Ako cemo da ucimo iskrivljenu istoriju onda si u pravu ali ako pogledamo gde je komunizam bio ukorenjen jos 1919 onda mozemo videti da to su bili Beograd, Kragujevac, Skoplje itd. Dok u to vreme nisu ni znali za komunjare u zapadno srpskim predelima. Sada sto su kasnije komunisti jedini ponudili borbu Srbima u predelima gde je nad njima vrsen genocid treba da bude na cast ostalim Srbima sto su to nemo posmatrali. Na kraju, da kralj nije pozvao narod i same cetnike da predju na stranu Tita nikada komunisti ne bi dosli na vlast jer dobar deo “partizana” i nije bio komunisticki nastrojen. Sve je to dostupno za one sto zele da citaju cetnicke izvore, a ne komunisticku istoriju.
Koje Krajine? Nisu licani, koji si mali procenat Krajisnika, mogli da odrede sudbinu svih ostalih. Istina je da je od prvog dana pokrenuto iseljavanje krajisnika i da je to povrh genocida jedan od glavnih razloga i nestanak Srba u tim predelima. I dan danas komunizam je najzastupljeniji u Srbiji i Crnoj Gori.
Isto tako se ne treba zaboraviti da su sve komunisticke vodje bile iz avnoj Srbije i Crne Gore plus neSrbi iz ostalih predela. Licani i ostali Srbi (Kordun, Banija, Slavonija i Severnozapadna Bosna) iz predela gde su iskorisceni kao topovsko meso nisu imali nikakvu vlast.
Bravo. Neverovatna je količina gluposti koju Srbi pišu jedni o drugima. Tako Srbi iz Srbije pišu kako su komunisti uglavnom bili Ličani i Crnogorci. Onda Srbi iz Krajine i Bosne, kako su ih Srbi iz Srbije prodali i nisu hteli da traže autonomiju za njih. I tako u krug, bez ikakve samokritike, pogleda da smo mi malo nešto zgrešili, a istina je da svi imamo malo putra na glavi i da je put u pakao često popločan dobrim namerama.
Leka Ranković, Penezić Krcun bili su pravi Srbi iz Srbije, koji su bili broj 1 u Srb i 2 u Yu, Moša Pijade bio je bg Jevrej. Dakle svi komunisti, koji su imali glavnu reč u SR Srbiji bili su iz Srbije. Da ne spominjem dalje Dražu Markovića, Stambolića, čak i Miloševića, koji jeste bio cg porekla, ali je opet bio rođen u Požarevcu. Tako da ta priča o nekakvim Srbima van Srbije koji vladaju ne ide. Možda su pljačkali i streljali po Dedinju 44, ali teško da su imali efektivnu vlast.
Srbi u Vojvodini su opet imali svoju nomenklaturu političara, koje se više ni ne sećam, tako da ni tu nema šta dodati. Tačno je da su doseljavani kolonisti iz Bosne i Krajine posle Dsr na švapska imanja.
Drugi deo priče odnosi se na Srbe u BH i Hr. Iako u obe konstitutivni na papiru, često su na pozicijama koje su bile predviđene za Srbe dolazili vrlo diskutabilne ličnosti, a to se naročito isticalo u Hr, gde je recimo Srbin odbijao da da saglasnost na izgradnju spomenika u Jasenovcu, jer narušava bratstvo-jedinstvo. Zato su se i pobunili 91. jer su shvatili da ta konstitutivnost postoji samo na papiru, pa su težili pravljenju RS i RSK.
Srbi su imali problem na federalnom, tj. saveznom nivou gde je doživotni predsednik bio makar formalno Hrvat, gde su većina saveznih premijera, ministara finansija, spoljnih poslova bili Hrvati, insteresantno da je i takva Yu Hrvatima bila velikosrpska tvorevina. Čak su i poslednji predsednik i premijer iste bili Hrvati Mesić i Marković.
Tu je naš najveći problem. Mi na saveznom nivou nismo uspeli da proguramo stavove, tj. bili smo sputavani na najrazličitije načine, od ustava iz 74., preko jugoslovenstva i našeg ludačkog verovanja u sve to.
I umesto to da shvatimo. Mi jedni druge vređamo. Bosanci, Krajišnici, ovakvi, onakvi, Srbi iz Srbije, bezveze.
Hajde malo samopreispitivanja i stavljanja stvari u pravu perspektivu.