Eh, četrdeset .... davno je to bilo. A trideset kao da je bilo juče... Dvadeset prekjuče.
Ozbiljno, meni nije jasno zašto se postavljaju neke granice, i to dekadne, pa nam tako trideset označava "zrelu ženu", četrdeset "ženu na prekretnici", pedeset ženu "koja zna šta hoće" ... a one sa šezdeset niko i ne spominje, kao da i nisu više žene.
Sa četrdeset, pa i preko, neke žene još rađaju; sa četrdeset neke žene menjaju svoj život iz temelja, zato što su tek tada (umesto u "zrelim" tridesetim) u stanju da shvate i realizuju sopstvene potrebe. I umesto da se svojim godinama hvalimo, ispade da treba međusobno da se tešimo čim u rođendansku tortu utaknemo još jednu svećicu.
Da se ne lažemo: lepota
jeste prolazna. Da nije, unaokolo bi šetalo mnogo lepih baba. Umesto toga, to su starije (ili stare žene) koje su nekad bile lepe, tj. sa tragovima nekadašnje lepote. Međutim, ako je lepota jedino što u životu znači, onda - izem ti život.
Koto, draga, videćeš: kada budeš napunila tih famoznih 40, znaćeš da ih imaš samo zbog toga što znaš datum u krštenici. Skok iz 39 u 40 je prilično neosetan, kao i skok iz 40 u 41 ... Govorim iz ličnog iskustva. Ako i starim, pojma nemam o tome, a nije mi ni bitno. Računam da je život cik-cak linija, pa su, u celom tom haosu od silaznih i uzlaznih linija, godine najmanje relevantne. Mnogo je važnije da sa 30, 40, 50 ... umeš da prepoznaš svoje demone i izboriš se sa njima.
Da ne gledamo u kalendar i krštenicu, ne bismo imali informaciju o brzini protoka naših života, osim kada primetimo koliko su nam deca porasla, ili koliko je ostario neko drugi.

Ogledalo takođe ne znači mnogo; odraz u ogledalu je ionako oduvek vrlo ličan doživljaj. Od tuđih impresija o tebi mnogo, mnogo je važnije kako se TI osećaš. Ukoliko se dobro osećaš u svojoj koži, ako je tvoj duh još uvek u stanju da luta, istražuje i uči novo, onda ćeš sve svoje godine lepo nositi, i na njih biti ponosna.
Budi ti i dalje ono što jesi, i za deset godina slavićemo opet tvoj - četrdeseti.
Poklončić: