Cvece i Romantika

  • Začetnik teme Začetnik teme iluzionista
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Jedan maleni cvet
jos ni progovorio nije
a vec je znao sve tajne Sunca
i sve sto zemlja krije.

Jedan maleni cvet
jos nije ni prohodo
a vec je umeo sam da se hrani
svetloscu,vazduhom i vodom.

Jedan maleni cvet
nezna da cita i pise
`al zna sta je zivot,
sta je cvet,
i mirise,mirise...

B.Miljkovic

;)Olovka pise srcem;)
 
Jedna ruža u kororvu rasla, bujna ruža srcem negovana.
Jedna ruža korov okitila, bela ruža suncem okupana.
Jednoj ruži korov govorio:" Gle ružnoga stvora među nama!"
Jadna ruža od tuge je svisla.

(Milija Belić)
 
LAMPA U PROZORU

Čim nevrijeme udari neko,
oluje, kiše, il snijezi zaspu,
moja majka posklanja cvijeće sa prozora,
pa u okvir okna okači lampu.


- Kome to svijetliš? – bunovan pitam.
A majčin glas obavi crni šum drveća:
- Po ovom mraku beskućnik, sine,
bolje vidi lampu od cvijeća.

(Enes Kišević)
 
U TULIPANU

U tulipanu
vodimo ljubav
pažljivim okom
motreci blijede zelene pruge, nove


Daj da podijelim ovaj cvijet
s tobom, da poljubim te
pritisnem jezik na pelud
na nepce svojih usta

gledaj me dovoljno dugo
i ja cu postati cvijet
ili vlažne kupine što vise
s mokrog grma

Daj da te podijelim
s ovim cvijetom, gledaj
dovoljno dugo u bilo što
i to je voda

na listu, latica jedna
gdje ležimo, zajedno, golih nogu

(George Bowering)

 
Zatvori oči sada zadnji put
I seti se
Šta je sve prošlo dok si ćutala
Pronađi me

Ulice nema s tvojim imenom
Gde je vrt sećanja
Mesta su sva bez rezervacija
U osam i trideset

On zna da crveno bledi vremenom
Proći ce
Mladost je neka savim druga stvar
Ne poznaje

On dobro zna kad boli istina
Ostrva crna su
I dobro pamti gde te poslao
U osam i trideset

Slomljeni krst u mutnoj vodi
Pamti sve
Gvozdeni zvuk u gluvoj sobi
Odlaze

Odlazi noć vampiri beže
Zauvek
Nikada više doći neće
U osam i trideset

On nije živeo kao kralj
U osami
On nije živeo kao kralj
U osam i trideset
 
Kad ništa ne ide po planu i kad nemaš ni za hranu
znaš da moraćeš u šanu, i kao balvan koji nose u pilanu se osećaš
jer predosećaš da to nije u redu, ali šta je još danas u redu,
yebeš sve, ne podnosiš bedu!

I sad hodaš, napolju mećava, pred tobom cvećara koja obećava;
ti - ulaziš bez oklevanja, cvećare su dobre za zagrevanja;
unutra baba, slaba, stara dama radi sama - ''Dobro veče
Ja bih neko cveće...''
I dok bakica se smeje i nudi ti orhideje ti vadiš poveliku kamu i režiš:
"Babo, ne seri, nego daj pare!" - oči stara je prevrnula, uhvatila se za grudi
onda, pala je na pod, i više se ne budi...

Hej, ljudi, šta je ovo, ti se pitaš šta se zbiva,
baba leži dole više mrtva nego što je živa,
šta je sad ovo, kasa prazna, Dostojevski, zločin, kazna,
"Gde su pare, ***** li ti koske stare, 'de su pare, a?"
Kad u cvećaru tek ulazi mušterija, (oh, shit)
što ti je sudbina ko neka južnoamerička TV-serija;
sad bacaš jaknu preko babe da je kupac ne bi spazio,
psuješ sve redom i žališ što si uopšte ulazio...
"Dobro veče" - gospodin ima pretenzije da kupi hortenzije;
ti nemaš pojma koje cveće je koje, tvoja faca menja boje,
e pa, to je što je, pomisliš, rastaću se s mukom,
i taman da izvadiš kamu, al' čovek sam posegne rukom
za prangiju iz džepa, tebi u rebra, i traži repa,
situacija delikatna i nadasve neverovatna,
vome stvarno ni u snu nisi mogao da se nadaš
da ćeš na poslu od nekog drugog lopova da stradaš,
i na pod padaš, jer dobio si jak udarac u čelo
drškom pištolja, ne osećaš telo, za trenutak sve je belo,
tip otvara kasu i sa mržnjom u glasu kreće prema tebi,
kao vuk prema ovci, i pita "Gde su, bre, novci??"
Ali se saplete o babu koja ležala je dole
i pade ničice na ljubičice i sveže gladiole, pomisliš:
"Vole..." Dočepaš se kame i zariješ mu je u rame
pa ga našutiraš, sa željom da mu nešto amputiraš,
ali nemaš vremena, njegovom ga utokom ošineš posred temena,
brzo pališ napolje, dok u glavi odzvanja ti glas:
"Stvarno mi je dosta ovog sranja...
za večeras.."

D-Fence
 
24122.jpg
 
A jail cell is freedom from the pain in my home
Hatred passed on, passed on and passed on
A world of violent rage
But it's one that I can recognise
Having never seen the colour of my father's eyes
Yes, I dwell in hell, but it's a hell that I can grip
I tried to grip my family
But I slipped

To escape from the pain in an existence mundane
I gotta 9, a sign, a set and now I gotta name

Read my writing on the wall
No-one's here to catch me when I fall
Death is on my side....suicide!

A jail cell is freedom from the pain in my home
Hatred passed on, passed on and passed on
A world of violent rage
But it's one that I can recognise
Having never seen the colour of my father's eyes
Yes, I dwell in hell, but it's a hell that I can grip
I tried to grip my family
But I slipped

To escape from the pain in an existence mundane
I gotta 9, a sign, a set and now I gotta name

Read my writing on the wall
No-one's here to catch me when I fall
Caught between my culture and the system....genocide!

Read my writing on the wall
No-one's here to catch me when I fall
If ignorance is bliss, then knock the smile off my face
Yeah!

If we don't take action now
We settle for nothing later
Settle for nothing now
And we'll settle for nothing later

If we don't take action now
We settle for nothing later
We'll settle for nothing now
And we'll settle for nothing later

If we don't take action now
We'll settle for nothing later
We settle for nothing now
And we'll settle for nothing later

If we don't take action now
We settle for nothing later
We'll settle for nothing now
And we'll settle for nothing later
 
ugledah jedan cvijet,
cvijet ko cvijet,
no imao je nešto posebno...
to je bio tvoj dodir.
tvoj dodir čini i svaku osobu drugačijom.
posebno mene...
iako je bio to slučajan dodir
oboje smo osjetili iskru.
oboje smo se uzbudili.
no, ti to pokušavaš zanemariti.
ali, znam da ne možeš!
to, je prejako.
ti si kao ruža s zašiljenim trnjem,
a ja sam sićušni leptir,
koji treba uložit svu svoju snagu
da ti dođe blizu.
to je naša ljubav.
trvovita.
ljubav je slijepa,
a ludost joj je vjerna prijateljica.

(h.)
 


ROMANTIČNA

Znaš li kako je teško biti romantičan u rečima,
nakon što je majstor Petrarka već sve napisao
i o bosonogom hodanju po procvalim poljima, sa rukom u ruci,
nadugo su se i naširoko raspisale gimnazijalke u školskim sastavima?
Reči i stvari ne važe, ionako znaš da je svećnjak
koji nam je kupila Đani preveliki da bi stao u lični auto.
Važno je ono što učiniš.
Princezo moja, sećaš li se
kako sam na belom konju uleteo kroz tvoj prozor,
istrgnuo te iz zagrljaja klerikalno-despotskog društva
i tik pred sletanje te bacio na tlo
da bi mogla da ostaneš autonomna pesnikinja?
Sećaš li se kako sam četrnaest dana bdeo uz tebe
i tri puta dnevno ti ubrizgavao cinizam,
kako smo, nakon što si se oporavila, zajedno, ruka u ruci,
četiri godine šetali kroz šume književne teorije?
Dobro znaš da sam nežan,
da te toliko volim da ti čak i tokom pisanja donosim kiseli kupus,
toliko volim, da ću leći pored kupusa,
dozvoliti da me ubiješ u pitu, ubaciš u rernu i pojedeš.
Tako ćeš konačno moći da shvatiš
da ljubav ulazi kroz želudac.

:)

(Ales Mustar)
 
(iz kojeg si ti svijeta)
iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane

koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doci
jer druge puteve poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim...


Zeljko Krznaric
 
DONECU TI CVECE

Donecu ti cvece sto raste u snovima
Cudno razroko grudno i grdobno
Donecu ti cvece usamljenika
Snove onih kojima ljubav nije odgovorila
Donecu ti cvece sto raste u pustinjama
Nepojamno otrovno opojno slepo
Donecu ti vatre sto bukte u groznicama
Vatre sto se ne gase vatre od kojih se umire
Donecu ti cvece sto nice u mocvarama
Cvece od koga se neces nikad da izlecis
Donecu ti mirise svih mora svih sahara
Mirise od kojih se nikad neces da probudis

(D. Matic)
 

yellowrose0iq.jpg


LJUBAV

Ljubav je

divlja ruža u nama
Hvata koren
u očima
kada susretnu pogled voljene
Hvata koren u obrazima
kada osete dah voljene
Hvata koren
u koži ruke
kada je dlan voljene dotakne
Hvata koren
raste buja
i jedne večeri
ili jednog jutra
osećamo samo:
traži u nama
mesta


Ljubav je
divlja ruža u nama
koju razum ne može da zna
niti da joj naređuje
Ali je razum
nož u nama
da iseče ruži
kroz stotinu grana
komad neba



RAJNER KUNCE
iz knjige “Čaj od jasmina”
preveo Zlatko Krasni


 
U BUDIMPESTI

- I košaru želite?
- I košaru dakako.
Zajedno s đurđicama.
Žofiku, ipak - šapnuh u sebi -
Ne viđaš svakoga dana.

Zakoračih u kišu.
Đurđice dišu.
Kad o rame kucnu me glas:
- Please, sir,
what is the price?

- Nothing - izustim.
I cvijece pružim.
A osmjeh ljepotici sinu:
Zrak se zavitla u piruetu,
Ulica u balerinu.

Naiđoh na staricu.
Trotoar mete.
Priđoh bez riječi. Kiticu dam.
I isti osmjeh one dame,
Isti prepoznah plam.

Igra se zavuče u moje srce,
Svim prolaznicima
Prilazih redom.
Đurđice sitne svima darivah -
Svi lice imahu jedno.

Žofiki žurim.
Oči mi guču.
Budimpešta pod kišom
Se stidi.

O, kad bi Pariz imao noge,
Pješke bi došao da je vidi.




(Enes Kisevic)
 
Ma bilo koje , žene su slabe na cveće, samo nemoj karanfile.
Jedna ruža ili jedan ljiljan ili jedan gerber , ali neka je lepo aranžirano.
I probaj da pogodiš boju koju voli.
Nemoj ni neko skupo cveće za prvi sastanak.
Ali opet šta god da odabereš oborićeš je s nogu sigurno.
Tako reaguje bar 99 % žena.
SREĆNO !
 
Zima kada cvetaju ruže


Hej stari,
Ovo je zima kada cvetaju ruže...
Da možeš da ponovo kreneš, to znaš...
Danas æe zlatna koèija hteti da se vrati,
Da kreneš tamo gde nekad si morao stati...

Uuu, da l' se plašiš
Da li znaš, sve što imao si,
Sad možeš da vratiš...

Uuu...majske zore (majske zore)
Uuu...a usne nam gore (usne nam gore)
Uuu...da l' da se otisnem (da l' da se otisnem)
Ili u blatu ostanem? (u blatu ostanem)

Uuu...majske zore
Uuu...a usne nam gore
Uuu...da l' da se otisnem
Uuu...da u blatu ostanem...

Kažu ljudi, a kaže i vreme
Prgava nam i pamet i seme
Kad nas sadiš, u zemlju nas sadiš
Pa iz zvezda moraš da nas vadiš...

Hej stari,
Ovo je zima kada cvetaju ruže...
Da možeš da ponovo kreneš, to znaš...
Danas ce zlatna kocija hteti da se vrati,
Da kreneš tamo gde nekad si morao stati...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top