Carpe Diem aut Deus ex Machina?

Apsolutno pojma ne znam koji deo motivise ljude, kad se preko toga zalepi licemernost, tek onda ne znam.
Tako da, kad ne znam, nije za mene, i ne zanima me (ili je ono na samom
Zasto bi se lepila licemernost?
Moj zivot je jedan veliki tobogan, malo si u dolji malo na neslucenoj visini. A ostatak je cesto vrtoglava voznja kroz krivine i petlje. Cak i ako preuzmem kontrolu, univerzum ima neke svoje ideje. Ljudi planiraju, bog se smeje.
Radeci razne poslove ima situacija koje treba da se guraju, a neke situacije jednostavno treba sacekati da legnu same.
Ja za moj volim da kazem da je Ringispil.
Ali zakljucak je isti kao kod tebe.
Carpe diem je nesto sto radim apsolutno svaki dan. Trudim se da svaki dan uradim nesto korisno. Makar to korisno bilo da se naspavam ili napunim baterije. Planiranje i neizvesnost su kategorije kontrole. U planiranju mislis da drzis kontrolu a u neizvesnosti mislis da nemas kontrolu. Ono sto je meni zanimljivo je da su periodi neizvesnosti zapravo najbolji dogadjaji u nasim zivotima inace ih ne bi pamtili i imali price i legende.
Sta mislis kako i kada su nastale najbolje price i stihovi koje volimo?

Od zivljenja u sadasnjem trenutku ne moze se pobeci, to je tu svakako.
Buducnost je neizvesna i mi ljudi mislimo da mozemo da je zamislimo i dokazano je da nismo bas sasvim dobri u tome tako da mogu samo da preuzmem odgovornost za ono sto je u mojoj moci. Buducnost ce svakako doci onakva kakva bude bila.

Ne vidim pronalazenje ravnoteze izmedju dve stavke koje su neminovne - odvijaju se paralelno.

Osim ako ovo pitanje nije mozda trebalo da bude drugacije ili sam ja glup pa ne vidim vezu.

Sopstvena glupost je mera koja moze da se doda na odgovore na sva prethodna pitanja.
Porazava cinjenica da je tako.
Zato smo i osmislili svako svoj “carpe diem”.
 
Verovatno je ovo taj neki standard kojim većina teži, kada se jednom naviknemo na taj neki komfor nema tu nešto naročito mesta za mrdanje.

Kako je do toga došlo? Kako si spoznao tu svoju granicu?
Mislim da za moj nacin razmisljanja dobro objasnjenje dao Morgan Housel, parafraziram:
Sto se finansija tice, postoje 3 osnovna pravila: 1. Nemoj biti u dugovima
2. Zaradjuj vise nego sto trosis
3. Deo viska ulozi negde
 
Stoga, nije mi ni jasno šta je pitanje. Osim da li život uzimamo u svoje ruke ili se prepuštamo. Idealno je znati kombinovati ksd šta
I to, ali na prvi pogled “Carpe Diem” strategija na prvi pogled “pobedjuje” bez dileme;
no hteo sam da zajedno preispitamo da li je to zaista tako?

Da li je u prakticnom smislu rad na sebi, tehnike samopomoci”, ambicija zaista superiornija od vere u neku religiju, ideologiju?
Ko je zapravo u boljoj poziciji- uspesan biznismen koji radi 16 sati dnevno, neka starleta ili influenser,
naspram “prosecnog” coveka koji se bavi meditacijom, nekog coveka koji se drzi i kojeg vode neke duhovne vrednosti i koji svoju sudbinubpolaze na neku “visu silu” da se tako izrazim?

I kojoj kategoriji ljudi vise naginju, gde smo mi i koliko nas ipak ocekuje da se desi “deux ex machina”, da ce se jednog dana kockice poklopiti i situacija stediti- bilo da se radi o ljubavi, finansijam i bilo cemu drugom.
 
Poslednja izmena:
I to, ali na prvi pogled “Carpe Diem” strategija na prvi pogled “pobedjuje” bez dileme;
no hteo sam da zajedno preispitamo da li je to zaista tako?

Da li je u prakticnom smislu rad na sebi, tehnike samopomoci”, ambicija zaista superiornija od vere u neku religiju, ideologiju?
Ko je zapravo u boljoj poziciji- uspesan biznismen koji radi 16 sati dnevno, neka starleta ili influenser,
naspram “prosecnog” coveka koji se bavi meditacijom, nekog coveka koji se drzi i kojeg vode neke duhovne vrednosti i koji svoju sudbinubpolaze na neku “visu silu” da se tako izrazim?

I kojoj kategoriji ljudi vise naginju, gde smo mi i koliko nas ipak ocekuje da se desi “deux ex machina”, da ce se jednog dana kockice poklopiti i situacija stediti- bilo da se radi o ljubavi, finansijam i bilo cemu drugom.

A, to, pa znaš kako ja sam malko bliska onome što sam čitala u protestantskim knjigama, a to je ono ustani rano, radi, radi, radi, to Bog očekuje od tebe.

Mislim da uz rad na nečemu, ali pametan rad, dolaze i plodovi. Lično ne verujem da će nas strefiti nešto za šta nismo spremni, a spremni smo obično na ono na šta smo usmereni.

Što znači usmerena energija
 
Poslednja izmena:
Interesantno, mozes li mi objasniti o kakvom konceptu se ovde radi, kako se usmerava energija, jel se radi o nekoj meditaciji, new age filozofija, zakon privlacnosti ili nesto sasvim drugo?

Nešto sasvim klasično ;)

Naime, posvetiš se nečemu. Osećaš da se celo biće usmerava ka nečemu što ti je mnogo važno. Baviš se time, ulažeš vreme, trud, ljude koji su ti potrebni za to, ako treba i savete chatgpt ;) itd.. Tada ljudi obično ostvaruju svoje planove. Jer čvrsto žele i ulažu sebe u to. I vrata se otvaraju. Nekada se ne otvaraju odmah, kao da se čeka da se vidi jesi li istrajan želiš li to jako.. Ne mislim na druge ljude jer njih ne možemo kontrolisati, već mislim na svoje neke ciljeve.

Poneko misli da je ta velika želja odziv čoveka na poziv koji on ima van njega... Za to ne znam. Ali govorim na osnovu ličnog iskustva. Recimo sa 20 godina sam znala šta želim biti , čime se želim baviti i sve mi se to ostvarilo, išlo je godina za godinom usmerenja ka tome.. znala sam. Znala sam šta volim neke astro stvari još kao dete, i malo po malo sad se time i bavim. Htela sam da imam decu, nije me sprečilo to što nisam imala idealan brak i slično - znala sam da to želim i to sam ostvarila uz kompromise. Dakle,....... usmerenje. Onda dolazi ispunjenje, ali blagoslov dolazi uz želju i rad na tome. A to je sve ambicija. U stvari, ambiciju definišem kao želju plus spremnost i rad na nečemu do ostvarenja.
 
Recimo ja sad za nšto što mi je važno analiiram sa gptijem... razradili smo metode, planove, strategiju... preko 200 A4 strana,,, stalno se tome vraćam pa iz drugog ugla itd. i ja ne želim da stanem pa makar radila na tome ceo život.
 
Recimo ja sad za nšto što mi je važno analiiram sa gptijem... razradili smo metode, planove, strategiju... preko 200 A4 strana,,, stalno se tome vraćam pa iz drugog ugla itd. i ja ne želim da stanem pa makar radila na tome ceo život.
Kolega s posla kojeg sam spominjao ranije u temu, vrlo ambiciozan i koji je dogurao do multimilionera takodje korist AI za razne stvari, uzimao je neke kurseve za “prompt engineering”, AI mu skuplja podatke i pravi razne algoritme vezane za berzu, kriotovalute i sto stvari, nadzire pa i neke poslove za njega, odgovara na neke poslovne upite,
mene je nagovarao na neke stvari; no mene to smara, jbg ja sam analogni tip u digitalnom svetu.
 
mene je nagovarao na neke stvari; no mene to smara, jbg ja sam analogni tip u digitalnom svetu.
Pa da, ali ti nalaziš ono što TI želiš, a ne ono što neko drugi radi

Meni je recimo ambicija uvek išla iznutra. Nisam ni imala roditelje pa da se nešto od mene očekuje. Znala sam šta ja stvarno želim. To treba čovek da vidi šta želi... možda neki intelektualac poželi da postavlja pločice po kupatilima, nađe majstora i postne šegrt.. pa zaradi puno para. Mislim... daleko nas mogu odvesti naše želje.
Mali je problem ako želja nemamo... ali to je slabo verovatno, najčešće su te naše želje pokopane negde unutra i aztrpane raznim treba, valja, mora što smo čuli od drugih
 
Zasto bi se lepila licemernost?
Po mom vidjenju osim mozda najblizih (pa i kod njih - misli se na porodicu i dokazane prijatelja) prisutno je licemerstvo. Ono nam je izgovor za 'korektnost' cak i brigu prema drugima, I koliko god bila ponudjena iskrenost i dalje se najcesce dobije licemerstvo zauzvrat.

Mozda kad bi razgovarali telepatski, mozda bi bili iskreniji jedni prema drugima. Nazalost telepatija se ne uci u vrticu i/ili skoli (a trebalo bi) tako da nam je sto nam je, to nam je. Licemernost je uvek zalepljena preko nas. Ona nije istinita, ona je izracunata da bude prihvatljiva.
 
Mali je problem ako želja nemamo... ali to je slabo verovatno, najčešće su te naše želje pokopane negde unutra i aztrpane raznim treba, valja, mora što smo čuli od drugih
Sumnjam da vecina ljudi zna sta zeli da radi, a i kad znaju- postoji i niz drugih faktora koji mogu uticati na stvari, zdravstveni problemi/strogi kriterijumi, politicka situacija, prevelika konkurencija i visak strucnog kadra, nepoznavanje jezika- sve ove razloge sam iskusio na kozi koje su me sprecile za odredjenu karijeru, a za neke gde sam dobio priliku sam shvatio da ne zelim da radim,
mislim da su mnogi bili u slicnim situacijama- i onda moze biti tesko naci odgovor: Sta sad?

Nauka kaze da ljudi uglavnom vole da rade stvari u kojima su dobri, ali nije uopste lako doci do tog stadijuma, jer prvo treba napraviti izbor (a to kao sto smo rekli moze biti tesko)- a zatim privatni razlozi mogu uciniti da osoba ne moze rizikovati/ulagati u neke karijere.
 
Po mom vidjenju osim mozda najblizih (pa i kod njih - misli se na porodicu i dokazane prijatelja) prisutno je licemerstvo. Ono nam je izgovor za 'korektnost' cak i brigu prema drugima, I koliko god bila ponudjena iskrenost i dalje se najcesce dobije licemerstvo zauzvrat.
Ne mozes ocekivati da svi budu super, poenta je naci svoj uski krug ljudi s kojim mozes biti blizak, a za sve ostalo- valjda mozes sam?
 
Ne mozes ocekivati da svi budu super, poenta je naci svoj uski krug ljudi s kojim mozes biti blizak, a za sve ostalo- valjda mozes sam?

Svi jesu super (za sebe), ako nije tako onda imaju problem.
Ja ne ocekujem da svi budu super (prema meni).
Ali isto tako ne mogu a da ne primetim nesto sto je ocigledno.
U sustini stvari, nije moje da 'popravljam' ljude, to je na njima.
Osim, naravno, ako to prevazilazi pristojnu dozu civilizacijskog odnosa.
 
Pa da, ali ti nalaziš ono što TI želiš, a ne ono što neko drugi radi

Meni je recimo ambicija uvek išla iznutra. Nisam ni imala roditelje pa da se nešto od mene očekuje. Znala sam šta ja stvarno želim. To treba čovek da vidi šta želi... možda neki intelektualac poželi da postavlja pločice po kupatilima, nađe majstora i postne šegrt.. pa zaradi puno para. Mislim... daleko nas mogu odvesti naše želje.
Mali je problem ako želja nemamo... ali to je slabo verovatno, najčešće su te naše želje pokopane negde unutra i aztrpane raznim treba, valja, mora što smo čuli od drugih
Ima istine. Ali kod mene je recimo stvar u tome što ne mogu da radim to što najviše želim. Objektivni razlozi. Ne bih ulazio u njih.
Mnogi ljudi izgube snove i ne ostvare želje jer to što oni žele za njih nije realno ostvarivo.
 
Po mom vidjenju osim mozda najblizih (pa i kod njih - misli se na porodicu i dokazane prijatelja) prisutno je licemerstvo. Ono nam je izgovor za 'korektnost' cak i brigu prema drugima, I koliko god bila ponudjena iskrenost i dalje se najcesce dobije licemerstvo zauzvrat.

Mozda kad bi razgovarali telepatski, mozda bi bili iskreniji jedni prema drugima. Nazalost telepatija se ne uci u vrticu i/ili skoli (a trebalo bi) tako da nam je sto nam je, to nam je. Licemernost je uvek zalepljena preko nas. Ona nije istinita, ona je izracunata da bude prihvatljiva.
To radimo da bi ocuvali koliko toliko privid mira medju rodjacima (cak i najblizom familijom).
Zamisli kako bi npr. zavrsila jedna slava kod nas kad bi onako opusteni, pripiti krenuli bez kocnica?
U nadolazeci mali masakr. Ja sam temu politike i trenutnih desavanja u drustvu u Srbiji svrstala u tabu teme, upravo iz tog razloga ... necu da se svadjam sa onima koje volim oko stvari koje nema sanse da shvate.
 
To radimo da bi ocuvali koliko toliko privid mira medju rodjacima (cak i najblizom familijom).
Zamisli kako bi npr. zavrsila jedna slava kod nas kad bi onako opusteni, pripiti krenuli bez kocnica?
Poenta koju nemoguci i mnogi drugi ne mogu da shvate, a mislim da si upravo ti postavila temu u vezi toga, parafraziram: “Prvo promeni sebe, a zatim menjaj svet”.

Jedan moj poznanik se zalio na “reality show” programe, ja sam mu rekao: pa zasto ih uopste gledas, a on je odgovorio pa zato sto ih oni pokazuju na televiziji, da ih ne prikazuju ne bi ih gledao.
Pa jel te neko tera da ih gledas?

Jednom su pitali nekog ucitelja Zen Budizma, kako postize prosvetljenje i pronalazi istinu, a on je otprilike rekao: “ Jedem kad sam gladan, spavam kad sam umoran”.

Vecina ljudi i kad jedu razmisljaju o Branki Sovrlic i Oliveru Mtkuziju i bog te pit’o o cemu sve ne.
 
Tačno. Jedna žena reče "nemam šta drugo da gledam" kad su je pitali što guta realitije.
Naravno da imaš šta drugo da gledaš nego tvoj mozak najviše voli smeće.
Najveci problem je sto ljudi podcenjuju efekat koje informacije imaju na nas- sto vise nesto gledas- tvoj um tome pridaje veci znacaj- pa verovatnoca je da ces jos vise gledati,
a i svuda ces poceti vidjati neke stvari, pa ako neko gleda starlete ili influensere- svuda ce ih vidjati jer im je mozak na to fokusiran, a onda dodas pristrasnost potvrdjivanja u mix…
Svuda ima kvalitetnog materijala- samo sto ga mnogi ne gledaju niti traze, pa onda misle da ga nema.
 
Poenta koju nemoguci i mnogi drugi ne mogu da shvate, a mislim da si upravo ti postavila temu u vezi toga, parafraziram: “Prvo promeni sebe, a zatim menjaj svet”.

Jedan moj poznanik se zalio na “reality show” programe, ja sam mu rekao: pa zasto ih uopste gledas, a on je odgovorio pa zato sto ih oni pokazuju na televiziji, da ih ne prikazuju ne bi ih gledao.
Pa jel te neko tera da ih gledas?

Jednom su pitali nekog ucitelja Zen Budizma, kako postize prosvetljenje i pronalazi istinu, a on je otprilike rekao: “ Jedem kad sam gladan, spavam kad sam umoran”.

Vecina ljudi i kad jedu razmisljaju o Branki Sovrlic i Oliveru Mtkuziju i bog te pit’o o cemu sve ne.

Sta sam to trebao da shvatim sto nisam ? (ako se ovo odnosi na mene)
 
To radimo da bi ocuvali koliko toliko privid mira medju rodjacima (cak i najblizom familijom).
Zamisli kako bi npr. zavrsila jedna slava kod nas kad bi onako opusteni, pripiti krenuli bez kocnica?

U nadolazeci mali masakr. Ja sam temu politike i trenutnih desavanja u drustvu u Srbiji svrstala u tabu teme, upravo iz tog razloga ... necu da se svadjam sa onima koje volim oko stvari koje nema sanse da shvate.

Ne znam, rodbine imam malo do nista. Mozda samo ti pripiti obustave kocnice (in vino veritas) ali uistom ne skidaju netolerantnost. Cesto sticem utisak da mi zapravo ne znamo da debatujemo. (mislim da bi bilo dobro da se to uci u skoli)

Nevezano za to, licemerstvo vidim svuda (zovemo ga i lepim vaspitanjem = ponasanje koje je nauceno da stvori privid da je mir i sve u redu cak i kad nije - kako kazes)

Istina cesto nije prijatna, ali je zato poucna. E sad tu postoji i zelja da se nesto nauci.
 
Ta poruka je samoobjasnjavajuca.

nisam razumeo sta hoces da kazes odnosno na sta se to odnosi?

da pomognem?

pretpostavljam da je ovo:

Poenta koju nemoguci i mnogi drugi ne mogu da shvate, a mislim da si upravo ti postavila temu u vezi toga, parafraziram: “Prvo promeni sebe, a zatim menjaj svet”.

Ne zameram nepoznavanje, ali ja sam sav sazdan od krilatice 'Be the change you want to see'. ma koliko mi to nekad neodgovaralo 'I welcome the change' da nije tako ne bi obisao pola sveta.

Osim toga ne trudim se odavno da menjam svet, samo sebe. Ali to sam vec pomenuo ranije.

Aj ti sad.
 
Poslednja izmena:

Back
Top