Бугари

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pa onda moja greska, jer mi tip lici na Samprasa... :confused:
Valjda sme da se pogresi ili?;)
Pa nisi rekao, ali je fakat da su Bugari turkofono, tursko-tatarko pleme, pomesani sa starosedeocima Slovenima (najverovatnije Srbima, jer logicno je kad se pogleda geografski da su im Srbi najblizi Sloveni...).
Uopste mi nije cilj da te provociram, ako ti smatras kontraargumentovanje i iznosenje drugacijeg misljenja od tvog kao provokaciju, pitam se sta ocekujes i trazis na forumu, gde ljudi slobodno iznose svoje misljenje i argumentuju to...:think:
P.S. Iskreno mi je zao, ako mislis da te provociram!

A bre Bugari su iranskog porekla.:hvala:
 
Poslednja izmena:
Nije Tatar ruskog porekla vec Tatar koji mozda ima i bugarske krvi.:per:

"...russischer Tennisspieler tatarischer Herkunft!"
Prevod:
Ruski teniser, tatarskog porekla!"
Nigde u tekstu se nepominje, njegovo bugarsko poreklo!
http://de.wikipedia.org/wiki/Marat_Michailowitsch_Safin
Zar da pocnem da kacim imena poznatih Srba u svetu, sto u nauci, sto u sportu?
A i da jeste, kao sto nije, ne vidim zasto bi ga pominjali ili neke druge?
Zasto da odlazimo off topic toliko?
Da li imas neki poseban razlog za to?
I sta hoces da dokazes sa tim?
 
Sad da li su hrvati iranskog ili slovenskog porekla nije moja stvar.
Imaju istoricare,arheologe pa neka traze svoje poreklo.

Evo nekih stvari i z wikipedije:

Teorija da su drevni Hrvati stigli u Europu iz Irana razvijala se tijekom 20. stoljeća, a veliku je popularnost stekla nakon osamostaljenja Hrvatske. Otkriveni su stari zapisi i razne sličnosti koji ukazuju na mogućnost da su Hrvati nekad bili iransko pleme.
Za druge teorije o podrijetlu Hrvata vidi popis teorija o podrijetlu Hrvata.
Teorija koja slijedi je, u ovom trenutku, mišljenje manjine istraživača koji je ipak vrlo srčano podupiru.Ime Hrvati, prema suvremenim istraživanjima vuče korijen iz iranske ili arijske riječi, i najvjerojatnije iz proto-arijskog saraswati (sanskrt), koje se kasnije pretvorilo u Harahwaiti. Ono datira iz 3750. godine prije Krista. Ovdje treba znati da su Arya narodi prodrli u Indiju, noseći sa sobom iransko ime i iranski jezik. Danas se oni nazivaju Hindusima (po rijeci Ind) i čine granu Indoeuropskih (Arijskih naroda). Aryan znači 'plemeniti' a prefiks ar- prisutan je kako u imenu Aryan, tako i u raznim drugim nazivima. Čak je i u asirskom postojao naziv Arvat. Ostale razne varijante nalazimo i kod drugih naroda koji su bili u kontaktu sa Hrvatima, a ovaj etnonim ostao je i danas sačuvan imenima naselja i gradova kao u Siriji (Arwata), Chorwat u Indiji, a u Kurdistanu postoji i selo Hrvati. Značenje imena Hrvati moglo bi imati slično značenje koje ima i ime Arya i Harahwaiti.
U jednom rukopisu koji datira iz 1370. pr. Kr. spominju se Hrvati i njihov jezik kao Hurrvuhe. U vremenima Ahemenida, napose kod Kira II. i Darija I. postoji istočna iranska provincija Harauvatya i pleme koje tamo živi nazivano Harauvatis ili Harahvaiti (grč. Arahozija), spominju se 12 puta. Postoje i dva rukopisa koja spominju Hrvate u Iranu u II. i III. stoljeću prije Krista u zemljama Horooouathos i Horoathoi. Godine 318. spominju se Aryans (Arijci) Horites (Huriti) ; 559. govori se o arijskim konjanicima Hrwts s područja Krima i Azova.
Lanac imena koji od III. tisućljeća pr. Kr. povezuje kavkasko-mezopotamsko-iranske Prahrvate s današnjim Hrvatima izgleda ovako:
Huravat - Sarasvat - Aruvat - Harahvaiti - Harvat - Aurvat - Harauvatiš- Harauvatija - Harauvatim - Harauvat - Harahvat - Horohvat - Arivates - Horvathos - Hrovatoi - Crvat - Harvat - Horvat - Hrvat.U prilog iranskog podrijetla Hrvata upućuje i jezik ali i odjeća. Postoje mnoge sličnosti imena sadašnjih Hrvata i onih koja su se koristila u starom Iranu. Još jedna stvar upućuje na iransko podrijetlo, njihova odjeća. Oni su se oblačili poput Sasanida. Većina lokalne ženske odjeće kod hrvatskih žena bila je nalik onoj što su nosile žene starog iranskog carstva. Hrvati ipak stigoše u novu domovinu, sa ili bez Tuge i Buge i njihovom braćom. Imena ovih ljudi svakako danas nalazimo u imenima plemena koji naseliše nove hrvatske krajeva: Tugomirići, Bužani i drugi plemena su čija je povijest mnogo jasnija, a neka postadoše i obiteljskim imenima.
Tamo su već odavna prije Krista u ranom Iranu i u Kurdistanu pod stijegom šahovnice i tropleta cvjetale velike samosvojne civilizacije u vlastitim ranim jezicima hurrwuhé i hurâti u kraljevstvima Harauvatiya prije 2600-2323 god., pa najvećem Hurátina prije 2843-2578 god., Hurrwuhi-Ehelena prije 3520-3268 god. i najstarijem Hurrwúrtu prije 4360-3710 godina. U njihovim prijestolnicama - wesi, stolovalo je pod trobojnom tijarom čak pedesetak ranih banova i kraljeva, npr. Bratarna, Surina i Radomišt, s ratnicima - marjani i svecenstvom - yarani pod prvosvecenikom Lubura i božanstvom Nina-Sawúška.Sedmo je stoljeće, Avari su navalili na Dalmaciju i zauzeše 614.- 615. Salonu, Hrvati su još iza Karpata. Na putu prema obalama Jadrana prethodi utemeljenje Bijele i Crvene Hrvatske. Oni su kao nomadski narod oko 200. prije Krista migrirali u stepe i ujahali u Europu pred kraj 4. stoljeća, moguće zajedno sa Hunima. Pokorili su Slavene na području sjeverne Bohemije i južne Poljske i osnovali Bijelu Hrvatsku. Slavenski jezik preuzeli su od brojčano mnogobrojnijih Slavena, ali su sačuvali hrvatsko ime koje ih je pratilo tisućama godina unazad, prvi puta spominje se kao Harahwaiti iz 3750. prije nove ere.
U 7. stoljeću došavši na rimsko područje nazivaju ih Slavenima. Prateći kronološki povijesna imena Hrvata pratimo ujedno i njihovu migraciju iz Irana i Afganistana (Harahvaiti i Harauvati) pa na područje Armenije u Gruzije (Hurravat i Hurrvuhe), do Crnog mora Horoouathos i napokon na obalu Jadrana (Croati). U 4. stoljeću Hrvati prodiru u područje naseljeno Antima i osnivaju Crvenu Hrvatsku (na području današnje Ukrajine) gdje ih nazivaju Horiti. U vikinških putopisaca ova je zemlja nazivana Krowataland. Kod ruskih i poljskih putopisaca nazivani su Carvati, Rothe Krobatthen i Horvaty. Ukrajinska se Hrvatska po smrti kralja Mezamera ujedinjuje s Bijelom (zakarpatskom) Hrvatskom u Veliku Hrvatsku. Glavni grad ove države bio je današnji Krakov. U šestom stoljeću antsko-slavenski savez se raspada pod pritiskom Avara. Anti nestaju. Hrvati se podigoše i potjeraše Avare do Jadrana gdje su utemeljili drugu Crvenu Hrvatsku. Ovdje su oni trebali stići negdje u drugoj polovici 7. stoljeća. (Prema caru Herakliju ipak su već 630. otjerali Avare i Slavene s Jadranske obale.)Danas ipak postoje mnogi realni dokazi koji pobijaju teoriju o slavenskom podrijetlu Hrvata. Prisutnost Hrvata u područjima naseljenim Antima povukao je teoriju o njihovom slavenskom podrijetlu, što je napose odgovaralo panslavistima i pretvorilo se u politički mit. Znanstvena istraživanja o iranskom podrijetlu Hrvata bila su za vrijeme Jugoslavije cenzurirana, i nisu smjela biti publicirana, Hrvatima je povijest pisala politika. Napori da se otkriju dokazi istraživanja o ovom problemu žive već dvjesto godina. Godine 1797. jedan istraživač učinio je studiju o iranskom podrijetlu Hrvata i zaključio da su migrirali iz zapadnog područja stare Perzije. Uništavanjima dokaza tijekom stvaranja Jugoslavije (1918.) daju primjer 'vukovi', bigot (licemjeri)-Slaveni koji su sakupljali ovakve dokaze i uništavali ih. Ova se praksa primjenjivala od 1918. pa do 1990., a njezino nepoštivanje smatralo se kriminalnim činom, četvoricu istraživača ubila je jugoslavenska tajna policija.

Иранска теорија о пореклу Срба представљена је у делу литературе која се бави пореклом Срба и српског националног имена, [1][2][3] а базирана је на подацима старих аутора који помињу Србе међу сарматским односно аланским племенима северног Кавказа. [4][5] Према овој теорији, Срби су првобитно били једно од сарматских (аланских) племена, које је живело у аланској постојбини северно од Кавказа, одакле се у време хунске најезде преселило у средњу Европу, где се временом стопило са Словенима, којима је дало своје име. [6] У делу модерне литературе, Срби који се помињу на Кавказу означени су термином Стари Срби, [7] да би се направила разлика у односу на данашње Србе, али се код других аутора овај термин не користи.

P.S.Svi ste vi Bugari.:bye:
 
Sad da li su hrvati iranskog ili slovenskog porekla nije moja stvar.
Imaju istoricare,arheologe pa neka traze svoje poreklo.

Evo nekih stvari i z wikipedije:

Teorija da su drevni Hrvati stigli u Europu iz Irana razvijala se tijekom 20. stoljeća, a veliku je popularnost stekla nakon osamostaljenja Hrvatske. Otkriveni su stari zapisi i razne sličnosti koji ukazuju na mogućnost da su Hrvati nekad bili iransko pleme.
Za druge teorije o podrijetlu Hrvata vidi popis teorija o podrijetlu Hrvata.
Teorija koja slijedi je, u ovom trenutku, mišljenje manjine istraživača koji je ipak vrlo srčano podupiru.Ime Hrvati, prema suvremenim istraživanjima vuče korijen iz iranske ili arijske riječi, i najvjerojatnije iz proto-arijskog saraswati (sanskrt), koje se kasnije pretvorilo u Harahwaiti. Ono datira iz 3750. godine prije Krista. Ovdje treba znati da su Arya narodi prodrli u Indiju, noseći sa sobom iransko ime i iranski jezik. Danas se oni nazivaju Hindusima (po rijeci Ind) i čine granu Indoeuropskih (Arijskih naroda). Aryan znači 'plemeniti' a prefiks ar- prisutan je kako u imenu Aryan, tako i u raznim drugim nazivima. Čak je i u asirskom postojao naziv Arvat. Ostale razne varijante nalazimo i kod drugih naroda koji su bili u kontaktu sa Hrvatima, a ovaj etnonim ostao je i danas sačuvan imenima naselja i gradova kao u Siriji (Arwata), Chorwat u Indiji, a u Kurdistanu postoji i selo Hrvati. Značenje imena Hrvati moglo bi imati slično značenje koje ima i ime Arya i Harahwaiti.
U jednom rukopisu koji datira iz 1370. pr. Kr. spominju se Hrvati i njihov jezik kao Hurrvuhe. U vremenima Ahemenida, napose kod Kira II. i Darija I. postoji istočna iranska provincija Harauvatya i pleme koje tamo živi nazivano Harauvatis ili Harahvaiti (grč. Arahozija), spominju se 12 puta. Postoje i dva rukopisa koja spominju Hrvate u Iranu u II. i III. stoljeću prije Krista u zemljama Horooouathos i Horoathoi. Godine 318. spominju se Aryans (Arijci) Horites (Huriti) ; 559. govori se o arijskim konjanicima Hrwts s područja Krima i Azova.
Lanac imena koji od III. tisućljeća pr. Kr. povezuje kavkasko-mezopotamsko-iranske Prahrvate s današnjim Hrvatima izgleda ovako:
Huravat - Sarasvat - Aruvat - Harahvaiti - Harvat - Aurvat - Harauvatiš- Harauvatija - Harauvatim - Harauvat - Harahvat - Horohvat - Arivates - Horvathos - Hrovatoi - Crvat - Harvat - Horvat - Hrvat.U prilog iranskog podrijetla Hrvata upućuje i jezik ali i odjeća. Postoje mnoge sličnosti imena sadašnjih Hrvata i onih koja su se koristila u starom Iranu. Još jedna stvar upućuje na iransko podrijetlo, njihova odjeća. Oni su se oblačili poput Sasanida. Većina lokalne ženske odjeće kod hrvatskih žena bila je nalik onoj što su nosile žene starog iranskog carstva. Hrvati ipak stigoše u novu domovinu, sa ili bez Tuge i Buge i njihovom braćom. Imena ovih ljudi svakako danas nalazimo u imenima plemena koji naseliše nove hrvatske krajeva: Tugomirići, Bužani i drugi plemena su čija je povijest mnogo jasnija, a neka postadoše i obiteljskim imenima.
Tamo su već odavna prije Krista u ranom Iranu i u Kurdistanu pod stijegom šahovnice i tropleta cvjetale velike samosvojne civilizacije u vlastitim ranim jezicima hurrwuhé i hurâti u kraljevstvima Harauvatiya prije 2600-2323 god., pa najvećem Hurátina prije 2843-2578 god., Hurrwuhi-Ehelena prije 3520-3268 god. i najstarijem Hurrwúrtu prije 4360-3710 godina. U njihovim prijestolnicama - wesi, stolovalo je pod trobojnom tijarom čak pedesetak ranih banova i kraljeva, npr. Bratarna, Surina i Radomišt, s ratnicima - marjani i svecenstvom - yarani pod prvosvecenikom Lubura i božanstvom Nina-Sawúška.Sedmo je stoljeće, Avari su navalili na Dalmaciju i zauzeše 614.- 615. Salonu, Hrvati su još iza Karpata. Na putu prema obalama Jadrana prethodi utemeljenje Bijele i Crvene Hrvatske. Oni su kao nomadski narod oko 200. prije Krista migrirali u stepe i ujahali u Europu pred kraj 4. stoljeća, moguće zajedno sa Hunima. Pokorili su Slavene na području sjeverne Bohemije i južne Poljske i osnovali Bijelu Hrvatsku. Slavenski jezik preuzeli su od brojčano mnogobrojnijih Slavena, ali su sačuvali hrvatsko ime koje ih je pratilo tisućama godina unazad, prvi puta spominje se kao Harahwaiti iz 3750. prije nove ere.
U 7. stoljeću došavši na rimsko područje nazivaju ih Slavenima. Prateći kronološki povijesna imena Hrvata pratimo ujedno i njihovu migraciju iz Irana i Afganistana (Harahvaiti i Harauvati) pa na područje Armenije u Gruzije (Hurravat i Hurrvuhe), do Crnog mora Horoouathos i napokon na obalu Jadrana (Croati). U 4. stoljeću Hrvati prodiru u područje naseljeno Antima i osnivaju Crvenu Hrvatsku (na području današnje Ukrajine) gdje ih nazivaju Horiti. U vikinških putopisaca ova je zemlja nazivana Krowataland. Kod ruskih i poljskih putopisaca nazivani su Carvati, Rothe Krobatthen i Horvaty. Ukrajinska se Hrvatska po smrti kralja Mezamera ujedinjuje s Bijelom (zakarpatskom) Hrvatskom u Veliku Hrvatsku. Glavni grad ove države bio je današnji Krakov. U šestom stoljeću antsko-slavenski savez se raspada pod pritiskom Avara. Anti nestaju. Hrvati se podigoše i potjeraše Avare do Jadrana gdje su utemeljili drugu Crvenu Hrvatsku. Ovdje su oni trebali stići negdje u drugoj polovici 7. stoljeća. (Prema caru Herakliju ipak su već 630. otjerali Avare i Slavene s Jadranske obale.)Danas ipak postoje mnogi realni dokazi koji pobijaju teoriju o slavenskom podrijetlu Hrvata. Prisutnost Hrvata u područjima naseljenim Antima povukao je teoriju o njihovom slavenskom podrijetlu, što je napose odgovaralo panslavistima i pretvorilo se u politički mit. Znanstvena istraživanja o iranskom podrijetlu Hrvata bila su za vrijeme Jugoslavije cenzurirana, i nisu smjela biti publicirana, Hrvatima je povijest pisala politika. Napori da se otkriju dokazi istraživanja o ovom problemu žive već dvjesto godina. Godine 1797. jedan istraživač učinio je studiju o iranskom podrijetlu Hrvata i zaključio da su migrirali iz zapadnog područja stare Perzije. Uništavanjima dokaza tijekom stvaranja Jugoslavije (1918.) daju primjer 'vukovi', bigot (licemjeri)-Slaveni koji su sakupljali ovakve dokaze i uništavali ih. Ova se praksa primjenjivala od 1918. pa do 1990., a njezino nepoštivanje smatralo se kriminalnim činom, četvoricu istraživača ubila je jugoslavenska tajna policija.

Иранска теорија о пореклу Срба представљена је у делу литературе која се бави пореклом Срба и српског националног имена, [1][2][3] а базирана је на подацима старих аутора који помињу Србе међу сарматским односно аланским племенима северног Кавказа. [4][5] Према овој теорији, Срби су првобитно били једно од сарматских (аланских) племена, које је живело у аланској постојбини северно од Кавказа, одакле се у време хунске најезде преселило у средњу Европу, где се временом стопило са Словенима, којима је дало своје име. [6] У делу модерне литературе, Срби који се помињу на Кавказу означени су термином Стари Срби, [7] да би се направила разлика у односу на данашње Србе, али се код других аутора овај термин не користи.

P.S.Svi ste vi Bugari.:bye:

Pa to i ja kazem. Sve je Bugarsko i svi su Bugari, samo da nismo to znali.
 
Možemo mi da se smeškao koliko hoćemo, ali te teorije o iranskom poreklu Hrvata i Srba nisu bez osnova, ali to nije tema ovde ;)

Ja sam lepo rekla, isto kolik i Hrvati. Nisam se smejala.
Kad se diskutuje o iranskom poreklu, misli se na Protobugare, a ne na same danasnje Bugare. To je samo TEZA, koja nije dokazana i iztrazivenje vodi poreklo iz 1832.god.kada je Christian Martin Frähn, u interpretaciji arapskih vesti o Volga-Bugarima, ime Asparuh povezao sa Persijom. Od tada se tako neki interpretiraju ime Asparuh. Ali imena licnosti/ljudi, se cesto pozajmljuju iz drgih jezika, tako da validnost ovog podatka je veoma ogranicen i dolazi pod velikim znakom pitanja...

"Die Erforschung der Protobulgaren begann im Jahre 1832 damit, dass Christian Martin Frähn bei der Interpretation arabischer Nachrichten über die Wolgabulgaren den Namen des Asparuch als persisch einordnete. Seither sind dann häufiger ähnliche Interpretationen für diese Namen erwogen worden. Da Personennamen besonders häufig aus anderen Sprachen entlehnt werden, ist ihre Aussagekraft jedoch begrenzt."
http://de.wikipedia.org/wiki/Protobulgaren#Theorien_zur_Herkunft_der_Protobulgaren
 
Poslednja izmena:
Možemo mi da se smeškao koliko hoćemo, ali te teorije o iranskom poreklu Hrvata i Srba nisu bez osnova, ali to nije tema ovde ;)

Iranci i Indijci Indo-evropskog porekla vode poreklo sa Balkana od predaka danasnjih Srba i Hrvata (pokatolicenih Srba i pohrvacehih kajakavaca-kranjskih Slovenaca).
Pre 6900 godina Srbi i Iranci su govorili isti jezik.
To pokazuje dijagram odvajanja i nastanka Indo-Evropskih jezika od Pra Indo-Evropskog jezika kojim su govoroli preci Hetita (Sarba) u Anatoliji..

http://en.wikipedia.org/wiki/File:Ie-boom.jpg

http://en.wikipedia.org/wiki/Glottochronology

Scenario
Map showing the Neolithic expansion from the seventh to fifth millennium BC.

According to Renfrew (2003), the spread of Indo-European proceeded in the following steps:

* Around 6500 BC: Pre-Proto-Indo-European, located in Anatolia, splits into Anatolian and Archaic Proto-Indo-European, the language of those Pre-Proto-Indo-European farmers that migrate to Europe in the initial farming dispersal. Archaic Proto-Indo-European languages occur in the Balkans (Starčevo-Körös-Cris culture), in the Danube valley (Linear Pottery culture), and possibly in the Bug-Dniestr area (Eastern Linear pottery culture).
* Around 5000 BC: Archaic Proto-Indo-European splits into Northwestern Indo-European (the ancestor of Italic, Celtic, and Germanic), located in the Danube valley, Balkan Proto-Indo-European (corresponding to Gimbutas' Old European culture), and Early Steppe Proto-Indo-European (the ancestor of Tocharian).
* After 3000 BC: The Greek, Armenian, Albanian, Indo-Iranian and Balto-Slavic families develop from Balkan Proto-Indo-European. Proto-Greek speakers move southward into Greece; Proto-Indo-Iranian moves northeast into the steppe area.

Renfrew's 2003 scenario qualifies as an "Indo-Hittite" model, separating Anatolian from all other branches around 6500 BC, more than a millennium before the next split at 5000 BC. The Balkans qualifies as a "secondary Urheimat" (6500-3000 BC), from which he derives the Satem groups and Greek, at a time (3000 BC) compatible with the Kurgan time frame, qualifying the suggestion further as a Graeco-Aryan (and Graeco-Armenian) model.

http://en.wikipedia.org/wiki/Anatolian_hypothesis
 
Poslednja izmena:
Iranci i Indijci Indo-evropskog porekla vode poreklo sa Balkana od predaka danasnjih Srba i Hrvata (pokatolicenih Srba i pohrvacehih kajakavaca-kranjskih Slovenaca).
Pre 6900 godina Srbi i Iranci su govorili isti jezik.
To pokazuje dijagram odvajanja i nastanka Indo-Evropskih jezika od Pra Indo-Evropskog jezika kojim su govoroli preci Hetita (Sarba) u Anatoliji..

http://en.wikipedia.org/wiki/File:Ie-boom.jpg

http://en.wikipedia.org/wiki/Glottochronology

Na koju li si ti drogu?!:rotf:
 
Sad da li su hrvati iranskog ili slovenskog porekla nije moja stvar.
Imaju istoricare,arheologe pa neka traze svoje poreklo.

Evo nekih stvari i z wikipedije:

Иранска теорија о пореклу Срба представљена је у делу литературе која се бави пореклом Срба и српског националног имена, [1][2][3] а базирана је на подацима старих аутора који помињу Србе међу сарматским односно аланским племенима северног Кавказа. Према овој теорији, Срби су првобитно били једно од сарматских (аланских) племена, које је живело у аланској постојбини северно од Кавказа, одакле се у време хунске најезде преселило у средњу Европу, где се временом стопило са Словенима, којима је дало своје име. У делу модерне литературе, Срби који се помињу на Кавказу означени су термином Стари Срби, да би се направила разлика у односу на данашње Србе, али се код других аутора овај термин не користи.

P.S.Svi ste vi Bugari.:bye:

Сорби или Серби се појављују као посебно племе сродно Аланима и у склопу сарматског савеза од којег су се Алани најдуже одржали али код Алана су ратовали само мушкарци а код Сармата је било и жена ратника.

Срби се први пут помињу у првом веку после Христа (69-75. године) у књизи Плинија Цецилија Секундуса "Познавање природе" и то у латинизованом облику – Серби (Serbi). Плиније пише: "Поред Кимерана станују Меотици, Вали, Срби, Зинги, Псеси". Срби су ту забележени као народ који живи на територији североисточне обале Црног мора, у Сарматији, северно од Кавказа, па се из тога претпоставља да су Срби били сарматско (иранско) племе.

Помен српског имена налазимо затим у делу "Географија" египатског научника Клаудија Птоломеја (пре 175. године). Он племе Срба бележи тако да постоји на подручју Закавказја, пишући: "Између Кераунског горја и реке Ра смештени су Оринеји и Вали и Срби".

Србе у Сарматији такође помињу и Тацит, Прокопије, Јорданес, Вибијус и Ајнхард

Срби се по тој теорији долазе са Аланима у полабље и склапају савезе са германима заједно са Аланима и долазе до Шпаније и северне Африке ту их налазимо као Свеви или Свеби.

Алани су били добри јахачи и живели су полуномадским стилом живота. Имали су стада крава, коза, оваца и коња и боравили су у јуртама или на колима. Од хране радо су јели млечне производе (јогурт и кефир) и месо.

Типична за аланску уметност је грнчарија са сликама животиња у скитско-сарматском стилу, које касније налазимо и међу Германима, посебно Готима, али и у меровиншкој Франачкој.

Алански ратници су имали лукове исте као и Скити, сарматски дуги двосекли мач, каму и копље. За разлику од осталих сарматских племена Алани су најрадије у бој ишли као лаки копљаници на коњима. Омиљена тактика им је била, слично као и код других степских народа, да одглуме бекство, па да затим изненада крену у контранапад. За разлику од Сармата код Алана не наилазимо на жене ратнике.

Посебно блиски Аланима:

Роксолани (из аланског ruxs alan = светли Алан, лат. Roxolani, грч. Ροξολάνοι, од иранског Raochshna = бело, светло, такође и светли, сјајни) су били сарматско племе које је у почетку било настањено у степама данашње Украјине западно од Дона.

Роксолани су често ратовали и против, али и за Римско царство. Од 1. века н.е. настањују се на северним обалама Дунава. Од 62. н.е. непрестано нападају римску провинцију Мезију. За време Дачких ратова, које је Рим водио против непокорних прастановника данашње Румуније, Роксолани су били дачки савезници. Од 3. века се настањују на територији Римског царства и временом бивају романизовани. Остаци овог племена који су се задржали северно од Дунава нестају у временима готске, односно словенске инвазије.

Алански ратник из XVIII veka.




Осетска ношња данашњи директни потомци Алана и Сармата:


Војска:


Чак и да је иранска теорија тачна какве то везе има са Бугарима?:dontunderstand:
 
A bre Bugari su iranskog porekla.:hvala:

Vidi im se:rotf:

Vreme su racunali po mogolskom (kineskom )kalendaru

..Khan ASPARUH ascends the throne the year “Vereni alem” (the year of the Dragon, month – first) according to the ancient calendar of the Bulgarians,

ASPARUH.jpg


Kubrat kan
kubrat.jpg


Krum khan
khan_krum.jpg


Omurtag khan

khan_omurtag.jpg


http://www.ancient-bulgaria.com/200...f-khan-krum-803-814-and-khan-omurtag-814-831/

Šta reći??'

f07x8p.jpg
 

Само една дума: спам.

Only one word: spam.

П. п. Има прабългарски некрополи от периода 7-10 век. В тях е намерен значителен костен материал. На основа на този материал са направени обширни изследвания на физическия тип на прабългарите, включително няколко лицеви реконструкции. До този момент нито един участник в тази "дискусия" не е цитирал тези научни изследвания.

P. s. There are Proto-Bulgarian necropolises from the period 7th-10th century. There is significant bone material found in them. On the basis of this material extensive researches on the physical type of Proto-Bulgarians have been made so far, including several facial reconstructions. These researches have not been mentioned by any participant in the "discussion" till now.
 
Poslednja izmena:
Vidi im se:rotf:

Vreme su racunali po mogolskom (kineskom )kalendaru

..Khan ASPARUH ascends the throne the year “Vereni alem” (the year of the Dragon, month – first) according to the ancient calendar of the Bulgarians,

ASPARUH.jpg


Kubrat kan
kubrat.jpg


Krum khan
khan_krum.jpg


Omurtag khan

khan_omurtag.jpg


http://www.ancient-bulgaria.com/200...f-khan-krum-803-814-and-khan-omurtag-814-831/

Šta reći??'

f07x8p.jpg

Prihvatili su taj kalendar.Pa sta?Mislim da su i Turci koristili isti.
Prihvatili su i boga Tangru u kog su verovali Huni,Turci,Mongoli.

Shvati da se stvari uce od pametnijih a ne od glupljih.Tako i ti uci od mene.:per:
 
Only one word: spam.

.
Ma može i na engleskom, nije problem;)

И така, въпросът е: тюрки ли са прабългарите? Тюркоезично ли е било населението, което Аспарух довежда на Долния Дунав> Всички съвременни автори отговарят на това утвърдително....


On english Rasho Rashev:
So, the question is: were the Proto-Bulgarians Türks? Were the people, led by Asparukh to the Lower Danube, Turkic-speaking? All modern scholars answer positively..

The Turkic anthropological type and the Turkicness of the Proto-Bulgarians have not been questioned. The linguistic data in the Namelist of the Bulgarian rulers, in the Byzantine written sources as well as the Proto-Bulgarian stone inscriptions are given as an irrefutable evidence to that. The Turkic names, phrases and words they contain, leave little room for discussion.

A number of Middle Asian elements in the material culture of the First Bulgarian kingdom, such as the 12-year cyclic animal calendar, the cult of Tangra, etc., all with undeniable analogies in the culture of the Turkic khaganate, are also brought forward .


An important point, which has evaded attention so far and which was the main reason for the imposition of the Turkic theory about the origin of the Proto-Bulgarians, has to be mentioned from the start. It is that the Turkic linguistic remains and elements of material culture represent exclusively the language and the culture of the Proto-Bulgarian military-administrative and clan leadership. It concerns the khan, its family and court, but not the ordinary population. The available data has been generalised and mechanically transferred not only to the whole aristocracy but also to the rest of the population, designated as Proto-Bulgarian.

This way, the proper Bulgar tribes (in the steppe zone) and the mixed, in the process of total Slavicisation, population of the Penkovka culture were situated in the path of Asparukh in the mid-VII c. Usually it has been assumed that the group, brought by Asparukh to the Lower Danube consisted solely of Bulgars-Onogurs, Turkic speakers from the lands to the east and to the south of the Sea of Azov, where the Great Bulgaria of Kubrat (Asparukh’s father) was situated.


p_bulg1.gif

Proto-Bulgarians in Eastern Europe IV-V c. AD according to documentary evidence. Migrations of Proto-Bulgarians - Vh'ndur-Bulgar at the end of the IV c.AD, and Onogurs in around 463 AD.

http://www.kroraina.com/bulgar/rashev.html
http://www.kroraina.com/bulgar/rashev_bg.html
http://www.kroraina.com/p_bulgar/p_bulg1a.htm

KAn je turska vojna titula, to znamo:rtfm:

In First Bulgarian Empire rulers was:
according to "Historical manual - The Bulgarian Khans and Tsars, from Khan Kubrat to Tsar Boris III" by Iordan Andreev and Milcho Lalkov, 1996 (Bulgarian writers again)

Khan Kubrat (632-663-668)
Khan Asparoukh (681-700)
Khan Tervel (700-721)
Khan Kormesiy (721-738)
Khan Sevar (738-753)
Khan Kormisosh (753-756)
Khan Vinekh (756-762)
Khan Telec (762-765)
Khan Sabin (765-766)
Khan Umor (766)
Khan Toktu (766-767)
Khan Pagan (767-768)
Khan Telerig (768-777)
Khan Kardam (777-803)
Khan Krum (803-814)
Khan Omurtag (814-831)
Khan Malamir (831-836)
Khan Pressian (836-852)

Što se tiče ove slike, to je zvanična bugarska poštanska marka, nikakav spam:ok:
f07x8p.jpg


Kan Kubrat i kan Asparuh, prikazani na marci kao osnivči današnje Bugarske, potekli su iz DULO familije.

Khan Kubrat {or Kurt, or Kuvrat} was born around 585-587 AD. He was of the Dulo {or Dub, or Dubo} clan, from the Unogondurs tribe of Bulgars.


http://www.ancient-bulgaria.com/2006/08/02/kubrat-the-unifyier-of-all-bulgarians/
http://en.wikipedia.org/wiki/Dulo_clan

It is considered that The Ancient Bulgarians were people that had inhabited the steppes between Pamir, Middleasian Mountain, Ural and the territory of present day Kazakhstan. According to the “Chinese chronicles” the town Bugur had existed till 87 BC.
http://www.mnsu.edu/emuseum/cultural/oldworld/europe/bulgaria.html
 
Kan ti je isto sti i han.Verovatno nisi cula za Atilu.

Khan (sometimes spelled Han, Xan, Ke-Han, Turkic: khān [1][2] Mongolian: Хөөн qāān,[2] Chinese: 可汗 or 汗, kehan or han, where Chinese adjective 可 /kě/ stands for "great") is an originally Central Asian title for a sovereign or military ruler, first used by medieval Altaic-speaking nomadic tribes living to the north of China. 'Khan' is also seen as a title in the Xianbei confederation[3] for their chief between 283–289.[4] The probably proto-Mongolian Rourans were the first people who used the titles Khagan and Khan for their emperors, replacing the Chanyu of the Xiongnu, whom Grousset and others assume to be Turkic.[5] It was subsequently adopted by the Ashina before the Göktürks (hence the Turkic peoples) and the Mongols brought it to the rest of Asia. In the middle of the sixth century it was known as "Kagan - King of the Turks" to the Persians[3]
 
Poslednja izmena:
.

Khan (sometimes spelled Han, Xan, Ke-Han, Turkic: khān [1][2] Mongolian: Хөөн qāān,[2] Chinese: 可汗 or 汗, kehan or han, where Chinese adjective 可 /kě/ stands for "great") is an originally Central Asian title for a sovereign or military ruler, first used by medieval Altaic-speaking nomadic tribes living to the north of China. .

Baš to, vidiš ?
Kineske hronike bi sigurno otkrile sve o Bugarima.

In modern Chinese the Bulgars are known as 'Ba-go' or 'Bao- guo', and B. Simeonov concludes that the in Chinese the ancient word 'Bulgar' should sound as 'Pu-ku' or 'Bu-gu'. A tribe or a tribal group with Bugu name is repeatedly mentioned in different Chinese sources from the 103 BC to the 8-th century AD. They speak about people or tribe Pu-ku/Bu-gu inhabiting western and eastern parts of the Middle Asia, the lands north and north-west of Tien-Shan, Jety-Su (in Russ. Semirechye) and west of the rivers Seyhun (also Jaxartes, Yaxartes, Syrdarya) and Cheyhun (also Oxus, Amudarya)
http://www.s155239215.onlinehome.us/turkic/25Bulgars/BulgarsEthnonymEn.htm

Bulgar_subsequent_migrations_in_Europe..jpg


800pxasia1200ad22.jpg


Atilu .kad me već pitaš za njega, takođe neki izvori smtraju potomkom iste loze-Dulo klana ,od koga su i prvi buharski kanovi Kubrat i Asparuh.
 
Poslednja izmena:
Ma može i na engleskom, nije problem;)

И така, въпросът е: тюрки ли са прабългарите? Тюркоезично ли е било населението, което Аспарух довежда на Долния Дунав> Всички съвременни автори отговарят на това утвърдително....

On english Rasho Rashev...

Заключенията на Рашев:

The conclusions of Rashev:


Under such a perspective, the question about the origin of the Proto-Bulgarians loses its Turkic tinge and leads us to look for the ancestors of the non-Slavic population of the First Bulgarian kingdom amongst the Eastern European population of Iranian origin. As we said, this possibility has been also assumed so far, but only together with the unconditional Turkicisation of this population – something for which there are no direct data. In the VI-VII c. this population, prior to its movement (to the Balkans that is, V.K.) was in prolonged contacts with other, northern, population which, in contrast, burned its dead and, naturally, spoke another language. These contacts continued in the following centuries and the complete disappearance of the Iranian language indicates that the Slavic one had dominated. That allows us to assume the imposition of Slavic even before the disintegration of the Penkovka culture.

This mixed population, speaking most probably Slavic, was prepared for an expansion to the south-west, as shown by isolated finds of Penkovka pottery in early Byzantine forts [32]. Forced soon after that to leave in its entirety its Dnepr settlements, most probably as a result of the expansion of the Khazars, it was content to find itself under the control of the group of Asparukh, looking for assurances of its safety. Asparukh had probably brought (or swept along) much more Indo-European than Turkic speakers, and that is why the Türks proper had easily lost their language in such an environment. The Turkic tradition, chiefly in its spiritual forms, military-administrative structures, names and titles was preserved by the ruling elite, who occupied predominantly the Pliska plain. A massive presence of proper Slavic and Slavicised Iranian population can more convincingly explain some widely known by unconvincingly interpreted so far facts of the early stage of the Bulgarian culture:

1. The ubiquitous Slavic toponymy of the central region of the Bulgarian state;
2. The Slavic names of the capitals Pliska and Preslav;
3. The few Turkic remains in the Bulgarian language;
4. The non-conflicting bi-rituality of the Bulgarian burials of the VIII-IX c. AD;
5. The rapid consolidation of the Bulgarian ethnos which was a reality long before 865 AD and which was only formally legitimised by the adoption of Christianity.

Under such a perspective, the question about the origin of the “Proto-Bulgarians” (?) provides new opportunities to overcome the stereotypes enforced upon the Bulgarian historical studies between the two world wars, some of which live until the present day.


http://www.kroraina.com/bulgar/rashev.html
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top