Sve cesce u raspravi ili razgovoru primecujem upotrebu prigodnog citata kao argument, ali i kao nacin razgovora.
Ko, zasto i kada upotrebljava misljenje autoriteta kao argument u razgovoru?
Ja cesto koristim citate u svakodnevnom razgovoru...prosto mi je lakse da ne izmisljam toplu vodu, vec ukratko kazem sta mislim, kroz citat, izreku, narodnu mudrost...sa kojom sam saglasna, naravno...mada je to uvijek mac sa 2 ostrice, jer postoje 2 strane medalje i moze se navesti i za i protiv X tudjih navoda...pravi smisao je, valjda negdje izmedju...
"Mislima siroko, rijecima tijesno"...e, cesto sam konfuzna i ne znam u datom momentu srociti misli, kratko, i jasno, tako da me i drugi razumiju, i onda citiram...

A i sama sam citajuci , npr. Andrica- Jelena, zena koje nema, na momente bolje razumjela samu sebe, kroz njegovo pisanje, nego vlasiti sud...
Volim citate, i to je jedan od razloga zasto ih rado i citam, i izgovaram/napisem...nisam sujetna, mogu da komuniciram s bilo kim, ne patim od autoriteta, samo se jezim neprimjerenog tonaliteta ragovora, nevaspitanja, bezobrazluka, zlobe...