Solomonov pečat čini šestokraku zvezdu, sačinjenu od dva jednakostranična međusobno ukrštena trougla. Taj lik prava je suma hermetičke misli. Sadrži, prvo, četiri elementa: trougao s vrhom prema gore predstavlja vatru; trougao s oborenim vrhom vodu; trougao vatre sa okrnjen osnovicom trougla vode označava vazduh; nasuprot tome, trougao vode okrnjen osnovicom trougla vatre odgovara zemlji. Sve to ujedinjeno u šestouglu predstavlja sveukupnost elemenata univerzuma. Uzmu li se četiri postrane tačke zvezde, na kojima su zgodno smeštena četiri temeljna svojstva materije, otkrivaju se odnosi između četiri elemenata i svojstava suprotstavljenih dva po dva: Uz vatru idu vruće i suvo, uz vodu vlažno i hladno, uz zemlju hladno i suvo, uz vazduh vlažno i vruće. Variranje tih sklopova proizvodi raznovrsnost materijalnih bića.
Tako se Solomonov pečat ukazuje kao sinteza suprotnosti i izraz kosmičkog jedinstva. Solomonov pečat obuhvata, takođe prema hermetičkom predanju, i sedam osnovnih metala, to jest sveukupnost metala, kao i sedam planeta u kojima je sažeta sveukupnost neba. U centru su zlato i Sunce; na gornjem su vrhu srebro i Mesec; na donjem olovo i Saturn; na gornjem desnom vrhu bakar i Venera, na donjem živa i Merkur; na gornjem levom vrhu gvožđe i Mars,a na donjem kalaj i Jupiter. Na osnovi tog šestougla mogla bi se uvišestručiti igra odnosa među elementima, svojstvima, metalima i planetama s njihovim raznim lestvicama simbola. Celokupna misao i trud alhemije se sastoje u tome da se postigne preobražaj nesavršenog, koje je na periferiji, u jedinstveno savršenstvo, koje je u centru, a koje simbolizuje zlato i Sunce. Svođenje mnogostrukog na jedno, nesavršenog na savršeno, san svih naučnika i filozofa, izraženo je u Solomonovom pečatu. Neki tumači nisu oklevali da pređu s materijalnog plana na duhovni plan i da u alhemijskom Velikom delu vide askezu i mistiku kojima je cilj da biće, podeljeno između njegovih brojnih sklonosti, vrate sjedinjenosti s njegovim božanskim principom.