Razum nas žestoko odvraća od ruba ponora i baš zato mu se neodoljivo
primičemo. Nema u prirodi tako demonski nestrpljive strasti kao sto je
strast onoga koji, strepeći na rubu ponora, snatri tako o vratolomnom skoku.
Prepustimo li se i na tren razmishljanju, neminovno smo propali, jer premišljanje
nas tera da se obuzdamo, a upravo zato, kažem ne možemo razmišljati. Ako u
blizini nema prijateljske ruke da nas zadrži, ili ako ne uspemo u nenadanom
pokušaju da se bacimo nauznak na zemlju, skočit ćemo u dubinu i zaglaviti.
Edgar Alan Po