čvrsnica
Domaćin
- Poruka
- 4.321
Српски, штокавица. Хрватски, чакавица.
srpska je i cakavica,hrvatska je kajkavica
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Српски, штокавица. Хрватски, чакавица.
kajkavica je slovenačka![]()
Gazdarica: Koji je, onda, pravi izvorni hrvatski jezik - kajkavski ili stokavski?
Teo bi od tebe i strane i danasnje linguiste da cujem.
Nije moguce da su svi coravi (ili bolje receno gluvi.
opet o jevrejima.
Dosli su mi te zavere do vrh glave.
Čakavski. Nastao je u srědnjověkovnoj hrvatskoj državi i, baj d vej, to nije moja teza već opšteprihvaćena činjenica. Štokavica (štokavski dijalekti) nastali su u Raškoj, tačnije u "Srpskoj konfederaciji".
Kajkavski je slověnski, vendski, jezik. On se u Habdelićevom rěčniku i naziva jednostavno - SLOVENSKI, jer to i jeste. Hrvatsko ime je sa hrvatskim plemstvom prěšlo na kajkavce, dakle prěko Kupe i Ilove tek u 16. stolěću, kada je ta srědnjověkovna Hrvatska zbrisana, zaključno sa krbavskom bitkom 1493.
Děo čakavaca, kojih je bilo od Krbave do Bihaća, běži u primorske gradove i na jadranska ostrva. Odatle čakavica u gradovima i na ostrvima. Ali oko gradova - opet sve Vlaji=Srbi. Najveći děo se raběžo po Austriji, Italiji, Mađarskoj, Češkoj.
Ako gledamo lingvistički, samo je čakavica hrvatski jezik. Politički gledati za mene je směšno, jer ako se, na priměr, sutra uspostavi jaka Slovenija na čelu zsa Zmagom Jelinčičem, u slovenačkim udžbenicima će se učiti da je Istra slovenačka zemlja i da je kajkavski jezik Slovenski jezik.
I ne trěba brkati! Kajkavski, štokavski i čakavski nisu dijalekti nego jezici, jezici kao sistemi.
@Konstantin: Ti i ne trěba da se složiš sa mnom, nego da izučiš problematiku. Trěba da čitaš srpske lingviste kao što su Miloš Kovačević, Petar Milosavljević, Dragoljub Petrović, Božo Ćorić, Vasilije Krestić...
@svima
"Suština hrvatskog nacionalizma je jezički nacionalizam. "
Ove rěči na koje su tri musketara skočilaq kao oparena, rěči su dr Vasilija Krestića, akademika i pored Hajdina, jedinog kandidata za prědsenika Srpske akademije nauka u umětnosti.
Ne znam o čem pričaš. Moj je stav istovjetan stavu hrvatskih lingvista, a taj je da srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski nije nikad ni postojao ni raspao se, nego da su postojali hrvatski i srpski jezici. To je mišljenje Katičića, Brozovića, Pranjkovića, Babića, Tadića, Silića, Matasovića, Samardžije, Gluhaka, Moguša, Vončine, Tafre, Malićeve,...
Istina je da je manji broj naraštajno starijih jezikoslovaca u doba SFRJ napisao da je to jednan jezik s dvije varijante, no znamo da se radilo o manevrima s ciljem izbjegavanja cenzure vladajuće jugoslavenske jezične politike.
Ne postoji pravi izvorni hrvatski jezik, pogrješno pitanje. To je kao pitanje "koji je pravi, izvorni njemački/francuski/..". Narod koji se zove Hrvatima ima stanovit broj civilizacijskih i povijesnih značajki, a u jezičnom pogledu govori nizom južnoslavenskih dijalekata koji su se kasnije iskristalizirali u više-manje homogena narječja.
Što se tiče najranijih spomenika hrvatskoga, oni su čakavski i štokavski, miješani, a nekad uz udjel kajkavštine, a često i crkvenoslavenskog.
Poznati su stariji spomenici Bašćanska ploča, Valunski natpis, Vinodolski zakon, razni natpisi na stećcima/mramorovima u Bosni (stariji), dio povelja na vernakularu između Bosne i Fubrovnika, Šibenska molitva,.
Kao "odgovor" na tvoje pitanje, mogu reći da se nekoliko godina sprema rječnik starohrvatskoga jezika (1000-1400/1500, još nije određena gornja granica), obuhvaćajući čakavske i štokavske tekstove, a od kajkavskih uglavnom samo onomastiku.
http://www.ihjj.hr/projekt_sr.html
Odnos izmešu narječja i standardnih jezika je drugo pitanje. Stari primjer: hrvatski i srpski jezici neka su salate, a narječja-kupusi. Razlika između kupusa (kajkavština, npr. hrvatski kajkavski književni jezik) i salate veća je nego između dviju vrsta salata (npr. kristal i puterice). No, nije stvar u tom da je rastoj između salate i kupusa veći od onog između dviju salata. Relevantno je da se radi o različitim salatama.
Čini mi se da jedan moderni hrvatski jezikoslovac tvrdi drukčije (pisac za neki moderni udžbenik). Kažem "neki" jer sam potpuno zaboravio (pro pomislih da nije Josip Lisac, ali ipak nije). Njegov stav sam pročitao čak i na wikipediji na članku o hrvatskom jeziku ranije (sada je neko članak preuredio, i to izbacio).
Osim toga, nije li onda na snazi onda i druga vladajuća jezična politika - samo se smijenilo, ništa drugo? A objektivnost i dalje nedostaje (npr. vjerovati ili ne, značajno neutralnije lingviste nađoh u Srbiji i Crnoj Gori).
A tvoje su riječi "srpski jezik je izvorno..."Ne razumijem, ne važi za hrvatski i ostale jezike, ali OK za srpski?
![]()
Možda u nekom drugom surječju. Srpski jezik je u starijim zapisima uglavnom narječno u području istočne štokavštine, uz znatan udjel cksl. elemenata. To ne znači da postoji jednačba rani srpski jezik = istočna štokavština, jer postoje srpski spomenici pisani miješanim ideiomom u kojim se pojavljuje bugarsko-makedonske glasovne promjene.
1. ne postoji nikakav hrvatski lingvist koji bi zastupao takove stavove. Postojao je, ali je pokojni, opći lingvist Dubravko Škiljan, za kojeg su hrvatski i srpski jedan jezik s dvije varijante (usput, Škiljan je nijekao postojanje hindskog i urdskog kao zasebnih jezika, pa se može reći da je dosljedan).
2. no, palo mi je na pamet da možda misliš na unitarnu "hrvatsku" jezikoslovku Snježanu Kordić, koja zastupa stavove koje nitko od hrvatskih jezikoznanaca ne priznaje. Ovo je stranica s tekstovima nezinih filipika, pa tko voli, nek' izvoli:
http://www.snjezana-kordic.de/
Glede njezina autoriteta i znanstvene bibliografije- oni su minorni.
1. ne postoji nikakav hrvatski lingvist koji bi zastupao takove stavove.
Stvar je prilično složena, radi se o tome da i mi sami pred nekim stvarima zatvaramo oči, ni mi neke stvari ne priznajemo. Na standardološkoj razini, hrvatski, srpski, bosanski, pa i crnogorski jezik različiti su varijeteti, ali istoga jezika. Dakle, na čisto lingvističkoj razini, odnosno na genetskoj razini, na tipološkoj razini, radi se o jednom jeziku, i to treba jednom konačno jasno reći.
I šta, znači ti nisi zaseban pojedinac, već štimuješt svoje stavove vladajućoj ideologiji (bila ona pogrešna ili ne)?![]()
A Ivo Pranjković (čitao sam negdje tvoje postove, tako da mi se čini da ga poznaš)?
U pitanju je autor Gramatike hrvatskoga jezika od 2006. godine i brojnih jezičkih studija.
Pranjkovića se citira zbog njegova kontradiktornoga interviewa u SD, a u kojoj je pomiješao razine jezika, od genetskolingvističke, tipološke, sociolingvističe i standardološke. U svojim radovima Pranjković je uvijek jasno razlikovao srpski od hrvatskog standardnog jezika, i nije- koliko znam- nikad tvrdio da tvore jedan jezik (dok to u doba SFRJ Brozović i Katičić jesu, u nekoliko situacija).
Pranjkovićev se stav najbolje može (osim u stručnim radovima) vidjeti u polemikama koje je vodio s jugounitarnim hrvatskom lingvisticom Snježanom Kordić, a koji su vrlo sporo i sa zadrškom objavljivani u časopisu "Književna republika". Ti su jasno izrečeni stavovi (napose u tekstu "Prevaziđeni srpskohrvatski Snježane Kordić") koji i laiku nedvoumno pokazuju da novinarske petljavine i dezinformacije nemaju veze sa zbiljom.