Zašto je jasno da su Tribali i Srbi slavinije? Pop Dukljanin piše o tome da je Dobroslav ratovao protiv Grka i prodro sve do Toplice.
Nije mi jasno na osnovu čega bi vezao Tribale za Dioklićane. Naime, i sam priznaješ da je prvi spomen dioklićanske države - Srbija - a prvi spomen Stefana Vojislava jeste kao arhonta Srba.
Ovdje je bitno i srpsko poslanstvo dvoru cara Vasilija II, koje se nužno dovelo u vezu sa Vladimirom, krajem X stoljeća. Ovo bi značilo nužno da su već krajem X st. Dioklićani srbizovani, odakle dolaze i srpski pridjevi za njih u vizantijskim izvorima docnije, a pogotovo je značajno jer je u pitanju jedna bilješka koje bilježi događaj o srpskom poslanstvu, te bi bilo prilično nerealno da se prosto pripiše događaj Vizantincima koji samo smatraju da su Dioklićani - Srbi.
Zapravo ja upravo Vladimirovom teritorijalnom širenju na Srbe pripisujem srbiziranje Dukljana. Nesumnjivo je da su od Vladimirove vladavine do vrhunca dioklićansko-dalmatinskoga kraljevstva Srbi bili većinsko stanovništvo te države; kako je etnička razlika bila neznatna, pogotovo u vrijeme kada crkveni raskol koji bi antagonizovao rimokatoličku Duklji i mješovitu Rašku, nije bilo nikakvog problema da Dioklićani kao pleme postanu Srbi, ili barem srpsko pleme (sub-etnos Srba), kao što su to nesumnjivo bili recimo Travunjani.
Zbog toga je u periodu Vojislavljevića opravdano zvati njih srpskom dinastijom, a asimilacija Dioklićana u Srbe je gotova do kraja XII stoljeća, jer znamo da u doba Nemanjića tu žive etnički Srbi. Stanovnici srednjovjekovne srpske države su: Srbi, Latini, Arbanasi, Vlasi, Grci i Bugari kao domaće autohtono stanovništvo, kako svjedoče istorijski izvori.
Slažem se da Skiličin nastavljač svjesno brka Srbe i Hrvate, baš kao što po meni sam Skilica svjesno brka Srbe i Tribale – za njih su oni jedan narod, u to nemam nikakve sumnje. Ali taj narod nazivaju sa dva naziva. Zašto?
Nema ni jednog razloga da Skiličine Tribale odvojimo od njegovih Srba – ali itekako ima razloga da odvojimo njegovu Tribaliju od Srbije, za vrijeme Vladimira. On podatak da je Vladimir vladar Tribalije i obližnjih krajeva Srbije, prenosi na Vojislava – zapravo Vojislav je već arhont Srba (mnogo šire države od Vladimirove), ali je Tribalija i zemlja Tribala đe se odigrava Barska bitka jasno Duklja, a Mihailo je vladar Tribala i Srba (inercijom prenešena Vladimirova titula Tribalija i Srbija – sam narod u toj državi je jedan, a upotrebljava spram geografskih pojmova još iz Vladimirovog doba dva imena za njega).
Po mojoj logici Tribali ne moraju biti samo Hrvati kako si ti rekao (čak vjerovatno to i nisu uopšte) – ja pokušavam da odgonetnem zašto sad Skiličin nastavljač koji nastavlja Skiličino djelo, ubaca Hrvate. I pretpostavio sam da je to uradio tako što njemu tada ovi Tribali nisu poznati – on shvata da su Tribali kod Skilice drugo slovensko pleme, njemu nepoznato, i shvata da je to arhaični naziv za to drugo pleme, a on je kao vizantijac uz njemu poznate Srbe, čuo još za Hrvate, pa ubaca njih umjesto Tribala, pretpostavljajući da se radi o njima. A njemu su Srbi i Hrvati jedan narod – Sloveni. Baš kao i Skilici Tribali i Srbi – oni su Sloveni.
Jovan Zonara nije nikakav problem – iz „Vizantijskih izvora za istoriju naroda Jugoslavije“, tom 3, se vidi (čak jasno piše u uvodnoj riječi o njemu) da je on koristio rad Skilice i njegovog nastavljača (za koji je mislio da je kompletan Skiličin), i maltene prepisuje kompletne pasuse iz tog rada, tačnije tih radova. Tako da Zonaru kao izvor možemo zanemariti – on ne piše svoju priču, već prepričava (praktično prepisuje) Skilicu i njegovog nastavljača, koristeći njihove termine baš na onim istim mjestima kako su ih oni koristili. Tako da Zonaru treba zaboraviti u ovom kontekstu.
Kako ti nije jasno zašto vezujem Tribale za Dioklićane? Nisam ja rekao da je prvi spomen dukljanske države Srbija – to je prvi spoimen države ili oblasti u kojoj Stefan Vojislav opet diže ustanak 1040. godine. Prvi spomen Dukljanske države je onaj vezan za Vladimira da on vlada „Trimalijom i obližnjim krajevima Srbije“ – ja mislim da je iz GRS najmanje sporan podatak da je upravo Vladimir vladao Dukljom. E sad što mi nerijetko imamo krute „udžbeničke“ predstave o državama u srednjem vijeku druga je priča – tako se dan danas smatra da je Vladimir vladao Dukljom (što je tačno), ali izgleda i ne samo njom – već i dijelom Srbije, bar za vrijeme Samuila kada ga je ovaj vratio na upravu kao podložnika, ako ne i prije toga. Jer koja bi to mogla biti druga Tribalija kojom vlada Vladimir, uz obližnje toj Tribaliji oblasti Srbije? I to je prvi put kod Skilice (a i kod Vizantijaca uopšte) da je upotrijebljen taj arhaizam za Slovene uopšte. E Tek će Honijat krajem XII vijeka u svom dijelu rad otpočeti tako što će jasno reći da su za njega Tribali i Srbi sinonimi, pa ih u toku daljeg rada miješati. A on to radi jer koristi Skilicu za svoj rad, a u vrijeme koje je on živio Nemanja je stvorio jednu srpsku državu koja se poklapa manje-više sa državom Vojislavljecvića, i u njoj u Honijatovo vrijeme živi jedan narod – Srbi. E čitjući Skilicu, nije mu baš bilo jasno ko su Tribali kod Skilice, pa je shvatio da je to sinonim za Srbe. I zato na početku kada govori o Srbima kaže „Malo kasnije objavi car rat narodu Tribala, drugi bi ih nazvao narodom Srba ...“ I tek poslije njega naziv Tribali će biti redovan termin kojim se označavaju Srbi kod drugih vizantijskih pisaca i hroničara.
Što se tiče srpskog poslanstava iz 993. godine – sam Vladimir vlada Tribalijom i obližnjim krajevima Srbije, prema tome ništa neobično u tom nazivu. A i u svim naučnim spomenima svi su ostavili rezervu da je ono „najvjerovatnije“ iz Vladimirove države.
E sad o „etničkom“ u srednjem vijeku je vrlo diskutabilno govoriti. Ja se slažem sa tvojom teorijom da Duklju Porfirogenit ne pominje u DAI jer po svemu sudeći ona nije bila duže vrijeme prije pisanja DAI u sastavu srpskog plemenskog saveza – po svemu sudeći i u X vijeku je bila autonomna Sklavinija pod jakom vizantijskom kontrolom iz Dračkog temata – a prije toga je čak moguće da je u jednom vremenskom periodu bila njegov integralni dio – Porfirogenit u glavi 29. kad govori o opsadi Barija 869. godine preskače Dukljane i Neretljane – Neretljani tada nisu bili pod vizantijskom vlašću, ali teško da to nisu tada bili i Dukljani – kao da su uključeni u sastav Vizantije direktno. A kada govori o ostalim Sklavinijama i narodima car govori o svakoj sklaviniji kao o narodu – Travunjani su narod. Ali od kada – od kada je Vlastimir udao svoju ćerku za Krajinu, sina Belojevog, koji je tada bio samo župan župe Travunije u okviru Srbije. Znači sva ova plemena koja potiču od nekrštenih Srba su bila u nekom istorijskom peridu dio srpskog plemenskog saveza. Osamostaljenjem tih sklavinija oni postaju narod. Dukljane car ne navodi kao Srbe jer duže vrijeme nisu bili dio srpskog plemenskog saveza, ako su ikada i bili njegov dio. A etnički – naravno da su i Dukljani isto ono što i najveći dio Srba, Zahumljana, Travunjana, Neretljana i najveći dio Hrvata.
Ono što ja drugačije vidim od tebe je da se Dukljani konačno ne utapaju u Srbe u XI vijeku, već u XIII vijeku. Država je uz etničko porijeklo ključ tada za identifikaciju pojedinih naroda.U XI vijeku je širenjem države Vojislavljevića iz Duklje na okolne oblasti, tada već jasno prepoznatljive kao srpske, ta država je bila na dobrom putu da stane na čelu Srba (kao nekad Bugari na čelu Slovena u Bugarskoj) – kako su sami Vojislavljevići zvali svoju državu – to mi ne znamo. Znamo da je Vizantijci imenuju kao Tribaliju i Srbiju, Duklju, samo Srbiju, itd., a zapadnjaci Sklaviniju – jedan put samo kao Diokliju za vrijeme Bodina – i tu se vjerovatno radi o skraćenom nazivu države. Najvjerovatnije su i oni u titulama pobrajali zemlje kojima su vladali kao što su to radili Nemanjići kasnije – samo je najvjerovatnije na prvom mjestu kod njih stajala Dioklija, a kod Nemanjića Srbija (Srbljem). Međutim taj proces stapanja u jedan narod u srednjovjekovnom smislu, iako je već bio daleko odmakao, ipak je prekinut u XII vijeku – dovršit će ga Nemanja tek krajem tog vijeka.
Tada će u XIII vijeku slovensko stanovništvo iz Duklje postati dio srpskog srednjovjekovnog naroda – bit će Srbi. Ali samo oni pravoslavne vjere. Oni katoličke će biti Latini, a ne Srbi. Da je to tako svjedoči prodaja Stona od strane cara Dušana Dubrovačkoj republici 1333. godine – on tada traži da „srpski“ pop ostane u Stonu da poje. Znači ne pravoslavni pop – već „srpski“ pop. Kao što je u zakoniku kod njega katoličanstvo jeres „latinska“. Analogno će u Bosni tada „dobri Bošnjani“ biti pripadnici crkve Bosanske – znači i ove „etničke“ kategorije u našim srednjovjekovnim državama, nisu bile isključivo etničke.