Citati, potreba, dopuna ili nesto drugo....

Koliko vam znace misli autoriteta kada imate zivotni problem?

  • Uvek

  • Cesto

  • Retko

  • Nikada


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Sve cesce u raspravi ili razgovoru primecujem upotrebu prigodnog citata kao argument, ali i kao nacin razgovora.
Ko, zasto i kada upotrebljava misljenje autoriteta kao argument u razgovoru?

Лепа тема...

Слажем се са мариксом...

С друге стране, разговор са самим собом није разговор него преиспитивање.
Самим тим, немогуће је себи запуши уста адекватним цитатом.
Он увек има дијалектички контекст.
А у, условно, монолошком човек сам мора да дође до одговора кроз неко своје искуство. Ма какво год оно било...
 
Sve cesce u raspravi ili razgovoru primecujem upotrebu prigodnog citata kao argument, ali i kao nacin razgovora.
Ko, zasto i kada upotrebljava misljenje autoriteta kao argument u razgovoru?

Autoriteti jedini mogu pomoci u problemima...Pa to im je struka....Nece neko na forumu ko ima vremena na pretek i ne radi nista u zivotu....

U raspravljanju moze se desiti i logicka greska u kojima se na osnovu necijeg poznatog imena donosi pogresan zakljucak...Za ovakav tip logicke greske kazemo da je nastala kao posledica primenjivanja argumentum ad verecundiam-a ili argumenta autoriteta....
 
Iz razloga što su nam više-manje poznati, pa će izostati izvrdanje i pogrešno shvatanje reči koje smo uputili, a sa druge strane, pomaže nam da se orijentišemo, da se ne zagubimo u onome što smo zapravo hteli da kažemo, ne idemo u širinu.

Ne mislim da neko koristi citate samo da bi ispao načitan i "inteligentan". Nego je afektivna nota celog tog citata bila vrlo jaka za onoga ko je iskoristio.
 
Sve cesce u raspravi ili razgovoru primecujem upotrebu prigodnog citata kao argument, ali i kao nacin razgovora.
Ko, zasto i kada upotrebljava misljenje autoriteta kao argument u razgovoru?

Ja cesto koristim citate u svakodnevnom razgovoru...prosto mi je lakse da ne izmisljam toplu vodu, vec ukratko kazem sta mislim, kroz citat, izreku, narodnu mudrost...sa kojom sam saglasna, naravno...mada je to uvijek mac sa 2 ostrice, jer postoje 2 strane medalje i moze se navesti i za i protiv X tudjih navoda...pravi smisao je, valjda negdje izmedju...
"Mislima siroko, rijecima tijesno"...e, cesto sam konfuzna i ne znam u datom momentu srociti misli, kratko, i jasno, tako da me i drugi razumiju, i onda citiram... :)
A i sama sam citajuci , npr. Andrica- Jelena, zena koje nema, na momente bolje razumjela samu sebe, kroz njegovo pisanje, nego vlasiti sud...
Volim citate, i to je jedan od razloga zasto ih rado i citam, i izgovaram/napisem...nisam sujetna, mogu da komuniciram s bilo kim, ne patim od autoriteta, samo se jezim neprimjerenog tonaliteta ragovora, nevaspitanja, bezobrazluka, zlobe...
 
Postoje ljudi koji se koriste citatima kao trofejima,kao nadomjestkom za vlastito neimanje verbalne jačine i takvi obično pretjeruju u želji da se istaknu i nemaju mjeru( "Kiti se tuđim perjem" )..ali postoje i oni drugi koji citiraju samo onda kad dio njih zaista želi da kaže ono sa čim je saglasan..jer toliko je umnih ljudi nekad reklo nešto,nepromjenjivo i vrednovano u svim vemenima i prostorima..citirati nekog ne mora da znači da se "foliramo",da želimo da "pametujemo"..nego jednostavno da dio nas prepoznaje svoje mišljenje i stav u nečijem..
 

Back
Top