Car Upravda - lažni Sloven

Дакле суштина приче о цркву у Сердици, је да су Брајс и Јиречек у 19. веку закључили како је црква о којој се говори саграђена у 11. веку и да ју је народно предање погрешно везало за Јустинијана.
И то им је био кључни доказ да је Марнавић измислио целу причу.

Vidi, ja ne znam da li si ti sada prešao na taktiku da ukoliko dovoljno puta izgovorena laž može postati istinom, ali ponavljanjem nečega što je vrlo decidno pobijeno, ne postižeš apsolutno ništa sem što samog sebe (iznova i iznova) brukaš.

Priča o sredečkoj crkvi nije nikada bila ključni dokaz da je Marnavić falsifikovao žitije. Nije bila ni kad je Jireček Brajsa informisao o nalazima i Sofiji, nije bila kad je Brajs 1880-ih godina pisao svoj rad, niti je bila kad su mnogi drugi, od Radojčića pa na dalje, pisali o tom problemu. Nije bila ključni dokaz niti kad si prvi put spomenuo sto na ovom forumu (niti drugi, ni treći nit' bilo koji drugi) nije istina ni sada, a neće ni postati nikada, koliko god još ti puta budeš to ponavljao i koliko god ti želeo da to bude tačno.

Kao što ti je već mnogo puta bilo rečeno, savetujem ti da pročitaš rad Brajsa i Jirečeka i sam se uverio svojim očima, umesto da prenosiš tuđe reči - jerbo, taj ko ti je god kazao to, slagao te je.

Još jednom, evo veze ka Brajsovom članku: https://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Journals/EHR/2/Life_of_Justinian_by_Theophilus*.html

Brajsov rad ima 30 stranica. Podatak o kojem ti govoriš uopšte čak nije deo integralnog teksta, već se pominje isključivo u napomeni br. 28 usputno. Dakle, neko se iz potpuno tendencioznih razloga uhvatio jedne fusnote, sa namerom da u celosti odbaci kompletni naučni rad; u prevodu, reč je o klasičnoj podvali. O izmišljotini u koju si ti iz neobjašnjivih razloga odlučio da poveruješ, te je potom prenosiš dalje, iako je Brajsov rad u celosti dostupan na internetu tako da svako može bez ikakvih poteškoća, samo ako ima pristup svetskoj mreži, uveriti se da to što ti uporno ponavljaš nije istina.
 
Шта мења на ствари да ли је Марнавић могао знати за цркву из Бонифијевог дела или не?

Aranko, da li su ovo tvoje reči?

Наравно да Марнавићу није могло бити познато када је Средачка црква грађења осим ако то није прочитао у житију.

Da li smo tvoju tvrdnju, uz koju si vrlo uporno istrajavao svaki put kada bi bio suočen sa nekompatibilnom činjenicom, demantovali?

Kako možeš tvrditi, i to kontinuirano, da Marnavić nikako nije mogao znati za predanje o sredečkoj crkvi...a onda, kada si konačno shvatio da nisi u pravu, pitati šta to ima veze? :lol:
 
Дакле суштина приче о цркву у Сердици, је да су Брајс и Јиречек у 19. веку закључили како је црква о којој се говори саграђена у 11. веку и да ју је народно предање погрешно везало за Јустинијана.
Иречек се позвао на Гриогровића из 1846. године. Прва озбиљна археолошка истраживања цркве извршена су 1910. Тако да не видим ништа контроверзно или чудно да Иречек, немајући приступ новим подацима, указује на 11. век.
Штавише, ниси читао Иречеково писмо. Нигде не говори о „ народној предање, погрешно везано за Јустинијана“ већ о сумњивом словенском пореклу имена. То потврђују и реномирани научници попут Јагића, Василева и Дујчева.
Па Аранко - где су твоје чињенице? - Имаш ли бар једну чињеницу против Брајса или горе наведених научника?
 
Poslednja izmena:
Иречек се позвао на Гриогровића из 1846. године. Прва озбиљна археолошка истраживања цркве извршена су 1910. Тако да не видим ништа контроверзно или чудно да Иречек, немајући приступ новим подацима, указује на 11. век.
Штавише, ниси читао Иречеково писмо. Нигде не говори о „ народној предање, погрешно везано за Јустинијана“ већ о сумњивом словенском пореклу имена. То потврђују и реномирани научници попут Јагића, Василева и Дујчева.
Па Аранко - где су твоје чињенице? - Имаш ли бар једну чињеницу против Брајса или горе наведених научника?

Otprilike, svaka diskusija se završava s tim da su njihove tvrdnje moguće jedino ukoliko ubacimo naučno fantastične elemente. U prevodu, uvek se završi sa postojanjem vremeplova. Tako je bilo i u slučaju diskusije oko jednog rimskog nadgrobnog spomenika iz Prizrena...svašta je tu bilo, i svakojakog vređanja, ponižavanja, pa i otvorenog laganja,...ma, da ti ne pričam. Jezivo. Ukratko, i tu smo došli do toga da je posedovane tehnologije putovanja kroz vreme jedini mogući odgovor.

U ovom slučaju, oni tvrde da su Brajs i Jireček posedovali tačno precizne informacije o tome da postoje zaista arheološki dokazi o postojanju crkve u Sofiji iz VI stoleća, ali da su namerno lažirali podatke arheoloških istraživanja. Dakle, u njihovoj mašti, prvo je Jireček odlučio da slaže i pisao Brajsu, a onda je i Brajs iz nekog razloga znao da Jireček laže, pa odlučio svejedno u jednoj napomeni da uključi te podatke. I još, iako opsežna arheološka istraživanja mogu vrlo lako demantovati te tvrdnje, iz nekog razloga obojica su odlučili da slažu, nesvesni da se to može vrlo lako za koju deceniju promeniti; što će reći i da su obojica bili strašno glupi ljudi.

Dakle, Brajs i Jireček su morali zapravo biti izmišljene ličnosti; putnici kroz vreme koji su došli iz budućnosti, posedujući tačne informacije, ali su odlučili da lažu javnost.


Jedino deluje da su tehnologiju putovanja kroz vreme ukrali od nekog drugog, jerbo ako su toliko glupi bili kako smo iznad apsolvirali, nisu bili u mogućnosti da je razviju sami.

I da, Brajs je celi članak napisao zapravo radi jedne jedine fusnote. I sam rad je, dakle, zavera, jerbo je cilj da se progura usput u jednoj napomenici podatak koji je zapravo tajna suština (taj da nije bilo crkve u Serdiki) a sve ostalo je samo popunio prostor kako bi prevario ljude, sa namerom da naiđu na taj podatak u napomeni br. 28. Koji vrlo lako može biti demantovan daljim arheološkim istraživanjima (što i sami znaju, jerbo dolaze iz budućnosti). :super:

Ma bre sve je toliko besmisleno da je bukvalno urnebesno da je ovo uopšte i predmet diskusije. :lol:
 
@Slaven777 пошто нам нико није честитао на добром послу, одлучио сам да ставим мали "sketch"

mythbusters-bg-logo-698945558.jpg
 
@Slaven777 пошто нам нико није честитао на добром послу, одлучио сам да ставим мали "sketch"

Pogledajte prilog 980925

Heh; možda bi odgovaralo, ali imaj na umu da ovde ima strašno mnogo tvrdoglavosti. Vrlo se retko ovde odaje nekome priznanje, posebno kada treba priznati da je napravljena greška. Jednostavno, ego kod mnogih forumaša je previše visok, pa se zato ponekad i prepiremo baš toliko...

A ako se i definivno dokaže da neko nije u pravu, onda se ili direktno slaže ili čak pređe na taktiku potpune relativizacije, kao da to uopšte nije bilo ni bitno...to je upravo učinio forumaš Aranko, nakon što je uporno branio stanovište da Marnavić, eto, nikako nije mogao znati za sredečku crkvu Justinijanovog vremena; kad se na kraju definitivno ispostavilo da jeste, bukvalno je izjavio kako to zapravo nije uopšte ni bitno, mrtav 'ladan. Još smo jednom došli čak i o pitanja interneta u XVII st. :lol: Jedina logička stvar koja se u toj situaciji sm nameće jeste — ako uopšte nije bilo bitno, iz kog razloga se to onda sa toliko strasti i uporno, kontinuirano, osporavalo? :mrgreen:
 
Heh; možda bi odgovaralo, ali imaj na umu da ovde ima strašno mnogo tvrdoglavosti. Vrlo se retko ovde odaje nekome priznanje, posebno kada treba priznati da je napravljena greška. Jednostavno, ego kod mnogih forumaša je previše visok, pa se zato ponekad i prepiremo baš toliko...

A ako se i definivno dokaže da neko nije u pravu, onda se ili direktno slaže ili čak pređe na taktiku potpune relativizacije, kao da to uopšte nije bilo ni bitno...to je upravo učinio forumaš Aranko, nakon što je uporno branio stanovište da Marnavić, eto, nikako nije mogao znati za sredečku crkvu Justinijanovog vremena; kad se na kraju definitivno ispostavilo da jeste, bukvalno je izjavio kako to zapravo nije uopšte ni bitno, mrtav 'ladan. Još smo jednom došli čak i o pitanja interneta u XVII st. :lol: Jedina logička stvar koja se u toj situaciji sm nameće jeste — ako uopšte nije bilo bitno, iz kog razloga se to onda sa toliko strasti i uporno, kontinuirano, osporavalo? :mrgreen:
Не дечко ја сам изјавио да није могао знати, да је то што се преносило предање које су твоји идоли прогласили лажним. А твоја конструкција је више него смешна.
Наравно да је тај детаљ небитан и не мења основне ствари, али си потпуно занемарио да су у свом доказном поступку против мене уствари растурио аргументе које Брајс и Јиречек износе али ниједном и то баш ни словом се ниси критички осврнуо на глупости које су тамо написане.
Такво пристрасно гледање на ствари је потпуно на нивоу комунистичке партије, оно што је партија донела као мишљење се не оспорава, о томе се ни не размишља, него се сав апарат усмерава на оног ко се дрзнуо да се томе успротиви

Жао ми је другови али ваше време је прошло сада се размишља својом главом и чита се литература...
 
Не дечко ја сам изјавио да није могао знати, да је то што се преносило предање које су твоји идоли прогласили лажним. А твоја конструкција је више него смешна.
Наравно да је тај детаљ небитан и не мења основне ствари, али си потпуно занемарио да су у свом доказном поступку против мене уствари растурио аргументе које Брајс и Јиречек износе али ниједном и то баш ни словом се ниси критички осврнуо на глупости које су тамо написане.
Такво пристрасно гледање на ствари је потпуно на нивоу комунистичке партије, оно што је партија донела као мишљење се не оспорава, о томе се ни не размишља, него се сав апарат усмерава на оног ко се дрзнуо да се томе успротиви

Жао ми је другови али ваше време је прошло сада се размишља својом главом и чита се литература...

Menja osnovne stvari, i to u korenu, zato što cela tvrdnja da je, tobože autetičnost Marnavićevog izvornika „arheološki dokazano” zasniva na — ničim dokazanoj — tvrdnji da početkom XVII stoleća nisu postojale apsolutno nikakve informacije o Justinijanovoj serdičkoj crkvi. Cela je poenta tog argumenta da, pošto navodno Mrnavić to nikako nije mogao znati, morao tu informaciju crpeti iz nekog dosta starijeg izvora. Arheološka istraživanja koja su početkom XX stoleća potvrdila postojaje takve crkve bi u tom smislu, tobože, trebalo da znače i da je Marnavićev izvor bio autentičan. Iz tog si razloga, uporno i ti sam tvrdio da Marnavić apsolutno nikako nije mogao imati informacije o predanju o toj crkvi.

Sada kada smo dokazali da je Marnavić potpuno nesporno imao pristup zapisanim tekstovima koji prenose tu predaju, taj argument u potpunosti pada u vodu i zajedno sa njim jedan od ključnih tvrdnji nekih koji pokušavaju dovesti u pitanje zaključke da je tzv. Justinijanovo žitije ništa drugo do još jedan od Mrnavićevih falsifikata. Tvrdnje Jirečeka da tamo nije postojala crkva, od kojih je ako se dobro sećam i sam odustao prvom prilikom kad su arheološka bila izvršena, apsolutno nikakve veze nema sa ovom našom diskusijom — niti direktne, niti indirektne. Ne postoji niti jedan jedini razlog da diskutujemo o zastarelim podacima, kao što je npr. taj iznesen u jednoj fusnotici. To je samo neko lupio, ko očigledno nikada uopšte nije ni pročitao Brajsov rad, lažno predstavljajući kao da ta nova saznanja na ikoji način utiču na suštinu. A uzgred, ja od Brajsa uopšte nisam ni krenuo, već o Petrovićevoj raspravi, nastaloj skoro pola veka nakon Brajsove smrti; pokušaj da se diskusija preusmeri ka nekim zastarelim činjenicama koje se nalaze u više od 100 godina rasprave, takođe nije ništa drugo do spinovanja.

Što se tiče ko od nas dvojice koristi ovde metodama komunističke propagande, ti najbolje sam svima nama ovde pokazuješ, uključujući i ovom tvojom objavom. Jedina taktika kojom se ti služiš jeste argumentum ad hominem. Ne koristiš za svoje tvrdnje apsolutno nikakve dokaze, ne predstavljaš nikakve argumente, nikave činjenice, već se baviš prozivanjem i vređanjem onih koji misle drugačije od tebe, samo zbog toga što smo se drznuli da uopšte zucnemo nešto što se tebi lično ne sviđa. I smatraš da će pukim ponavljam iznova i iznova, dakle tvrdnjom da je nešto istina iako ne obrazlažeš apsolutno nikada zašto to smatraš, to veštački postati istina.

Takođe bih rekao da je neverovatno licemerno sa tvoje strane (pored razloga navedenih iznad) što pozivaš na razmišljanje, jerbo upravo sve ove objave koje postavljaš ovde pokazuju da ti uopšte ne koristiš svoj mozak. Ti ne učestvuješ u diskusiji sa razmenom argumenata (osim napada na ličnoj osnovi), ne preispituješ ni najmanje to što čuješ sa strane i ne pokazuješ ni najmanju zrncu motivacije da saznaš šta je istina. A sve one koji tragaju za istinom, pljuješ i ponižavaš. Samo slepo veruješ, ponavljajući tvrdnje koje si negde pokupio, a vidno je da ne znaš ništa o problematici.
* Žitije je po tvojim rečima „arheološki dokazano”, ali za tebe je diskusija o tim dokazima tabu tema i napadaš svakog ko želi da je otvori. Uopšte ne želiš da ni zucneš o samim argumentima, već samo vređaš druge oko sebe i ponavljaš da je „arheološki dokazano” kao navijen, kao da želiš da nešto postane istina samo ako dovoljno puta ponavljaš. I upućuješ druge da čitaju; ništa ne postižeš time, ovo je forum na kojem se diskutuje. A ako ti stvarno ne razumeš kakav utisak kod svih koji su u situaciji da čitaju ovu temu ostavlja slika „ja neću da pričam o dokazima, ali dokaza tamo ima negde, čitajte ljudi” onda ne znam iskreno da li pred objavu ili nedugo nakon što nešto ovde napišeš, ti pročitaš samog sebe.
* Brajsov i Jirečekov su „falsifikovali i svesno podmetali netačne činjenjce”, ali diskusija o tome koje su to falsifikate i netačne činjenice izneli i napravili za tebe tabu tema, te napadaš svakog ko želi da čuje argumente tvoje strane.
* Iako je to vrlo jasno neistina, ponavljaš kako jedan podatak iznesen u jednoj fusnoti Brajsove rasprave poništava sve što su pisali i on i Radojčić i Petrović i brojni drugi...kao da se sve vrti oko sredečke crkve. To je čista manipulacija čija je svrha da se hvatanjem za jedan detalj i njegovim izvlačenjem iz konteksta pokuša lažno predstaviti jedna cela priča; u prevodu, to ti je kao da si u jednom rukopisu Dušanovog zakonika tj. zakonodavne povelje pronašao pogrešno napisani datum Bitke kod Velbužda i sad je tvoj celi argument da ona uopšte nikada nije ni postojala.
Tako da izvini, ali ne postoji niti jedan jedini način da se opiše ovakvo ponašanje sem kao vrlo traljavi pokušaji propagande.
 
Poslednja izmena:
Skontah da nismo obavili možda najbitnije; da ovde postavimo tekst Marnavićevog sažetka u celosti:

Ex opusculo continenti Vitam Justiniani Imperatoris scripto literis et characteribus Illyricis usque ad annum imperii ejus 30 per Bogomilum Pastorem seu Abbatem monasterii S. Alexandri martyris in Dardania prope Prizrienam civitatem natale solum eiusdem Justiniani, quod opusculum asservatur in bibliotheca monacorum Illyricanorum regulam S. Basilii profitentium in monte Atho seu sacro in Macedonia supra Aegaeum mare. Hic Bogomilus cum diutius fuisset pedagogus Justiniani factus est episcopus Sardicensis dictusque a Latinis et Graecis DD vir magnae sanctitatis et in catholica religione tuenda constantissimus.

Natus est Vpravda (nomen Justiniani gentili sermone) in Prizriena sub imperio sub imperio Zenonis Regis Constantinopolitani et Patriarchatu Acacii novae Romae, postquam imperatores in veteri Roma esse desierunt: quasi Deus vellet edere Regem qui recuperaturus esset occidentale imperium et cum orientali in antiquum splendorem restituturus.

Pater ejus fuit Istok ex progenie et familia sancti Constantini magni Regis Romanorum et maximi monarcharum Christianorum. Mater vero Bigleniza soror Justini qui regnavit in nova Roma. Istoki soror fuit Lada, quae nupsit Selimiro Principi Slavorum, qui complures filios Principi Slavorum, qui complures filios habuit, inter hos Rechiradum quem singulari certamine, ut dicetur, interfecit Justinianus.

Istok cum esset Ilnez, hoc est, Dynasta inter Dardanos, dedit filio Vpravdae pedagogum dae pedagogum egregium sanctum virum Bogomilum pastorem seu Abbatem monasterii S. Alexandri pastorem seu Abbatem monasterii S. Alexandri martyris, vitae Justiniani scriptorem, qui puerum summa diligentia sanctissimis moribus inde literis Latinis et Graecis instruxit.

Tyrocinium deposuit jubente Justino qui iam pridem primos ordines Romanorum ductabat quo tempore idem Justinus contra Caesarides Zenonidas pro Anastasio rege decertabat, cum avunculo miles in Illyricum revertitur ob Bulgaros Romanis cervicibus imminentes, a quibus cum esset interfectus Rastus dux militiae Illyricanae cum primoribus Ducibus Justinus Barbaris occurrens plus nimio insultantes repressit.

Et quia Bulgaris auxilio affuerat Rechirad Selimiri filius, nec ullis precibus aut promissius eum Justinus a societate Bulgarorum abstrahere poterat, ob idque simultas gravissima inter Justinianum et germanum suum Rechiradum exarserat, unde ad jurgia et probra in quodam colloquio devenerant, res ad singulare certamen inter eos est deducta, in quo certamine Justinianus nondum vigesimum annum attingens adversarium mira virtute ad ripas fluminis Muravae (is Latinis est Moschus) prostravit, quas ob res ingentia munera tum ipse tum dux militiae Justinus et ejus milites Illyricani accepere. Quoniam autem periculosum vulnus in eo certamine Justinianus acceperat, Constantinopolim curandus mittitur, ubi Anastasio regi acceptissimus fuit, qui eum studuit a verae Religionis cultu abducere, quod ubi Bogomilus pedagogus ejus animadvertit, sollicitus de salute adolescentis eundem ad Justinum in castra, mox in patriam ad matrem viduam nuper ab Istoko relictam reduxit. Sed Justinianus pertesus atrium domesticum brevi ad avunculum rediit, quem ad Margum Pannoniae oppidum reliquias exercitus Sabiniani Ducis a Gothis fusi colligentem invenit, a quo ad Theodoricum regem Gothorum Analimiri filium in Italiam mittitur, ad filium in Italiam mittitur, ad suorum Ducum, qui paulo ante Sirmiensem Regionem Bulgaris abstulerant, auxilia impetranda, a quo benigne acceptus et auxilia obtinuit et diutius tanquam obses Ravennae detentus quamdiu Justinus Gothorum militum opera usus est, habitusque est Theodorico loco fratris, quin immo Illyrico more fraternitatis vinculo sese colligarunt.

Ad avunculum reversus cum Justinus nullam ex Vukcizza conjuge sobolem speraret, jubente eo connubio illigatur, ducta Bosidara egregia puella, licet reclamante Biglenizza, quippe quae indolem puellae alioquin scitissimae et eruditissimae sed sevioris et arrogantioris ingenii aliquando obfuturam fortunae et pietati filii pertimescebat, praesertim quia vetula quaedam divinationibus addicta Bosidaram futuram Vraghidaram Romano Imperio, in flexuram que rectitudinem Vraghidaram Romano Imperio, in flexuram que rectitudinem Vpravdae, ex dae, ex sortium augurio consulenti Biglenizzae praedixerat. Verum tamen mores tunc temporis excultissimi variarumque scientiarum peritia cum eximia forma conjunctae apud Justinum et ipsum Justinianum praevaluerunt, quamobrem Biglenizza paulo post moerore consumpta e vivis excessit antequam fratrem fastigium Romani regni conscendisse gaudere potuisset.

Trigenario maior cum Anastasius Rex Bogomilum ad Sardicensem episcopatum favore Justini promotum cum multis aliis episcopis ob Catholicam Religionem Constantinopolim evocatos vexaret, Justinianus cum avunculo Justino a Ducibus Illyricanae militiae destinantur ad Anastasium obtestando nisi impetum tumultuantis militiae vellet experiri ab insectatione Catholicorum Antistitum desisteret, quorum libertate deterritus cum subornasset delatores qui eos conjurationis in Regium caput initae accusarent, carceribus utrumque mancipavit, mox in eosdem capitalem tulit sententiam. Verum apparentibus ei in somnio Sergio et Bacho martyribus quorum cultus insignis habetur inter Dardanos, et dira minantibus si homines innocentes et imperio digniores quam ipse foret perdere auderet, absolutos cum episcopis Catholicis dimisit, cui tamen brevi Justinus regno successit.

Sub imperio Justini Justinianus dignam principe viro ecclesiam in Illyrico sub Scodrensi urbe supra Barbenam fluvium Sergio et Bacho martyribus extructam dicavit. Idem auctoritate avunculi Ecclesiam olim a Marciano oeconomo Constantinopolitanae ecclesia Constantinopoli Gothis concessam Catholico ritu per Joannem Romae veteris pontificem consecrari curavit, retento tamen psalmodiae et liturgiae usu Gothico sermone in gratiam suae gentis Illyricae eandem linguam cum Gothis colentis. Justino succedens templum ad imitationem illius quod in Regia urbe divinae sapientiae dicaverat Sardicae in gratiam Episcopi Bogomili seu Domnionis olim su i pedagogi i pedagogi condidit. Explicationes quorundam nominum quae leguntur in praecedenti fragmento observatae per Joannem Tomco Marnavich Canonicum Sibensem fragmenti interpretem.
 
Skontah da nismo obavili možda najbitnije; da ovde postavimo tekst Marnavićevog sažetka u celosti:

Ex opusculo continenti Vitam Justiniani Imperatoris scripto literis et characteribus Illyricis usque ad annum imperii ejus 30 per Bogomilum Pastorem seu Abbatem monasterii S. Alexandri martyris in Dardania prope Prizrienam civitatem natale solum eiusdem Justiniani, quod opusculum asservatur in bibliotheca monacorum Illyricanorum regulam S. Basilii profitentium in monte Atho seu sacro in Macedonia supra Aegaeum mare. Hic Bogomilus cum diutius fuisset pedagogus Justiniani factus est episcopus Sardicensis dictusque a Latinis et Graecis DD vir magnae sanctitatis et in catholica religione tuenda constantissimus.

Natus est Vpravda (nomen Justiniani gentili sermone) in Prizriena sub imperio sub imperio Zenonis Regis Constantinopolitani et Patriarchatu Acacii novae Romae, postquam imperatores in veteri Roma esse desierunt: quasi Deus vellet edere Regem qui recuperaturus esset occidentale imperium et cum orientali in antiquum splendorem restituturus.

Pater ejus fuit Istok ex progenie et familia sancti Constantini magni Regis Romanorum et maximi monarcharum Christianorum. Mater vero Bigleniza soror Justini qui regnavit in nova Roma. Istoki soror fuit Lada, quae nupsit Selimiro Principi Slavorum, qui complures filios Principi Slavorum, qui complures filios habuit, inter hos Rechiradum quem singulari certamine, ut dicetur, interfecit Justinianus.

Istok cum esset Ilnez, hoc est, Dynasta inter Dardanos, dedit filio Vpravdae pedagogum dae pedagogum egregium sanctum virum Bogomilum pastorem seu Abbatem monasterii S. Alexandri pastorem seu Abbatem monasterii S. Alexandri martyris, vitae Justiniani scriptorem, qui puerum summa diligentia sanctissimis moribus inde literis Latinis et Graecis instruxit.

Tyrocinium deposuit jubente Justino qui iam pridem primos ordines Romanorum ductabat quo tempore idem Justinus contra Caesarides Zenonidas pro Anastasio rege decertabat, cum avunculo miles in Illyricum revertitur ob Bulgaros Romanis cervicibus imminentes, a quibus cum esset interfectus Rastus dux militiae Illyricanae cum primoribus Ducibus Justinus Barbaris occurrens plus nimio insultantes repressit.

Et quia Bulgaris auxilio affuerat Rechirad Selimiri filius, nec ullis precibus aut promissius eum Justinus a societate Bulgarorum abstrahere poterat, ob idque simultas gravissima inter Justinianum et germanum suum Rechiradum exarserat, unde ad jurgia et probra in quodam colloquio devenerant, res ad singulare certamen inter eos est deducta, in quo certamine Justinianus nondum vigesimum annum attingens adversarium mira virtute ad ripas fluminis Muravae (is Latinis est Moschus) prostravit, quas ob res ingentia munera tum ipse tum dux militiae Justinus et ejus milites Illyricani accepere. Quoniam autem periculosum vulnus in eo certamine Justinianus acceperat, Constantinopolim curandus mittitur, ubi Anastasio regi acceptissimus fuit, qui eum studuit a verae Religionis cultu abducere, quod ubi Bogomilus pedagogus ejus animadvertit, sollicitus de salute adolescentis eundem ad Justinum in castra, mox in patriam ad matrem viduam nuper ab Istoko relictam reduxit. Sed Justinianus pertesus atrium domesticum brevi ad avunculum rediit, quem ad Margum Pannoniae oppidum reliquias exercitus Sabiniani Ducis a Gothis fusi colligentem invenit, a quo ad Theodoricum regem Gothorum Analimiri filium in Italiam mittitur, ad filium in Italiam mittitur, ad suorum Ducum, qui paulo ante Sirmiensem Regionem Bulgaris abstulerant, auxilia impetranda, a quo benigne acceptus et auxilia obtinuit et diutius tanquam obses Ravennae detentus quamdiu Justinus Gothorum militum opera usus est, habitusque est Theodorico loco fratris, quin immo Illyrico more fraternitatis vinculo sese colligarunt.

Ad avunculum reversus cum Justinus nullam ex Vukcizza conjuge sobolem speraret, jubente eo connubio illigatur, ducta Bosidara egregia puella, licet reclamante Biglenizza, quippe quae indolem puellae alioquin scitissimae et eruditissimae sed sevioris et arrogantioris ingenii aliquando obfuturam fortunae et pietati filii pertimescebat, praesertim quia vetula quaedam divinationibus addicta Bosidaram futuram Vraghidaram Romano Imperio, in flexuram que rectitudinem Vraghidaram Romano Imperio, in flexuram que rectitudinem Vpravdae, ex dae, ex sortium augurio consulenti Biglenizzae praedixerat. Verum tamen mores tunc temporis excultissimi variarumque scientiarum peritia cum eximia forma conjunctae apud Justinum et ipsum Justinianum praevaluerunt, quamobrem Biglenizza paulo post moerore consumpta e vivis excessit antequam fratrem fastigium Romani regni conscendisse gaudere potuisset.

Trigenario maior cum Anastasius Rex Bogomilum ad Sardicensem episcopatum favore Justini promotum cum multis aliis episcopis ob Catholicam Religionem Constantinopolim evocatos vexaret, Justinianus cum avunculo Justino a Ducibus Illyricanae militiae destinantur ad Anastasium obtestando nisi impetum tumultuantis militiae vellet experiri ab insectatione Catholicorum Antistitum desisteret, quorum libertate deterritus cum subornasset delatores qui eos conjurationis in Regium caput initae accusarent, carceribus utrumque mancipavit, mox in eosdem capitalem tulit sententiam. Verum apparentibus ei in somnio Sergio et Bacho martyribus quorum cultus insignis habetur inter Dardanos, et dira minantibus si homines innocentes et imperio digniores quam ipse foret perdere auderet, absolutos cum episcopis Catholicis dimisit, cui tamen brevi Justinus regno successit.


Sub imperio Justini Justinianus dignam principe viro ecclesiam in Illyrico sub Scodrensi urbe supra Barbenam fluvium Sergio et Bacho martyribus extructam dicavit. Idem auctoritate avunculi Ecclesiam olim a Marciano oeconomo Constantinopolitanae ecclesia Constantinopoli Gothis concessam Catholico ritu per Joannem Romae veteris pontificem consecrari curavit, retento tamen psalmodiae et liturgiae usu Gothico sermone in gratiam suae gentis Illyricae eandem linguam cum Gothis colentis. Justino succedens templum ad imitationem illius quod in Regia urbe divinae sapientiae dicaverat Sardicae in gratiam Episcopi Bogomili seu Domnionis olim su i pedagogi i pedagogi condidit. Explicationes quorundam nominum quae leguntur in praecedenti fragmento observatae per Joannem Tomco Marnavich Canonicum Sibensem fragmenti interpretem.

Prevod, iz knjige Đorđa Jankovića:

Овај спис садржи живот цара Јустинијана, описан језиком и словима илирским, до тридесете године његовог царствовања, од Богумила, свештеника или игумана манастира Св. Александра Мученика у Дарданији код града Призрена, где је рођен исти Јустинијан, а спис се чува у библиотеци илирских монаха реда Св. Василија на гори Атосу или Светој, у Македонији уз Егејско море. Тај Богумил, дугогодишњи васпитач Јустинијана, био је епископ Сардике зван латински и грчки ДД, човек велике светости и у православној Цркви увек чврст.

Рођен је Управда, што је име Јустинијана на рођеном језику, у Призрену, под царством Зенона владара Константинопоља и патријархом Новог Рима Акакијем, пошто цареви у Старом Риму већ нестадоше: јер Бог је хтео владара који ће завладати западним и источним царством и стару славу обновити.

Отац његов зван Исток, беше од рода и породице Светог Константина Великог, владара римског и највећег самодршца хришћанског. Матер му беше Бигленица, сестра Јустина који владаше у Новом Риму. Истокова сестра звана Лада, беше удата за Селимира кнеза Словена, који неколико синова имаше, међу којима Речирада кога у двобоју, биће о томе речи, уби Јустинијан.

Исток који беше кнез, што је династ међу Дарданцима, даде сина Управду изврсном учитељу, светом човеку Богумилу, свештенику и игуману манастира Св. Александра мученика, писцу житија Јустинијана, који је великом вољом младића пажљиво научио побожности, почевши од учења писања латински и грчки. Пошто је Јустин према рођаку био наклоњен, узе га код себе у логор, а поменути Богомил није се одвајао од младића.

Увојачен беше под командом Јустина, који већ давно наређиваше истуреној римској војсци; после борби Јустина са узурпаторима Зеноновог доба, за владара Анастасија, врати се са ујаком као ратник, због Бугара који су напали Римљане, пробили се у унутрашњост и убили Растуса, врховног илирског војног заповедника; водеће војводе варвара Јустин нападне на више места и заустави их.

Када је Бугарима у помоћ дошао Речирад, Селимиров син, Јустин није могао ни молбама ни убеђивањем да раскине његов савез са Бугарима, и око тога наступи тешка расправа између Јустинијана и његовог брата Речирада, затим дође до свађе и увреда, а онда и до двобоја између њих, и Јустинијан, иако још немајући двадесет година, уби противника изванредном храброшћу, на обали реке Мораве, латински зване Мочиус, и због тога велику награду прими, као и заповедник Јустин и његови војници Илири. Како је у том сукобу Јустинијан задобио опасну рану, би отпремљен у Константинопољ на лечење, где га је владар Анастасије најбоље примио, али је радио да га од православне вере одвоји; забринут због тога, његов учитељ Богумил пошаље младића код Јустина у логор, а он затим оде у отаџбину код мајке удовице, давно напуштене од Истока. Али Јустинијан кратко оста на домаћем огњишту и ујаку оде, који је у Маргуму, панонској тврђави, сакупио преостале војнике војводе Сабинијана, побегавше од Гота, и вежбао их. Он га пошаље у Италију код Теодориха краља готског, Аналамировог сина, оног истог војводе који је мало раније Сирмијумску област Бугарима отео, да помоћ испослује, и добро би примљен, добије помоћ и дуго би тако рећи талац Равене, док је Јустин готску војску користио; становао је код Теодориха као брат, што је илирски обичај да се братимљењем спајају и повезују.

Затим се врати ујаку, а Јустин, пошто немаше са женом Вучицом очекивано потомство, нареди му да се ожени изванредном цуром званом Божидара, упркос приговорима Бигленице, да девојка јесте даровита у свему, највештија и најобразованија, али тешке нарави и уображена, па је била забринута да ли ће јој син бити срећан и поштован, а особито јер је веровала у предсказање да ће Божидара постати Вражидара Римском Царству, скретајући од управљања Управду, како јој нека старица врачара пророковаше и саветоваше Бигленицу. Ипак је Јустин одмах прихвати, због њених разноврсних знања, окретности, изузетне лепоте, и омогући Јустинијану брак, што је Бигленици скратило живот због туговања и мало касније умре, пре него да се обрадује видевши брата на челу Римске државе.

Тридесетогодишњак беше, када владар Анастасије, Богумила, постављеног за епископа Сардике подршком Јустина, са много других епископа, због правоверности дозове у Константинопољ и злостављаше; Јустинијана са ујаком Јустином илирски војни заповедници пошаљу Анастасију, да га упозоре на могућност војне побуне уколико настави оптуживање правоверних епископа; уплашен њиховом слободом, тајно нађе кривоклетнике, који их оптужише за заверу против цара, па их затвори и затим осуди на смрт. Али му се у сну јаве мученици Срђ и Вакх, који су били веома поштовани међу Дарданцима, и запрете му због невиних људи достојних власти колико и он сам, па послуша и ослободи их заједно са правоверним епископима; ускоро Јустин наследи власт.


У време царевања Јустина, Јустинијан сагради цркву у Илирику, достојну првог по части, код града Скадра над реком Бојаном, и посвети је мученицима Срђу и Вакху. Исти по жељи ујака, цркву, која некада под настојатељем Константинопољске цркве Маркијаном беше уступљена константинопољским Готима, дао је да архиепископ Старог Рима Јован по правоверном обреду посвети, да сачува псалме и Литургију на готском језику, из љубави према свом илирском племену, језика истог готском. Када је наследио Јустина, сагради храм Божије Премудрости у Сардици, налик оном у престоници, из љубави према епископу Богумилу или Домниу, свом некадашњем учитељу.
 
12) Marnavić ne pominje nikakve prepisivače. Ostaje nejasno znači li to da je smatrao da je imao u svojim rukama neki prepis, ili Bogumilov više od hiljadu godina star autograf, s obzirom da bi to delo trebalo da je nastalo još u VI stoleću, jerbo bi taj Bogumil trebalo da je niko drugi do Justinijanov vaspitač. I trebalo bi da je nastalo na našem jeziku, na glagoljici. Međutim, kako glagoljica nije postojala pre IX stoleća, očigledno je da je reč o poznijoj konstrukciji - koja se naime, oslanja na izmišljenu tradiciju da je Sv. Jeronim sastavio glagoljičko pismo, a u kojoj situaciji bi zaista u teoriji mogla postojati knjiga na našem jeziku pisana glagoljicom. U teoriji. :)

Ne tako davno je izašla vrlo zanimljiva knjiga koja do minucioznih detalja razmatra fabrikaciju ove tradicije da je glagolsko pismo stvorio Sv. Jeronim, navodno vekovima pre Ćirila i Metodija. Slovenska slova Sv. Jeronima - Istorija legende i njeno nasleđe, iliti kako je prevodilac Vulgate postao apostol Slovena, iz pera Julije Verholancev.

IMG_20210806_133131.jpg


Iako je usko povezano sa ovom temom, jer je upravo oslanjanje na ovu izmišljenu tradiciju poslužilo kao osnov Marnaviću za konstrukciju ovog falsifikata (produžujući slovensku pismenost nekoliko vekova u prošlost, obuhvatajući vreme cara Justinijana i stoga omogućavajući postojanje i njegovog tzv. slovenskog žitija), možda ne bi bilo loše u budućnosti otvoriti i zasebnu temu, na kojoj bismo analizirali i detaljno secirali kompletnu tradiciju, od njenih najranijih korena, o tome kako je izmišljena tradicija o tome da je Sv. Jeronim stvorio glagoljicu.
 
Pozvao sam te već nekoliko puta da to učinš; čak si jednom rekao da sam Alemani doslovno tvrdi da je kod Teofila pronašao neke podatke koji se ne nalaze u VJ. Pa hajde, evo zauzeću i dalje stav dobre volje: koji su dokazi? Šta je toliko teško na pitanje odgovoriti direktno?
Alemani prepričava delove VJ:

Verùm ante quam Imperium caperet,à Theophilo Abbate præceptore ſuo his crat iam ftudiis imbutus : nam cum Sanctiſſimo Pontifice Agapero diu atque pu gnaciter pro Eucychiana hæreſi diſputauit.
But even before Justinian sought imperial power, he had already been educated (studied, studied) in depth with (by) the abbot (equivalent of abbot) Theophilus in his capacity as his mentor: because he [Justinian] had argued long and fiercely with His Holiness Pope Agapetus about the heresy of Eutychius.


U sažetku VJ nema informacije o Justinijanovom sukobu sa papom Agapitom I u vezi Evtihijeve jeresi.

Hoćemo li dalje :per:?
 
Alemani prepričava delove VJ:

Verùm ante quam Imperium caperet,à Theophilo Abbate præceptore ſuo his crat iam ftudiis imbutus : nam cum Sanctiſſimo Pontifice Agapero diu atque pu gnaciter pro Eucychiana hæreſi diſputauit.
But even before Justinian sought imperial power, he had already been educated (studied, studied) in depth with (by) the abbot (equivalent of abbot) Theophilus in his capacity as his mentor: because he [Justinian] had argued long and fiercely with His Holiness Pope Agapetus about the heresy of Eutychius.


U sažetku VJ nema informacije o Justinijanovom sukobu sa papom Agapitom I u vezi Evtihijeve jeresi.

Hoćemo li dalje :per:?

Bravo, vidiš da može sa citatima i da se normalno diskutuje, bez onog vređanja i pljuvačine. :ok:

Hoćemo dalje; izlistaj ih sve redom, pa da vidimo šta se sve tu krije. Redom sve, pa da analiziramo.

Što se tiče ovog iznad, koliko ja vidim uopšte ne piše u tom da iz Bogumilovog žitija Alemani čita to što si podebljao (ti si, beše, tvrdio upravo to, da citira po Bogumilu).
 
Bravo, vidiš da može sa citatima i da se normalno diskutuje, bez onog vređanja i pljuvačine. :ok:

Hoćemo dalje; izlistaj ih sve redom, pa da vidimo šta se sve tu krije. Redom sve, pa da analiziramo.

Što se tiče ovog iznad, koliko ja vidim uopšte ne piše u tom da iz Bogumilovog žitija Alemani čita to što si podebljao (ti si, beše, tvrdio upravo to, da citira po Bogumilu).
Ne pravi se naivan, smešno je.

Dakle Alemani čita iz žitija da je Teofil bio Justinijanov učitelj, a ovo za Agapita sam dodaje, da li te doboro razumem?
 
Dakle Alemani čita iz žitija da je Teofil bio Justinijanov učitelj, a ovo za Agapita sam dodaje, da li te doboro razumem?

Iz Marnavićevog sažetka preuzeo je naziv za Justinijanovog učitelja (ili bolje rečeno, preveo), da. Na više mesta ga tako navodi...Alemanije je prihvatio na osnovu VJ da je to zaista bilo pravo ime carevog mentora. A to što dodaje; pa sam ti navodi Alemani odakle crpi informacije za svoje komentare, jasno. Tako to čini i ovde, navodeći svoje izvore:

Sam nvodi.JPG


Dakle, lepo ti je Nikola Alemani napisao. Podatke crpi od Anastasija Bibliotekara i Pavla Đakona.

Librarion.JPG


Da si samo bukvalno malčice dalje od tačke pogledao, umesto što si tu stao, ne bi te ništa bunilo. To se tiče posete pape Agapeta koji je cara Justinijana optužio za Eutihijevu jeres. Čim je papa na to ukazao, Justinijan je zbacio carigradskog patrijarha Antima I 536. godine.

U ovom događaju, Alemani je prepoznao vatreni rimokatolicizam Justinijanov koji pominje Mrnavić i zato pominje Bogomila. Nema nigde citata iz navodnog Bogomilovog žitija (niti indirektnih indicija da iz njega citira).
 
Poslednja izmena od moderatora:
Iz Marnavićevog sažetka preuzeo je naziv za Justinijanovog učitelja (ili bolje rečeno, preveo), da. Na više mesta ga tako navodi...Alemanije je prihvatio na osnovu VJ da je to zaista bilo pravo ime carevog mentora. A to što dodaje; pa sam ti navodi Alemani odakle crpi informacije za svoje komentare, jasno. Tako to čini i ovde, navodeći svoje izvore:

Pogledajte prilog 985538

Dakle, lepo ti je Nikola Alemani napisao. Podatke crpi od Anastasija Bibliotekara i Pavla Đakona.

Pogledajte prilog 985539

Da si samo bukvalno malčice dalje od tačke pogledao, umesto što si tu stao, ne bi te ništa bunilo. To se tiče posete pape Agapeta koji je cara Justinijana optužio za Eutihijevu jeres. Čim je papa na to ukazao, Justinijan je zbacio carigradskog patrijarha Antima I 536. godine.
Ovde Alemani nalazi potvrdu Teofilovih tvrdnji kod Anastasija i Pavla, jel tako. I nauči za Alemanija je Teofil autor isto kao što je i Prokopije, Agatija, Menander i ostali, nemoj da se brukaš više.

us Callisti , Ephraemius alii que Chronicorum auctores. Quorum omnium narratio nes eorum maxime testimonio innituntury qui Procopio aequales fuere , atque eadem quae ille de Iustiniano scri pserúnt, scilicet Hesychius Milesius, Agathias Myrrhi naeus , Menander Protector , Evagrius Scholasticus, lo annes Epiphaniensis, Cyrillus Scythopolitanus, Theophi. lus Iustiniani praeceptor , Innocentius Maronianus, Eu stathius Byzantius et ex Latinis Victor Tunnunensis , Flavius Cresconius Corippus, Gregorius Turonensis , Li beratus Afer , Facundus Hermianensis , aliique complures , quorum testimonia in Notis historicis , prout res ipsa postulabit , in niedium afferemus.
 
Ovde Alemani nalazi potvrdu Teofilovih tvrdnji kod Anastasija i Pavla, jel tako. I nauči za Alemanija je Teofil autor isto kao što je i Prokopije, Agatija, Menander i ostali, nemoj da se brukaš više.

us Callisti , Ephraemius alii que Chronicorum auctores. Quorum omnium narratio nes eorum maxime testimonio innituntury qui Procopio aequales fuere , atque eadem quae ille de Iustiniano scri pserúnt, scilicet Hesychius Milesius, Agathias Myrrhi naeus , Menander Protector , Evagrius Scholasticus, lo annes Epiphaniensis, Cyrillus Scythopolitanus, Theophi. lus Iustiniani praeceptor , Innocentius Maronianus, Eu stathius Byzantius et ex Latinis Victor Tunnunensis , Flavius Cresconius Corippus, Gregorius Turonensis , Li beratus Afer , Facundus Hermianensis , aliique complures , quorum testimonia in Notis historicis , prout res ipsa postulabit , in niedium afferemus.

Nigde ne piše u tekstu da pronalazi potvrdu. U tim izvorima doslovno se, od reči do reči, nalazi to što piše. Pa postavio si čak i kaksv-takav prevod.

Ne razumem šta ti znači nauči da je Bogomil autor za Alemanija, kao i Prokopije, Agatija, Menander i drugi. Da, znamo to vrlo dobro; pišemo o tome već evo 8 punih stranica. Zašto to ne samo uopšte pominješ, već čak i ponavljaš? :dontunderstand:

Gde se i kako to brukam? :think:
 
Dakle, ako Alemanijev citat gotovo u potpunosti od reči do reči (!) odgovara tekstu iz „sažetka žitija”
Kako citat može biti gotovo u potpunosti od reči do reči? Citat mora biti u potpunosti od reči do reči.

Ali da vidimo kako glasi citat Marnavićevog sažetka VJ a kako glasi Alemanijev citat VJ:


Sažetak VJ
Ad avunculum reversus cum Justinus nullam ex Vukcizza(12) conjuge sobolem speraret, jubente eo connubio illigatur, ducta Bosidara(13) egregia puella, licet reclamante Biglenizza, quippe quae indolem puellae alioquin scitissimae et eruditissimae sed sevioris et arrogantioris ingenii aliquando obfuturam fortunae et pietati filii pertimescebat, praesertim quia vetula quaedam divinationibus addicta Bosidaram futuram Vraghidaram(14) Romano Imperio, inflexuramque rectitudinem Vpravdae, ex sortium augurio consulenti Biglenizzae praedixerat.

Alemanijev citat VJ:
Duxit Iustinianus Thdoram egregiam puellam , licet reclamante matre Bigleniza , quippe quae indolem puellae alioqui scitissimae et eruditissimae, sed levio ris et arrogantioris ingenii aliquando obfuturam fortunae et pietati filii pertimesceret , praesertim quia vetula quaedam divinationibus addicta Theodoram futuram Daemonodoram Romano imperio , in flexuramque rectitudinem Iustiniani ex sortium augurio consulenti Biglenizae praedixerat


Sada bi trebao objasniti šta to ovde citira Alemani?
 
Kako citat može biti gotovo u potpunosti od reči do reči? Citat mora biti u potpunosti od reči do reči.

Ali da vidimo kako glasi citat Marnavićevog sažetka VJ a kako glasi Alemanijev citat VJ:


Sažetak VJ
Ad avunculum reversus cum Justinus nullam ex Vukcizza(12) conjuge sobolem speraret, jubente eo connubio illigatur, ducta Bosidara(13) egregia puella, licet reclamante Biglenizza, quippe quae indolem puellae alioquin scitissimae et eruditissimae sed sevioris et arrogantioris ingenii aliquando obfuturam fortunae et pietati filii pertimescebat, praesertim quia vetula quaedam divinationibus addicta Bosidaram futuram Vraghidaram(14) Romano Imperio, inflexuramque rectitudinem Vpravdae, ex sortium augurio consulenti Biglenizzae praedixerat.

Alemanijev citat VJ:
Duxit Iustinianus Thdoram egregiam puellam , licet reclamante matre Bigleniza , quippe quae indolem puellae alioqui scitissimae et eruditissimae, sed levio ris et arrogantioris ingenii aliquando obfuturam fortunae et pietati filii pertimesceret , praesertim quia vetula quaedam divinationibus addicta Theodoram futuram Daemonodoram Romano imperio , in flexuramque rectitudinem Iustiniani ex sortium augurio consulenti Biglenizae praedixerat


Sada bi trebao objasniti šta to ovde citira Alemani?

Ne razumeš razliku između potpunosti i gotovo u potpunosti? Evo, da objasnim: kada se tako kaže, to ne znači da je neki tekst precrtan od reči do reči u celosti, već da sadrži pojedine razlike. Razlike nastanu u sećanju, kad osoba prepisuje; ponešto kaže na malčice drugačiji način, ili neke reči prevede ili koristi sinonime, tako da sličnost može biti u formi 90-ak procenata, primera, radi, a ne doslovno sve.

Vezano za ovo, dobio si odgovor u snapshotovima u poruci odakle i to i citirao. A evo i citata od Brajsa, koji je na ovoj temi bio toliko puta neopravdano napadan i kojeg si ti ni manje ni više no krstio nacistom; ali je vrlo očigledno da Brajsovi kritičari nemaju ni predstave šta je on zapravo uopšte pisao:

From this it may be concluded that Alemanni had before him our present manuscript of Theophilus and nothing else. If any one suggests that there may then have existed and been read by him a full life of Justinian bearing the name of Theophilus which has now disappeared, and which contained all that the present manuscript contains together with other matters, the answer is not only that Alemanni would probably have quoted from it some of those matters, not appearing in our manuscript, but also that the passage (beginning licet reclamante) which he copies in full from Theophilus (p415 of his notes in Bonn edition) tallies word for word with the present manuscript, except that Alemanni gives levioris where the word in the manuscript (which is obscurely written) seems to be sevioris or sævioris. Considering these facts, and considering that no trace has ever been discovered of any other life of Justinian by any Theophilus, although repeated searches have been made, and considering also that the manuscript is of the same date as Alemanni, was among the books belonging to Suares, the friend of Alemanni, and was placed in the library of the Barberini, patrons of Alemanni, it seems practically certain that we have here the materials, and all the materials, which Alemanni possessed, and that no further authority is therefore attributable to his statements quoted from Theophilus than can be shown to belong to this present manuscript; although it is of course possible that Alemanni may have had stronger grounds for attaching value to the manuscript than those which we now possess. Apparently he did value it. He quotes it with respect, and he seems to have rather expected that 'Theophilus' would, like a regular historian, have given the date of Justinian's birth by reference to the consul of the year (consulem reticet Theophilus, see above, note 1, p658).

https://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Journals/EHR/2/Life_of_Justinian_by_Theophilus*.html
 
Ne razumeš razliku između potpunosti i gotovo u potpunosti? Evo, da objasnim: kada se tako kaže, to ne znači da je neki tekst precrtan od reči do reči u celosti, već da sadrži pojedine razlike. Razlike nastanu u sećanju, kad osoba prepisuje; ponešto kaže na malčice drugačiji način, ili neke reči prevede ili koristi sinonime, tako da sličnost može biti u formi 90-ak procenata, primera, radi, a ne doslovno sve.

Vezano za ovo, dobio si odgovor u snapshotovima u poruci odakle i to i citirao. A evo i citata od Brajsa, koji je na ovoj temi bio toliko puta neopravdano napadan i kojeg si ti ni manje ni više no krstio nacistom; ali je vrlo očigledno da Brajsovi kritičari nemaju ni predstave šta je on zapravo uopšte pisao:

From this it may be concluded that Alemanni had before him our present manuscript of Theophilus and nothing else. If any one suggests that there may then have existed and been read by him a full life of Justinian bearing the name of Theophilus which has now disappeared, and which contained all that the present manuscript contains together with other matters, the answer is not only that Alemanni would probably have quoted from it some of those matters, not appearing in our manuscript, but also that the passage (beginning licet reclamante) which he copies in full from Theophilus (p415 of his notes in Bonn edition) tallies word for word with the present manuscript, except that Alemanni gives levioris where the word in the manuscript (which is obscurely written) seems to be sevioris or sævioris. Considering these facts, and considering that no trace has ever been discovered of any other life of Justinian by any Theophilus, although repeated searches have been made, and considering also that the manuscript is of the same date as Alemanni, was among the books belonging to Suares, the friend of Alemanni, and was placed in the library of the Barberini, patrons of Alemanni, it seems practically certain that we have here the materials, and all the materials, which Alemanni possessed, and that no further authority is therefore attributable to his statements quoted from Theophilus than can be shown to belong to this present manuscript; although it is of course possible that Alemanni may have had stronger grounds for attaching value to the manuscript than those which we now possess. Apparently he did value it. He quotes it with respect, and he seems to have rather expected that 'Theophilus' would, like a regular historian, have given the date of Justinian's birth by reference to the consul of the year (consulem reticet Theophilus, see above, note 1, p658).

https://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Journals/EHR/2/Life_of_Justinian_by_Theophilus*.html
Ovo je zasita previše. Dakle Alemani je prepisivao, odnosno citirao Marnavićev pasus, ali je to uradio samo sa 90% teksta pasusa, dok je ostalih 10% teksta samostalno izmenio.

Da li si ti sada ozbiljan ili spamuješ?
 
Ovo je zasita previše. Dakle Alemani je prepisivao, odnosno citirao Marnavićev pasus, ali je to uradio samo sa 90% teksta pasusa, dok je ostalih 10% teksta samostalno izmenio.

Da li si ti sada ozbiljan ili spamuješ?

Mrtav sam ozbiljan. Da li ti nosiš naočare? Evo, ako je potrebno, podebljaću ti iste i slične reči i označiti sve razlike:

Sažetak VJ
Ad avunculum reversus cum Justinus nullam ex Vukcizza conjuge sobolem speraret, jubente eo connubio illigatur, ducta Bosidara egregia puella, licet reclamante Biglenizza, quippe quae indolem puellae alioquin scitissimae et eruditissimae sed sevioris et arrogantioris ingenii aliquando obfuturam fortunae et pietati filii pertimescebat, praesertim quia vetula quaedam divinationibus addicta Bosidaram futuram Vraghidaram Romano Imperio, inflexuramque rectitudinem Vpravdae, ex sortium augurio consulenti Biglenizzae praedixerat.

Alemanijev citat VJ:
Duxit Iustinianus Theodoram egregiam puellam, licet reclamante matre Bigleniza, quippe quae indolem puellae alioqui scitissimae et eruditissimae, sed levioris et arrogantioris ingenii aliquando obfuturam fortunae et pietati filii pertimesceret, praesertim quia vetula quaedam divinationibus addicta Theodoram futuram Daemonodoram Romano imperio, in flexuramque rectitudinem Iustiniani ex sortium augurio consulenti Biglenizae praedixerat

Ja moram reći da ti imaš problem sa vidom ako nevidiš da je ovo gotovo apsolutno identični citat, prepisan od Mrnavića. :D Samo je
1) Alemani pročitao jedno slovo greškom u Mrnavićevom rukopisu, pa napisao levioris umesto sevioris.
2) Preveo je imena da bi bila latinskom razumljiva; umesto Upravda piše Justinijan, umesto Vragidare piše Demonodora, a umesto Božidara piše Teodora.

Ja isto moram tebe upitati jesi li ozbiljan, odnosno jesi li ti uopšte pogledao i pročitao šta si sam kopirao? Ili ti zaista pokušavaš da kažeš da su gornji citati različiti? :lol: Bukvalno su skoro identični; apsolutno je statistički (fizički) nemoguće da bilo ko tvrdi da su nezavisni jedan od drugog.
 
Poslednja izmena:
Mrtav sam ozbiljan. Da li ti nosiš naočare?



Evo, ako je potrebno, podvući ću iste i slične reči.

Ja moram reći da ti imaš problem sa vidom ako nevidiš da je ovo gotovo apsolutno identični citat, prepisan od Mrnavića. :D Samo je
1) Alemani pročitao jedno slovo greškom u Mrnavićevom rukopisu, pa napisao levioris umesto sevioris.
2) Preveo je imena u latinskom razumljiva; umesto Justinijan piše Upravda, umesto Vragidare piše Demonodora, a umesto Božidara piše Teodora.

Ja isto moram tebe upitati jesi li ozbiljan, odnosno jesi li ti uopšte pogledao i pročitao šta si sam kopirao? :lol:
Eh, naravno da spamuješ, to ti je posao:

Marnavić: Ad avunculum reversus cum Justinus nullam ex Vukcizza(12) conjuge sobolem speraret, jubente eo connubio illigatur, ducta Bosidara(13) egregia puella

Alemani: Duxit Iustinianus Thdoram egregiam puellam ,



Ajde za početak, ja ovde vidim značajne razlike, ti ne vidiš?
 
Eh, naravno da spamuješ, to ti je posao:

Marnavić: Ad avunculum reversus cum Justinus nullam ex Vukcizza(12) conjuge sobolem speraret, jubente eo connubio illigatur, ducta Bosidara(13) egregia puella

Alemani: Duxit Iustinianus Thdoram egregiam puellam ,



Ajde za početak, ja ovde vidim značajne razlike, ti ne vidiš?

Da li te ja dobro razumem da ti zamišljaš da je Alemani čitavo žitije prepisao od Mrnavića, umesto samo pojedinih delova? Ako je to tačno, iz kog razloga?

Da, znamo da kod Mrnavića ima značajno podataka i teksta nego kod Alemanija. To je i sasvim normalno; u izvoru se uvek nalazi više nego kod onoga ko koristi detalje iz tog izvora. Tako npr. Alemani nigde ne pominje da je supruga cara Justina I bila Vukčica, recimo, odnosno upravo to iznad što si ti kopirao.

Ja mislim da si ti ovde neke stvari pomešao i okrenuo ih naopačke. Apsolutno niko živ ne spori da kod Mrnavića možemo više pronaći nego kod Alemanija, odnosno nečega što kod Alemanija nema. Ne razumem iz kog razloga ti to postavljaš...koliko je meni poznato, ti nikada nisi tvrdio da je Mrnavić imao pristup navodnom izvornom tekstu od Bogumila, već naprotiv, da je Nikola Alemani, tobože, imao pristum nekakvom tekstu potpuno nezavisno od Mrnavića. :think:Što je jedna izuzetno smela tvrdnja koju bi trebalo temeljno dokazati (a dokaza za sada na ovoj temi, posle osam stranica, ravno 0).
 
Da li te ja dobro razumem da ti zamišljaš da je Alemani čitavo žitije prepisao od Mrnavića, umesto samo pojedinih delova? Ako je to tačno, iz kog razloga?

Da, znamo da kod Mrnavića ima značajno podataka i teksta nego kod Alemanija. To je i sasvim normalno; u izvoru se uvek nalazi više nego kod onoga ko koristi detalje iz tog izvora. Tako npr. Alemani nigde ne pominje da je supruga cara Justina I bila Vukčica, recimo, odnosno upravo to iznad što si ti kopirao.

Ja mislim da si ti ovde neke stvari pomešao i okrenuo ih naopačke. Apsolutno niko živ ne spori da kod Mrnvića možemo više pronaći nego kod Alemanija, odnosno nečega što kod Alemanija nema.
Radi se o citatu, ne pravi se blesav. Citat, da li znaš šta je citat?

Citat (lat. citare = pozvati, sazvati, imenovati, napominjati) je tuđica koja označava komad teksta ili izreke koji su doslovno preneseni iz drugog spisa ili govora (navod).

Dakle, ako je Alemani imao samo Marnavićev sažetak ispred sebe, kao što Brajs tvrdi, onda kada to citira ne može da koristi svoje reči.


Vidiš tvoj idol Brajs je zauzeo drugu strategiju, podjednako lažljivu kao što je tvoja, on je zapisao da se ovde ne radi o citiranju već o pribeleški, odnosno prepričavanju teksta, zato što je bio svestan da citat ne može proći usled bitnih razlika.

Ali ovde vidimo odličan primer kako dva pripjatska uma ubijaju istinu na dva različita načina, sredstvo uopšte nije bitno kada je viši cilj u pitanju :mrgreen:
 

Back
Top