Cena porodicnog zivota

После заиста много квалитетне дискусије на овој теми, морам да кажем, укратко:
Постављач уствари има страх од заједнице због свог детињства. Налази разлоге да се не жени и не прави децу, јер с ебоји да ће се његова деца осећати као он.
Услов за стварање породице је, не само љубав, него воља да се напредује.
Није тачно да у Србији нема посла. Можда нема посла за оног ко није спреман да ради.
Године иза нас научиле су нас да само кукамо како је овде тешко и како треба отићи.
Деца коштају? Па, да су наши родитељи нас посматрали као финансијски дефицит, не би ни нас било.

Посао једног ума је да сам осмисли свој живот, Да га кроз машту креира, да постави циљеве да доноси одлуке.
То децу нико не учи И деца одрастају у људе неспособне за живот, Њима је потребна сигурност да би рађали децу. Сталан посао, добра плата. Они не знају у стресним условима да се боре и онда одлучују да је боље и не улазити у брак. За тако неспособан ум то и јесте најбоље.
 
Посао једног ума је да сам осмисли свој живот, Да га кроз машту креира, да постави циљеве да доноси одлуке.
То децу нико не учи И деца одрастају у људе неспособне за живот, Њима је потребна сигурност да би рађали децу. Сталан посао, добра плата. Они не знају у стресним условима да се боре и онда одлучују да је боље и не улазити у брак. За тако неспособан ум то и јесте најбоље.

Вероватно је тешко бити реалан, свако гледа из свог угла. Наша су се деца рађала 92. и 93., у време најгоре инфлације, у подстанарима... Правила сам вегету, месила не знам шта, да се прехранимо.. Али смо радост проналазили у неким лепим стварима. Није било тешко отићи на пецање и уживати у природи. Мој муж је тада осим свог посла радио тешке физичке послове, али смо отхранили двоје деце. Научили смо их да посао ТРАЖЕ, а не да га чекају. Обојица раде, имају добре плате и живе своје животе. Кућа је купљена стара, али смо је полако сређивали. Кредитима и сопственим снагама. Мислим да се не може снаћи онај ко не уме, или не жели.
Да смо размишљали о условима и цени породичног живота, остали бисмо свако код својих родитеља, вечно.
 
После заиста много квалитетне дискусије на овој теми, морам да кажем, укратко:
Постављач уствари има страх од заједнице због свог детињства. Налази разлоге да се не жени и не прави децу, јер с ебоји да ће се његова деца осећати као он.
Услов за стварање породице је, не само љубав, него воља да се напредује.
Није тачно да у Србији нема посла. Можда нема посла за оног ко није спреман да ради.
Године иза нас научиле су нас да само кукамо како је овде тешко и како треба отићи.
Деца коштају? Па, да су наши родитељи нас посматрали као финансијски дефицит, не би ни нас било.


Nekad nisi imao trosak za dete da bi ostalo zivo ako ga pustis da se vrati samo iz skole kuci...
Sad jos malo sacekaj, pa ces morati i to, da ne bi dete dobilo traume, izvrsilo samoubistvo ili ostalo psihicki bolesnik...
Samo polako, bice svega na repertoaru..
Ne moze i jare i pare...
Seljacki mentalitet bi da se bogati sebicno, ne bi da da ni dinar , sabotira druge i onda ocekuje da drugi odrade drustvenu obavezu da bi zajednica funkcionisala..

Puno je seljaka koji kazu , meni drzava otima porez, ja sam svoje odradio, zaradio sam za sebe i to je to...
A ovamo kukavela sto je stanje sve gore, kao vi drugi nista ne radite...

Najveci problem je , iz mog ugla gledano , sto moras da stvoris ostrvo normalnosti u drustvu nenormalnosti...
Ali to je moj ugao...
Da sam neko kome je kopanje nosa na raskrsnici uzivanje i redovna zabava, gledam da poebem kog stignem, jer mi slatko , i da zaebem koga mogu, jer mi opet slatko i isplativo jos plus, e onda mi ne bi bilo nista strasno , sta , pa ja sam takav, takvi su i drugi i zivece se i za sto godina tako...

Dakle ocigledno da je formirano okruzenje za samo jednu vrstu ljudi....eventualno dve, krimosi i seljoberi...
Ostali se slepuju uz jednu od kategorija kad im kako odgovara...

A to onda naravno da znaci da se svako ko ne zeli da zivi u takvoj papazjaniji i zaebavanju u zdrav mozak , itekako proziva da je uplasen drustva...
Ne zbog detinjstva, ako je objektivan covek....jok ovde je sad lepo koliko je lepo...idila...
Ali ne bi seljak bio seljak ako ne doda, nesvesno ili svesno, detalj koji ga cini superiornim u odnosu na sagovornika..
Ja bih najradije da ne koristim odrednicu seljak , seljanka, ne zato sto je pogresno , nego zato sto bi preciznije bilo animalac, ali kad upotrebis tu drugu odrednicu, onda se sve to protumaci kao osobe koje jedu , piju i seksaju se....sto je prirodna potreba, pa im onda u svesti nije jasno sta pojam animalac znaci..
Ovako seljak je jasnije...hijararhija prvog u selu je uvek , ali uvek vidljiva...sto bas ti je uvek vidljivo, mozda je glupo dete, ali je moje, ima da bude najpametnije u selu...tajo ce to da sredi..


Ovo poslednje je totalno nebitno ljudima malih sposobnosti, ali je izuzetno opterecujuce ako je dete sposobno, jer odjednom ce imati velikih problema kinjenja, pritisaka, omalovazavanja, blokiranja i sabotiranja i od strane okoline a i od strane samih roditelja.
Iako detetu zele najbolje, roditelj psiholoski blokira dete koje je umno naprednije od njega...jer ne razume , a dominacuju svakako odrzava, jer rekoh seljacka zemlja...
Zato koristim pojam seljak, cak i seljacina, a ne da bih sad koristio pojam koji nije pomenut, a to je gradjanin...jer toga nema u Srbiji , tako da nema ni uvrede...

- - - - - - - - - -

Tijana se sama vracala sa muzicke priredbe....deo javnosti ju je proglasio mladom droljicom...to je to okruzenje...
 
Посао једног ума је да сам осмисли свој живот, Да га кроз машту креира, да постави циљеве да доноси одлуке.
То децу нико не учи И деца одрастају у људе неспособне за живот, Њима је потребна сигурност да би рађали децу. Сталан посао, добра плата. Они не знају у стресним условима да се боре и онда одлучују да је боље и не улазити у брак. За тако неспособан ум то и јесте најбоље.

Ja stvar vidim totalno drugacije...
Nalecem na partnerke koje bi sa tajine stolice da skoce na moju stolicu...
I to nije jedna, dve, tri , nego varijante, neke su skromne i fine, druge su najvece fuk.setine a opet im je to zajednicko,, tako da je to izgleda do zenskog vaspitanja, da bude necije dete tj sticenica...
 
Odgovorno tvrdim da posla ima jer ja sticajem okolnosti radim 3. I kada sam trayio asistentkinju jedva sam pronasao zenu koja je pitala prvo za posao a onda za sve uslove rada i sl. I verovatno to ne bi bilo tako da nema troje dece i fakultet a radi posao sa srednjom skolom jer je presrecna da radi i da joj od provog dana ide staz i da moze kad god joj zatreba da prekombinuje svoje radno vreme ako joj treba zbog dece ili drugih obaveza.
Sto se tice komentara o jeftinim kucama po seliima u Vojvodini. Jeste. Ali nema prevoya, koliko kosta put za to dete da se skoluje u srednjoj skoli? Sta mu se nudi osim cistog vazduha i teoretski zdrave hrane (jer su zemlja i kisa zatrovani pa nema nista ni od zdrave hrane a zivotinje se toliko kljukaju lekovima da ni to meso nije vise zdravo).
 
Odgovorno tvrdim da posla ima jer ja sticajem okolnosti radim 3. I kada sam trayio asistentkinju jedva sam pronasao zenu koja je pitala prvo za posao a onda za sve uslove rada i sl. I verovatno to ne bi bilo tako da nema troje dece i fakultet a radi posao sa srednjom skolom jer je presrecna da radi i da joj od provog dana ide staz i da moze kad god joj zatreba da prekombinuje svoje radno vreme ako joj treba zbog dece ili drugih obaveza.
Sto se tice komentara o jeftinim kucama po seliima u Vojvodini. Jeste. Ali nema prevoya, koliko kosta put za to dete da se skoluje u srednjoj skoli? Sta mu se nudi osim cistog vazduha i teoretski zdrave hrane (jer su zemlja i kisa zatrovani pa nema nista ni od zdrave hrane a zivotinje se toliko kljukaju lekovima da ni to meso nije vise zdravo).

У сваком већем месту у Војводини постоји средњошколски дом, боравак није скуп. Затим, аутобуске карте углавном општине дотирају, а постоји превоз из буквално сваког села. Како долазе деца чије породице вековима живе на селу, тако може свако. :)
 
Niste u pravu Vanda, mnogo toga nije rešeno na selu, ali nije ni život da se ništa ne radi.

Тема "село" је врло комплексна, знам многа села која, нажалост, "умиру", али, у селима у Банату куће су јефтине, град близу, а за живот који може да буде квалитетан, није неиздрживо. Причамо о томе да постоје услови за стварање породице, да није неопходно имати 100 000 евра да би неко могао да заснује породицу.
 
Ма себичност је главни узрок шро младеж неће брак. Неће да се одрекну комотног живота зарад породице.
И ја сам имао сличан прблем, Само што сам се ја прво оженио па онда схватио чега све морам да се одрекнем.
Данас омладина прво калкулише шта губи па онда доноси одлуку о удаји или женидби.
И пошто не могу да признају своју себичност онда измишљају зашто није добро ући у брак у датој ситуацији.
Брак тражи да јединка жртвије део себе и да се посвети заједници. Нама је кад размишљамо о томе то скупо, Кад би имали довољно пара и за наше жеље и за породицу онда би брак могао да дође у обзир. Али пошто једва има довољно нама за провод онда брак не долази у обзир,
Исто еј са друштвом. Да би друштво као једна заједница напредовало индивидуалци мора да се жртвују за то друштво. Као пчеле на пример.
Али ми смо себични и гледамо како да закинемо друштво да би наша породица напредовала. И тако уништавам друштво.
И после се жалимо како је у нашем друштву неподношљиво за живот,
Па мора да буде неподношљиво кад мајмуни разнишљају Дарвинистички: Јачи преживљава.
 
Ebla te kuca Vladimire i baba zajedno s njom.:)

Imam gadan osecaj da si ubedjen da su se tvoji razveli zbog takvih gluposti

i moram da ti kazem da je to glupost. Ljudi se ne razvode zbog kuca i stanova,

niti se zbog njih vezuju, osim frustriranih.

Nadji neko dobro dete koje ce da te voli i posle se lako prave svi dogovori i

sticu kuce, stanovi i livade.

Bravo :ok:

- - - - - - - - - -

Za postavljaca teme: ne moraju svi da zive u Beogradu...u metropolama je uvek bio skup zivot,odmakni se malo ....po Vojvodini,kuce su dzabe...za 5.000-10.000 eura da biras...deca zive na svezem vazduhu,gajis neku zivotinjku,imas organsku hranu,sela po Vojvodini su civilizovana( hvala okupatoru Austougarskoj),imas skole,poste,infrastrukturu....jedino,sto ne mozes da blejis po kaficima i lamentiras nad sudbinom dok su ti deca gladna,nego moras da zavrnes rukave i radis.....sve je do danasnje omladine,koja smatra da ako ne moze deci da priusti najmodernija kolica,stolicu za hranjenje,razne bespotrebne gluposti,eto jadna deca,ne treba ih praviti....imam tri drugarice,koje su Beogradjanke,poznajem ih 22godine,ceo zivot tako kukaju nad sudbinom planete,a roditelji im kupili stanove,imaju dobar posao,svoje automobile i spucale 47godina u guzicu,niti su sta naucile u zivotu,niti imaju decu,ljubavnike....nista....cak ni psa nemaju,jer je i to jedna obaveza....

Dragi i ja merkamo već kuću pored Dunava - Bravo, potpuno se slažem sa tobom!
 
Umri muski....strah od zivota je neizleciva bolest....kao i glupost...sta ti naprica..:roll: kakve su ti misli takav ti je i zivot...

Pa odlicno onda...
Verujem da zivis izuzetno lepo jer Srbija je kao stvorena za osobe koje zamisle lep zivot i onda ga lepo i zive...
Nije problem sto me ne razumete, cak ni vecina..
Ne pisem ja da me razume vecina, nego da oni koji razumeju znaju da nisu jedini.
Posto se svi ostali trude maksimalno da predstave javnosti da ne postoje oni koji drugacije gledaju stvari u zivotu od TV dnevnika.
 
Odgovorno tvrdim da posla ima jer ja sticajem okolnosti radim 3. I kada sam trayio asistentkinju jedva sam pronasao zenu koja je pitala prvo za posao a onda za sve uslove rada i sl. I verovatno to ne bi bilo tako da nema troje dece i fakultet a radi posao sa srednjom skolom jer je presrecna da radi i da joj od provog dana ide staz i da moze kad god joj zatreba da prekombinuje svoje radno vreme ako joj treba zbog dece ili drugih obaveza.
Sto se tice komentara o jeftinim kucama po seliima u Vojvodini. Jeste. Ali nema prevoya, koliko kosta put za to dete da se skoluje u srednjoj skoli? Sta mu se nudi osim cistog vazduha i teoretski zdrave hrane (jer su zemlja i kisa zatrovani pa nema nista ni od zdrave hrane a zivotinje se toliko kljukaju lekovima da ni to meso nije vise zdravo).


Izvini , ali ovo je dobro mesto da pokazem sta je Srbija....mentalno...

Odgovorno trdis da ima posla...
Jedva si nasao asistentkinju,

Medjutim

Zena ocajno trazi posao, radi one srednjoskolske a ima fakultet ...........sto ukazuje da nema posla, a plus pita ocajno za posao a uslove rada tek kad se vrati iz shoka.


Iz svega ovoga, neko ko se bavi poslom bi zakljucio da ne znas da trazis radnika na trzistu rada, sto nije ni lako kad se namerno barata sa izmisljenim odnosima u drustvu i kad se namerno cine nevidljivim svi svesniji i obrazovaniji da bi misljenja proseljackog mentaliteta dosla do izrazaja i u prvi plan...
Samim tim si se stavio u sluzbu takvog razmisljanja, bukvalno je nenapisano ko sad kolo vodi u Srbiji, bogati i uspesni seljak, sa diplomom ili bez, u sedecim i mislecim poslovima ili na njivi.

Ne verujem da ces logicki povezati ovo sto sam napisao, jer da si hteo , ne bi ni napisao post gde prikazujes sav ocaj nezaposlenih i istovremeno tvrdis da posla ima, a nezaposleni ocajni da ga nadju...
 
Pa odlicno onda...
Verujem da zivis izuzetno lepo jer Srbija je kao stvorena za osobe koje zamisle lep zivot i onda ga lepo i zive...
Nije problem sto me ne razumete, cak ni vecina..
Ne pisem ja da me razume vecina, nego da oni koji razumeju znaju da nisu jedini.
Posto se svi ostali trude maksimalno da predstave javnosti da ne postoje oni koji drugacije gledaju stvari u zivotu od TV dnevnika.

Чуј дневник: Ако човек жели да има слободну мисао не сме да гледа телевизију уопште.
 
Pa odlicno onda...
Verujem da zivis izuzetno lepo jer Srbija je kao stvorena za osobe koje zamisle lep zivot i onda ga lepo i zive...
Nije problem sto me ne razumete, cak ni vecina..
Ne pisem ja da me razume vecina, nego da oni koji razumeju znaju da nisu jedini.
Posto se svi ostali trude maksimalno da predstave javnosti da ne postoje oni koji drugacije gledaju stvari u zivotu od TV dnevnika.

Jeste,zivim lepo u zemlji Srbiji,jer sam ja tako izabrala, i zivim 22godine u vanbracnoj vezi,imam dvoje dece....ali,nista u zivotu nisam dobila na poklon i na zalost na takvog sam i naisla koji isto nista nije imao....svideo mi se sto je pametan,duhovit,opusten,vredan,ne pusi,ne pije,ne kocka se...i voli me do besvesti a eto ni cvonjka nije imao....radili smo u privatnim firmama i kada smo poceli da zivimo zajedno kao podstanari,ostali smo bez posla....90-te godine,nemastina,rat u okruzenju,radili smo sve i svasta da prezivimo i resili da odemo u Nemacku...ali,nije moglo tako lako,vize,sankcije,jedva smo se dokopali Frankfurta...ali,ne lezi vraze,tamo za Srbe nema ni posla ni opstanka...mrze nas....i onda vrati se u Srbiju,pa opet tamo-ovamo,pa rodilo se jedno dete,pa moj dragi ode opet za Nemacku,pa odem ja kao na 3 meseca i ostavim bebu od 6meseci kod roditelja,samo da zaradim neku paricu,kad on,odem tamo a taj posao propao,para nemamo ,niti da se vratim0o niti da ostanemo...ziveli na crno,ostali godinu dana pa se ja vratim pa posle bombardovanja opet odemo u tu prokletu Nemacku,sve misleci da ce nam tamo biti bolje....ali,administracija je neumoljiva,da sam Hrvatica,druga pesma bi bila.....elem,tako smo se mi mucili,jer nismo mogli da sredimo papire i stalno radili na crno i ziveli na crno...nije to kao u americkim filmovima,Nemacka je bas onakva kakvom ju je Hitler zamislio,samo uvijena u foliju demokratije....jedina dobra stvar,sto je moj muz tamo naucio zanat i kad smo se 2001.g.vratili(znaci jedno 5 godina smo se "zamajavali" po Nemackoj) resili smo definitivno da zivimo u svojoj zemlji...i polako smo poceli da radimo ( nismo doneli nikakve pare odande) pa otvorili svoju firmu,pa mic po mic,razvijali se,dobre i vredne mlade ljude zaposlili,i dalje ziveli kao podstanari,rodilo se jos jedno dete,sve vreme pomazuci i moju majku i njegovu majku (jer imaju bedne penzije) a nije nam prelivalo...isli smo jednom na more...pa zahvaljujuci demokratskoj vlasti i bitangama koje nas ojadise (znaci mnogi nam nisu platili i pored pravosnaznih presuda) tek posle 6g smo stali opet na noge i poceli pozitivno da poslujemo...za sve to vreme,smo gajili decu,ziveli normalno,nismo gladovali ali nismo se ne rasipali....i sada mogu da kazem da zivim odlicno,jer sam to zasluzila svojim radom,optimizmom,vrednocom i VEROM u sebe...a nikada nam niko ni dinara nije dao nego su nas na svakom koraku saplitali,nailazili smo na razne prevarante ali postenje se uvek na kraju isplati....eto,nadam se da ce nekome ova prica pomoci kada misli da je u bezizlaznoj situaciji....
 
Jeste,zivim lepo u zemlji Srbiji,jer sam ja tako izabrala, i zivim 22godine u vanbracnoj vezi,imam dvoje dece....ali,nista u zivotu nisam dobila na poklon i na zalost na takvog sam i naisla koji isto nista nije imao....svideo mi se sto je pametan,duhovit,opusten,vredan,ne pusi,ne pije,ne kocka se...i voli me do besvesti a eto ni cvonjka nije imao....radili smo u privatnim firmama i kada smo poceli da zivimo zajedno kao podstanari,ostali smo bez posla....90-te godine,nemastina,rat u okruzenju,radili smo sve i svasta da prezivimo i resili da odemo u Nemacku...ali,nije moglo tako lako,vize,sankcije,jedva smo se dokopali Frankfurta...ali,ne lezi vraze,tamo za Srbe nema ni posla ni opstanka...mrze nas....i onda vrati se u Srbiju,pa opet tamo-ovamo,pa rodilo se jedno dete,pa moj dragi ode opet za Nemacku,pa odem ja kao na 3 meseca i ostavim bebu od 6meseci kod roditelja,samo da zaradim neku paricu,kad on,odem tamo a taj posao propao,para nemamo ,niti da se vratim0o niti da ostanemo...ziveli na crno,ostali godinu dana pa se ja vratim pa posle bombardovanja opet odemo u tu prokletu Nemacku,sve misleci da ce nam tamo biti bolje....ali,administracija je neumoljiva,da sam Hrvatica,druga pesma bi bila.....elem,tako smo se mi mucili,jer nismo mogli da sredimo papire i stalno radili na crno i ziveli na crno...nije to kao u americkim filmovima,Nemacka je bas onakva kakvom ju je Hitler zamislio,samo uvijena u foliju demokratije....jedina dobra stvar,sto je moj muz tamo naucio zanat i kad smo se 2001.g.vratili(znaci jedno 5 godina smo se "zamajavali" po Nemackoj) resili smo definitivno da zivimo u svojoj zemlji...i polako smo poceli da radimo ( nismo doneli nikakve pare odande) pa otvorili svoju firmu,pa mic po mic,razvijali se,dobre i vredne mlade ljude zaposlili,i dalje ziveli kao podstanari,rodilo se jos jedno dete,sve vreme pomazuci i moju majku i njegovu majku (jer imaju bedne penzije) a nije nam prelivalo...isli smo jednom na more...pa zahvaljujuci demokratskoj vlasti i bitangama koje nas ojadise (znaci mnogi nam nisu platili i pored pravosnaznih presuda) tek posle 6g smo stali opet na noge i poceli pozitivno da poslujemo...za sve to vreme,smo gajili decu,ziveli normalno,nismo gladovali ali nismo se ne rasipali....i sada mogu da kazem da zivim odlicno,jer sam to zasluzila svojim radom,optimizmom,vrednocom i VEROM u sebe...a nikada nam niko ni dinara nije dao nego su nas na svakom koraku saplitali,nailazili smo na razne prevarante ali postenje se uvek na kraju isplati....eto,nadam se da ce nekome ova prica pomoci kada misli da je u bezizlaznoj situaciji....

Ima jos takvih prica i treba ih jos :ok:
 
Eto skoro prosetah do placa i sretnem moje prve komsije.Muce se ljudi, ne bi li sagradili kucu, oko koje se jebavaju vec 10 godina.Nisu stigli ni do pola.Idu dronjavi, nikakvi, voze neki jugo od 100 evra, gomila krsa i nistavila.Bori se covek,nema sta...troje dece izrodio pa sad gleda da ih skuci.Sa moje tacke gledista, razmisljam se da li je to uopste i pametno?Ako je to cena porodicnog zivota, pa onda mi je isplativije da ostarim sam u jednosobnom stanu i da se ne mucim bezveze, kad vec nisam imao kakva nasledstva.Odlucim li se za porodicu, nista mi drugo ne gine, vec da postanem ko i moj komsija - rob sopstvenog zivota.Nekako...lakse mi je da sam ne znam sta cu sa svojim zivotom, nego da se ozenim i izrodim troje dece, pa onda u onom bedaku, svi zajedno da ne znamo sta cemo sa sobom.I tako ceo zivot da mi prodje u jurnjavi za sticanjem kojecega, dok ne obolim u 50-oj i postanem invalid.Visoka je to cena za svakoga ko se resi da upliva u ta g...na.
sad ću i ja :) što kažu stari ljudi-samo nek je zdravlja i sreće ;) i stvarno se ne kaže to za džabe !!

Ipak ,mi živimo u Srbiji i taj komšija nije za osudu ni podsmeh....i svako je sebi postavio prioritete u životu. pa život i prolazi u jurnjavi.
 
Izvini , ali ovo je dobro mesto da pokazem sta je Srbija....mentalno...

Odgovorno trdis da ima posla...
Jedva si nasao asistentkinju,

Medjutim

Zena ocajno trazi posao, radi one srednjoskolske a ima fakultet ...........sto ukazuje da nema posla, a plus pita ocajno za posao a uslove rada tek kad se vrati iz shoka.


Iz svega ovoga, neko ko se bavi poslom bi zakljucio da ne znas da trazis radnika na trzistu rada, sto nije ni lako kad se namerno barata sa izmisljenim odnosima u drustvu i kad se namerno cine nevidljivim svi svesniji i obrazovaniji da bi misljenja proseljackog mentaliteta dosla do izrazaja i u prvi plan...
Samim tim si se stavio u sluzbu takvog razmisljanja, bukvalno je nenapisano ko sad kolo vodi u Srbiji, bogati i uspesni seljak, sa diplomom ili bez, u sedecim i mislecim poslovima ili na njivi.

Ne verujem da ces logicki povezati ovo sto sam napisao, jer da si hteo , ne bi ni napisao post gde prikazujes sav ocaj nezaposlenih i istovremeno tvrdis da posla ima, a nezaposleni ocajni da ga nadju...

Ne, asistentkinju nisam trazio u Nacionalnoj sluzbi za zaposljavanje.
Trazio sam osobu koja nije prvo pitala kolika mi je plata (inace plata je sasvim solidna, dani bolovanja se placaju 100% i podrazumeva 6 sedmica odmora godisnje, radno vreme je fleksibilno tj. osima ko nema neki sastanak i sl. moze se uklapati sa drugim obavezama jer je bitno da se uradi posao a ne satnica). Ko god je prvo pitao kolika je plata a ne sta se radi je bio automatski diskvalifikovan.
I da... jedan od uslova je bio da nije clan nijedne, pa ni vladajuce, politicke partije :)
 
Ima tu milion finesa, ko prilazi sa sablonom kao sto buudala obozava ustaljene sablone od pre 200 godina, aka Karadjordje Petrovic i sekirica on tako i zivi i tako i radi...

Vecina ne zeli da uopste sazna za razliciti slucaj...

Okruzenje igra znacajnu ulogu u formiranju ponude radne snage, tu nije biram coveka, nego u prvom razgovoru moras da ostavis utisak da nisi lazov kao i ostali..
Ako ti pridjes ja sam prosecan poslodavac, onda ti je odgovor svakog normalnog a ne ocajnog upravo prosecan, a to je kolika je plata...
Naravno profesija kapitalista je to proucila i izbazdarila kroz HR profesiju, pa postoje dva lica...jedno je kako iscediti maksimum iz coveka, trpanjem u mozak, a drugo je kako izvuci maksimum iz coveka, kao iz useva....Prvo je cedjenje a drugo je gajenje..

Mnogo ljudi je danas zrtva balkanskog menadzmenta, citaj buudalinog zdravorazumskog testiranja ko je zilav...
I radnici i poslodavci...
Ja nisam mnogo skupljao ludaka na tim razgovorima za posao, jer ih selekcionisem pre, ali da sam imao ludaka imao sam..
Npr imao sam tipa koji mi je zadao zadatak da mu napravim cenovnik hardware opreme...
Postavim pitanje, jel test o znanju koriscenja MS Worda i office ili test kreativnosti i brzine rada...
On kaze ovo drugo , ti odradi....
Ja kazem postoji na netu vec gotov cenovnik razne opreme, 1 min neta da downloadujem txt fajl, onda dalje manipulisem sa kosturom txt i radim obradu i style.
Njega to jos uvredi, kao trazim precicu, kao sutra cu da mu zaobilazim radne naredbe...

Ili dodjem servisiram zubaru informacioni sistem, i vidim covek koristi nesterilisan pribor za pacijenta.

Ili upoznam coveka, placa relativno dobra, ali hoce da peglas njegove greske i da mu se uvlacis a da te plus cedi..
To znaci racuna da si mu dostupan kao vozac 24h, kao asistent primas na sebe bes radnika sto ih zavlaci od 13h do 23h za istovar, a platice im samo istovar i obozava da mu se uvlacis, to je skoro pa zahtev, a plus hoce da mu obucis mlade radnike u znanju koje posedujes...

Zato kad te neko zove na razgovor pitas sta ocekuje od tebe, od vestina , sta od znanja i apsolutno nista vise od toga NE ZNAS....jer odmah dolazis u sukob sa sujetom ili naplatom svojih aktivnosti...
Presposobnost je izuzetno kaznjiva u Srbiji, izuzetno..
Sa druge strane, Svajcarci su totalno drugaciji....Nemci kako koji,
 

Back
Top