Kako je "poginuo" Golub Mitrović, opisao je William Deakin u svojoj knjizi:Што се Митровића тиче он је пре рата био у савезу комуниста, укључио се у устанак српског народа од почетка, прешао је у четнике када су му наредили да мора да напусти терен Зенице који је бранио од усташа и крене са главним штабом, зато су га комунисти ставили на листу за ликвидацију заједно са његовим људима.Августа 1943 нападају га јаке партизанске снаге и он покушава преговорима да реши ситуацију мирним путем, уздајући се у то је познавао неке од комуниста како из тог краја тако и вођа Темпа и Мошу Пијаде, алу су га на превару заробили и убили.
Зеничким четничким одредом од тада командује Јово Лакић.
"Opisao sam kako sam, zajedno sa komandantom divizije i njegovim štabom, posmatrao izviđanje železničke pruge u sumrak 31. jula.
Za vreme te noćne akcije partizani su zarobili komandanta Zeničkog četničkog odreda, Goluba Mitrovića, i dvojicu iz njegovog štaba.
Suočio sam se sa ovom grupom zarobljenika na jednom šumskom proplanku. Predloženo je da ih lično saslušam. Ovo je bio prvi i jedini takav slučaj. Odbio sam. Britanci nisu mogli biti sudeonik u građanskom ratu. Dokaz je bio jasan. U moju dužnost nije spadalo ispitivanje zarobljenih četnika koji treba da budu pogubljeni.
Okrenuo sam se i otišao među drveće. Kratki pucnji iz puške završili su taj slučaj. Krenuli smo napred pored tri tela posle nekoliko minuta.
Partizanski štab je bio nezadovoljan ovakvim mojim držanjem. Ja sam još ranije predvideo takvo sučeljavanje, i znao sam da ću morati da zauzmem takav stav, od koga nisam nikad odstupio, po cenu neshvatanja i izvesne zlovolje od strane naših partizanskih saveznika.
Oni su osećali da mi vodimo drugačiji rat, da Britanci snose odgovornost za produžavanje građanske borbe svojom podrškom Mihailoviću i četničkom pokretu čak i onda kad su suočeni s njihovom saradnjom s neprijateljem.
O tome se moglo raspravljati u Kairu. Tamo je mesto, činilo mi se, da se donese odluka, a nikako da je donosi jedan oficir, sam na bojnom polju u atmosferi građanskog rata, koji Britanci nisu još "zvanično" priznavali.
Kad sam se iz ove ekspedicije vratio u Titov Vrhovni štab, javio sam Kairu, 12. avgusta: "Prva divizija zarobila je štab zeničkih četnika, koji su branili za Nemce prilaze Sarajevu. Oduzeta dokumenta su kod mene. Slede prevodi tekstova koji dokazuju saradnju s Nemcima i ustašama. Štab je predložio da ja ispitujem četničke vođe. Kategorički sam odbio dodir s njima."
U ovoj akciji zaplenjeni su i proučeni spisi Zeničkog četničkog odreda. Oni su pokazivali u malom tragediju mesnih prilika u Bosni od ustanka 1941. godine.
Ova mala jedinica dobila je ime po varoši Zenica, centru kombinata fabrika čelika, koje su radile za Nemce i čija je proizvodnja predstavljala značajan privredni faktor. Komandant, Golub Mitrović, prvobitno je vodio četu jedne od prvih partizanskih jedinica u ovom rejonu. U proleće 1942. on se odmetnuo i obrazovao vlastiti četnički odred. Kratko vreme posle toga zarobio je i pobio grupu hrvatskih partizana - rudara iz rudnika Husino, jakog komunističkog centra - a nedavno je dočekao u zasedi jednu patrolu Sedme divizije i ubio komesara i celu grupu.
Ovaj četnički odred bio je sada u sastavu grupe odreda koja je operisala u istočnoj Bosni pod rukovodstvom majora Baćovića, Mihailovićevog komandanta za istočnu Bosnu i Hercegovinu.
Većina ovih četničkih odreda - što se jasno videlo iz zaplenjenih dokumenata - već se bila sporazumela sa Pavelićevim vlastima o uzajamnom nenapadanju, primajući, nemarno s obe strane, oružje i potrebe za operacije protiv partizana. Ali senka ustaških pokolja, koji su izazvali prvobitni ustanak četnika i partizana u Bosni u leto 1941. teško je pritiskala ove kompromise i izazivala trvenja i mržnju među borcima ovih bosanskih srpskih četničkih grupa.
Komandant Zeničkog odreda u pismu od 18. oktobra 1942. ukazuje na nesporazume između štaba i hrvatskih vlasti. Učinio sam sve što sam mogao da otklonim ovu nesuglasicu i da poboljšam odnose između ovog odreda i Hrvata. Ovaj štab je tražio posredovanje Nemaca u Zenici. Tamošnja nemačka komanda zahtevala je pismeno da zenički četnički komandant ide pod njihovom zaštitom u komandu nemačke divizije u Sarajevo. Ovaj štab je tražio da se prvo dobije odobrenje od komandanta majora Baćovića, ali Nemci su odgovorili da nemaju vremena. Štab je zato odlučio da pošalje Goluba Mitrovića u Sarajevo ne čekajući odobrenje.
Četvrtog maja sklopljen je sporazum između predstavnika zeničkog četničkog štaba i majora Pohe (Poche), koji je radio u ime nemačkih vojnih vlasti. Njegov glavni cilj bio je da se izvrše neophodne detaljne pripreme kako bi četnici preuzeli od Nemaca čuvanje železničke linije i mostova u ovom rejonu. Ovde su ih zatekle partizanske snage."
неискрени сарадник окупатора са две немачке потернице, са породицом у логору, са савезничким официрима у својим штабовима, спашава савезничке пилоте и Немци стрељају његове људе: