Caffe "Na psihoterapiji kod čika Frojda"

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
565988
 
Ja sam toliko nepovjerljiva da mislim da svi lazu. Ne podnosim da sam u okruženju nepoznatih ljudi, još manje onih koje poznajem a ne volim. Imam problem da prihvatim društvo kao dio sebe. Nekad ga se stidim, a nekad se stidim sebe same jer ne razumijem... zašto ovoliku odbojnost osjecam i zašto je ne mogu suzbiti.
Veliki te zadatak čeka... treba da zavoliš ceo svet i da ga gledaš sa blagonaklonošću i srećom, kao kada dete prvi put uđe u zabavni park, ili cirkus. :zag:
 
Kako se to radi? Dje se to kupuje?
Moram bacit sebe nedje pa opet da se rodim....
To se ne kupuje... To se zarađuje pravilnim radom na sebi...rad na sebi podrazumeva edukaciju... čitaj Junga..preporučiću ti neke knjige, ako želiš... samoposmatranje, samoanaliza, čišćenje sebe, pravljenje boljeg čoveka od sebe, čoveka sa većim razumevanjem i sebe i drugih...to je put...samo, retki su ti koji imaju afinitete i želju za takvim radom... ako se ne radi na sebi, možda se desi u starosti...ako se desi... :heart2:
 
To se ne kupuje... To se zarađuje pravilnim radom na sebi...rad na sebi podrazumeva edukaciju... čitaj Junga..preporučiću ti neke knjige, ako želiš... samoposmatranje, samoanaliza, čišćenje sebe, pravljenje boljeg čoveka od sebe, čoveka sa većim razumevanjem i sebe i drugih...to je put...samo, retki su ti koji imaju afinitete i želju za takvim radom... ako se ne radi na sebi, možda se desi u starosti...ako se desi... :heart2:
Kakva starost sestro, daleko je to...
Samo ja nisam loša osoba :sad2:
 
Kakva starost sestro, daleko je to...
Samo ja nisam loša osoba :sad2:
Idealna osoba ne postoji! Svako od nas bi mogao što-šta da izmeni kod sebe... Samo sam pokazala put kojim se ide ako se želi promeniti tačka vizure ..što bi značilo da ako se izmeni način gledanja na problem koji imamo, onda nestaje i taj problem... promena je uvek u nama...tako da svaki problem predstavlja izazov da se mi unapredimo...zato neki učenjaci kažu: "Bože, daj mi što veća iskušenja!"
 
Idealna osoba ne postoji! Svako od nas bi mogao što-šta da izmeni kod sebe... Samo sam pokazala put kojim se ide ako se želi promeniti tačka vizure ..što bi značilo da ako se izmeni način gledanja na problem koji imamo, onda nestaje i taj problem... promena je uvek u nama...tako da svaki problem predstavlja izazov da se mi unapredimo...zato neki učenjaci kažu: "Bože, daj mi što veća iskušenja!"
Potrazicu Jungove knjige što si napomenula...
 
Ja sam toliko nepovjerljiva da mislim da svi lazu. Ne podnosim da sam u okruženju nepoznatih ljudi, još manje onih koje poznajem a ne volim. Imam problem da prihvatim društvo kao dio sebe. Nekad ga se stidim, a nekad se stidim sebe same jer ne razumijem... zašto ovoliku odbojnost osjecam i zašto je ne mogu suzbiti.
Imala sam sličan problem.
Nisam, doduše, mislila da svi lažu, ali ostalo što si rekla mogu tekoreć da potpišem. Potpuno razumem kad kažeš da osećaš odbojnost međ nepoznatim ljudima odnosno da prihvatiš društvo oko sebe.. Ne znam da li će ti ovo što ću reći biti od bilo kakve pomoći, znam jedino kako sam to rešila ja.

Od kad znam za sebe bila sam asocijalna, i međ ljudima se osećala ko da sam s Marsa pala. Dobar deo svog života, celu adolescenciju takoreći, verovala sam da je do mene. Naravno, zbog toga sam osećala i blam i neprijatnost, i još veću jer nisam razumevala uzroke svoje neprilagođenosti.

Kad sam počela malo više pažnje obraćati na ljude umesto da gledam u sebe, i u sebi pokušavam shvatiti gde grešim i šta je to kod mene pogrešno - počelo mi je bivati jasno da ja tu problem, zapravo, nisam. Zvučaće prepotentno, ali odavno me već zabole kako šta kome kako zvuči. Svakom pokušam da objasnim svoje postupke i razmišljanje koji u glavnom s bahatošću ič nemaju, a ako ljudi i dalje nastave da misle da sam puna sebe/arogantna/kako god, to je, da prostiš, samo njihov problem.

Elem, ne znam te, ne poznajem te, ali da li je moguće da si, prosto, drukča u svom okruženju? Da li si s ljudima na istoj valnoj dužini? Mrzeli mi to ili ne, živimo međ ljudima (ženama?) kojima su ogavni rijalitiji reper kulture, kojima je vrhunac dana odlazak na kafu kod komšike s kojom će prljav veš pretresat one koja trenutno nije prisutna (sutra idu kod te iste, pa pretresaju veš one prve), koji ko zabalavljeni magarci hoće da ginu za Poncijeve sprege politikanata i tzv.motivacionih govornika (jesi li ikad videla kakav se rat na netu vodi oko presude one hrvatske lujke Ane s njenim vortexima i sličnim majmunadama?) dok im se u isto vreme Poncijevci u brk smeju, brojeći pare, brendirane tašne, jahte, avione i kamione. Da li ti se ikad desilo da u nekom društvu izvališ šta o knjizi koju si pročitala, a oni te pogledaju ko da si rekla da si jutros doručkovala male mačiće. Koji imaju samo maglovitu ideju šta to knjiga beše? Da li si imala drugarice maloletnice koje oblače dopičnjake petkom, u wc-u diskoteke popuše drugu za kutiju cigara i još jedno pivo i onda pri povratku povraćaju iza kontejnera pred ulazom u zgradu? Dok im u sobi nad krevetom visi raskrečena JK - idol njihova života, i najviše što su sposobne da zamisle da živ čovek (žena?) u životu uopšte može dostići? Da li kod roditelja svojih drugarica/svojih komšija viđaš zadrigle muškarce koji se razumeju u najvišu svetsku politiku, al nemaju dve čiste u glavi da rade bilo šta osim da antlogoruju zidarima? Jer ih niko neće ni za mešalicu pripustit? Dal je glavna izjava većine odraslih muškaraca koje znaš "Ženo, daj piva"? Dal su sve majke tvojih drugarica i uopšte skoro sve žene koje srećeš, 20 kila deblje i hodaju naokolo u muževim trenerkama, s porastom od pet cm, plačući na turske serije?

Da li si deo tog i takovog sveta?

Ako nisi, eto ti odgovora. Sve je u redu s tobom. To više ne treba da te jedi. Caka je kako u tom i takovom svetu funkcionisati, ali to je već druga tema. Na koju imam odgovor takođe. :)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top