Bura zbog srpskog filma na Sarajevo film festivalu, gradonačelnica traži ostavke

Još kad se uzme u obzir da su Slovenija, Hrvatska i Vojvodina bile najbogatije onda je Srbija bila i siromašnija od proseka Jugoslavije.
Pogledajte prilog 1396882

Netačna mapa na razne načine.

Dobro proučiti oscilacije i povezati ih sa ondašnjim političkim dešavanjima.


Ekonomija Kraljevine bila je čak i nakon devastirajućeg PSR iza Grčke i Mađarske.

Nakon ubistva Kralja počinju da nas sustižu svi a danas smo u rangu Albanije i Bosne.
 
Netačna mapa na razne načine.

Dobro proučiti oscilacije i povezati ih sa ondašnjim političkim dešavanjima.


Ekonomija Kraljevine bila je čak i nakon devastirajućeg PSR iza Grčke i Mađarske.

Nakon ubistva Kralja počinju da nas sustižu svi a danas smo u rangu Albanije i Bosne.
I šta, to ti je ponos što je čak i Turska imala veći BDP po glavi stanovnika?
 
Инсаллах, инсаллах!

Само, пре тога треба да се решимо ових удбаша из "старог" комунистичког покрета. Усмрдели су се од власти.
ja se uzdam samo u Allaha i njegovu milost, kakvi Rusi, Kinezi ili Amerikanci...srpski narod, nije svestan u kakvom je stanju...ovde je udbaski kancer metastazirao i potrebni su hirurski zahvati, da bi se prezivelo...nadam se pojavi srpskih talibana, koji bi resili ovu agoniju...ovde mislim na one prve talibane iz Afganistana...ulica, po ulica...selo, po selo...grad, po grad...sve po serijatu i odmah da radi sablja svemocnog Allaha...samo pravedno i humano...Allahu Akbar
 
daj neki popis, iz bilo koje godine
Screenshot_20230819_142858_Chrome.jpg
Screenshot_20230819_142908_Chrome.jpg
 
Jao umirem hahhahah. Srbija i fabrike. Znaš li da je pre 1945. u Srbiji bio jednocifren broj pravih fabrika poput VTZ ili FOMU, Ikarus. Ostalo su bile zanatske radionice.

Ne znaš ali se uporno time hvališ. Mada je izvesnije da si samo providno tendenciozan.

Samo jedan od primera.

LESKOVAC – Uoči Drugog svetskog rata Leskovac je, kao grad od 18.000 stanovnika, imao 45 većih i manjih preduzeća iz 7 industrijskih grana, 375 trgovačkih radnji i 13 velikih firmi, od kojih je10 poslovalo sa inostranstvom, 579 registrovanih zanatlijskih firmi i 200 neregistrovanih zanatlija, 150 kafana i 2 solidna hotela, potpunu energetsku nezavisnost, 7 novčanih zavoda, finansirao je privredu sopstvenim kapitalom i beležio ekspanziju kapitala u zemlji i inostranstvu i oko 5.000 zaposlenih (277 na 1.000 stanovnika) – podseća Srđan Dimitrijević, poznati leskovčaki ekonomista, predsednik nevladine organizacije ,,Pokret za Leskovac’’.

Posle II Svetskog rata, Leskovac postao jedini grad na svetu čije su fabrike ne samo oduzeli, već kojekuda odneli i to oslobodioci, ne okupatori – smatra ovaj ugledni ekonomista


-U ovom periodu mašine i postrojenja iz Leskovca preneta su u 23 grada iz svih republika posleratne Jugoslavije, izuzev Slovenije. Stradala su sva značajnija industrijska preduzeća i fabrike, a bez posla je ostalo 1.470 ljudi, dok je realni društveni proizvod prepolovljen – ocenjuje Dimitrijević.
Dimitrijević navodi konkretne podatke: u prvih 8 posleratnih godina (posle II svetskog rata) iz grada su odnete: fabrika gume Morava (odneta u Niš, pripojena fabrici Vulkan), fabrika gume Rekord (preseljena u Beograd), fabrika sapuna Jablanica (odneta u Kruševac i ustupljena Merimi), fabrika sapuna i kozmetike Kukar (odneta u Kruševac, Novi Sad i Osjek), fabrika stonog ulje Dubočica (preneta u Uroševac), fabrika tekstila Gligorije Petrović i komp”, kasnije Kosta Stamenković (raskomadana i preneta u Pirot, Podgoricu, Prokuplje, Višegrad, Požarevac, Zemun, Beograd i Tetovo), fabrika kudeljnih i pamučnih proizvoda Kosta Ilic i sinovi (preneta u Bačku Palanku i Odžake), fabrika vunenih tkanina Laze Teokarevića (preneta Varteksu - Varaždin i Belišću iz istoimenog grada), fabrika vunenih tkanina Jovanovića i Popovića (raskomadana i odneta neznano kuda), štamparsko preduzeće Pokret, kasnije Napredak (preneto u Vranje, Vladičin Han i Beograd), grafički zavod Soko (najmodernija štamparija od Beograda do Đevđelije, preneta u Beograd za potrebe Borbe i Politike), štamparsko preduzeće Mladi pokret (preneto neznano kuda), štamparsko preduzeće Žika Obrenović (preneto neznano kuda), metalsko preduzeće Montafon (preneto u Beograd), građevinsko preduzeće Trudbenik (predato Nišu), Sekcija za izgradnju i održavanje puteva u Leskovcu (preseljena u Vranje), gradska električna centrala (raskomadana i preneta u Nikšić, parna pivara Trebjesa).

Dimitrijević ocenjuje da je prvi put posle oslobođenja od Turaka grad Leskovac postao nerazvijeno područje sredinom sedamdesetih godina. Buđenje nacionalizma u Srbiji i posledični raspad države, inflacija, ratovi i sankcije, materijalizovali su se u apsolutizaciji i centralizaciji vlasti. Tokom 1991. godine donet je, po ugledu na Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi, Zakon o lokalnoj samoupravi.
-Kada se od ukupnih zahvatanja (160 miliona evra) oduzme ono što se finansira u Leskovcu država (budžet, obrazovanje, zdravstvo, policija, penzioneri itd.) proizilazi da građani Leskovca finansiraju iznosom od oko 55 miliona evra građane iz drugih delova zemlje. To znači, da svaki zaposleni iz Leskovca finansira u proseku ostala područja u Srbiji sa oko 2.000 evra godišnje, ili mesečno sa 167 evra – ocenjuje Srđan Dimitrijević, poznati ekonomista iz Leskovca.
Nakon oktobarskih dešavanja 2010. godine, u zemlji su pokrenuti procesi koji su društvo i državu usmerili u potpuno suprotnom pravcu od dotadašnjeg. Međutim, uprkos tome, lokalni političari nisu učinili ništa da bi se problem Leskovca u zemlji sagledao na način koji je u skladu sa njegovim realnim dimenzijama. Čak, dok se zemlja, naročito poslednjih godina, sve više pretvara u skupinu teritorijalnih grupa, koje se između sebe bore na život i smrt, Leskovac nestaje sa životne scene Srbije, predvođen političarima koje i dalje postavlja i smenjuje najmoćnija od tih grupa, ona beogradska – precizira Dimitrijević.

https://www.juznasrbija.info/lat/biznis/leskovac-kako-je-nestao-srpski-mancester.html
 
Srbija je pre stupanja u zajedničku državu KSHS bila suverena medjunarodno priznata država svega 40 godina ali određeni delovi Srbije oslobođeni su kasnije to jeste nisu ni svih 40 godina bili u sastavu Srbije nego Osmanlijskog carstva gde je u punom smislu reči postojao feudalni sistem.
Srpska država i srpska privreda podizani su kako bi se reklo sa ledine.Stanovništvo je bilo blizu 100 % nepismeno.
U odnosu na Austrougarsku i najveći deo Evrope to je nedostižan zaostatak.U takvim okolnostima postignuto je mnogo ali razumljivo nije bilo moguće dostići razvijenost tadašnjih razvijenih zemalja.
1944 iz oblaka prašine iza sovjetskih tenkova dolaze neki poluljudi.Ubijaju,pljačkaju,useljevaju se u kuće domicilnog stanovništva.Čak je i prethodna okupacija od strane nemačkih nacista izgledala podnošljivije od okupacije od strane tih šumnjaka i presvučenih ustaša.
Svi današnji problemi Srbije najdirektnije potiču od te kastrofe 1944 ili "oslobođenja" kako su invaziju na Srbiju nazivali ti teroristi.
 
Ne znaš ali se uporno time hvališ. Mada je izvesnije da si samo providno tendenciozan.

Samo jedan od primera.

LESKOVAC – Uoči Drugog svetskog rata Leskovac je, kao grad od 18.000 stanovnika, imao 45 većih i manjih preduzeća iz 7 industrijskih grana, 375 trgovačkih radnji i 13 velikih firmi, od kojih je10 poslovalo sa inostranstvom, 579 registrovanih zanatlijskih firmi i 200 neregistrovanih zanatlija, 150 kafana i 2 solidna hotela, potpunu energetsku nezavisnost, 7 novčanih zavoda, finansirao je privredu sopstvenim kapitalom i beležio ekspanziju kapitala u zemlji i inostranstvu i oko 5.000 zaposlenih (277 na 1.000 stanovnika) – podseća Srđan Dimitrijević, poznati leskovčaki ekonomista, predsednik nevladine organizacije ,,Pokret za Leskovac’’.

Posle II Svetskog rata, Leskovac postao jedini grad na svetu čije su fabrike ne samo oduzeli, već kojekuda odneli i to oslobodioci, ne okupatori – smatra ovaj ugledni ekonomista


-U ovom periodu mašine i postrojenja iz Leskovca preneta su u 23 grada iz svih republika posleratne Jugoslavije, izuzev Slovenije. Stradala su sva značajnija industrijska preduzeća i fabrike, a bez posla je ostalo 1.470 ljudi, dok je realni društveni proizvod prepolovljen – ocenjuje Dimitrijević.
Dimitrijević navodi konkretne podatke: u prvih 8 posleratnih godina (posle II svetskog rata) iz grada su odnete: fabrika gume Morava (odneta u Niš, pripojena fabrici Vulkan), fabrika gume Rekord (preseljena u Beograd), fabrika sapuna Jablanica (odneta u Kruševac i ustupljena Merimi), fabrika sapuna i kozmetike Kukar (odneta u Kruševac, Novi Sad i Osjek), fabrika stonog ulje Dubočica (preneta u Uroševac), fabrika tekstila Gligorije Petrović i komp”, kasnije Kosta Stamenković (raskomadana i preneta u Pirot, Podgoricu, Prokuplje, Višegrad, Požarevac, Zemun, Beograd i Tetovo), fabrika kudeljnih i pamučnih proizvoda Kosta Ilic i sinovi (preneta u Bačku Palanku i Odžake), fabrika vunenih tkanina Laze Teokarevića (preneta Varteksu - Varaždin i Belišću iz istoimenog grada), fabrika vunenih tkanina Jovanovića i Popovića (raskomadana i odneta neznano kuda), štamparsko preduzeće Pokret, kasnije Napredak (preneto u Vranje, Vladičin Han i Beograd), grafički zavod Soko (najmodernija štamparija od Beograda do Đevđelije, preneta u Beograd za potrebe Borbe i Politike), štamparsko preduzeće Mladi pokret (preneto neznano kuda), štamparsko preduzeće Žika Obrenović (preneto neznano kuda), metalsko preduzeće Montafon (preneto u Beograd), građevinsko preduzeće Trudbenik (predato Nišu), Sekcija za izgradnju i održavanje puteva u Leskovcu (preseljena u Vranje), gradska električna centrala (raskomadana i preneta u Nikšić, parna pivara Trebjesa).

Dimitrijević ocenjuje da je prvi put posle oslobođenja od Turaka grad Leskovac postao nerazvijeno područje sredinom sedamdesetih godina. Buđenje nacionalizma u Srbiji i posledični raspad države, inflacija, ratovi i sankcije, materijalizovali su se u apsolutizaciji i centralizaciji vlasti. Tokom 1991. godine donet je, po ugledu na Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi, Zakon o lokalnoj samoupravi.
-Kada se od ukupnih zahvatanja (160 miliona evra) oduzme ono što se finansira u Leskovcu država (budžet, obrazovanje, zdravstvo, policija, penzioneri itd.) proizilazi da građani Leskovca finansiraju iznosom od oko 55 miliona evra građane iz drugih delova zemlje. To znači, da svaki zaposleni iz Leskovca finansira u proseku ostala područja u Srbiji sa oko 2.000 evra godišnje, ili mesečno sa 167 evra – ocenjuje Srđan Dimitrijević, poznati ekonomista iz Leskovca.
Nakon oktobarskih dešavanja 2010. godine, u zemlji su pokrenuti procesi koji su društvo i državu usmerili u potpuno suprotnom pravcu od dotadašnjeg. Međutim, uprkos tome, lokalni političari nisu učinili ništa da bi se problem Leskovca u zemlji sagledao na način koji je u skladu sa njegovim realnim dimenzijama. Čak, dok se zemlja, naročito poslednjih godina, sve više pretvara u skupinu teritorijalnih grupa, koje se između sebe bore na život i smrt, Leskovac nestaje sa životne scene Srbije, predvođen političarima koje i dalje postavlja i smenjuje najmoćnija od tih grupa, ona beogradska – precizira Dimitrijević.

https://www.juznasrbija.info/lat/biznis/leskovac-kako-je-nestao-srpski-mancester.html
Ne lupetaj. U Leskovcu su sve fabrike radile do 2000. kad ste ih vi žuti zatvorili, a radnike izbacili na ulicu.
 

Kolonizatorska dominacija nastala na zločinu je jednostavno zločin.

Mi Srbi nikada nismo vršili etnička čišćenja nad narodima koji su živeli u našoj državi niti smo na bilo koji način zahvalni Brozu zbog nasilne promene etničke strukture u Vojvodini već suprotno tome - to smatramo dvostrukim zločinom.

Prvi je istrebljivanje Folksdojčera pod izgovorom stvaranja Lebenraum za koloniste a drugi da se zapravo tu radilo o nastavku etničkog čišćenja Srba sa prostora bosne i avnoj hrvatske.
 
Kolonizatorska dominacija nastala na zločinu je jednostavno zločin.

Mi Srbi nikada nismo vršili etnička čišćenja nad narodima koji su živeli u našoj državi niti smo na bilo koji način zahvalni Brozu zbog nasilne promene etničke strukture u Vojvodini već suprotno tome - to smatramo dvostrukim zločinom.

Prvi je istrebljivanje Folksdojčera pod izgovorom stvaranja Lebenraum za koloniste a drugi da se zapravo tu radilo o nastavku etničkog čišćenja Srba sa prostora bosne i avnoj hrvatske.
Folksdojčeri su svi odreda bili saradnici okupatora. Proterala ih je i Poljska. SSSR je svoje Nemce zatvorio u logore. Da Tito nije promenio etničku strukturu Vojvodine danas bi Srbi tamo bili manjina, a moguće je da bi Vojvodina bila nezavisna država kao Kosovo.
 
Srbija je 1944 u pogledu slobode vraćena u vreme dahija to jeste u 1804 godinu ili tačnije teror u odnosu na dahije bio je i mnogo gori.Ljudi su odvođeni i nikad se za njih ništa nije čulo. Porodice su izbacivane iz njhovih domova da bi se u iste uselili neki šumnjaci.
To mozda u Beogradu gde su ziveli kriminalci i gmazovi. Ostatak Srbije je slavio pobedu partizana.
 
Folksdojčeri su svi odreda bili saradnici okupatora. Proterala ih je i Poljska. SSSR je svoje Nemce zatvorio u logore. Da Tito nije promenio etničku strukturu Vojvodine danas bi Srbi tamo bili manjina, a moguće je da bi Vojvodina bila nezavisna država kao Kosovo.
Ni milijardama puta ponovljena laž ne postaje istina.
 
Folksdojčeri su svi odreda bili saradnici okupatora. Proterala ih je i Poljska. SSSR je svoje Nemce zatvorio u logore. Da Tito nije promenio etničku strukturu Vojvodine danas bi Srbi tamo bili manjina, a moguće je da bi Vojvodina bila nezavisna država kao Kosovo.

Ne možete izgovor za svoja divljaštva nalaziti u bilo čijem sličnom divljaštvu.

Konačno i vi hrvati ili muslimni ste bili do 1944. na strani okupatora ali se niste samouništili zbog toga. Zapravo ste epohalno nagrađeni za nečuvena zverstva i genocide nad Srbima pod patronatom nacističke Njemačke.
 
Ni milijardama puta ponovljena laž ne postaje istina.
7. SS Divizija Princ Eugen
Дивизија је основана 1. марта 1942. године у Белој Цркви, у јужном Банату, где је приређена пригодна церемонија са парадом.[2] Прво име прве јединице сачињене ван граница Трећег рајха и сачињене од Подунавских Шваба било је СС добровољачка горска дивизија Југоисток (SS Freiwilligen Gebirgs Division Südost) која од 01. априла 1942. године добија почасно име Принц Еуген, по аустријском војсковођи италијанско/француског порекла Еугену Савојском који је поразио Турке код Беча, Сенте и Петроварадина, протерао их из Мађарске и освојио Београд. У свом саставу је имала два ловачка пука са по три батаљона и један артиљеријски пук, плус додатне јединице. Да би дејствовали што ефикасније по врлетима и непроходним теренима, дивизија је обучавана као брдска (алпинистичка). Наоружање им је било углавном трофејног порекла. За попуну наоружања по формирању дивизије одмах је из штокова заробљеног наоружања војске Краљевине Југославије издвојено 9000 пушака, 1500 пиштоља и 500 пушкомитраљеза. Одлука да се дивизија наоружа заробљеним наоружањем бивше краљевске југословенске војске била је логична јер је највећи део добровољаца прошао војну обуку у југословенској војсци те је био упознат са руковањем наведеним наоружањем.[3] Оклопни састави потицали су из ратног плена француске као и један део из југословенске армије. Немци у Бачкој су предњачили, дајући при формирању 16.527 добровољаца.[4]
 
А да пробамо да разговарамо мало о стварима које су везане за ову тему :hej:
Када се у делу државе која има нелегалног странца за носиоца власти организује филмски фестивал створи оваква брука и паника од трејлера једног филма, поствља се сасвим умесно питање да ли је та средина уопште дораслаза било шта, а камоли за филмски фестивал.
Овакву бруку себи дозволити могу само успаничени дудуци.
 
7. SS Divizija Princ Eugen
Nije laž da se značajan deo jugoslovenskih Nemaca svrstao protiv svoje zemlje a na stranu agresora i okupator a.Laž je da je motiv izgona nemačkog stanovništva bio taj da se etnička struktura učini povoljnijom po Srbe.Ta je to bio motiv napuštena i imanja izgnanih Nemaca bila bi naseljena kolonistima iz tzv uže Srbije a ne sa teritorija na koja su pretendovali velikohrvati - Bosna,Hercegovina,Lika,Kordun,Banija,Severna Dalmacija,Banija,Kordun i dr.
Izgon nemačkog stanovništva iz istočne Evrope jeste odluka UN a tu odluku Broz je iskoristio za izgon velikog broja Srba zapadno od Drine to jeste sa područja zamišljene velike Hrvatske.
Pored toga,izgon nemačkog stanovništva izvršen je krajnje surovo uz brojna ubistva,mučenja i ponižavanja čak i prema ženama i deci.Naravno potpuno nepotrebno.Nikakvog otpora izgonu nije bilo.
 

Back
Top