Nisu naizgled različite nego suštinski različite.
Karma znači akcija, u ovom smislu označava posledicu prethodnih dela. Sudbina je kolokvijalno rečeno nešto što pada s neba i na šta ne utičemo niti izazivamo.
Jeee, filozofija konacno
Kapiram. Pretpostavio sam da se na to odnosi. To samo zavisi od toga u sta verujes, drugim recima - kako se postavljas prema verziji sudbine, odnosno karmi (nemoj da mi zameras sto ih jednjacim

). Sto znaci da verujes u to da se covek moze karmicki
cistiti svojevoljno, dok kod mene recimo to otpada kao opcija jer se sve svodi na delotvornost
sudbine, ukljucujuci i tako opseg karmicke odrednice, tj. ciscenja dushe.
-----
Razmisljanje naglas:
U oba slucaja, stvari na koje covek
ne moze zaista da utice, ili ako bih posmatrao iz karmickog ugla -
stvari na koje covek moze da veoma malo utice. Ali da li
zaista cini dobru stvar i sebe zaista cisti samo zato sto se u to donekle razume? U mom iskustvu, ne. Cak i najveci i najbolji duhovnici sveta su skloni mnogim promasajima. U nekoliko navrata sam bio svedok tome kako se situacija izmedju ljudi, nesto
najlepse i najdivnije sto se desava nekome u zivotu, za sta se sami trude, potpuno izokrene naopako i nastane sveopsti haos u njihovim zivotima, u situacijama i dovede do toga da se zivoti izgube
prerano zbog necije
dobre volje. Da li covek moze da
svesno utice na akcije koje cini ili je dovoljno samo
da ih prizeljkuje kako bi se karmicki odnos crnog i belog uskladio? Da li je bitnija svesnost ili nesvesnost kada se tu odlucuje? Kako bi gledali karmicki odnos kod ljudi koji su, recimo, mentalno zaostali? Mozemo li karmi da pridodamo ma kakvu
procentualnu odrednicu? Ako covek vec ima sopstvenu svest o tome kako se njegove
akcije usmeravaju, da li za posledicu ima to koliko
se ljudi aktivira karmicki ili za posledicu ima to kako se necije akcije mogu kroz
vekove odredjivati zbog toga sto je nekome dao/platio 20 dukata, a taj posle izgradio carstvo kroz mukotrpan rad? Gde pocinje, a gde prestaje
karmicki udeo?
=--------=
Sad, naravno, to bi trebalo i da zavisi od osobe do osobe, tj. taj nivo
delotvornosti karme iliti mogucnosti coveka da
karmicki se isprlja ili ocisti. Neko sa veoma losom karmom u "prethodnom zivotu" nece odjednom moci da se iskupi za "nedela" vec ce to biti proces koji obuhvata nekoliko zivota, cak.
I sad, tu postoji jedan sukob izmedju fatalizma i slobodne volje. Karmicko gledanje postavlja coveka kao
svesno bice koje delima i akumuliranim znanjem
moze da utice na svet oko sebe cineci dobro.
Karma uslovljava covekovu slobodnu volju (iole slobodniju volju) kao sinonim za dejstvovanje
po dobru. Dok sudbina naglasava vrlo jasnu fatalisticku notu u kojoj je covek nista vise do formulacija brojeva.
Crno-beli svet. To je veoma idilicna poslastica kada bi svet posmatrali iskljucivo kroz spektar crnog i belog. Ja to vec povezujem sa covekovim Egom i smatram da to
nije zaista duhovni put, pogotovo kada covek sam sebi odredi da je u stanju drugima da pomaze i postavlja sopstveno ime kao paravan. Da li covek sa predznanjem o karmi, zaista cini svoju karmu
boljom ili je to, u stvari, jednostavno sudbinski proces koji uveliko je odredjen jos od trenutka rodjenja, pa cak i hronoloski ranije/kasnije? Gde je pocetak, a gde kraj? Ima li ga?
To su pitanja na koje ne mozemo zaista da ponudimo odgovor jer se svode na izbor verovanja, pogotovo po principu karme i sudbine.
Sad, za sudbinu
znam da postoji jer je logicna i viseprimetna, a slobodna volja koja je ustanovljena po nacinu na koji
sudbina odredi veoma umanjuje princip karmickog dejstva. Ako ti Sudbina odredjuje kako ces se karmicki postaviti u zivotu, to je sve onda sudbina. Iz tog razloga mogu da jednjacim karmu i sudbinu, iako im se opseg
delovanja razlikuje po osnovi toga u sta covek
veruje.
Imajuci to sve u vidu, mozemo li zaista reci da je karma bitno drugacija od sudbine, ili je to samo naizgled tako?
Sorry za offtopic, olympea
