Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Nema ništa čudnije od pisca. Dok se sav svet ubi radeći, pisac sedi u nekom zabitom ćošku i uporno i s oduševljenjem
koje ništa ne može da opravda, slaže reči, ispisujući čistu hartiju. A to što on piše nikoga ne interesuje. Pisanje romana
zaista liči na alhemiju, a pisci na sulude alhemičare u potrazi za veštačkim zlatom.
"Govoriti o ljubavi, to je već pomalo voleti. Nikad žena ne govori o ljubavi s nekim koji joj se ne sviđa kao čovek,
i kojeg nikad ne bi mogla voleti ili poželeti..."
Jovan Dučić
Ali, ja sam sanjalica. Verujem u nestvarno.
Verujem u ono "ali" svaki put kada mi kažu da se ne zavaravam.
Jer nemoguće postaje moguće, ako dovoljno želiš.
U ljubavi niko nikoga ne može da povredi; svako od nas je odgovoran za ono što oseća
i ne možemo drugog da krivimo za to. Već sam iskusila patnju kada sam izgubila osobe
u koje sam bila zaljubljena. Danas sam čvrsto ubeđena da niko nikoga ne gubi, jer niko
nikoga ne poseduje.
To je istinsko iskustvo slobode: imati najvažniju stvar na svetu i ne posedovati je.
Za skromnost nepostoji ni previše ni premalo. Postoji samo umerenost i nenametljivost. Ona je konstanta koja se ne stiče i ne gubi, nego se sa njom radja. - (m.m.)