto tako znam kakva sam i šta želim.
Ok.
 
Случајно налетех на ову тему и пост сватке маве маје :eek: :eek: Сложићу се са Сибил:
hahaha,jesu li tvoji uopste ziveli na ovim prostorima devedesetih,kad kazes da im je bilo lepo...?:eek:

To je vreme za koje kazem-ne ponovilo se! Moja majka je cak razmisljala ,kad je zatrudnela 3.put ,da li da rodi,da li ce imati cime da hrani to dete:neutral:...Eto kakvo je vreme bilo.

Па чак и ти што су имали пара, било да су добијали из иностранства или нешто мутили, нису имали где да их потроше. Забога, ујутро се стварао ред за млеко! Да не помињем неке луксузне ствари. Ако си имао кола и новац за гориво, морао си да пазиш да ти не украду гориво из кола! :dash:
Ово није тема о деведесетима, али стварно сам морала да прокоментаришем...
 
Moja mama primi platu i puste ih sa posla da odmah kupe hleb i mleko jer posle nece moci jer te pare vise nece vredeti nista.
Ili su cekali ispred mesare da kupe meso cim stigne jer cena odmah skace ili meso uvek nestane.
Moja baba tada primila penziju i odvela me da mi kupi cokoladu i nije imala dovoljno novca. Cela plata, i nema dovoljno.
Bilo, ne ponovilo se.
Takav slogan ima na panou u mojoj skoli. Vreme kada smo svi bili milijarderi. Bilo ne ponovilo se. Eto tako pise. I sve one milijarde od novcanica na panou.
 
Moja mama primi platu i puste ih sa posla da odmah kupe hleb i mleko jer posle nece moci jer te pare vise nece vredeti nista.
Ili su cekali ispred mesare da kupe meso cim stigne jer cena odmah skace ili meso uvek nestane.
Moja baba tada primila penziju i odvela me da mi kupi cokoladu i nije imala dovoljno novca. Cela plata, i nema dovoljno.
Bilo, ne ponovilo se.
Takav slogan ima na panou u mojoj skoli. Vreme kada smo svi bili milijarderi. Bilo ne ponovilo se. Eto tako pise. I sve one milijarde od novcanica na panou.


Сећам се свега овога. :(
Да се вратимо на тему - ако је историја учитељица живота (а јесте), ми смо вечни понављачи! Треба бити паметан и извући неки наук.
 
Da, vratimo se na temu, jer o devedesetim mozemo razglabati do sutra.
Elem, ne znam da li bih ostala ili otisla.
Mlada sam da bih razmisljala u tom pravcu.
Ali, bas pre par nedelja pricah sa drugaricama na tu temu, i konstatovah da bih otisla, zbog boljeg nacina zivota, posao, bolji zivotni standard.
Ali, onda tu dolaze i druge opcije, ljudi koje volim , porodica, sve sto imam ostaje u Srbiji. Prilicno je diskutabilno.
I kao sto neko rece, odlaskom jedan problem resis, drugi dodje.
Profesor osnova ekonomije, koji inace mnogo voli zemlju Srbiju (volim je i ja, bas zato sto sam se ovde rodila, i ovde je sve sto imam), kaze da Srbija ima potencijal.
E ako mi u 2009. imamo potencijal, a zemlje Evrope su svoj potencijal davno iskoristile, onda ne znam sta da kazem.
Mi cemo uvek imati potencijal ali pitanje je da li ce neko znati da ga iskoristi. Vec jednom.
 
Zato mi treba da se dignemo u bunu i da im jebemo sve po spisku!
Lopuze.
Zamislite pet cura koje sede u kaficu i piju kafu, gube cas, i raspravljaju o politici drage nam Srbije.
O vladi, platama poslanika i poslanickoj bagri.
Eto cime se mi bavismo neki dan.
Neko jedva sastavlja kraj s krajem a oni primaju abnormalne sume novca kao "platu".
Ua.

Elem, meni se svidja Prag i volela bih tamo da zivim.
Da, volela, ali treba sve okolnosti uzeti u obzir.
Meni drugarica prica, ima rodbinu tamo, kod njih se "osetila kriza".
Kako, pitate se.
Cesi su navikli da skoro svaki vikend idu na izlete, odlasci u pozoriste bar jednom nedeljno, godisnji odmori, odlasci na more, cesta menjanja kola. Eto, na takav su zivot navikli, i recimo, kola sada ne mogu da menjaju svake druge godine, pa im se kriza osetila.

U Srbiji, realno, i ne osecamo krizu.
Opet se pitate kako.
Pa navikli smo da se natezemo. Tri godine stedis pare da odes na more, i na kraju ne odes, zato sto iskrsne nesto drugo pa moras da das pare. Kola menjas svakih 15 godina, crncis, radis (ne kazem da u Ceskoj, koju navedoh kao primer, ne rade i ne crnce) za male pare i tako dalje, da ne nabrajam.

Ali, lepo nam je tu gde jesmo.
Navikli smo na ovakav zivot.
 
E mila moja, baš zato što nemamo više šta da damo, nemamo šta da izgubimo, zato i ne osećamo tu krizu. Ali svejedno... neka je Prag 10x bolji od Novog Sada, i neka je bolji životni standard tamo, ja se odavde ne bih makla. Volim ovu državu, prirodu, ljude... mučila bi me ta nostalgija... -.-

I volim i ja da putujem, koristim i svaku priliku za to (npr. uvek mi je draže dati pare za putovanje nego kompjuter, mobilni telefon ili garderobu) ali ipak moj moto je: "Svuda prođi, kući dođi." I posle svakog putovanja, meni je moja bedna Srbija sve lepša i lepša.

Opet, vlada nam srlja u EU. Ulaskom u EU neke stvari dobijamo, ali i neke gubimo. Po meni, dobitak je mnogo manji od gubitka pa se tako nešto i ne isplati. A i poslednje zemlje koje su ušle u Uniju su Rumunija i Bugarska, pa opet nije isti standard u tim zemljama kao u Austriji. -.-

U suštini, imali smo mi malu EU i za vreme Jugoslavije. Iste cene za sve, hleb, struju, telefon itd. ali je u Sloveniji bila neuporedivo veća plata nego u Makedoniji. Šta nam sve to govori? Takve zajednice služe da jače sile tlače slabije i pokornije.

Što se tiče naše vlade i politike, zanimljivo je to što svaka vlada gleda da je sve približno mirno dok su oni na vlasti, a šta ostavljaju sledbenicima, kakve probleme i drugove nije bitno. I tako se to nastavlja, a Srbija pada sve niže i niže. Opet, narod je birao vladu... ali takvi smo, puštamo ih da nas klepaju po ušima i ćutimo. :roll:

A jedna od najvećih prednosti ulaska u EU je sloboda kretanja robe i ljudi, bez carina, bez viza i sl.? Pa šta mi znači to što mi ne treba viza kad nemam pare? Ništa. -.-
 
E mila moja, baš zato što nemamo više šta da damo, nemamo šta da izgubimo, zato i ne osećamo tu krizu. Ali svejedno... neka je Prag 10x bolji od Novog Sada, i neka je bolji životni standard tamo, ja se odavde ne bih makla. Volim ovu državu, prirodu, ljude... mučila bi me ta nostalgija... -.-

A jedna od najvećih prednosti ulaska u EU je sloboda kretanja robe i ljudi, bez carina, bez viza i sl.? Pa šta mi znači to što mi ne treba viza kad nemam pare? Ništa. -.-

U Pragu sam bila, dopada mi se grad kao grad, sklop novog i starog, a Cesku uzeh kao primer iz drugaricine price.
Nostalgiju bih uzela kao jednu od okolnosti, jer i da odem, sve sto imam ostaje ovde. Ljudi koje volim, sve.
Mislim da nisam kompetentna da dam adekvatan odgovor na ovo pitanje, jer sam jos srednjoskolka, zivim na plecima svojih roditelja, i jedno su zelje a drugo su mogucnosti. I mogu sada samo da mastam, razmisljam i diskutujem sa vama o mogucnosti odlaska u inostranstvo, ali kada bi mi se za to pruzila prilika, morala bih dobro da razmislim i sve okolnosti da uzmem u obzir, mada cesto, dosta i kroz salu pricam sa drugaricama, da cim nam se ukaze prilika, bezimo odavde.
Koliko ljudi je zapravo dobilo priliku odlaska u inostranstvo, a koliko njih je tu istu priliku iskoristilo?
Kazem, ne znam ni da li bih otisla ni da li bih ostala.
A Prag je prelep, prelep, prelep, baj d vej.

Vize...hm...to da nam prave zazubice.
Evo, sad mozete da putujete, ali prc, nemate pare.
 
Inostranstvo 99,9 posto. Vidim sebe da cu imati muza,decu,porodicu u nekoj drugoj zemlji, nr Istambulu ili slicnom. Zamisli koliki je to veliki iskorak da napravish u ime svoje buduce generacije...Umesto da tvoja deca,i deca tvoje dece i njihova deca i dalje posle tebe zive u istoj ovoj zemlji,da promenish svoju istoriju za 180 stepeni i umesto toga zivis u Egiptu,ili Turskoj ili Srednja Amerika ,Juzna Afrika shto da ne...Za mene je ucini takav neki iskorak...za rvoju decu...Ultimate guts.
Ja sam oduvek osecala,bar je tako kod mene,da ne pripadam ovoj zemlji,i uvek,od kad znam za sebe sam zelela da zivim u Juznoj Americi,Srednjoj, ili jedno od ostrva, da ne pominjem koliko mi je bliska ta njihova,Latino kultura, imam hiljadu knjiga,ucila spanski jednostvano...bez obzira kako ovo jako glupavo i wannabe-ish zvucalo,oduvek sam sebe gledala kao da pripadam tamo,nikad ovde.
Ima jako mnogo razloga zashto mi Srbija ne odgovara, ja jesam patriota i strasno volim istoriju nashe zemlje, i bez obzira gde budem zivela moje dete ce znati odakle vuche korene, ali,...ne ostaje mi se ovde.....dopisacu malo kasnije...

Ne ni zbog krize koliko,jer vecina zemalja u kojima ja hocu da idem nisu neke razvijene,bogate, vec sam negde napomenula da se u siromashnim zemljama najace oseca puls zivota...Cesto me mama i sad zeza shta sam bila u proslom zivotu kad izgledam tako malo mala arapkinja i toliko me vuku te zemlje.kao shto rekoh,od malena,oduvek osecam da ne pripadam ovde,od malena toliko interesovanje za orijentalne kulture,sve pocelo sa Egiptom,pa spanski jezik i...stopila sam se skoro sa njima,ne iz neke manijakalne zelje da postanem oni vec,osecam se mnogo blize njima....Da me neko en shavti pogresno ne kazem da se loshe osecam kao Srpkinja,volim to shto jesam ali opet, kad zamislim da sma tamo osecam se.....Kao da sam dosla kuci.
 
Poslednja izmena:
U Pragu sam bila, dopada mi se grad kao grad, sklop novog i starog, a Cesku uzeh kao primer iz drugaricine price.
Nostalgiju bih uzela kao jednu od okolnosti, jer i da odem, sve sto imam ostaje ovde. Ljudi koje volim, sve.

Prag jeste lep, ali ti na kraju dosadi. Bar je meni dosadio jer mi je na 2,5 sata pa cesto idem do njega. :D
Sto se tice nostalgije vecina ne moze da proceni kako ce da je podnese. Kada sam ja odlazio iz Srbije, mislio sam: "koja nostalgija, samo sto dalje odavde". A onda kako prolazi dan za danom sve vise pocinjes da razmisljas o svom kraju, porodici i prijateljima. Meni je najlepsi osecaj kada udjem u lastin autobus i kada znam da sam kod kuce za 14 sati.

Koliko ljudi je zapravo dobilo priliku odlaska u inostranstvo, a koliko njih je tu istu priliku iskoristilo?
nazalost veoma malo.

Meni drugarica prica, ima rodbinu tamo, kod njih se "osetila kriza".
Kako, pitate se.
Cesi su navikli da skoro svaki vikend idu na izlete, odlasci u pozoriste bar jednom nedeljno, godisnji odmori, odlasci na more, cesta menjanja kola. Eto, na takav su zivot navikli, i recimo, kola sada ne mogu da menjaju svake druge godine, pa im se kriza osetila.
sto se tice krize, oni se jos uvek dobro drze (za razliku od nekih).
 

Back
Top