Будизам...

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Molim jednosmernog da se skoncentriše na temu
i iskoristi jednu malu provokaciju i osećaje koje ona u njemu budi
kao dobrodošlu priliku za vežbu u razumevanju ljudske prirode.
Pre svega svoje.

Kada ako ne sada? Gde ako ne na Krstarici? :D
 
Vežbaj da molis, očigledno ti ne ide... i vežbaj vežbanje, a jednosmerni nikad ne vežba, i ništa u životu nije naučio vežbom... čak i kad je mislio da jeste. Misli da je vežba inače suprotno od "put saznanja"... i suprotno od "put napredka". Svakako, dobra je za razvoj mišića, ali ne i znanja...

Neznam kakvu to emociju, tj. provokaciju?
 
Poslednja izmena:
Nisi me razumeo. Hteo sam da te zamolim da ne reaguješ na provokacije korisnika seducer. I eto, poslušao sam te, vežbam moljenje. Šta ćeš više :D

Sirup neki za upalu gripa, jer imam nešto problem sa malaksalošću, pa bih rekao da je to. Može li mi meditacija pomoći da postanem jedno sa virusom, da ga shvatim, razgovaram sa njim, i ubijedim ga da ja nisam pravi nosioc za njega? Da li i u virusu ima gram ljudskog, razumnog? Da li sam ja u prošlom životu bio virus? Oću odgovore na ova pitanja :think:

:worth: Ooo... presvetli budo :worth:
molim za vasu kontemplaciju i milost!

:heart:

Inače, sada trenutno i ja malo meditiram, samo tehnika je uz kofein, tijanin, thc... ako u tako lošim uslovima uspem da istrajem u dugootrajnoj meditaciji, to će značiti da ću možda i ja jednom dostići taj nivo transcendencije kao ti sad pa da nosim to na avataru :=>
 
Poslednja izmena:
U budizmu ima mnogo plemenitih ideja, ali ja sa idejom reinkarnacije nikako ne izlazim na kraj. :)

Ovome bih dodao ideju da je patnja nužno zlo, jer sa tim se nikako ne slažem. Problem patnje je i problem hrišćanstva. (sa različitim uzrokom, razume se - od status-quo stanja u budizmu, do takozvanog pragreha u hrišćanstvu).
 
Budizam nije samo tehnika "prosvetljenja". On u startu definise odredjene duhovne pojmove cija istinitost zahteva VERU. Dakle, zakon "karme", "cakre", "nirvana", "reinkarnacija" nisu dokazivi vec se usvajaju kroz DOZIVLJAJ (a on nuzno ne mora da bude istinit).
Ispravite me ako gresim.
 
U budizmu ima mnogo plemenitih ideja, ali ja sa idejom reinkarnacije nikako ne izlazim na kraj.
Isto i ja mislim.
Ne svidja mi se ideja "zivotarenja" na ovom svetu,patnja i njeno prihvatanje,oslobadjanje od zelja,jer nas posle ceka nagrada kroz reinkarnaciju.
Ali mnogo lepih principa postoji,dostizanje prosvetljenja,probudjenja,stanje blazenstva i unutrasnjeg mira,oslobadjanje od gneva i neznanja.
 
Parkirajte svoj auto

Ocigledno je da se u osnovi svih pet pravila morala (uzdrzavanje od
ubijanja, kradje, laganja, preljube i, na kraju, alkohola i droga)
nalazi drevni indijski princip ahimse, nenasilja -- prema sebi i prema
drugom. Sasvim slobodno mozemo taj princip prosiriti i na svoju
prirodnu okolinu, svet kao celinu i cak na citav kosmos. Zapravo nista
nije izvan sfere nase moralne odgovornosti. Na primer, prema Huayen
skoli budisticke filozofije, koja se razvila u srednjovekovnoj Kini,
svaki nas postupak ima svoj odjek u univerzumu. Strasni ekoloski
problemi sa kojima se na Zemlji danas suocavamo izviru iz
zanemarivanja te osnovne cinjenice. Stavise, cak i kada pocnemo da
uvidjamo sta radimo i kakve ce probleme to doneti nama i nasim
potomcima, veoma nam je tesko da promenimo svoje ponasanje. Svako od
nas svestan je da bi bilo odlicno da ima manje kola, ali niko nece da
se odrekne svojih!

John Snelling: Elements of Buddhism


hr1-1.jpg
 
U budizmu ima mnogo plemenitih ideja, ali ja sa idejom reinkarnacije nikako ne izlazim na kraj. :)

Ovome bih dodao ideju da je patnja nužno zlo, jer sa tim se nikako ne slažem. Problem patnje je i problem hrišćanstva. (sa različitim uzrokom, razume se - od status-quo stanja u budizmu, do takozvanog pragreha u hrišćanstvu).

Potpuno se slažem. :)
I meni je to problem. Ali, uvek možemo prisvajati ono što razumemo, a što je, kako si naglasio, plemenito (u najmanju ruku).
Dalje, mislim da bi najzdravija religija bila spoj pravoslavlja i budizma. Mislim pre svega na mentalno zdravlje.
 
Upita kralj: - Onaj koji se rađa, gospodine Nagasena, da le jo to baš taj isti ili neko drugi?
- Ni drugi, ni isti – odgovori Nagasena.
- Opiši mi to primerom.
- Šta misliš, kralju? Nekad si bio malo detence, beba, ležao si na leđima. Da li si ti, sada kad si odrastao, baš isto što i ono?
- Ne, gospodine. Jedno je ono dete, a drugo sam ja, sada.
- Ali ako je tako, onda nemaš majke ni oca, ni učitelja, niti možeš biti marljiv, krepostan ni pametan. Da li je mati zametka koji je na različitim stupnjevima razvoja, svaki put druga? Da li je mato odraslog različita od majke deteta? Da li je jedan onaj koji uči, a drugi onaj koji je naučio? Da li jedan čini zločin, a drugom za kaznu ruku odsecaju?
- Doista ne, gospodine, ali kako bi ti rekao kada bi te pitali?
- Rekao bih da sam kao detence bio isti ovakav kakav sam i sada kao odrastao čovek. Jer, sve je to sakupljeno u jednom telu.
- Opiši mi.
- Kada bi neko, kralju, upalio svetiljku, bi li ona gorela cele noći?
- Bi, gospodine.
- A da li bi isti plamen tinjao u prvoj, u drugoj i u poslednjoj trećini noći?
- To ne, gospodine.
- Pa zar su onda, veliki kralju, različiti plamičci koji gore u različitim delovima noći?
- Ne, gospodine.
- Isto je tako, veliki kralju, s pojedinačnim trajanjem. Jedan se rađa a drugi nestaje i gotovo u isti čas ponovo se sastavlja, i zato, niti isti, niti različit, čovek putuje prema konačnoj svesti.
(Milindapanho, str. 40)
 
U ovih par zadnjih postova ste pomenuli reinkarnaciju, kako sa njom nikako ne izlazite na kraj, pa rekoh da kazem nesto kratko na tu temu. S obzirom na princip anata (nepostojanje sopstva), nikako mi nije bilo jasno sta to prelazi u sledeci zivot?!!! Kroz meditaciju uvidis da ustvari nista sto je na tebi ili u tebi ne mozes okarakterisati kao TI tj. ne postoji JA. A ako ne postoji JA (odnosi se i na ono JA koje je nas ego i ono "pravo" JA sto ustvari stvano jesam), sta onda prelazi u sledeci zivot? To pitanje sam krajem prosle godine postavio monahu iz hrama Amaravati iz Engleske, Adjahn Jayantu. Slatko se je nasmejao, pogledao me i oci i pitao: "Reci mi, zasto bi ti sada u ovom trenutku razmisljao uopste na tu temu....zar je to sada, sada se desava???" Posle toga su mi stvari bile mnogo jasnije....

Evo stihova iz Dhammapade vezanih za starost:

STAROST
/Darra-vaggo/ [povratak na početak]

146
Čemu smijeh, otkud radost
gdje požar neprekidno bukti?
- Obuzeti gustom tamom
zar ne tragate za svjetlom?

147
Pogledaj tu krasnu lutku
- drskost žive rane tijela,
mnogih briga i nevolja,
gdje ništa stalno ne prebiva.

148
Izmoždeno to tijelo krhko je gnijezdo bolesti
odakle gnjilež prska, gdje smrt dokončava život.

149
A kad budu razasute kao tikve u jeseni -
ove požutjele kosti - tko će im se obradovati?

150
Grad sagrađen od kostiju slijepljenih mesom i krvlju,
a u njemu utvrđeni nemoć i smrt, prezir i ponos.

151
I kićena kraljevska kola će sagnjeti;
tako će i ovo tijelo ophrvati nemoć.
No ispravnost bića nemoć ne satire.
Tako barem propovijedaju znalci.

152
Neznalica odraste kao vô;
mišići mu se razviju, al' pamet se ne razvije.

153
Kroz mnoge sam preporode hrlio tokom zbivanja,
al' mi neprimijećen osta graditelj tih zdanja.
Bolna je trajnost preporađanja.

154
Graditelju, sada si primijećen!
Više me nećeš kućiti!
Sve su ti grede slomljene, pokoleban ti je stožer.
Duh posta nepokolebiv, dosegnut je kraj stremljenja.

155
Čiji život ne bješe uzoran, tko u mladosti ne steče blago,
taj k'o oronuli vodomar premišlja nad barom
iz koje su pohvatane ribe.

156
Čiji život ne bješe uzoran, tko u mladosti ne steče blago,
taj kao odbačene strijele žali promašene ciljeve.

Stihovi kopirani sa sajta www.yu-budizam.com
 
Poslednja izmena:
S obzirom na princip anatta (nepostojanje sopstva), nikako mi nije bilo jasno sta to prelazi u sledeci zivot?!!!

Pod uslovom da veruješ da postoje prošli i naredni životi, nije to baš tako ni teško zamisliti šta prelazi iz jednog u drugi. Tacnije, bolje je pitanje sta ih povezuje, jer i nema niceg sto bi moglo da prelazi. A povezuje ih jedan te isti proces sve novih stanja uma (citta), iz trenutka u trenutak. I taj proces se odvija u ciklusima čije pojedine delove nazivamo rođenje, mladost, zrelost, starost, smrt i opet u krug. Sve to je lakše razumeti ako recimo posmatraš onaj deo koji zovemo jedan život. Šta povezuje tebe kad si bio dete od 5 godina i tebe danas. Kažu da za sedam godina sve ćelije koje danas čine naše telo postepeno odumru i zamene ih nove. Dakle, od rođenja do smrti mi recimo deset puta promenimo svoje telo. Pa šta nas onda povezuje, jer nije tačno ni da ne postoji bilo kakva veza između deteta i odraslog? Pa jedino taj neprekinuti niz svih onih silnih fizičko-mentalnih stanja kroz koja smo do sada prošli. Dakle, isti proces, u kojem je telo samo fizička podloga da se manifestuje mentalna energija. A u trenutku smrti, telo naravno propada, ali onaj tok mentalne energije nalazi novi spoj jajne ćelije i spermatozoida i oživljava ga. Nastaje novo biće. I nama izgleda da novi krug počinje. Ali kao što znaš, krug nema ni kraja ni početka, krug to jest proces je uvek jedan te isti.

Tako sam ja to razumeo. Ali kao što ti reče učitelj, za nas neprobuđene je sve to samo spekulacija, manje ili više verovatna. Baš kao i spekulacija da se sve završava smrću i dalje ničeg nema. Zato, umesto lupanja glave spekulacijama, okreneš se onome što znaš da sigurno nije spekulacija, svesnosti sadašnjeg trenutka, odnosno stanja uma. I vidiš šta i kako treba da radiš sada, jer svaki naš postupak ima i svoj rezultat i glupo je onda te rezultate prepustiti slučaju, "sudbini", "zvezdama" ili čemu već...

Big pozdrav :D
 
Budizam nije samo tehnika "prosvetljenja". On u startu definise odredjene duhovne pojmove cija istinitost zahteva VERU. Dakle, zakon "karme", "cakre", "nirvana", "reinkarnacija" nisu dokazivi vec se usvajaju kroz DOZIVLJAJ (a on nuzno ne mora da bude istinit).
Ispravite me ako gresim.

Ja bih bio oprezan kod koriščenja pojma "vera", jer on ima neke konotacije koje ne važe za budizam, kao "put prakse ili pročišćenja", a ne sistem koji se zasniva samo na veri. Zato bih radije koristio pojam poverenje, u smislu u kojem recimo kad ideš kod lekara imaš poverenje da je taj čovek kod kojeg ideš zaista lekar, a ne portir koji je obukao beli mantil. Ali ako se tokom terapije pokaže da se ne osećaš bolje, gubiš poverenje i tražiš novog lekara. Znači, nemaš slepu veru u tog lekara i ako ti nije bolje ne kriviš sebe, okruženje, zle sile, đavola ili već nekog šestog. Ne, postoje samo dve mogućnosti. Ili je lek pogrešan ili ga ne koristiš kako treba.

Zato, što se tiče pojmova koje pominješ, njih na početku uzimamo pre kao radnu hipotezu, a kako vežbanje odmiče uveravamo se da li imaju osnova ili ne. I to ne kao neki daleki ideali kojima težimo i koje ćemo jednoga dana dostići. Pošto postoji samo ovaj trenutak u kojem smo, njih ili ima sada ili ih nema uopšte. Uzmimo na primer nirvanu. Ako je zamisljamo kao neko lepo mesto na koje ćemo stići jednoga dana, naravno posle smrti, i na kojem ćemo uživati, znači ako je zamišljamo kao raj klasičnih religija, tada zapravo lek onog lekara kojeg sam pominjao razumemo, a onda i koristimo na pogrešan način. Nirvana kao stanje potpunog mira, potpune svesnosti, potpune oslobođenosti žudnje jeste trenutak koji se dogodi jednog dana dok sedimo u meditaciji ili čujemo nešto što nam je neko rekao ili se možda nađemo na nekom mestu ili... znaš kako ono u zenu kazu: cepao drva i...hop... prosvetlio se :D

Ali pre toga on je verovatno imao tih trenutak budnosti i odmah zatim se vraćao u uobičajeno stanje konfuzije, dakle "normalnog" života. Ali sećanje ostaje. I sa istrajnim vežbanjem se taj trenutka sigurno opet pojavi, i opet, i opet... Kao kad odvrćeš slavinu i prvo krene jedna kap... pauza... kap... pauza... kap, da bi onda krenulo kap...kap...kap...kap i sve brže dok ne poteče mlaz neprekidne svesnosti. Tek tada se uveravaš da je onaj lekar dao pravi lek. Bolesti vezanosti više nema.
Ali bez te prve kapi, nema ni onog mlaza. Zato, uporno odvrći slavinu dok ne kapne :D
 
S obzirom da iz nekog razloga ne mogu kao i svi vi da citiram, moram ovako da kopiram ranije postove pa da ih citiram. Usput, neka mi neko kaze da li zna iz kog razloga kada kliknem na citiraj i napisem svoj tekst, pri slanju citat ne izlazi???? Hvala!

Ovaj post pripada nicku Nina


Original postavio Sizif Pogledaj poruku
U budizmu ima mnogo plemenitih ideja, ali ja sa idejom reinkarnacije nikako ne izlazim na kraj.

Isto i ja mislim.
Ne svidja mi se ideja "zivotarenja" na ovom svetu,patnja i njeno prihvatanje,oslobadjanje od zelja,jer nas posle ceka nagrada kroz reinkarnaciju.
Ali mnogo lepih principa postoji,dostizanje prosvetljenja,probudjenja,stanje blazenstva i unutrasnjeg mira,oslobadjanje od gneva i neznanja.

Vidis, licno mislim da si za istu stvar rekla i da ti se svidja ali i da ti se ne svidja. Princip koji ti se svidja, PROSVETLJENJE, ne bih bio princip. To bi bilo stanje. Stanje do koga se dolazi, nasim recima, tesko prolivenim znojem. Svakodnevnim vezbanjem i unapredjivanjem svoje prakse, meditacije. Naravno, pored vezbanja, neophodno je i intelektualno znanje tj. proucavanje spisa koje je Buda ostavio za sobom. Ne svidja ti se ideja "zivotarenja" na ovom svetu? Naravno da neprobudjenom umu jedan takav zivot isposnika ne odgovara jer u njemu nema mnogo luksuza. Ali toj osobi niko to nije nametnuo. Cak ni sama ta osoba, monah, nije sebi to nametnuo. Kroz meditaciju je uvideo sta je njemu stvarno neophodno u zivotu i samo to zadrzao. Patnja i njeno prihvatanje....jedini nacin da prestanes da patis je da prihvatis da patnja postoji (sto bi bila prva plemenita istina, jedna od cetiri) i zatim da sagledas tu patnju, pronadjes njene uzroke i lagano poradis na saniranju tih uzroka. Jedan od uzroka bi ustvari bila i zelja. Pogledaj bilo koju svoju zelju. Bukvalno bilo koju. Sta god da si zelela, stremila si svim svojim bicem da to i dobijes. Tokom tog procesa ti si patila. E, sad, bilo bi veoma lepo da barem kada to dobijes prestane patnja. Ali ne. Ona samo menja oblik. Sada nastaje strah da to sto si dobila i ne izgubis. Pa blago nama, eto ponovo patnje. I na kraju, sta se desi. Pa na kraju se zasitis toga i onda tvoje interesovanje prelazi na neki drugi objekat i evo ponovo nama zelje....tocak se okrece. Ponovo patnja....i tako ceo zivot. Iz zelje u zelju. U sustini, nije problem zeleti nesto ali jeste problem ako sebe vezes za tu zelju. Tu nastaje patnja a ne i u samoj zelji.
Posle toga si nabrojala sve ono sto ti se svidja. Stanje blazenstva, unutrasnji mir, oslobadjanje od gneva i neznanja....to bi i bilo prosvetljenje. Ali sve to mozes naci iskljucivo samo ako prihvatis sve ono sto ti se ne svidja (mislim na ono sto si nabrojala da ti se ne svidja).
Malo sam se raspricao, skrenuo sa teme ali ja obicno tako pisem....sta mi u trenutku prodje kroz um...posmatram ga i prenosim u postu.
Kazes nagrada pri reinkarnaciji.....ne znam za ostale ali ja ne ocekujem nagradu za bilo sta sto radim. Sta vise, skoro sam prestao i da razmisljam o reinkarnaciji. To uopste nije ni bitno. I ako postoji i ako se desava, to se ne desava sada. Jedino sto mogu da uradim , je da pazim na svoju svesnost u ovom trenutku a reinkaracija kada dodje (ako uopste dodje), dobrodosla je. He, he.....

Ponovo se izvinjavam na svojoj malo mozda ne povezanoj prici.
 
Vlada80-Nis

Naravno da moramo prihvatiti patnju,otkriti uzroke,osloboditi se od zelja zbog kojih patimo,ali ne svidja mi se ideja oslobadjanja od bas svih zelja...na to sam mislila kad napisah "zivotarenje'.
Kakav je to zivot ako ne osecas zelju ni za cim?
Eto,ti pises da i kad dobijemo sta zelimo,mi onda patimo da to ne izgubimo.Gomila frustracija.
Zar Budizam ne propoveda da nas pravi zivot ceka tek nakon smrti?Zato na ovom Svetu moramo da se oslobodimo,bukvalno da lebdimo kroz zivot.
Nisam za istu stvar rekla da mi se i svidja i ne svidja jer ja to tako nisam razumela.
Ne svidja mi se zivotarenje,jer volim zivot.
 
Ne moras se osloboditi ni jedne zelje. Cak je to i nemoguce uraditi. Ali mozes se nevezivati za svoje zelje. To je ono kljucno. Nevezivanje. Inace, zelje se same od sebe javljaju. Mi njih ne kontrolisemo.
Ne, budizam ne propoveda da nas bolji zivot ceka nakon ovog zivota. Meni to vise lici na hriscanstvo. Pravi zivot po budizmu je zivot koji se dogadja u ovoj sekundi. Ali samo u toj sekundi. Sledeca sekunda je vec nova prica, novi zivot. Konstantne promene, promene bez prekida. Sta nas ceka kasnije, pa to niko nezna.
I ja volim zivot...i svako voli zivot. Ali sta je zivot? Da li je zivot velika kuca, dobar auto, neki polozaj u drustvu....i slicno????
 
Ne, budizam ne propoveda da nas bolji zivot ceka nakon ovog zivota.

Da li si siguran da je primaran ovozemaljski zivot?
Interesantno koliko ljudi uzimaju od odredjene religije ono sto im odgovara a odmah odbacuju i negiraju ono sto im se ne svidja.
Mogla bih i ja to da pocnem da radim :) Modifikujem dok ne nadjem religiju koja mi odgovara :)

Ali sta je zivot? Da li je zivot velika kuca, dobar auto, neki polozaj u drustvu....i slicno????

Naravno da je i to sve zivot.
Nema nista lose u tome,raditi,sticati,truditi se,nevolja je kad prevelika zelja za materijalnim stvarima zavlada nad duhovnim i prevagne.
 
Hvatanje vatre

Citavo Budino ucenje tice se razumevanja patnje -- njezinog nastanka,
njezinog prestanka i puta koji do toga vodi. Kada razmisljamo o
patnji, otkrivamo da razmisljamo o zelji, jer zelja i patnja su jedna
ista stvar.

Zelja se moze uporediti sa vatrom. Ako uhvatimo plamen, sta se desava?
Da li to vodi ka sreci? Ako kazemo: "Ah, pogledaj ovu divnu vatru!
Pogledaj te prekrasne boje! Obozavam crvenu i narandzastu; to su moje
omiljene boje", i kada krenemo da je uhvatimo, suocicemo se sa
izvesnom kolicinom patnje koja obuzima nase telo. Ako potom razmislimo
o uzroku te patnje, otkricemo da je ona posledica toga sto smo hteli
da uhvatimo vatru. Posle takvog otkrica cemo, nadajmo se, pustiti tu
vatru. Kada je jednom pustimo, znacemo da je vatra nesto za sta ne
treba da se vezujemo. To ne znaci da treba da je mrzimo ili ugasimo.
Mozemo da uzivamo u vatri, zar ne? Lepo je sedeti pored vatre, ona nas
greje, ali to ne znaci da njome treba sebe da spalimo.

Ajahn Sumedho: Teachings of a Buddhist Monk


bonfire.jpg
 
Naravno da je primaran ovozemaljski zivot. Ako si negde procitala da budizam propoveda neki drugi zivot, negde tamo, voleo bih da mi kazes gde da bih mogao i ja to da procitam. Budizam govori samo o ovom "nasem" zivotu. Ponovicu se i opet reci...zivot u sadasnjem momentu. Neki drugi zivot bi bilo novo rodjenje ali bi to rodjenje ponovo predstavljalo patnju (Sta je plemenita istina o patnji? Rodjenje je patnja, starost je patnja, bolest je patnja, odvojenost od voljenih je patnja...... Samyutta nikaya LVI, 11). Kada postanes probudjen, tj. prosvetljen, ti prekidas taj lanac nastajanja i dolazi do utrnuca. Samim tim, jedini zivot koji imas je ovaj sada zivot i to u sadasnjem momentu. U budizmu nemoras verovati ni usta. Sta vise, pozeljno je da sve sto procitas isprobas pa tek onda ako to procitano iskustvo dozivis, onda ga i prihvatis. Kao sto je ukupno rekao u nekom od prethodnih postova.... Iz istog razloga je ne uzimam pojedine detalje iz budizma pa samo njih prihvatam, vec citam sve tekstove i pokusavam u praksi da ih primenim.
Sto se tice zivota....naravno da je sve to zivot. I slazem se sa tobom u potpunosti da je bitno da materijalno ne preovlada nad duhovnim zivotom. Sve vreme smo pricali o zelji. Ispravio bih sebe sada i taj pojam zelje prepravio u pojam zudnja. Zelje su uredu....one i treba da postoje. Ali kada se zalepimo za svoju zelju, onda nastaje zudnja....to je ono sto nas vodi ka stramputici.
 
Vlada80-Nis

Naravno da moramo prihvatiti patnju,otkriti uzroke,osloboditi se od zelja zbog kojih patimo,ali ne svidja mi se ideja oslobadjanja od bas svih zelja...na to sam mislila kad napisah "zivotarenje'.
Kakav je to zivot ako ne osecas zelju ni za cim?
Eto,ti pises da i kad dobijemo sta zelimo,mi onda patimo da to ne izgubimo.Gomila frustracija.
Zar Budizam ne propoveda da nas pravi zivot ceka tek nakon smrti?Zato na ovom Svetu moramo da se oslobodimo,bukvalno da lebdimo kroz zivot.
Nisam za istu stvar rekla da mi se i svidja i ne svidja jer ja to tako nisam razumela.
Ne svidja mi se zivotarenje,jer volim zivot
.
AA? :eek:

Negde si se zbunila...:think: ja prvi put čujem da je Buda ovome učio( ili kako ti kažeš budizam propoveda)...:confused:
 

Back
Top