Književnost Čarls Bukovski

A tek priče! Mislim da se zove " Najlepša devojka u kraju". Nosila je uvek rolku, da joj se ne vidi " dugački, crveni, ružni ožiljak na vratu", pila je ko muško, bila je nešto mlađa od Buka, a on je bio zaljubljen ko klinac....na kraju je ipak uspela da izvrši samoubistvo...
Ta mi je najlepsa iz Prica o obicnom ludilu. Stvarno je odlicna.
Trenutno citam Beleske matorog pokvarenjaka. 13. prica je najbolja, za sada...
" Da li se ovako skoncava? Smrt je u mirisu svega? Kako jeftino, kako plagijatorski, kako brutalno." ...
 
Zanimljiva je njegova zbirka: Pesme poslednje zemaljske noći, a poslednje što čitah od njega posle Palpa bila je knjiga: Fotografije iz pakla...sa sve rečenicom: "Imao je crnu bradu, prljavu čmarčinu i sjajne žute zube!"
 
Moj heroj. Seriously.

Ono shto kod njega prolazi je chinjenica da je skoro sve svoje knjige proziveo.. Avaj, nije teshko biti iskren, kada ne morash da lazesh.

Priche ne volim. Pesme zaista imaju dobih momenata.
:ok:


Charles Bukowski - Okončanje bola (1972)

cujem cak i planine
nacin na koji se smeju
plavim padinama
dole u vodi
ribe placu
i sva je voda
njihove suze.
slusam vodu
u propalim nocima
i tuga toliko raste
da je cujem u budilniku
postaje rucka na komodi
postaje papir na podu
postaje kasika za cipele
kartica od perionice
postaje dim cigarete
koji se penje
kapelom tajnih vijuga...

to malo znaci

sasvim mala ljubav
nije tako losa
ili sasvim mali zivot

ono što se meri
je cekanje na zidove

roden sam za ovo

roden sam da mamim ruze
duz avenija mrtvih.
 
dok isfrustriran lezim u kucnom pritvoru sa gipsom na nozi bukovski mi dolazi kao melem na ranu :)....sada mi bukovski postaje brat...

citajuci njega uvidjam koliko ima tih folirantskih pesnika...i koliko sam vremena potrosio citajuci ih..cak sam se nekima i divio lazno...bljak...
 
Pročitajte njegovu poeziju " Pesme poslednje zemaljske noći"

Moja omiljena, mada volim sve što sam do sad pročitala, a pročitala sam skoro sve. Mislim da je sve što je napisao, autobiografsko. Ja sam ga uvek doživljavala kao vrlo nesrećnog čoveka. Bio je veoma ružan (fizički naravno) a tome je ne malo doprinosila i nekakva kožna bolest koja ga je baš unakazila. Čitajući njegove knjige stekla sam utisak da ga je taj nedostatak fizičke lepote veoma mučio, mada je to umeo vešto da zakamuflira humorom i vicevima na sopstveni račun.
Moj "number one" među piscima.
 
Carls Bukovski je genijalan, mada mu je pogled na sex....nemam komentara. Po meni je najbolja Bludni sin, mada sve se svode na isto: alkohol, zene i pesme. Ali opet pokazuje da je njegov zivot gori od mog, pa sam jednostavno ohrabrena, jer vidim da zivot moze da bude veca kucka nego sto sam misila. :)

evo jos malo ohrabrenja...nadjoh ga ispod tvog posta:D
"Neki ljudi nikad ne polude.
Kakve zaista uzasne zivote oni vode."
:p
 
„Često dobijam pisma: ’Ti si tako sjeban, Bukovski, a još si živ. Rešio sam da se ne ubijem’. Ili: ’Ti si takav kreten, čoveče, da mi daješ hrabrosti da živim’. (...) Izgleda da sam ih spasao. Biti kreten znači spasavati kretene. To su, vidite, moji čitaoci. Oni kupuju moje knjige – poraženi, poremećeni i prokleti – i ja sam na to ponosan.“ - Č. B.:D:D:D
 
MARINA:

Veličanstvena, magična
Beskrajna
Moja devojčica* je
Sunce
Na tepihu –
Dok napolju bere cvet, ha!
Jedan starac,
Potonula olupina,
Izranja iz svoje
Fotelje
I ona me gleda
Ali vidi samo
Ljubav,
Ha! I ja postajem
Hitar u odnosu na svet
I odmah uzvraćam ljubav
Baš kao što sam i
Stvoren za to.

* kći Čarlsa Bukovskog

ZA DŽEJN

225 dana pod travom
I znaš više od mene.


Odavno su ti uzeli svu krv
Suva si pritka u korpi.


Tako li to biva?


U ovoj sobi
Sati ljubavi


Još bacaju senke.


Kad si otišla
Uzela si
Gotovo sve.


Klečim u noćima
Pred tigrovima
Koji me ne puštaju.


To što si bila
Neće se ponoviti.


Tigrovi su me našli
I nije me briga.
 

Sećam se one pesme koju piše u filmu Barska mušica. Kao u sebi to misli i zapisuje. A Vanda spava. Noć je. (Evo jedva sam našao):

This thing upon me,
is like a flower and a feast.
This thing upon me,
crawling like a snake.
It's not death,
but dying will solve it's power.
And as my hand drops the last desperate pen,
it's in a cheap room
They will find me there.
They’ll never know my name,
my meaning.
Nor the treasure of my escape.

Nekako mi je postala draga i mnogo lepa.
Šta vi mislite o filmu i o ovoj pesmi?
 

Sećam se one pesme koju piše u filmu Barska mušica. Kao u sebi to misli i zapisuje. A Vanda spava. Noć je. (Evo jedva sam našao):

This thing upon me,
is like a flower and a feast.
This thing upon me,
crawling like a snake.
It's not death,
but dying will solve it's power.
And as my hand drops the last desperate pen,
it's in a cheap room
They will find me there.
They’ll never know my name,
my meaning.
Nor the treasure of my escape.

Nekako mi je postala draga i mnogo lepa.
Šta vi mislite o filmu i o ovoj pesmi?

Moram da citiram sam sebe. Pa gde ste svi vi ljubitelji Bukowskog?:confused:
 
Cudo najkrace traje

znas
bilo je mnogo dobro
bilo je
bolje nego
bilo sta

bilo je kao
nesto
sto mozemo da
podignemo
drzimo
i onda se smejemo
zbog toga

bili smo na Mesecu
bili smo u jebenom Mesecu
imali smo ga

bili smo u vatri
bili smo u
beskrajnom ponoru
nigde nema takvog mesta

bilo je duboko
i
svetlo
i
visoko

primaklo se tako blizu
ludila
smejali smo se
bezumno

tvoj smeh
i
moj

pamtim kad su
tvoje oci
glasno rekle
volim
sada
dok se ovi zidovi
tako necujno
ljuljaju.
 
nijedno delo bukovskog ne bi bilo uzaludno procitano,jer svako delo ima posebnu pricu,jedino sto se ponavlje su zene,alkohol i pisanje.Treba citati redno,prvo bludni sin,faktotum pa zene,to je njegova biografija i ujedno i najbolja dela,ma da su i ostala sjajna.Madam se da ima ljudi koji se slazu sa mnom

Baš to. Kad jednom počneš i to redom ono imaš utisak da živiš i odrastaš zajedno sa njim. I nekako stvoriš doživljaj da živiš njegov život. A kad se čita preko reda pa... Niko ne živi preko reda.
 
Činjenica je da Bukovski nije posebno vrijedan pisac, mada mu je poezija zaista bolji dio opusa, ali je njegovu vrijednost vidim na jedan drugi način.
Sa svoji.............k put do ozbiljnije književnosti.
Sve u svemu, literaturu Bukovskog vidim kao značajnu za popularizaciju knjige, omogućavanje pristupa literaturi na neinstitucionalan način.

Kakvo baljezganje! ''Ozbilne književnosti'' ???? O čemu pričaš čoveče?? Ozbiljna književnost je ona koja govori nešto, ne sumorno laprdanje i igranje sa formama i stilom! Želim da osetim emociju, da čujem istinu! To je prava književnost. Ako nekog zaslepi pomalo vulgaran jezik i veo sexa, alkohola onda je to nesumniv dokaz da nije ''čitao'' Bukowskog!
 
Kakvo baljezganje! ''Ozbilne književnosti'' ???? O čemu pričaš čoveče?? Ozbiljna književnost je ona koja govori nešto, ne sumorno laprdanje i igranje sa formama i stilom! Želim da osetim emociju, da čujem istinu! To je prava književnost. Ako nekog zaslepi pomalo vulgaran jezik i veo sexa, alkohola onda je to nesumniv dokaz da nije ''čitao'' Bukowskog!

Kako god hoćete, ali ja i dalje tako mislim. OK je čitati Bukovskog u pubertetu, pa i kasnije u dvadesetima, ali ko uđe u tridesete, a Bukovski ga i dalje oduševljava, mislim, još je na tom nivou, nije dobacio ni do Keruaka ili Henrija Milera... to je već kritično.
 
Kako god hoćete, ali ja i dalje tako mislim. OK je čitati Bukovskog u pubertetu, pa i kasnije u dvadesetima, ali ko uđe u tridesete, a Bukovski ga i dalje oduševljava, mislim, još je na tom nivou, nije dobacio ni do Keruaka ili Henrija Milera... to je već kritično.

Bato moj, uz dužno poštovanje, Milera sam čitao još u srednjoj školi uporedo sa Charlesom. Charlesa još uvek čitam po stranicu dve pred spavanje :D a Milera sam prošao odavno. Nama tu nikakvih nivoa, prijatelju, prerasti Bukowskog možeš samo ako ga nisi do kraja razumeo... Miler je na momente jako dobar, štaviše jako ga cenim jer je jako hrabar, al s vremena na vreme skrene u takve folove u kojima se (kako i sam jednom reče) ''ne bi snašao ni najluđi nadrealista...''...
 

Back
Top