Veliko spremanje
Um je najbolja i najdelikatnija alatka koja postoji u ovom univerzumu.
Svako od nas je ima, ali malobrojni se o njoj staraju na pravi nacin.
Prakticno, svi se brinemo samo o svom telu. Jedemo, spavamo, peremo
se, vezbamo, idemo kod lekara kada je telo bolesno, sisamo se, seckamo
nokte, plombiramo zube, radimo sve ono sto je neophodno da bi telo
dobro funkcionisalo. A zapravo, telo je sluga i um je gospodar. Dakle,
brinemo se o slugi i zaboravljamo na gospodara. Ako bismo to radili u
svojoj kuci, nastao bi haos. To je jedan od razloga zasto svet izgleda
tako haoticno. Ljudi ubijaju jedni druge, kradu jedni od drugih,
varaju, lazu, ogovaraju. I vecina pri tome ni ne pomislja da je um ono
najvrednije sto imamo. On nam obezbedjuje najvece bogatstvo, ali mi o
njemu uopste ne vodimo racuna.
A sa umom bi trebalo da radimo isto ono sto radimo sa telom. Recimo,
da mu obezbedimo odmor. Zamislite da ne spavamo tri-cetiri dana, kako
bismo se osecali? Potpuno iscrpljeni, zaista uzasno. Telu je potreban
odmor, ali i umu. Tokom dana on razmislja, nocu on sanja. Uvek je
necim zauzet. Jedini pravi odmor koji moze da ima, odmor koji mu vraca
energiju neophodnu da postane bistar i lucidan, jeste da ostane vezan
za objekat meditacije.
Umu je potrebno i spremanje, sto znaci prociscavanje. To se dogadja
kada se svako razmisljanje zaustavi na izvesno vreme, zato sto je um
skoncentrisan na samo jednu tacku. Jedan trenutak koncentracije je
jedan trenutak prociscavanja. U njemu um ne moze da u sebi sadrzi
zlovolju ili culnu zelju, niti neku drugu negativnost. Kada
koncentracija prestane, um se vraca svom uobicajenom ponasanju. U
meditaciji mozemo osetiti da nas prociscen um cini srecnim i spokojnim
i sasvim prirodno pokusacemo da taj proces prociscavanja prosirimo i
na svoj svakodnevni zivot.
Ayya Khema:
Here and Now