S obzirom na to što su obje kasnije osobe bile zločinci, te domalo i Ustaše, mislim da ih ne treba ni spominjati, ali, jednostavno, ne vrijedi čak ni u jednom od ta tri slučaja. Ali hajdemo redom:
1. Ko je bio Nikola Petanović? On je bio jedan od zaboravljenih umova crnogorske emigracije, Crnogorac-Amerikanac. Ali, treba i naglasiti da je on svojim dostignućima ipak i potpuno marginalna ličnost. 1892. godine rođen, emigrirao je 1912. godine sa 20 godina u SAD na poziv svoga brata, i bavio se poezijom i filozofijom.
1918. godine je preko američkih medija čuo vijest da mu je otadžbina anektirana od strane Srbije, na šta je prosto šokiran, a od 1924. (kada je napunio 32-i rođendan) do 1931. godine se bavi političkim pokretima u crnogorskoj emigraciji s namjerom da oživi pitanje, tj. kroz 7 posljednih godina aktivnosti u svom životu.
Od 1927. do 1931. godine uređuje "Crnogorsko ogledalo" sa ovom svrhom, imenovano u protest "Ogledalu srpskom" Njegoša. Nikola Petanović je često isticao potrebu da se Crna Gora odvoji od Kraljevine SHS, iz prostog razloga što su Crnogorci i Srbi različiti kroz istoriju isuviše, i kako je država Srbija počinila brutalnu i strahovitu agresiju nad Kraljevinom Crnom Gorom. Ali, hajde da vidimo šta je on to tačno pisao:
"
Činjenica je da je kako stvari sada stoje, neprijatelj nanio smrtonosni udarac Crnoj Gori tako da je lako mogao pokoriti zemlju Dušana, Ivana i Nikole."
Dakle, postavlja se pitanje ko je taj Dušan? Odgovor nije težak - car Dušan. A sada se postavlja pitanje šta znači da je Crna Gora "zemlja Dušana", kada se stavlja u isti kontekst sa Ivanom i Nikolom?
Dalje, da ne dužim o njemu prije nego što je postao aktivan u politici ka restauraciji crnogorske državnosti, evo još nečeg iz njegovih političkih govora:
"
Crnogorski narod je propatio više od srbijanskog nasilja nego u velikom ratu. Neko može upitati zar nisu Crnogorci Srbi? Da, Crnogorci jesi porijeklom Srbi, ali nisu Srbijanci."
Mislim da je sve ovdje očigledno i da ne zahtjeva komentar. Za sam kraj, Nikola Petanović je od strahovito lošeg života umro u 40. godini, i sahranjen je na srpskom emigracionom groblju u San Francisku, kako je i htio.
2. Sekule Drljević. Evo nekoliko činjenica o njemu:
a) U svojoj mladosti je bio žestoki srpski nacionalista (ono što bi neki nazvali Velikosrbin). 1913. godine bio je crnogorski poslanik u Beogradu, i održao je govor povodom pobjede u Balkanskim ratovima, odnosno povratku Stare Srbije. Spomenuo je doba "
najcrnje tiranije turske nad srpskim narodom u vremenu kad je srpski narod morao po pećinama da slavi Uskrs svoga srpskoga Boga i srpsko Roždestvo" i podsjetio na "
epopeju slave srpskog oružja u velikom ratu, epopeju pobjeda na Kumanovu, Bitolju, Jedrenu" i da "
ne treba dokazivati da nam je slatko pao ovaj novi dokaz slave srpskog oružja i srpskog heroizma."
b) napisao je knjigu "
Borba za carinsku, vojnu i diplomatsku uniju izmeðu Crne Gore i Srbije" po kojoj je upravo on jedan od začetnika planova o postepenom sjedinjavanju Crne Gore i Srbije u jednu državu koje je pokrenuo kralj Nikola 1914. godine, i koje je prekinuto ratom. Dosta dobro su razrađeni planovi, sa dosta soc-realističnih tačaka decentralizma u stilu vojvođanskih socijalista, ali nema tu dvojbe da je smatrao da isti narod živi u obje države
c) Dalje, evo njegovog govora sa Crnogorske narodne skupštine povodom rata Austro-Ugarske s Srbijom, gdje upravo podnosi predlog najžešće reakcije 1914. godine:
"
Davati izjavu o solidarnosti sa Srbijom, značilo bi vrijeđati jedinstvo srpskih kraljevina, jedinstvo odbrane srpskih interesa. Monarhija ne napada samo Srbiju, već preko nje napada ujedinjenje srpskih zemalja u jednu srpsku državu. Obje su srpske kranjevine sada jedno i crnogorski narod izvršiće svoju dužnost, žrtvujući sve za otadžbinu za spas i ujedinjenje Srpstva... Žalim samo što pravo još nije stvorilo takvu odredbu, da objava rata Srbiji odmah povlači za sobom i objavu rata Crne Gore. Ali, ovdje su srpske kraljevine sada jedno, i crnogorski narod izvršiće svoju dužnost, žrtvujući sve za otadžbinu Srpstva..."
Evo i skeniranog dokumenta tadašnjeg Vjesnika sa Cetinja:
d) 1916. godine na posljednjoj sjednici parlamenta on napada kralja Nikolu da je "
..kralj Nikola zaveo Crnu Goru za Goleš planinu..." i zastupnik je ideje da crnogorska država više jednostavno ne postoji, već je to okupirani dio Srbije
e) S. Drljević je proveo ostatak Prvog svjetskog rata u austro-ugarskom zatočeništvu, a tu organizuje Odbor za Ujedinjenje, okupljajući sve ratne zatvorenike u ideji da se ostvari prisajedinjenje Crne Gore Srbiji. Evo deklaracije iz 1918. godine:
"
Vama je poznata istorija naše domovine... Vama su poznate krvave žrtve naših predaka i nas samih za slobodu. Vama je poznato da se svaki Crnogorac, takoreći rađao i umirao sa imenom Miloša, Marka i Dušana na ustima, tj sa imenima u kojima su najizrazitije istaknute težnje i ideali svakojeg Srbina, pa ma odakle on bio. Crnogorac se vjekovima ponosio i, ne prezajući ni pred kakvim opasnostima, borio se za te ideale. On je zaslužio vijenac učenika i borca vječnog za krst časni i slobodu zlatnu. - To su tradicije Srba i Crnogoraca."
f) Po povratku, odmah je otišao u Beograd i učlanio se u Srpsku narodnu radikalnu stranku, i ušao u vladu Stojana Protića, ali ne kao ministar, što ga je mnogo razočaralo, jer se osjećao da je mnogo uradio i da više zaslužuje
g) Kao vođa zelenaških Crnogorskih federalista, u doba Kraljevine Srba, Hrvata i Crnogoraca, nije negirao srpski nacionalnit identitet crnogorskog naroda. Evo njegovog govora od 16. februara 1926. godine u skupštini:
"
Tu tradiciju našoj vojsci nema ko drugi dati sem vojska, do ujedinjenja nezavisnih država Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore, dakle dviju srpskih nezavisnih država, a to je vojska srpskoga naroda... Po pojmu našega naroda postojali su samo junački Crnogorci i junački Šumadinci, postojao je samo junački srpski narod..."
h) Poslije njegovi istupi čvrstog crnogorskog nacionalizma imao oblik da su se Crnogorci razjedinili od ostalih Srba, pa da su najbolji Srbi i po tome etnički superiorniji, itd..evo jedne takve izjave:
"
Srpski narod u jednom istorijskom momentu bio je sav ujedinjen, ali ujedinjen u ropstvu pod Turcima. Crna Gora odbila je to ujedinjenje i razjedinila se sa srpskim narodom zadržavši u svojoj čvrstoj hajdučkoj ruci Kosovski Krstaš barjak Boška Jugovića i državnu misao na onom snopu krševitih planina koje vise o Lovćenu kao grozd o peteljci.."
Poslije toga Crnogorci ispadaju neka iliro-srpska mješavina, pa 1941. godine kada postaje kolaboracionista i vođa Crnolatinaša u 57 godini života baš pravi Iliri, a u 60. 1944. godine kada prilazi Ustašama u Zagrebu prihvata teoriju da su Crnogorci Crveni Hrvati i zvanično
3. Što se tiče Savića Markovića "Štedimlije", on je postao Hrvat, prije nego i Crnogorac, kada je diplomirao na Zagrebačkom Sveučilištu. Ali šta ćemo, i on otpada, jer eto, do tog momenta se smatrao Srbinom vrlo vjerojatno. Nekako ljudi zaboravljao na vrlo važnu činjenicu, da je u vrijeme ujedinjenja još kao pubertetlija jedva čekao da postane Bjelaš, te da je svoju mladost od 1918. do 1923. godine proveo upravo boreći se po Zetskoj oblasti protiv Zelenaš...ovaj, terorista, odmetnika i "separatista srpskog naroda".
tkacio:
