Neće biti. Kekavmen upravo govori "... gdje upravo žive Srbi (Σέρβοι), na prirodno utvrđenim i teško pristupačnim mjestima...", opisujući oblasti upravo brdovite današnje Crne Gore i sjeverne Albanije, aludirajući da nije Stefan Vojislav Srbin zato što je jednostavno iz srpske Travunje, već i da su Dukljani Srbi.
Pa upravo je taj navod - to što ti pisci koji spominju Hrvate - izjednačavaju Dukljane kao Srbe i Hrvate, može biti navod isto toliko da misli na Srbe. Tu su još i Georgije Kedren (prema njemu, dukljanski vladari su uvijek bili "Ho ton Serbon arhon" - prvaci Srba, Stefan Vojislavvlada nad "ton topon ton Serbon" - mjestom gdje žive Srbi, knez Jovan Vladimir i "Trymalya kai archotato Serbias mere" itd...) i Mihailo Gkilas, ("Kada je ustanak izbio u Srbiji pisao je on guverneru Drača koji je marširao protiv Srba." i "Pod naredbom cara da uguši ustanak u Srbiji (πάνυ τοῖς Σέρβοις), on okupi vojsku od 60.000 ljudi i umaršira u zemlju Tribala, ali napade na tako neiskusan način da je prouzrokovao pad 40.000 ljudi i 7 generala."), za koje su Duklja i Dukljani Srbija i Srbi.
Dodao bih i povelju iz svetogorskog manastira Velika Lavra koja datira još od ranije, iz X. stoljeća, gdje se poslanstvo Jovana Vladimira Konstantinopolju naziva "srpsko poslanstvo".
To oko Nićifora Brijenija nije ništa posebno. Ferdo Šišić i mnogi hrvatski povjesničari su prihvatili da su zaista Hrvati (iz Hrvatske) učestvovali u ratovanjima zajedno sa Dukljanima. Da je neki nesumnjivi dokaz da su Hrvati pored Dukljana živjeli u Duklji, i nije.
Molim? :???: Evo o Vukanu:
1. "Vojvoda Ivan je proveo jedanaest godina u Draču i spasio mnoge tvrđave iz Vukanovih ruku i također otposlao mnoge Dalmate zarobljene k caru."
2. "I kako smo informisani Vukan je još jednom planirao da nas izda, zatražili smo od Vizanta da osigura bezbjednost u dolini, koja je ležala u spornoj teritoriji teritoriji između naše države i Dalmata, i da takođe sasječe problem Vukana i Dalmata u korijenu."
3. "Jer sada Vukan (koji je vladao nad cijelom Dalmacijom..."
i tako dalje...nigdje Vukan nije "srpski knez".
Naprotiv, ja upravo mislim da dopuštaju...etnogeneza Srba i Hrvata je u VIII. stoljeću već gotova (u potpunosti u IX. a u nekim slučajevima se odvijala u X.), nema više nikakvog širenja imena na taj način, a pogotovo ne u vrijeme Nemanjića.
Za jedan-dva izvora (Kekaumen i još koji)- ne mogu ništa reći jer nemam pri ruci odgovarajuće izvore. Jedan bi mogao biti Dominik Mandić, koji je napisao cijelu knjigu "Crvena Hrvatska", u kojoj sigurno- takav je Mandić- ima subjektivnih interpretacija, no dani su i sva vrela (kako god ih interpretirao).
No, ako je Mandić nacional-romatičarski povjesničar, Tomislav Raukar sigurno nije. Ovo je c/p iz njegova "Hrvatskog srednjovjekovlja",
http://www.sveznadar.hr/knjiga.aspx?knjiga=58374
Dukljanski iver
"Rubna područja" nisu samo vršila komunikacijsku ulogu i bivala prostorom društvenih prožimanja. Ona su označavala i granice prostora na kojemu je u srednjem vijeku živio hrvatski narod. Hrvati, razumije se, ni na jednom "rubnom području" nisu živjeli sami. Etnoustrojstvo "rubnih područja" redovito je bilo složeno, ne samo, primjerice, u Istri nego i u gradovima bizantske Dalmacije koji već u ranom srednjem vijeku postupno gube ulogu rubnosti. Narodnosnu složenost područja na okrajku hrvatskog društvenog prostora ne valja, razumije se, smatrati nečim iznimnim kad je čak i etnou strojstvo srednjovjekovne Hrvatske, dakle političke jezgre u hrvatskom kraljevstvu, također bilo složeno. U opseg hrvatskog društvenog prostora "rubna područja" ulaze prije svega zato što su na njima, u zajednici s drugim narodnosnim skupinama, postojali i dijelovi hrvatskog naroda. Ona i vrše svoju vezivnu, društvenu ulogu upravo zato što na njima jesu jači ili slabiji slojevi hrvatskog stanovništva. "Rubna područja" dopunjuju, omeđuju hrvatski narodnosni, društveni prostor, pa su u hrvatskom srednjovjekovlju važna na dva načina, i po svojoj komunikacijskoj i po narodnosnoj ulozi. Na to upućuje i činjenica da su hrvatski narodni iveri samo ponegdje dopirali dalje od granica što ga čini lepeza "rubnih područja", na primjer u ranosrednjovjekovnoj Duklji.
Bizantski pisci XI. i XII. stoljeća spominju i Hrvate kao jedan sloj stanovništva u Duklji u doba kneza Mihajla u sredini druge polovice XI. stoljeća. Opisujući ustanak protiv Bizanta u Makedoniji 1072. god., Skilica, odnosno njegov nastavljač, i Ivan Zonara poistovjećuju Hrvate sa Srbima u Duklji. Skiličin Nastavljač kaže: "narod Srba koje i Hrvatima zovu", a Zonara isto, samo obrnuto: "narod Hrvata koje neki i Srbima zovu1 Nicifor Brijenij, pak, ističe da su se tada pobunili "Hrvati i Dukljani".33
Ostavljajući ovdje po strani skup složenih i otvorenih pitanja (podrijetlo dukljan skih Hrvata, identifikacija Hrvata i Srba u Duklji, veza dukljanskih Hrvata i Crvene Hrvatske popa Dukljanina, odnosno Grgura Barskog itd.) jer bi razmatranje o njima prelazilo zadaće ovoga nacrta, valja upozoriti na ono najvažnije: da iz pisanja bizantskih pisaca neprijeporno proizlazi da se potkraj ranosrednjovjekovne epohe dio dukljanskog stanovništva nazivao Hrvatima. Unatoč tome, srednjovjekovnu Duklju ne bismo mogli
-------------------------------------------------------------------
32a Raukar 1987b, 322.
33 VI III, 177-178 (Skiličin Nastavljač), 238-239 (Nicifor Brijenij), 255 (Ivan Zonara). Usp. Klaić 1930 29-35; Foretić 1969, 72-75. O problemu Crvene Hrvatske: Šišić, Letopis, 301-309; Mošin, Ljetopis, 48-5" (Svetopelekov, prema Hrvatskoj kronici Budimirov, sabor "u polju Dalmi"). Usp. Šufflav 1925, 87-92; Šišić Letopis, 164-184; Bjelovučić; Klaić 1930; Šidak 1953, 241-242; Mandić 1957; Foretić 1969; Klaić 1971a, 17-22 Banašević; Mandić 1990, 66-68 (s kartom:"Hrvatske zemlje za vrijeme Duvanjskog sabora g. 753"), 101-105 Pinterović, 636, 642; Štedimlija 1991; Lučić 1991, 28-29; Macan 1993, 20; Zelić-Bučan 1994a, 41-97, 197-201 (pregled historiografije o Dukljaninovoj Crvenoj Hrvatskoj: 41-62). Dvojbenost pristupa pojmu Crvene Hrvatske najljepše je iskazao Peričić 1991: "Podjela Hrvata na Bijele i Crvene, odnosno Bijela i Crvena Hrvatska kao nekada jedinstvena država - zar je samo piščeva fikcija ili možda na nama nepoznatim izvorima uteme ljena istina?" (271).
-------------------------------------
ubrojiti u pojas "rubnih područja" hrvatske povijesti. Njihovom je bitnom značajkom bila činjenica da su do kraja srednjega vijeka zadržavali veze s hrvatskim matičnim prostorom, narodnosne, političke, intelektualne. Povijesni razvoj Duklje bio je drukčiji. U drugoj polovici XII. stoljeća Duklja gubi svoju državnu samostalnost i pada pod vlast Raške. Dok su prema bizantskim piscima dukljanski Hrvati u doba kneza/kralja Mihajla čuvali svoj narodnosni identitet, usredotočen u hrvatskom imenu, kasnije im u Duklji, odnosno Zeti više nema traga u sačuvanim vrelima. Hrvatski iver iščezava u dukljanskoj narodnosnoj maglici. Komunikacijsku ulogu prema hrvatskom društvenom prostoru do kraja srednjega vijeka zadržavaju samo gradovi nekadašnje bizantske Gornje Dalmacije, prije svih Kotor, ali ne i Zeta. Kotor je u kasnom srednjem vijeku bio sastavnim dijelom komunalnih društava na istočnom Jadranu. Žive gospodarske i društvene veze s istočno jadranskim gradovima, navlastito s Dubrovnikom, po svemu ga uključuju u mediteranski/jadranski krug zapadne civilizacije.333 Zeta je, pak, u istom razdoblju spram hrvatskoga kraljevstva samo dio makroregionalnog balkanskog/jadranskog prostora.
+++++++++
Glede nacionalne svijesti- to je valjda šala. Ovi narodi i narodnosti do 19. i 20. st. nisu znali gdje im je dupe, a gdje glava.