Citati...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
huo2G7Ll.jpg
 
Imaj svoj put jer je to put života. Na njega se tuži samo onaj ko ne razume. Sve prihvati kako se dogodilo i ne zavaravaj samoga sebe. Iz priznavanja svoje vlastite sudbine raste pouzdanje tako potrebno čoveku koji gleda unatrag.
Jörg Zink..
 
Sve manje ću osećati a sve više se sećati, ali šta je sećanje ako ne jezik osećanja, rečnik lica,
dana i mirisa koji se vraćaju poput glagola i prideva u rečenici, idući tek malo ispred same stvari,
čiste sadašnjosti, rastužujući nas ili nas podučavajući zastupnički, dok i samo biće ne postane
zastupnik, lice koje gleda unazad razrogači oči, pravo lice se briše kao na starim fotografijama
i Janus je odjednom bilo ko od nas.



Hulio Kortasar
 
Možeš li naučiti dušu da obuhvati Jedno
a da se ne rasprši ?
*
Možeš li zadobiti jedinstvenu moć
a da zadržiš blagost djeteta ?
*
Može li se tvoj unutrašnji vid
pročistiti od svih nečistoća ?
*
Možeš li voljeti ljude i vladati zemljom
a da te niko poznaje ?
*
Možeš li, kad se otvore vrata Neba,
uzletjeti poput golubice ?
*
Možeš li jasnoćom i čistoćom u sebi
proniknuti sve ne čineći ništa ?
*
Stvarati i hraniti,
hraniti a ne posjedovati ?
*
Činiti, a ne vezati se ?
Rasti, a ne gospodariti ?

U tome se krije tajna života ! ....

Lao Ce
 
Ovaj svet je podeljen oštro na dva dela ...Na budale i na one koji trpe.
Puno je budala ovde, a i lakovernih ljudi koje je lako kupiti i još lakše zavesti.
Ti "domaćini" misle da je njima dato da potroše kao svoje sve vreme jednog naroda,
kao da iza njih više ništa ne može da se dogodi.
A ovaj prostor je škrt kada treba da iznedri čoveka sa misijom, čoveka darovitog ...
koji može da vidi - bar jedan vek unapred. Zato se ovde stalno strada.
Živi se stihijski, primitivno, i svi neprestano stradamo ! ...

B. Stojkovć
 
Poslednja izmena:
Situacija zavisi od čoveka, a mašina od situacije !!!

To je razlika između lica i maske! Skinuti masku možemo svesnošću. Voljom. Srcem.
Posmatraj svoj svakonevni život što pažljivije možeš, ostani miran iza misli, slika, emocija, sećanja. To je SVESNOST !
Primetićeš, da je većina onog' što smatraš "sobom" samo mozaik sastavljen od kamenčića - roditelja, društva, poznanika,škole, statusa i slično.Shvatićeš da je rad na sebi ... borba za sebe.
To je VOLJA !,,... jer mi ne razumemo, da smo zbog mehaničkog mišljenja obustavili napredak
ka lepšem i boljem, da smo izvršili samoubistvo i postali tek bespomoćne mašine, koje samo očekuju pomoć od negde... sa strane - kao da su životne okolnosti automehaničari !? ...

:heart::heart::heart:
 
Poslednja izmena:
Ovaj svet je podeljen oštro na dva dela ...Na budale i na one koji trpe.
Puno je budala ovde, a i lakovernih ljudi koje je lako kupiti i još lakše zavesti.
Ti "domaćini" misle da je njima dato da potroše kao svoje sve vreme jednog naroda,
kao da iza njih više ništa ne može da se dogodi.
A ovaj prostor je škrt kada treba da iznedri čoveka sa misijom, čoveka darovitog ...
koji može da vidi - bar jedan vek unapred. Zato se ovde stalno strada.
Živi se stihijski, primitivno, i svi neprestano stradamo ! ...

B. Stojkovć

:worth:

- - - - - - - - - -

"U vreme univerzalnih prevara reći istinu je revolucionarno delo".

Džordž Orvel
 
Ponekad ne mogu da odredim granice između sebe i ljudi koje volim: gde završavam ja, a gde počinju oni. Kao da smo svi mi jedno, kao da smo isti – ista duša, želja koja traži nešto…zajedničko svima nama.
Svi smo u istom čamcu. A opet, svi smo različiti i posebni, izrazito individualni.
Postoji jedna posebna, retka vrsta ljudi koje ja zovem moji ljudi. To su ljudi koje puštam u svoj prostor, u sebe. Svi moji ljudi su u nečemu isti:
Njihovo traženje je stvaralačko. Oni ne ruše, već nešto grade. Ne žele da vladaju, jer vladanje gubi sjaj u očima,…
Moji ljudi imaju isto osećanje života. Nije više bitno kako ćemo nazvati naše odnose i koji će oblik oni imati. Forme naših odnosa se mogu menjati, ali to osećanje povezanosti nečim iznad nas, većim od nas, što nas zove i spaja, ostaje.
Mi nekako nabasamo jedni na druge i naše se sudbine pomešaju zauvek, čak i ako nismo zajedno.Kao da smo neke boje koje se lako mešaju međusobno, a mnogo teže sa drugom vrstom. Boje koje se rastvaraju pomoću svetla…


Nebojša Jovanović
 
Svi su jaki muškarci udareni nekim kobnim slepilom. Prebijaju se a da ni sami ne vide o što ni kako, lome se strasno i uništavaju konačno, svaki na svoj način. Što je ko jači, to je njegovo slepilo veće.

Ivo Andrić
 
Kada čovjek dotakne dno, obično se preda, zastaje i tako pasivan, ukočen od svoje ogorčenosti i poraza, ostane na dnu. To se zove pesimizam. Rijetki su ljudi koji to dno, taj poraz i tu ogorčenost razumiju na pravi način, pa ponovo, nepredano kreću, s mnogo više sigurnosti, svjesni da od dna ne mogu dalje i da svaki pokušaj, bez obzira koliko loš bio, vodi ka uzvišenju. Skoro uvijek, ljudi tog tipa, pronađu svoje mesto na piramidi uspjeha, pa tako bezbrižni i iskusni, gledaju dno kao najobičniju odskočnu dasku. To je za mene optimizam.

Slаvišа Pavlović

- - - - - - - - - -

"Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje!"


Ivo Andrić


 
Velika, prava ljubav pokazace svoju punu snagu samo onda akouspe da od dvoje ljubavnika, slabih ljudi, nacini stvorenja kojase ne boje ni promena, ni nesreca, ni bolesti, ni zivota ni smrti.Ivo Andric
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top