Ali, proljece je. Opet proljece. Bogat sam, miran, i mogu da cekam. Da, niceg nije bilo i niceg nema, jasnog i sigurnog, ali nista nije ni izgubljeno ili iskljuceno, nepovratno ili potpuno. Znam da u svijetu ima mnogo napola otvorenih prozora u koje kuca proljecni vjetric, suncevih odbljesaka na metalu i vodi, praznih sjedista u kupeima, ustalasalih povorki i obasjanih lica u prolazu. Slutim i hiljade drugih nepoznatih mogucnosti i prilika. Znam da se svuda i svagda moze javiti Jelena, zena koje nema. Samo da ne prestanem da je iscekujem!
Ivo Andric