Citati...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pomislio sam: mi, i dalje, ovako, svako za sebe, nastavljamo da živimo svoje živote. Bez obzira na to koliko dubok i fatalan gubitak bio, ma koliko nam važna bila stvar koju nam otmu iz ruku, ili makar se na kraju promenimo u potpuno drugu osobu zadržavajući odranije samo jedan sloj spoljašnje opne, mi možemo ovako da nastavimo da vodimo svoj život u potpunoj tišini. Možemo da ispružimo ruku i da zgrabimo određenu količinu vremena i stalno ga šaljemo iza sebe. U nekim slučajevima veoma vešto, kao svakodnevne rutinske stvari. Razmišljajući tako osetio sam se tako prazno.

Haruki Murakami – Sputnik ljubav
 
Sedi i posmatraj svoj udah i izdah. Opusti se, osećaj se udobno, ali ne dozvoli da ti pažnju odvlače druge stvari. Ako se to ipak desi, zaustavi se. Pogledaj gde je to um zašao i zašto ne sledi dah. Potraži ga i vrati natrag. Postaraj se da sledi dah i jednoga dana naići ćeš na nešto dobro. Ali nastavi da radiš što si radio i do tada. Radi tako kao da ne očekuješ da od svega toga bilo šta dobiješ, kao da se ništa neće dogoditi, kao da ne znaš ni ko to radi — ali samo nastavi sa praksom. To je kao da uzmeš pirinač iz ambara i poseješ ga. To naizgled liči kao da ga bacaš. Bacaš ga svuda unaokolo kao da ti ne treba. Ali on će se pretvoriti u klice i izdanke. Onda te izdanke posadiš po polju i zahvaljujući tome posle imaš da jedeš pirinač. Tako je to.

Ajahn Chah: In Simple Terms
 
Od mojih prvih đačkih ljubavi, ostao sam stidljivo, beznadežno i nesrećno zaljubljen u žene: svaka žena koju sam voleo izgledala mi je suviše dobra za mene, gotovo nedostižna. Kao mlad nisam flertovao, nisam nikada imao male ljubavne avanture, i za sve vreme svog drugog braka, u kome sam bio duboko nezadovoljan, voleo sam žene, čeznuo za njima i izbegavao ih.

Sada, kad počinjem da starim, žene su svuda oko mene iako ih nisam tražio. Čak je i moja večita stidljivost nestala. Ruke nalaze moju ruku, usne se priljubljuju uz moje. U mom uskovitlanom i pomalo napornom ljubavnom životu, u mirisu njihove kose, kože, pudera i parfema ja osećam da neko u meni zna čemu sve to vodi. Zna da će mi i ovo biti oduzeto, da ovaj pehar mora da se isprazni i da se ponovo do vrha napuni, do mučnine; da ova najskrivenija žudnja mora da se utoli i da umre, da ću iz ovog davno priželjkivanog raja uskoro morati da odem, svestan da je i on bio samo obična krčma iz koje ću pobeći trom i bez sećanja.

Charles Bukowski
 
"...Žena koju sam voleo nalik je ženama koje ste vi, mladići, voleli.
To je čudesno stvorenje koje bogovi sazdaše od golubije krotkosti,
zmijske nepouzdanosti, paunove gordosti, vučije zlobe,
od lepote bele ruže, strahote mrkle noći,
od šake pepela i pregršti morske pene.

...sve to beše jos juče, a prošlost je samo san sto se ne vraća.
Danas je žena koju sam voleo otišla u zemlju daleku i pustu,
divlju i hladnu, u zemlju pustoši i zaborava...

...Život je ime žene koju sam voleo!

...Jer život je Žena, lepa čarobnica što nam srce očara,
što nam dušu mami, što nas obećanjima zatrpava..
Život je Žena što se kupa u suzama svojih zaljubljenika
i što se ukrašava krvlju svojih žrtava.

Život je žena preljubnica, ali je prelepa;
ko njenu preljubu nije okusio, lepotu njenu je omrznuo."


Wyatt(Jedan od Ljubavnika o Merlin Monro)


http://4.***************/-XcTMPgzNq2U/T9tKcwJbZyI/AAAAAAAAD3c/2r336-YnVKw/s320/Marilyn-Monroe-wallpaper_024.jpg​
 
Ko ne zna, a ne zna da ne zna, opasan je – izbjegavajte ga!

Ko ne zna, a zna da ne zna, dijete je – naučite ga!

Ko zna, a ne zna da zna, spava – probudite ga!

Ko zna i zna da zna, mudar je – slijedite ga!


Konfučije
 
citatoenjibalaevi.jpg
 
642. Imaj poverenje u svoju svesnost

Budistički put opisan je kao plemeniti osmostruki put. Ali u suštini taj put se sastoji samo od svesnosti. Svesnost je put, a njegovih osam delova su manje ili više tačke razmatranja, pre nego stvarni koraci na stvarnom putu. Ne radi se o tome da čitavu tu ideju puta uzmemo suviše bukvalno, misleći kako jedan korak vodi do onog sledećeg -- prvo uradim ovo, a onda ono. Ako sve to shvatite suviše lično, možda počnete da razmišljate: "Posedujem li ja ispravno razumevanje? Je li ono što govorim zaista ispravan govor sve vreme?" I onda možda pomislite: "Uh, pa ja nisam na Putu! Pre neki dan sam rekao nešto što nije trebalo da kažem." Ako počente o sebi da razmišljate na takav način, samo ste sve više zbunjeni. Moj savet je da ne stvarate problem od samih sebe. Prestanite da uporno kreirate problem od toga koliko ste dobri ili loši ili kakvi bi trebalo ili ne bi trebalo da budete. Naučite umesto toga da imate više poverenje u svoju svesnost i držite se nje; prepoznajte je i razmišljajte o njoj: "Aha, to je ta svesnost -- osluškivanje -- relaksirana pažnja". Tada osećate povezanost. To je jedno prirodno stanje koje samo sebe održava. Nije do vas da ga stvorite. Ona ne zavisi od okolnosti koje bi je održavale. Ona je ovde i sada šta god da se događa.

Svakog trenutka prepoznajemo svesnost -- imamo u nju poverenje i radujemo joj se -- radost se javlja, i ljubav. Ali sve to nije zasnovano na ličnom; nije zasnovano na sviđanju, preferencijama ili kammičkim vezama. Dhamma nije razaranje uslovljenih fenomena, ona je okruženje za sve njih, ono što ih sve sadrži. Svi mogući uslovljeni fenomeni nastaju i nestaju u dhammi; i kada jednom to uvidimo, nema ničeg što bi nas moglo vezati, zato što vidimo stvarnost dhamme, a ne oblike koji nastaju i nestaju. Promišljanja sa pažnjom su korisno sredstvo koje je Buda razvio za istraživanje iskustva, za razbijanje iluzije koje se držimo, za pronicanje kroz neznanje za koje smo se vezali. za naše oslobađanje od oblika, tako ograničenog i nezadovoljavajućeg. I umesto da vas sada učim velikom broju tehnika ili stvaram neku novu strukturu, želim da ohrabrim ljude da imaju poverenja u sebe, oslanjajući se na pažnju i svesnost. Često meditaciju podučavaju sa tim osećajem da nešto treba da dobijemo ili da se nečega oslobodimo. Ali time se samo jača ideja "Ja sam neko ko mora da postane nešto što nisam, mora da se oslobodi svojih loših navika, nedostataka, mentalnih nečistoća". Ako nikad ne vidim dalje od toga, sve to će biti jedan beznadežan posao. Najbolje što u tom pravcu možemo ikada da uradimo jeste da možda korigujemo svoje sklonosti, učinimo sebe prijatnijim ljudima, a svet malo srećnijim mestom -- i to naravno nikako nije za podcenjivanje -- ali poenta Budinog učenja jeste oslobođenje.

Ađahn Sumedho: Trust in your awareness
 


„Ne znam koliko sam tako ležao, devojkom kraj sebe. Samo je jednom rukom neprestano ovlaš doticala sada već preznijano telo. U meni je nešto likovalo, a to nije bio spokoj, nego nešto poput poslednjih plamsaja zapretene žeravice, od vatre što nikako da zgasne pod pepelom premda je oganj već posustao. Ne bih oklevao da blaženim nazovem onoga kome bi bilo dato da oseti nešto slično (mrmljao sam kao u snu), makar i retko, u ovom životu (doista, osetio sam to jedino taj put), i u letu, u magnovenju. Kao da se više ne postoji, više uopšte ne osećati sebe, biti stišan, bezmalo uništen, a da neki smrtnik (govorio sam sebi) uzmogne da u magnovenju i u letu okusi ono što sam ja okusio, odmah bi stao da zlobno gleda na ovaj opaki svet, potresla bi ga zlost svakodnevice, osetio bi težinu smrtnog tela…“

Umberto Eko, „Ime ruže“
 
Život svakog čoveka je put ka samome sebi, pokušaj jednog puta, nagoveštaj jedne staze. Nijedan čovek nikada nije on sam, ali svaki teži da to postane, poneko potmulo, poneko jasnije, svako kako ume. Svako nosi do konca ostatke svog rođenja, sluz i ljušturu jednog prasveta. Poneko ne postane čovek nikada, već ostaje žaba, ostaje gušter, ostaje mrav. Poneko je gore čovek, a dole riba. Ali svaki je hitac prirode uperen ka čoveku. Svima nam je zajedinčko poreklo, majke naše, svi mi potičemo iz istog ždrela, ali svako, kao pokušaj i hitac iz dubina, teži vlastitoj svrsi. Mi možemo razumeti jedan drugog, ali svako od nas može da protumači samo sebe samog.

Herman Hesse, “Demijan”
 

Mi nismo niciji. Uvijek smo na nekoj medji, uvijek neciji miraz. Stoljecima mi se trazimo i prepoznajemo, uskoro necemo znati ko smo. Zivimo na razmedju svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu.

Otrgnuti smo, a neprihvaceni. Ko rukavac sto ga je bujica odvojila od majke pa nema vise ni toka, ni usca, suvise malen da bude jezero, suvise velik da ga zemlja upije.

Drugi nam cine cast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad odsluzimo. Nesreca je sto smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje, a sve se placa pa i ova ljubav.

Svako misli da ce nadmudriti sve ostale i u tome je nasa nesreca. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamrseniji ljudi na svijetu, ni s kim se istorija nije tako posalila kao sa Bosnom. Juce smo bili ono sto danas zelimo da zaboravimo, a nismo postali ni nesto drugo. S nejasnim osjecajem stida zbog krivice i otpadnistva, necemo da gledamo unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed.

Nesreca je sto smo zavoljeli tu svoju mrtvaju, pa necemo iz nje, a sve se placa, pa i ta ljubav.

Zar smo mi slucajno tako pretjerano mehki i surovi, raznjezeni i tvrdi?

Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodredjenosti, zasto?

Zato sto nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znaci da smo posteni. A kad smo posteni, svaka cast nasoj ludosti.



Mesa Selimovic
 
-Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači - da si ti pobedio. To znači da više nisi vredan mog vremena.

-Nije smrt ono što je užasno, već životi koje ljudi žive ili ne žive do svoje smrti. Oni ne poštuju svoje živote, oni pišaju po njima… Ružno izgledaju, ružno govore, ružno hodaju… Pusti im veliku muziku i oni je neće čuti. Većina ljudskih smrti je obična prevara. Ništa tu nije ostalo da umre.

Bukovski
 
Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
Ne vjeruj zato što je to uobicajeno mišljenje,
Ne vjeruj zato što je to zapisano,
Ne vjeruj zato što je to proreceno,
Ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
Ali vjeruj sam onom što si sam prosudio da je istina.

Siddhartha Gautama Buddha
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top