Carpe Diem aut Deus ex Machina?

Osim toga ne trudim se odavno da menjam svet, samo sebe. Ali to sam vec pomenuo ranije.
To je dobro, meni se cini da vecina tvojih poruka ima neku melanholicnu notu koja meni ne prija, da budem iskren- no moguce je da je to efekat sto stalno na forumu citam negativne komentare pa projektujem na tebe,
cesto se mucin da razumem tvoje poruke jer su jako apstraktne i isprepletene emotivnim tonovima, sto mene zbunjuje, mislim da imamo totakne razlicite nacine procesuiranja i analize informacija,
dobar si ti lik, simpatican, kao neka vrsta leptirica, ali iskreno receno ne kontam ja tebe.m, doduse ne razumem ni vecinu drugih- a verovatno ni oni mene.
 
vidis buducnost?
U određenim stanjima svesti sam imao uvide u blisku (a par puta i dalju) budućnost. To sve zapisujem nakon buđenja. Ako sanjaš neku situaciju koja ti se tog dana desi to znači da je svaki pokret tog dana determinisan. Da si zastao na ulici umesto produžio pravo taj događaj se ne bi desio. Onda je logično zaključiti da je sve programirano.
 
Ne znam, rodbine imam malo do nista. Mozda samo ti pripiti obustave kocnice (in vino veritas) ali uistom ne skidaju netolerantnost. Cesto sticem utisak da mi zapravo ne znamo da debatujemo. (mislim da bi bilo dobro da se to uci u skoli)

Nevezano za to, licemerstvo vidim svuda (zovemo ga i lepim vaspitanjem = ponasanje koje je nauceno da stvori privid da je mir i sve u redu cak i kad nije - kako kazes)

Istina cesto nije prijatna, ali je zato poucna. E sad tu postoji i zelja da se nesto nauci.
Ovo sa slavom i nekom rodbinom je samo jedan od random primera.

Licno izbegavam sukobe i debate upravo iz tog razloga (predju u neki neartikulisani sukob ciji poriv ne vidim, do mozda licnog nezadovoljstva koje tako isplivava).
 
Ovo sa slavom i nekom rodbinom je samo jedan od random primera.

Licno izbegavam sukobe i debate upravo iz tog razloga (predju u neki neartikulisani sukob ciji poriv ne vidim, do mozda licnog nezadovoljstva koje tako isplivava).
Zbunjivao me je taj razgovor o “licemerju”, ali mislim da sam skontao o cemu se radi: umesali ste 2 stvari: “obicno” licemerje gde ljudi govore jedno, a misle drugo i drustvene konstrukte- koji nisu “prirodni zakoni” vec norme koje su ljudi usvojili, koji zapravo nisu “stvarni” iako se cine stvarnim- npr bonton je drustveni konstrukt ili neko protokolarno ponasanje, pa i siri pojmovi poput npr tradicije, kulture- posto nemoguci putuje dosta onda je video razlike i kako svako ima neka svoja pravila koja u sustini nisu prirodna- nego konstrukt, i on je to prepoznao, i imenovao ga “licenerjem”- no to nije licemerje jer su ti ljudi naucili te svoje norme kroz svoj jezik, kulturu i usvojene obrasce ponasanja- tj oni to nevide kao konstrukt niti su vecina u punoj meri svesni da je to konstrukt,
pa samim tim nisu licemerni.
 
To je dobro, meni se cini da vecina tvojih poruka ima neku melanholicnu notu koja meni ne prija, da budem iskren- no moguce je da je to efekat sto stalno na forumu citam negativne komentare pa projektujem na tebe,
cesto se mucin da razumem tvoje poruke jer su jako apstraktne i isprepletene emotivnim tonovima, sto mene zbunjuje, mislim da imamo totakne razlicite nacine procesuiranja i analize informacija,
dobar si ti lik, simpatican, kao neka vrsta leptirica, ali iskreno receno ne kontam ja tebe.m, doduse ne razumem ni vecinu drugih- a verovatno ni oni mene.

Hvala ti na otvorenom i iskrenom razmisljanju. To je jedna izuzetna retkost. Takodje, you got me - da razmislim o onome sto si napisao, i da pregledam zupcanike i opruge u glavi da li treba da se dotegnu, podmazu ili promene.

Niko mi nikad nije rekao da imam melanholicnu notu. Za mene - priceless. Mogu da objasnim neke stvari koje si primetio. Mogao bih jos o tome, ali mislim da je zasad dosta o meni. Umesto toga moje vidjenje :)

Ne znam cime se tacno bavis, rekao bi nesto izmedju istorije i filozofije. Volim da citam tvoje postove, nekad odgovaram nekad ne. Cak i u ovom tvom odgovoru meni lici da si osoba koja istrazuje, ume da podeli misli sa drugima na metodican i strpljiv nacin. Nekad doduse odlutas toliko da ja ne pratim jer nemam dovoljnu pozadinu u drustvenim naukama ali to je najcesce u nekoj debati sa nekim ko deli tvoju oblast znanja. A i ne libis se da priznas da mozda ne znas bas sve, a to je odlika inteligentnih i mudrih ljudi. Mislim da imas potpuno drugaciji sklop od tipicnog sklopa licnosti na ovom terenu. A ja sam veliki skupljac i kolekcionar posebnih karaktera :) Nadam se da mi ne zameras.

Hteo sam jos sinoc da napisem, al rekoh bolje sutra natenane uz kaficu.
 
Ovo sa slavom i nekom rodbinom je samo jedan od random primera.
Znam, problem je siri samo od najuzeg kruga porodice i prijatelja. Nekako je generalna nota naseg funkcionisanja.

Licno izbegavam sukobe i debate upravo iz tog razloga (predju u neki neartikulisani sukob ciji poriv ne vidim, do mozda licnog nezadovoljstva koje tako isplivava).

Nije svako za debatu (ponavljam se). Nema bas mnogo ljudi sa kojima se moze kvalitetno razgovarati, za to je potrebna odredjena sirina, zelja i volja da se vidi druga strana i da se o njoj razmisli, pa i da se mozda uvidi sopstvena pogreska. Uzgred, gledao sam neku emisiju gde su gostovala neka nasa deca koja su pobedila na nekom svetskom takmicenju u debatama. Mislio sam da tako nesto ne postoji kod nas. Fenomenalna emisija - kao neka vrsta udzbenika.

Zasto smo mi takvi, veliko je pitanje i ima mnogo raznih pojava. Recimo da odavno nisam cuo da neko pominje rec inat. Zaboravili smo na nju, a zapravo ona se provlaci svuda u nasoj svakodnevici i daje delimican odgovor. Naravno da to nije sve, samo primecujem da je tako.

Mozda je to i stvar ovog istorijskog trenutka kad se sudaraju ogromne sile licnih misljenja, verovanja i stavova, gde je drustvo podeljeno i polarizovano, a nema odgovarajuci ventil i/ili sposobnost da ventilira naboj, da postigne drustveni dogovor kroz konstruktivnu debatu, da poslusa nekog drugog, a da ne bude: my way or the highway. Ili ona situacija u stripu Asteriks kad se celo selo potuce oko necega, i kad se svi posteno izbubecaju i istresu a posle prave veliku zajednicku proslavu sretni sto su uspeli da prevazidju izazov.
 
Ne znam cime se tacno bavis, rekao bi nesto izmedju istorije i filozofije. Volim da citam tvoje postove, nekad odgovaram nekad ne. Cak i u ovom tvom odgovoru meni lici da si osoba koja istrazuje, ume da podeli misli sa drugima na metodican i strpljiv nacin. Nekad doduse odlutas toliko da ja ne pratim jer nemam dovoljnu pozadinu u drustvenim naukama ali to je najcesce u nekoj debati sa nekim ko deli tvoju oblast znanja. A i ne libis se da priznas da mozda ne znas bas sve, a to je odlika inteligentnih i mudrih ljudi. Mislim da imas potpuno drugaciji sklop od tipicnog sklopa licnosti na ovom terenu. A ja sam veliki skupljac i kolekcionar posebnih karaktera :) Nadam se da mi ne zameras
Naravno da ne zameram, i ja otvoreno kazem svoje misljenje i budem po potrebi pohvalan i kritican- to je za mene sustina dijaloga.
https://forum.krstarica.com/threads/blago-onome-ko-mlad-poludi.1037785/
Na kraju ove teme ima o “rodnom kraju”
sto objasnjava veliki deo razlicitosti od ljudi s terena.
Inace, zanimljiv mi je bio odnos na ovij temi na relaciji b. strahinja- birdie-nemoguci
Tacno se vidi razlicit pogled na svet i pristup,
svako ima svoje prednosti i mane, da smo tim svako bi doneo nesto.
Birdie bi donesla emocije i nekim malim stvarima bi ulepsala egzistenciju bila bi srce organizma, ti s tvojim abstraktnim i poetskim razmisljanjima bio dusa organizma, ja bih s analitickim i dijalektickim razmisljanjem bio mozak tima.
Tvoja najveca prednost je emotivna umerenost, imas dosta emotivne zrelosti, kid mene je emotivna regulacija upitna.
Uglavnom- niko nije inherentno bolji ili veci ili ima neku vrednost.
Na kraju krajeva svako od nas je samo jedan od 8 milijardi.
 

Back
Top