Citati...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
b2xoRHaHsN5A.gif
 
" Има тренутака у животу када човеку могућност да буде повређен уопште и не прође кроз главу. Кратких тренутака слободе када се осећамо бесмртнима, тренутака када знамо да нас ништа на свету не може дотаћи. То је оно најбоље у постојању.

~ Тони Парсонс
 
" Видим на стотине људи дневно који су сасвим одустали. На све стране видим оне који не жуде ни за чим, осим за храном, кровом и одећом, усредсређени само на то, без снова. Они не осећају ужас што не воле или што нису вољени. "

~ Буковски
 
gubiti je strasno samo tako dugo dok se ne izgubi sve,
jer gubiti malo donosi zalost i suze,
i dok god mozemo na preostalom mjeriti velicinu izgubljenog tesko nam je,
ali kada jednom izgubimo sve onda
osjetimo lakocu za koju nemamo imena,
jer to je lakoca prevelikog bola.
Lagan sam, lagan da poletim!
Sve izgubljeno je u mojoj svijesti,
samo bez tezine i gorkosti zemaljskih stvari; ja imam opet sve sto izgubih, preobrazeno i uljepsano - u sjecanju.

Ivo Andric
 
Čovek koji obećava sve je siguran da neće ništa ispuniti. Svako ko previše obećava je u opasnosti od korištenja zlih sredstava kako bi ispunio svoja obećanja, te je time već na putu propasti.

Carl Jung
 
”Vazno je dopustiti nekim stvarima da odu, da nestanu.Pustiti ih…..i resiti ih se. Ne ocekujte da vam se vrate, da vam priznaju napore, otkriju da ste genijalac i shvate vasu ljubav.Zatvarajte krugove…..ne zbog ponosa ili oholosti, vec zato sto se to vise ne uklapa u vas zivot.Zatvorite vrata, promenite plocu, pometite kucu, obrisite prasinu. Prestanite biti ono sto ste bili i postanite ono sto jeste.”
P.Koeljo
 
Istinski ponos dovoljan je sam sebi. Samo, istinski ponos je redak. Mnogo cesce susrecemo oholost, sujetu, uobrazenje;
nekad su pod njegovim vidom i imenom, a nekad goli, bez maske ponosa.
Oni nikad nisu dovoljni sami sebi, da bi se potpuno ispoljili i "iziveli", njima treba tudje divljenje i priznanje,
cesto i tudje ponizenje; oni su za onoliko veci za koliko drugog umanjuju, a te velicine nikad im nije dosta, stoga su stalno nemirni,
u pokretu, trazeci na sta bi mogli da se popnu i izdignu, dok je ponos uvek miran, zadovoljan onim sto je i tu gde je, i samo ne da nikom na sebe.

Ponosni ljudi, prirodno, cesto stradaju zbog svog ponosa, ali im njihov ponos pomaze da podnesu svako stradanje.
Naprotiv, sujetni ljudi se i poiozavaju da bi zadovoljili svoju sujetu i, naravno, ne uspevaju u tome, jer sujeta se kao cudljiva zena iz rdjavog drustva, odjednom okrece i prebacuje im sto su zbog nje ucinili.

A oholost je slepa, bezdana; nju niko nikad nije nahranio, i ona zna samo da kaze : "Jos, jos!"; sto joj vise dajes i zrtvujes, ona samo odlucnije i glasnije trazi jos vise.

Ponos drzi, hrabri i pomaze coveka na njegovom putu, sujeta mu truje zivot, ometa rad i kvari odnos sa ljudima, a oholost na koncu pojede celog coveka, zajedno sa njegovim darovima i uspesima i, nezasticena i nezasitna, trazi odmah novu zrtvu.

~~ Ivo Andrić ~~
Znakovi pored puta
 
Нема већег греха од мноштва жеља.
Нема горег зла од незаситости.
Нема грдније мане од похлепе.
Зато знати када је доста представља извор трајног задовољства.

Лао Це
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top