Činjenica koja mi razbija mozak

U sustini najvise na formiranje ličnosti (makar je to sa mnom bio slučaj) utiču prve godine detinjstva, genetski i urodjeni faktori kojima se određuje 90% strukture karaktera i kasnijih psiholoskih stanja coveka.
Opšte znana poruka svetski poznatog psihijatra je: "Dajte mi puno male dece... od jednog ću da napravim da bude kompozitor, od drugog lekar, od trećeg balerinu, od četvrtog književnika, od petog astrologa, od šestog paora, od sedmog slikara, od osmog pekara, od devetog apotekara.." itd.
Moj prijatelj, neuropsihijatar, mi kaže: "Mogu da psihološki raščlanim čoveka na atome, kasnije da ga spojim u potpuno novog čoveka".
 
Opšte znana poruka svetski poznatog psihijatra je: "Dajte mi puno male dece... od jednog ću da napravim da bude kompozitor, od drugog lekar, od trećeg balerinu, od četvrtog književnika, od petog astrologa, od šestog paora, od sedmog slikara, od osmog pekara, od devetog apotekara.." itd.
Moj prijatelj, neuropsihijatar, mi kaže: "Mogu da psihološki raščlanim čoveka na atome, kasnije da ga spojim u potpuno novog čoveka".

Sta znam, kod mene je to bio spoj svega i svacega, ne mogu vise ni da pohvatam.
 
Činjenica koja mi razbija mozak je koliko su ključne godine ranog detinjstva od 2 do 5. godine za formiranje čovekove ličnosti i karaktera, ništa posle toga ništa ne može mnogo da promeni čovekovu ličnost, sve greške i propusti iz tog perioda nas prate i proganjaju do kraja našeg postojanja na ovom svetu dok se ne pretvorimo u prah i pepeo i naša svest se ne raseje po kosmosu. Svaki propust roditelja plaćamo celog života, pogrešno činjenje iz najbolje namere nas proganja do kraja života kao senka koje nikad ne možemo da se otarasimo.
Covek je iznad toga.
 
Činjenica koja mi razbija mozak je koliko su ključne godine ranog detinjstva od 2 do 5. godine za formiranje čovekove ličnosti i karaktera, ništa posle toga ništa ne može mnogo da promeni čovekovu ličnost, sve greške i propusti iz tog perioda nas prate i proganjaju do kraja našeg postojanja na ovom svetu dok se ne pretvorimo u prah i pepeo i naša svest se ne raseje po kosmosu. Svaki propust roditelja plaćamo celog života, pogrešno činjenje iz najbolje namere nas proganja do kraja života kao senka koje nikad ne možemo da se otarasimo.
Imaš li neku literaturu o tome, da spašavamo šta se spasiti može?
 
I meni je ta misao odmah prošla kroz glavu :D
Pazi sećaju se kako im je bilo sa dve i tri godine.
Slazem se. Ne secaju se oni sta je bilo tada, pamte mozda sam bitan dogadjaj, ali nikako ne pamte osecanja koja su ih tresla u tim trenucima. Ali, kako odrastamo, starimo, secamo se tih situacija i onda tek nalepljujemo osecanja na te , evocirane trenutke... Dakle, na stare uspomene-lepimo novostecena osecanja, novih nas, sto nije realna slika.ko god se drzi toga, krivice roditelje za svoje nevolje (a tu jesu roditelji krivi iz drugog razloga-nisu stvorili bice koje je spremno da preuzme zasluge za svoja dela), i bice duboko nesrecan, ubedjen da je osteceno bice koje nista ne moze da promeni-NEMOC, a ko shvati da svoj zivot drzi u svojim rukama, bice zadovoljniji sobom, jer veruje da ima MOC da upravlja njegovim tokom.
 
Mislim da je ovo drugo mit. Govoreci iz licnog iksustva mogu da potvrdim ono sto su govorili mnogi dečiji psiholozi, izmedju ostalog i Jerotic a to je da se u periodu od 3-5 godina udaraju osnovni temelji nečije ličnosti.
Temelji... Genetika+roditelji, tvoj su temelj. Ali, TI si taj koji gradi objekat, jedini koji ce biti vidljiv golim okom, za okolinu. TI si taj koji ce da bira materijal potpornih zidova, TI si taj koji ce da bira fasadu. TI si taj koji ce da odluci kome ce otvoriti vrata tog objekta i pustiti ga unutra. TI si taj koji ce dozvoliti tom nekom da explozivno raznese tvoj objekat. I znas sta? Srusice ga. A znas sta ce ostati od njega? Temelj. Dobra vest-uvek imas na cemu da pocnes ponovo da gradis, jer sada vec znas na kom ce mestu prvi zid puci, pa gradi pametno.
 
Temelji... Genetika+roditelji, tvoj su temelj. Ali, TI si taj koji gradi objekat, jedini koji ce biti vidljiv golim okom, za okolinu. TI si taj koji ce da bira materijal potpornih zidova, TI si taj koji ce da bira fasadu. TI si taj koji ce da odluci kome ce otvoriti vrata tog objekta i pustiti ga unutra. TI si taj koji ce dozvoliti tom nekom da explozivno raznese tvoj objekat. I znas sta? Srusice ga. A znas sta ce ostati od njega? Temelj. Dobra vest-uvek imas na cemu da pocnes ponovo da gradis, jer sada vec znas na kom ce mestu prvi zid puci, pa gradi pametno.

Ako temelji ne valjaju, sve sto se na tome sagradi je trošno i nestabilno.
 
Činjenica koja mi razbija mozak je koliko su ključne godine ranog detinjstva od 2 do 5. godine za formiranje čovekove ličnosti i karaktera, ništa posle toga ništa ne može mnogo da promeni čovekovu ličnost, sve greške i propusti iz tog perioda nas prate i proganjaju do kraja našeg postojanja na ovom svetu dok se ne pretvorimo u prah i pepeo i naša svest se ne raseje po kosmosu. Svaki propust roditelja plaćamo celog života, pogrešno činjenje iz najbolje namere nas proganja do kraja života kao senka koje nikad ne možemo da se otarasimo.
Traume iz detinjstva su apsolutno on najvećih oštećenja koje čovek može da pretripi.

Ali mnoga od tih oštećenja čovek može da anulira ukoliko ih je svestan.
 
Traume iz detinjstva su apsolutno on najvećih oštećenja koje čovek može da pretripi.

Ali mnoga od tih oštećenja čovek može da anulira ukoliko ih je svestan.

meni se čini da u mladosti, koja je npr do neke 26 ogodine, mnogo bolje i hrabrije rezonujemo nego kasnije
hvala bogu što smo bar tad bili sumanuti
fale nam možda neke druge stavke tad
 
Zavisi sta smatras pod "nisu zadovoljavajuci" i i sta je tvoj kriterijum za odredjivanje zadovoljavajuceg. Govorio sam ovde uopsteno i nisam imao u vidu usvojenu decu,pre svega sam mislio na sebe kad sam to rekao.
Meni je savrseno jasno da si mislio na sebe, jer, koliko razumem, ti se time i bavis-mislis o sebi. Koliko ljudi ovde pokusava nesto da ti pojasni, ti kao mudar, ali nista ne razumes...
 
meni se čini da u mladosti, koja je npr do neke 26 ogodine, mnogo bolje i hrabrije rezonujemo nego kasnije
hvala bogu što smo bar tad bili sumanuti
fale nam možda neke druge stavke tad
Sa 26 nisam bio sumant ali su mnogi oko mene bili. Posmatrao sam ih i shvatio da je njihova iracionalnst opasna po njih i okolinu.

Ljudima se mora dozvoliti da budu kreativni.
 
Činjenica koja mi razbija mozak je koliko su ključne godine ranog detinjstva od 2 do 5. godine za formiranje čovekove ličnosti i karaktera, ništa posle toga ništa ne može mnogo da promeni čovekovu ličnost, sve greške i propusti iz tog perioda nas prate i proganjaju do kraja našeg postojanja na ovom svetu dok se ne pretvorimo u prah i pepeo i naša svest se ne raseje po kosmosu. Svaki propust roditelja plaćamo celog života, pogrešno činjenje iz najbolje namere nas proganja do kraja života kao senka koje nikad ne možemo da se otarasimo.
Zvuči frojdovski, ali nije ni skroz netačno.
 
Činjenica koja mi razbija mozak je koliko su ključne godine ranog detinjstva od 2 do 5. godine za formiranje čovekove ličnosti i karaktera, ništa posle toga ništa ne može mnogo da promeni čovekovu ličnost, sve greške i propusti iz tog perioda nas prate i proganjaju do kraja našeg postojanja na ovom svetu dok se ne pretvorimo u prah i pepeo i naša svest se ne raseje po kosmosu. Svaki propust roditelja plaćamo celog života, pogrešno činjenje iz najbolje namere nas proganja do kraja života kao senka koje nikad ne možemo da se otarasimo.
nije bitno sta su od mene napravili,vec sta sam ja uradila sa tim.
 

Back
Top