Citati...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Svakome bi trebalo odrediti da putuje, s vremena na vrijeme. Čak i više: da nikada ne zastane duže nego što je neophodno. Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto, čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposeti njegov osvojeni prostor, i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje.Ostajući, čovjek trpi ili napada.Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promjeni mjesto i nametnute uslove.


Meša Selimović​
 
Uopšte nije važno imaš li neuredne džepove, neurednu frizuru i domaće zadatke. Najveća nevolja na svetu je sine moj, imati neuredan um.
Čemu na svetu narodi, ako postoje ljudi?
Stvarnost je stvarnija ako joj dodaš nestvarnog.
Preleti beskonačnost i pobedi vreme i maštu, ali nikad ne zaboravi kako se korača po zemlji.
Samo onda kad i mi tražimo moći će neko i nas da sretne.
Ne verovati ni u šta, to mora da je takođe nekakva vrsta vere, zatucane i opake.
O meni najlepše brinu oni koji me ostavljaju na miru.
Nigde toliko ljudi kao u jednom čoveku, nigde toliko drukčijeg kao u istim stvarima.
Svoju snagu prepoznaćeš po tome koliko si u stanju da izdržiš samoću.
Pa ako se i oklizneš, nekada, u životu, ne gledaj to kao pad u sunovrat, nego kao pad uvis!
Da bi nadmudrio mudrost, odneguj veštinu slušanja.
Orao nikad nije imao potrebu da se upozna sa nekim drugim orlom. Mravi su izmislili narode.
Ako neko postane svestan da je kroćen, kad-tad mora podivljati.

-Mika Antić-
 
F7lS1.jpg
 
"Da li je moguća ikakva veza između čovjeka i svijeta osim moranja? Ja
ne biram ono što imam. Ne biram, ustvari, ništa, ni rođenje, ni
porodicu, ni ime, ni grad, ni kraj, ni narod, sve mi je nametnuto. Još
je čudnije što to moranje pretvaram u ljubav. Jer, nešto mora biti
moje, zato što je sve tuđe, i prisvajam ulicu, grad... , kraj, nebo koje
gledam nad sobom od djetinjstva. Zbog straha od praznine, od svijeta
bez mene. Ja ga otimam, ja mu se namećem, a mojoj ulici je svejedno, i
nebu nada mnom je svejedno, ali neću da znam za to svejedno, dajem im
svoje osjećanje, udahnjujem im svoju ljubav, da mi je vrate... "
Selimović
 
Žaba na udici

Životinje ulovljene u zamke i klopke pate. Sputane su, čvrsto vezane. Sve što im je preostalo je da čekaju lovca da dođe i pokupi ih. Kao kad je ptica ulovljena u zamku: omča joj je oko vrata i bez obzira koliko se otima, nije u stanju da se oslobodi. Ipak, ona se trza levo-desno, ali nema pomoci. Može jedino da čeka na lovca. A kada lovac stigne, gotovo je. To je Mara. Ptice ga se plaše; sve ga se životinje plaše, zato sto ne mogu da mu umaknu.

Naše klopke su slike, mirisi, ukusi, dodiri i ideje. One nas vezuju. Kada smo vezani za slike, zvukove, mirise, ukuse, dodire i ideje, nalik smo ribi na udici, koja samo čeka ribara da dođe. Nije važno koliko se borimo, ne možemo da pobegnemo. U stvari, mi smo još gori od ribe na udici. Mi smo poput žabe na udici -- jer kad žaba proguta udicu, ona je proguta sasvim, do samog stomaka. Kada je riba proguta, udica se zaustavi već u ustima.

Ajahn Chah: Simply So


Fishing-hook-58456.jpg
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top