ovaj obicaj ne postoji bez razloga
tih dva dana koje mrtvac provede u kuci sluze za oprastanje od njega, kako porodice tako i prijatelja... i ne samo zbog toga...
stari ljudi mnogo toga znaju i od njih se svasta moze cuti, tako je meni pokojni djed pricao o svom prijatelju koji se probudio nakon sto mu je utvrdjena smrt... covjeka obrijali, okupali, obukli u paradno odijelo, i tokom noci on ustao. Kod mutvaca se bdije, tj. uvijek neko mora biti pored kovcega, tako su i komsije prozivjele vjerovatno najvecu traumu u zivotu, vidjevsi njega kako se podize u kovcegu. Umro je nakon nekoliko dana.
Obicaji su nastajali u nekim malo drugacijim vremenima, i bili su primjereni tadasnjem zivotu... danas se mnogi zgrazavaju nad njima, a ne bi trebalo, jer bi se prvo moglo upoznati sa razlogom njegovog postojanja, pa tek onda polemisati koliko je ogavan...
Nekada su ljudi znali zasto bacaju sito preko kuce kada se dvoje vjencava, znali su zasto se slama stavlja po podu i valjaju djeca, zasto se smece ne izbacuje iz kuce kada zadje sunce, zasto bebama vezu crven konac... sve su to oni znali, jer se njih ticalo.
Sada to malo ko zna, a mnoge nervira.