Autorska tema povodom parlamentarnih izbora 30. avgusta 2020. godine u Crnoj Gori.
Ovu temu započeo bih sa citatom britkog pera američkog novinarstva 20. vijeka Henri Luis Menken koji je definisao izbore kao unaprijed održanu aukcijsku prodaju dobara koja će biti pokradena. Uz aneks da na aukciji može biti samo jedan pobjednik. Kako je svakoj partiji u programu dolazak na vlast, za učešće u raspodjeli resora, javnih funkcija i uticaja dovoljno je da pređu izborni prag, koji je u Crnoj Gori postavljen na tri procenta
U Crnoj Gori i ptičice na grani znaju ko ovdje voli da krade i prekraja izbornu volju naroda na izborima. Na vlasti u Crnoj Gori se nalaze opskurni ili mračni tipovi ili takav tip ljudi od kojih možete da očekujete da uz pomoć svojih poslušnika u RIK-u ( republička izborna komisija) sprovedu i ozvaniče još jednu u nizu izbornu prevaru i proglase pobjedu nad opozicijom, ovaj put sa minimalnom razlikom ili košarkaškim rječnikom sa poenom ili dva prednosti u odnosu na opoziciju.
Opozicija vjerovatno ima plan i odgovor na scenario koji nije nepoznat i koji je primjenjivan na niz prethodno održanih izbora gdje režim bez obzira na izbornu volju naroda uz pomoć RIK-a i CESID-a prekraja izbornu volju i po ko zna koji put po istom scenariju proglašava pobjedu na izborima. Očekivan odgovor opozicije da pozove narod zajedno sa njima izađu na ulice kako bi odbranili izbornu volju naroda i pobjedu na izborima. Ako se ne daj Bože ostvari ovaj ili neki sličan scenario, Crna Gora ulazi u političku nestabilnost koja će prevazići trenutna postizborna dešavanja u Bjelorusiji.
Kako režim sprovodi izbore u Crnoj Gori možda najbolje ilustruje karikatura koja govori više od hiljadu riječi
Za vrijeme prošlih parlamentarnih izbora gostujući u Vijestima Al Jazeere Balkans, Petar Turčinović, bivši ambasador Hrvatske u Crnoj Gori i dekan Fakulteta za međunarodne odnose i diplomatiju ,,Libertas“, zaključuje da su izbori u Crnoj Gori nadišli prostor Crne Gore i da imaju izuzetno veliki značaj geopolitičke prirode,te da se radi o natjecanju između Rusije i NATO-a.
Crna Gora je kao što je poznato nakon prethodnih parlamentarnih izbora bez referenduma primljena u NATO ili da je NATO ušao u Crnu Goru gdje je sa aktuelnim režimom potisao sporazum u trajanju od 20 godina.
U međuvremenu, geopolitička situacija u svijetu se promijenila i nije ista kao za vrijeme parlamentarnih izbora 2016. godine u Crnoj Gori. U Americi i Velikoj Britaniji vlast su preuzeli suverenisti, koje predstavlja Donald Tramp - predsjednik Amerike i Boris Džonson - premijer ili predsjednik Vlade Velike Britanije ili Ujedinjenog Kraljevstva.
Bes i neverica ispratile su izjavu američkog predsednika Donalda Trampa za "Foks njuz", koji je rekao da Crna Gora nije vredna odbrane NATO saveza čiji je član.
Nije prošlo ni godinu dana od kako je Crna Gora ušla u NATO, a usledio je komentar koji je mnoge ostavio u neverici i izazvao ismevanje, piše britanski "
Gardijan". I politički i privatni zvaničnici složni su da je Trampova izjava zabolela.
Na pitanje novinara o NATO stavu o odbrani svojih članova "Zašto bi moj sin išao da brani Crnu Goru od napada", Tramp je odgovorio "Razumem šta govoriš, i sam sam isto pitao".
- Crna Gora je mala zemlja sa jakim ljudima... Oni su vrlo agresivni ljudi. Mogu da postanu agresivni i čestitam, u Trećem svetskom ratu smo - rekao je Tramp.
Američki predsednik Donald Tramp nazvao je crnogorskog premijera Duška Markovića "cmizdravom ološkom kučk*m" nakon objave snimka sa prošlogodišnjeg NATO samita na kome se vidi i kako ga je gurnuo, navodi u svojoj knjizi bivša asistentkinja u Beloj kući Omarosa Menigolt Njumen.
Ona u svojoj knjizi "Unhinged: An Insider's Account of the Trump White House" navodi da je svom bivšem šefu, nakon što se pojavio snimak guranja, postavila pitanje zašto je uradio tako nešto:
- Pitala sam ga: "Nastupio si malo agresivno. Zašto si to uradio?" - piše u knjizi Njumanove, prenosi The Hill.
- O, on je samo cmizdrava ološka kuč*a - odgovorio je Tramp, navodi Njuman.
Sve ankete ali i raspoloženje naroda pokazuju da DPS sa svojim satelitima u vlasti i naravno sa tzv. opozicionom inzeresnom grupacijom SDP-om, neće imati dovoljnu većinu za formiranje Vlade. Kada režim izgubi na parlamentarnim izborima 30. avgusta, Milo Đukanović, kao neko ko se u ovom dijelu Evrope percepira kao globalistički poslušnik, kao takav ne može da očekuje od suverenističkih svjetskih lidera Donalda Trampa i Borisa Džonsona podršku za krađu na izborima i eventualno izazivanje građanskih sukoba u Crnoj Gori kao način za opstanak na vlasti.
Sada se postavlja pitanje da li je predsednik SAD, Donald Tramp prije tri godine „slučajno“ gurnuo predsednika Vlade Crne Gore Duška Markovića na sastanku šefova država i Vlada NATO-a u Briselu, i da li je opet „slučajno“ prije dvije godine izjavio da ne želi da ulazi u Treći svjetski rat zbog Crne Gore? Činjenica je da režim u Crnoj Gori zbog svoje kriminogene strukture ne može potpuno da računa na podršku u svjetskim centrima odlučivanja na Zapadu, osim u Vatikanu (čije određene strukture najvjerovatnije stoje iza tzv. zakona o slobodi vjeroispovjesti i pokušaja realizacije plana o unijaćenju Crne Gore kao na primjeru Galicije u današnjoj Ukrajini) i zvaničnog Beograda koji je povezan sa njima preko Soroša i koji je podržavao i vjerovatno i dalje podržava režim Mila Đukanovića ali sa druge strane nalaze se suverenisti u Americi i Ujedinjenom Kraljevstvu koji nisu spremni da zbog Mila Đukanovića podrže regionalnu nestabilnost na Balkanu, u maloj državi gdje je izvjesno da će opozicione koalicije osvojiti više glasova na ovim izborima od partija koje su na vlasti.
Snažan argument za delovanje opozicionih partija u više kolona tiče se i dosadašnjih opozicionih pobjeda na lokalnim izborima. Opozicione političke partije na državnom nivou su 2016. godine pobjedile na lokalnim izborima u Kotoru i u Budvi formirajući pre izbora više opozicionih kolona. Isto se desilo sledeće godine u Herceg Novom i 2018. godine u Beranama. Iskustva dosadašnjih pobjeda nad DPS-om Mila Đukanovića jasno pokazuju da više opozicionih kolona na izborima znači da će svaki nezadovoljni građanin imati za koga da glasa i da neće postojati racionalni argumenti da nezadovoljni građanin ne izađe na izbore 30. avgusta i ne glasa za promjene.
Tu je i faktor litija koji je ujedinio narod i pomogao opoziciji da se ujedini i izađe u tri opozicione kolone.
Za promjene neophodno je čudo i vjera da će se ono dogoditi. Kroz litije se narod ujedinio, i desilo se čudo, iskazana vjera i želja za promjenama, napredak i bolju budućnost i spremnost da sve ovo postane realnost, a ne samo puka želja za promjenama.
Građani Crne Gore, a oni su danas najzainteresovaniji da se promjene dese.
U kritički usmerenoj štampi u Crnoj Gori povremeno se može pročitati poruka “Sad ili nikad”. U 19. veku Njegoš bi to preciznije opisao: “Neka bude što biti ne može”
Litije u Crnoj Gori
Kao apstinent prvi put izlazim na izbore koji su više od izbora i pretvoreni su u referendum za ili protiv Mila Đukanovića.