Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 105.392
Za jedan-dva izvora (Kekaumen i još koji)- ne mogu ništa reći jer nemam pri ruci odgovarajuće izvore. Jedan bi mogao biti Dominik Mandić, koji je napisao cijelu knjigu "Crvena Hrvatska", u kojoj sigurno- takav je Mandić- ima subjektivnih interpretacija, no dani su i sva vrela (kako god ih interpretirao).
No, ako je Mandić nacional-romatičarski povjesničar, Tomislav Raukar sigurno nije. Ovo je c/p iz njegova "Hrvatskog srednjovjekovlja", http://www.sveznadar.hr/knjiga.aspx?knjiga=58374
Dukljanski iver
"Rubna područja" nisu samo vršila komunikacijsku ulogu i bivala prostorom društvenih prožimanja. Ona su označavala i granice prostora na kojemu je u srednjem vijeku živio hrvatski narod. Hrvati, razumije se, ni na jednom "rubnom području" nisu živjeli sami. Etnoustrojstvo "rubnih područja" redovito je bilo složeno, ne samo, primjerice, u Istri nego i u gradovima bizantske Dalmacije koji već u ranom srednjem vijeku postupno gube ulogu rubnosti. Narodnosnu složenost područja na okrajku hrvatskog društvenog prostora ne valja, razumije se, smatrati nečim iznimnim kad je čak i etnou strojstvo srednjovjekovne Hrvatske, dakle političke jezgre u hrvatskom kraljevstvu, također bilo složeno. U opseg hrvatskog društvenog prostora "rubna područja" ulaze prije svega zato što su na njima, u zajednici s drugim narodnosnim skupinama, postojali i dijelovi hrvatskog naroda. Ona i vrše svoju vezivnu, društvenu ulogu upravo zato što na njima jesu jači ili slabiji slojevi hrvatskog stanovništva. "Rubna područja" dopunjuju, omeđuju hrvatski narodnosni, društveni prostor, pa su u hrvatskom srednjovjekovlju važna na dva načina, i po svojoj komunikacijskoj i po narodnosnoj ulozi. Na to upućuje i činjenica da su hrvatski narodni iveri samo ponegdje dopirali dalje od granica što ga čini lepeza "rubnih područja", na primjer u ranosrednjovjekovnoj Duklji.
Bizantski pisci XI. i XII. stoljeća spominju i Hrvate kao jedan sloj stanovništva u Duklji u doba kneza Mihajla u sredini druge polovice XI. stoljeća. Opisujući ustanak protiv Bizanta u Makedoniji 1072. god., Skilica, odnosno njegov nastavljač, i Ivan Zonara poistovjećuju Hrvate sa Srbima u Duklji. Skiličin Nastavljač kaže: "narod Srba koje i Hrvatima zovu", a Zonara isto, samo obrnuto: "narod Hrvata koje neki i Srbima zovu1 Nicifor Brijenij, pak, ističe da su se tada pobunili "Hrvati i Dukljani".33
Ostavljajući ovdje po strani skup složenih i otvorenih pitanja (podrijetlo dukljan skih Hrvata, identifikacija Hrvata i Srba u Duklji, veza dukljanskih Hrvata i Crvene Hrvatske popa Dukljanina, odnosno Grgura Barskog itd.) jer bi razmatranje o njima prelazilo zadaće ovoga nacrta, valja upozoriti na ono najvažnije: da iz pisanja bizantskih pisaca neprijeporno proizlazi da se potkraj ranosrednjovjekovne epohe dio dukljanskog stanovništva nazivao Hrvatima. Unatoč tome, srednjovjekovnu Duklju ne bismo mogli
-------------------------------------------------------------------
32a Raukar 1987b, 322.
33 VI III, 177-178 (Skiličin Nastavljač), 238-239 (Nicifor Brijenij), 255 (Ivan Zonara). Usp. Klaić 1930 29-35; Foretić 1969, 72-75. O problemu Crvene Hrvatske: Šišić, Letopis, 301-309; Mošin, Ljetopis, 48-5" (Svetopelekov, prema Hrvatskoj kronici Budimirov, sabor "u polju Dalmi"). Usp. Šufflav 1925, 87-92; Šišić Letopis, 164-184; Bjelovučić; Klaić 1930; Šidak 1953, 241-242; Mandić 1957; Foretić 1969; Klaić 1971a, 17-22 Banašević; Mandić 1990, 66-68 (s kartom:"Hrvatske zemlje za vrijeme Duvanjskog sabora g. 753"), 101-105 Pinterović, 636, 642; Štedimlija 1991; Lučić 1991, 28-29; Macan 1993, 20; Zelić-Bučan 1994a, 41-97, 197-201 (pregled historiografije o Dukljaninovoj Crvenoj Hrvatskoj: 41-62). Dvojbenost pristupa pojmu Crvene Hrvatske najljepše je iskazao Peričić 1991: "Podjela Hrvata na Bijele i Crvene, odnosno Bijela i Crvena Hrvatska kao nekada jedinstvena država - zar je samo piščeva fikcija ili možda na nama nepoznatim izvorima uteme ljena istina?" (271).
-------------------------------------
ubrojiti u pojas "rubnih područja" hrvatske povijesti. Njihovom je bitnom značajkom bila činjenica da su do kraja srednjega vijeka zadržavali veze s hrvatskim matičnim prostorom, narodnosne, političke, intelektualne. Povijesni razvoj Duklje bio je drukčiji. U drugoj polovici XII. stoljeća Duklja gubi svoju državnu samostalnost i pada pod vlast Raške. Dok su prema bizantskim piscima dukljanski Hrvati u doba kneza/kralja Mihajla čuvali svoj narodnosni identitet, usredotočen u hrvatskom imenu, kasnije im u Duklji, odnosno Zeti više nema traga u sačuvanim vrelima. Hrvatski iver iščezava u dukljanskoj narodnosnoj maglici. Komunikacijsku ulogu prema hrvatskom društvenom prostoru do kraja srednjega vijeka zadržavaju samo gradovi nekadašnje bizantske Gornje Dalmacije, prije svih Kotor, ali ne i Zeta. Kotor je u kasnom srednjem vijeku bio sastavnim dijelom komunalnih društava na istočnom Jadranu. Žive gospodarske i društvene veze s istočno jadranskim gradovima, navlastito s Dubrovnikom, po svemu ga uključuju u mediteranski/jadranski krug zapadne civilizacije.333 Zeta je, pak, u istom razdoblju spram hrvatskoga kraljevstva samo dio makroregionalnog balkanskog/jadranskog prostora.
+++++++++
Glede nacionalne svijesti- to je valjda šala. Ovi narodi i narodnosti do 19. i 20. st. nisu znali gdje im je dupe, a gdje glava.
Dominik Mandić nije bio nacional-romantičarski povjesničar. Takav povjesničar je bio Vjekoslav Klaić. Dominik Mandić je bio ustaški povjesničar.
Već sam pričao o tome. Oni koji spominju Hrvate, brkaju Srbe i Hrvate, odnosno smatraju da je to jedno te isto. Zar nije logično da su u pitanju Srbi, koje naziva i Hrvatima jer je to suštinski jedan narod? Besmisleno je koristiti to kao neki dokaz o Hrvatima na prostoru Gornje Dalmacije. Jedino što je pravi izvor, su Nićiforovi "Hrvati i Dukljani"...pa bismo mogli jedino iz toga izvući da je pored Srba u Duklji živjela jedna grupa Hrvata, ali opet teško, ako nam je ovo jedan jedini izvor - koji može prosto i značiti da je Hrvatska slala svoje ljude...kako se i uči u hrvatskoj historiografiji...točnije, sa obzirom da je Bizant poslao vojsku prvo na Dukljane, pa potom na Hrvate, a i činjenica da oni pustošahu cijeli Ilirik (što će Dukljani po Hrvatskoj pustošiti primorske bizantske oblasti), upravo i nam govori da su to Hrvati Hrvatske, a ne neki izvan nje...
Dobrodošao nazad ANTE.

Što?

Poslednja izmena:
Ludilo.

. Glavni povjesni autoritet za srednjovjekovnu Bosnu je Sima Ćirković. Evo kako univerzitet Harvard gleda na njega:



Англонизовани Келти и "ијекавски Словени"... кад би био свестан какве глупости причаш, више не би реч рекао на тему.