Mnoge, ali možda one najljepše priče, ispričane su u trenucima, satima, danima, mjesecima ili pak godinama tuge. Da, to je jedna surova istina koja među nama postoji ma kako mi gledali na život svoj ili na živote svih ostalih oko nas koji se makar i ponekad to isto zapitaju u svojim sasvim običnim danima. U svom tom vremenu, uvijek smo davali ono najbolje što iz nas izvire, a to je ono što istinu čini istinom. Tada smo puštali najljepše pjesme, pisali najbolje stihove sa željom da objasnimo svima kako prava ljubav živi, kako ona opstaje i poslije svega onog lošeg, poslije sveg onog što nam, možda, tu našu ljubav ništi. Neko se neće sa ovim složiti i da, možda i netreba, jer svako živi svoj život onako kako misli da je najbolje, ali nek svi budemo isti na kraju, a taj kraj svih početaka nek se zove ljubav, ali ipak nek bude ona prava.