Будизам...

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Слабо знаш и не пиши великим словима. Ни у хришћанству не постоји човек који седи на облаку... Бог је логос, а само Син се оваплотио као човек, док Отац и Свети дух немају човечју природу. Атеистичка лажна духовитост и необраозовање немају границе.
Po Bibliji Bog je Humanoid. Ili je možda laž ono da je stvorio čovjeka po svom liku ?
 
841. Izbegavaj dva ekstrema

Želeo bih d aponudim nekoliko saveta kako raditi sa bolom tokom meditacije. Jedan način je da ne vidite bol kao uznemirenje ili prepreku za meditaciju. Dakle, bol postaje objekat meditacije. Kada postoji bol, pokušajte da ga istražite, ispitate i saznate što više o njemu. U svakodnevnom životu, kada naiđe bol pokušavamo što pre da ga se oslobodimo. Ali na taj način nikada ništa o njemu ne naučimo. Dakle, kad se javi bol, smatrajte to blagoslovom, jer nam to daje priliku da radimo sa bolom i razumemo ga. Kod fizičkog bola, možete istraživati jeste li u stanju da uočite i radite sa reakcijom na bol. Ponekad je upravo reakcija ta koja stvara patnju u vezi sa bolom -- ne želimo taj bol, smatramo ga smetnjom, mrzimo taj bol. Takve reakcije samo gomilaju patnju povrh već postojećeg bola.

Otkrio sam da bol nekada može imati fizički uzrok, ali nekad su bolovi i tenzije izazvani psihološkim razlozima. Ako su razlozi fizičke prirode, možete raditi sa tim bolom neko vreme i potom promeniti položaj tela.

Međutim, u vezi sa bolom treba uzbegavati dva ekstrema. Jedan je suviše velika popustljivost prema telu. Na primer, javi se bol i odmah promenite položaj ili pokušate na neki drugi način da ga se otresete. Drugi ekstrem je da smo vrlo strogi i okrutni prema samima sebi, tako da nastavljamo sedenje bez promene položaja čak i kada je to vrlo bolno. Sugerisao bih zato da pronađete svoj srednji put, učeći da budete prijateljski nastrojeni i blagi prema svom telu, prema bolu. Izbegavate da budete suviše strogi, ali ne i suviše popustljivi. U praksi to znači da dok sedite u meditaciji, radite sa bolom i potom, ako je neophodno, promenite položaj.

Godwin Samararatne
 
Zadovoljenost

Ustaj! Nepažnji se ne prepuštaj.
Učenje praktikuj kako treba.
Ko u Učenju živi, zadovoljan je u životu,
i ovom i narednom.


Dhammapada 168


Zadovoljenost se može pojaviti jer zapravo ne žudimo za bilo čime. Ali je takođe moguće da naša srca ostanu zadovoljena čak i kada želimo neke stvari. Međutim, da bi se ovo zaista dogodilo, moramo želeti sa mudrošću. Žudnja je pokret uma koji, ako smo iskreni prema sebi, doživljavamo kao neku vrstu nezadovoljstva. Sve dok osećamo da je “ja” to koje žudi, tada“ja” ostaje nezadovoljno. I obično to isto “ja” prinuđeno je da učini nešto kako bi odagnalo taj neprijatan osećaj. Kada postoji mudrost, prestajemo da se poistovećujemo sa aktivnosti uma i osetimo da postoji mir iza tog kretanja. To je mudrost koja nas može osloboditi osećaja prinude.

S ljubavlju
monah Munindo


187766_322096521216150_522857332_q.jpg
 
844. Sada i zauvek

Neka budem u svakom trenutku, sada i zauvek,
zaštitnik za one bez zaštite,
vodič onima što izgubiše svoj put,
brod onima što preko okeana kreću,
most onima što preko reke kreću,
sklonište za one u opasnosti,
svetiljka onima u mraku,
utočište onima koji ga nemaju,
sluga svakome koga muka pritiska.

Šantideva
 
845. Pet činjenica

Pet je činjenica o kojima bi svako trebalo često da razmišlja, bilo da je reč o ženi ili muškarcu, laiku ili zaređenom. Kojih pet?

'Podložan sam starenju, nisam umakao starenju.' To je prva činjenica o kojoj bi svako trebalo često da razmišlja, bilo da je reč o ženi ili muškarcu, laiku ili zaređenom.

'Podložan sam bolesti, nisam umakao bolesti'…

'Podložan sam smrti, nisam umakao smrti'…

'Promeniću se, odvojiti od svega što mi je drago i što me privlači'…

'Ja sam vlasnik svojih dela (kamma), baštinik svojih dela, rođen zbog svojih dela, u vezi sa svojim delima i imam svoja dela kao svog sudiju. Šta god da uradim, dobro ili loše, to će mi ostati u nasleđe'

To je pet činjenica o kojima bi svako trebalo često da razmišlja, bilo da je reč o ženi ili muškarcu, laiku ili zaređenom.

Buda, AN V.57
 
MLAD MESEC - četvrtak, 30. januar 2014.

Usporavanje zamajca

Svako ko živi oslobođen
navike prijanjanja
za prošlost, sadašnjost ili budućnost,
ne posedujući bilo šta,
toga ja zovem velikim bićem.


Dhammapada, 421


Silina prijanjanja ili našeg unutrašnjeg komentarisanja može biti zastrašujuća. Ili je to možda film u našoj glavi koji treba da istrpimo: uvek
iznova preuređujemo fragmente uspomena, pravimo filmove u kojima "ja" igra zapaženu ulogu. Verovatno naša prošlost ne opravdava
takvu pažnju i sigurno je da bismo zaustavili tu unutrašnju buku kada bismo mogli. Dakle, šta podstiče tu silinu? Kritikovanje, stavljanje na
jednu ili drugu stranu, prihvatanja i odbacivanje. Još jednom, ova nas strofa podseća na potrebu za svesnošću čitavog tela i uma,

svesnošću koja je sada i ovde, lišena bilo kakvih kvalifikacija, kritikovanja. Sa naglaskom na ovo poslednje. Ali kako to svesnost oslobađamo naviknutog stavljanja na jednu ili drugu stranu? Tako što posmatramo taj proces. Usidreni u telu, imamo tačku iz koje gledamo tu automatsku aktivnost koju doživljavamo kao kritikovanje i učimo da to ne radimo. Čak ne kritikujemo ni um koji kritikuje. Ako prestanemo da kritikujemo tu unutrašnju aktivnost, silina slabi i zamajac kritikovanja se lagano usporava, sve dok se ne zaustavi.

S ljubavlju,
monah Munindo
 
846. Mikotrpno dug put

To što smo i vi i ja morali da pređemo mukotrpno dug put možemo zahvaliti tome što nismo otkrili, nismo shvatili četiri istine. Koje četiri?
To su: plemenita istina o patnji, plemenita istina o nastanku patnje, plemenita istina o prestanku patnje i plemenita istina o putu koji vodi do prestanka patnje.

Buda, DN 16
 
razmišljam gde bih okačio ovaj tekst i učini mi se da jedino pametno mesto za ovu vrstu teksta bi moglo biti na ovoj budističkoj temi...;)

Bfjhg3WIIAAJvrs.jpg


uzgred, znam za sličnu priču koja se dogodila nekad davno u australiji.
tamo je jednom prilikom hrišćanski misionar učio lokalne aboriđane da igraju ragbi.
podelio ih je u dve grupe i objasnio im pravila igre.
igra im se svidela i veselo su trčali sa jednog na drugi kraj nastojeći da nadmudre jedni druge.
a onda je misionarski sveštenik primetio da varaju u igri jer je rezultat stalno bio izjednačen. :lol:
naime, kada bi jedni stekli neku prednost, puštali bi ove druge da ih stignu i obratno. :mrgreen: :heart:
jednostavno nisu željeli da one druge učine tužnim ... tako su bili odgajani - u društvu bez takmičenja, nagrada i kazni.
 
847. Radujte se sreći

Kvalitet uma koji Buda naziva mudita znači da se radujemo sopstvenom dobru. Mi se zaista retko radujemo svojoj sreći, jednostavno je zanemarimo, doživljavamo kao nešto što se podrazumeva. Još je teže radovati se sreći drugih ljudi. Kada drugi pate, može biti lako pomagati im. Ali kada su srećni, nije nam lako da zaista doživimo sreću zbog toga. No, vredno je makar pokušati, jer to može doneti još sreće nama samima. Kada vam meditacija baš ne ide najbolje i čujete kako neko kaže da mu je meditacija bila odlična, možete li tada istinski da budete srećni?

Godwin Samararatne
 
razmišljam gde bih okačio ovaj tekst i učini mi se da jedino pametno mesto za ovu vrstu teksta bi moglo biti na ovoj budističkoj temi...;)

Bfjhg3WIIAAJvrs.jpg


uzgred, znam za sličnu priču koja se dogodila nekad davno u australiji.
tamo je jednom prilikom hrišćanski misionar učio lokalne aboriđane da igraju ragbi.
podelio ih je u dve grupe i objasnio im pravila igre.
igra im se svidela i veselo su trčali sa jednog na drugi kraj nastojeći da nadmudre jedni druge.
a onda je misionarski sveštenik primetio da varaju u igri jer je rezultat stalno bio izjednačen. :lol:
naime, kada bi jedni stekli neku prednost, puštali bi ove druge da ih stignu i obratno. :mrgreen: :heart:
jednostavno nisu željeli da one druge učine tužnim ... tako su bili odgajani - u društvu bez takmičenja, nagrada i kazni.

Video sam onu sliku ranije, ali ovu priču koju si napisala , to nisam pročitao ranije. Ali je zaista neverovatno koliko se naše društvo "iskvarilo" i pretvorilo u preovladavanje nad drugima, umesto zajedničko napredovanje svih nas. Hvala što si share ovu sliku. =)
 
848. Moja patnja ili samo... patnja

U budizmu, poseban naglasak stavljamo na praksu, na stvari koje radimo, više nego na stvari o kojima mislimo ili verujemo. Jedan od ključnih praksi jeste meditacija, koja u svom najosnovnijem obliku uključuje buđenje svesnosti. Ne moramo da se borimo da bismo bili svesni; to je naša osnovna priroda. Sve što treba je da napustimo ono što je prepreka. Tada smo u stanju da se do kraja posvetimo tome što se događa u sadašnjem trenutku.

I tako, te teške noći, i ja sam seo ukrštenih nogu na svoje jastuče za meditaciju, sklopio oči i pokušao da budem sa emocionalnim kovitlacem u sebi. Uopšte nije bilo lako. Naše sopstvene sirove emocije -- ne samo bol, već i strah, zavist, ljutnja i sve ostalo -- jesu vrlo nezgodni stanari naše kuće. Na sve ćemo pristati samo da se sa njima ne suočimo: poricanje, potiskivanje, skretanje pažnje... Čak ćemo pokušati da ih potpuno zbrišemo jednim pićem ili nekom zabavom. Ali nijedan od ovih trikova ne može doći do korena problema. Teške emocije se mogu razrešiti jedino kroz svesnost i prihvatanje.

Dakle, bila je to za mene teška borba. Um je pokušavao svaki mogući trik kako bi izbegao da pogleda u ono što je već bilo tu. Ali na kraju, otpor i izbegavanje su se stišali i bio sam u stanju da se sa interesovanjem pozabavim svojim bolom unutar prostranstva svesnosti. Tada je taj usijani kotao počeo lagano da se menja. Činilo se kao da se otvara. Nije bio strogo ličan -- moja patnja -- već bestrajno širok i dubok. Tada sam znao da nas sopstvena patnja, ako se sa njome suočimo, dovodi u kontakt sa nepreglednom patnjom ovoga sveta. Jer svako svesno biće koje je došlo na ovaj svet, bilo je ranjeno na ovaj ili onaj način.

John Snelling: The End of The Affair
 
Jednoga dana Tomazena poseti grupa studenata. Posle upoznavanja i razmene uljudnosti, započe razgovor na večne teme života i smrti. Jedan od studenata postavi pitanje od kakvog je značaja čovekovo životno iskustvo za njegov duhovni razvoj. Tomazen odgovori:

"Većina ljudi prolazi kroz život otprilike ovako... Zamislite čoveka koji se jednoga dana nađe na pragu neke mračne prostorije, recimo nekog mračnog antikvarijata. Prozora nema, svetlost ne dopire ni od kuda, tama je potpuna, a prag na kome upravo stoji, razdvaja svet vidljivog od sveta nevidljivog i nepoznatog. Čovek ne vidi ama baš ništa, ali vođen radoznalošću, ipak uđe u prostoriju i krene kroz mrak. Ne prođe dugo, a čovek počne da se sudara sa raznim stvarima. Naletevši na prvu on je obori, izgazi, podigne, ispusti, ponovo podigne, opipa i konačno je prepoznavši zaključi : "Ovo je bila kineska vaza!"... ali je vaza već razbijena. Ostavi je, i nastavi dalje.

Pipajući kroz mrkli mrak sudari se sa drugim predmetom: obori ga, šutne, zgazi, podigne, opipa, ispusti i zaključi: "Ovo je bila kristalna kugla..." - ali je kugla već razbijena. Ostavi i nju, i krene dalje.

Ubrzo se sudari sa sledećom stvari: obori je, izgazi, išutira, izokreće, ispipa i osetivši nešto kao bol, zaključi: "Ovo je bila moja prošlost..." - ali je prošlost već razbijena.


Naletevši na još jednu stvar u neprozirnom mraku, obori je, išutira, izubija, isprevrće, opipa i konstatuje: "Ovo je bila moja duša..." - ali je duša već razbijena. Čovek je ostavi, ili je iz sažaljenja ponese sa sobom i nastavi dalje kroz tamu.

Ne prođe mnogo, a čovek naleti na još jednu stvar, ovog puta veću od svih na koje je do tada naišao idući kroz mrak. Obori je, izgazi, išutira, podigne, ispusti, ponovo podigne, ispipa i onako izubijan zaključi: "Gle, ovo je bio moj Život!" - ali je život već prošao...

Zato, kada se nađete na pragu nepoznate, mračne prostorije, učinite sve da pronađete izvor svetlosti. Tek kada upalite svetlo - krenite dalje. Možda će potrajati, ali tako bar nećete morati da porazbijate sve bitne stvari na koje naiđete u vašem životu da bi ih spoznali: od kineske vaze - do života samog."
 
849. Najizvesnija stvar

U vezi sa smrću i prolaznošću, želeo bih da naglasim kako jeto vrlo važna tema o kojoj treba povremeno razmišljati. U okviru budističkemeditacije ovo promišljanje smrti igra vrlo važnu ulogu kao praksa. Na ŠriLanki, u šumskim centrima za meditaciju, kada posetite takva mesta, možete videtiskelete koje monasi koriste u meditaciji, da se podsete činjenice prolaznosti ičinjenice smrti.

Smrt je najizvesnija stvar u životu i šteta je dazaboravljamo tu najizvesniju stvar, a upletemo se u mnoge druge stvari koje suneizvesne. Ali ako smo u stanju da budete sa najizvesnijom stvari na svetu,tada kada se sa njom susretnemo, u sebi ili u drugima, ona na nas ne utiče naisti način.

U prirodi vidite smrt i život kako koegzistiraju. To dvojenije razdvojeno. Oni su u međusobnom odnosu, međusobnoj vezi. Tako bi trebalo ida vidite život i smrt. Ne da ih vidite razdvojene, već da uočite koliko supovezani, međusobno isprepleteni. I tada, u idealnom slučaju, nema razlike dali živite ili umirete. Tada znate način i da živite i da umrete.

Godwin Samararatne

- - - - - - - - - -

850. Strah od smrti

Živimo u strahu od smrti samo kada živimo u budućnosti.

Khammai Dhammasami
 
851. Koga darivati?

Jednom asketa Vaććhagotta otide do Blaženog i ovako mu reče:

"Čuo sam, učitelju Gotamo, da neki tvrde kako asketa Gotama ovako govori: 'Poklone bi trebalo samo meni davati i nikom drugom; njih bi trebalo davati jedino mojim učenicima, a ne učenicima drugih učitelja. Samo ono što je meni dato donosi veliku korist, ali ne i ono što je dato drugima; samo ono što je dato mojim učenicima donosi veliku korist, ali ne i ono što je dato učenicima drugih.' Dakle, učitelju Gotamo, da li ti koji tako tvrde govore prave reči učitelja Gotame ili ih pogrešno navode? Da li ih objavljuju u skladu sa tvojim učenjem i ostavljaju li te tvrdnje bilo kakav osnov za prekor? Ja sigurno ne želim da pogrešno tumačim učitelja Gotamu."

"Oni koji tako kažu, Vaććha, ne navode tačno moje reči, već me pogrešno tumače. To što objavljuju nije u skladu sa mojim učenjem i takve pogrešne tvrdnje sigurno daju osnova za prekor.

Vaććha, svako ko bilo koga sprečava da daje predstavlja smetnju i prepreku za tri vrste ljudi: onoga ko daje on sprečava da stekne time zasluge, onoga ko prima da dobije poklon, a pre toga on potkopava i šteti sopstvenom karakteru. Ono čemu ja zapravo podučavam, Vaććha, jeste ovo: čak i ako bi neko ostatak hrane u činiji ili zdeli sprao vodom, pa te pomije bacio u seoski bazen ili jezero, sa željom da nahrani živa bića u njemu — čak i to bi mu bio izvor zasluge, a da ne govorim onda o davanju ljudskim bićima.

Međutim, ja tvrdim da darivanje vrlog čoveka donosi veći plod, a manje ono nemoralnog čoveka. [2] Vrli čovek je napustio pet kvaliteta i poseduje drugih pet kvaliteta. Kojih to pet kvaliteta treba napustiti? Čulna želja, zlovolja, tromost i pospanost, nespokojstvo i briga, kao i sumnja: to su pet kvaliteta koje treba napustiti. A kojih pet kvaliteta on poseduje? On poseduje vrlinu, koncentraciju, mudrost, oslobođenost, kao i znanje i viziju oslobođenja onoga ko je savršen u vežbanju. Tih pet kvaliteta on poseduje.

Ono što je dato onome ko je napustio prvih pet kvaliteta i ko poseduje drugih pet kvaliteta — za to ja kažem da donosi veliki plod."

Buda
Vaććhagota sutta, AN 3:58
 
852. Koja je tvoja teritorija?

Monasi, u Himalajima, kralju među planinama, postoje nepristupačne i strme oblasti gde ni majmuni ni ljudska bića ne mogu kročiti; postoje nepristupačne i strme oblasti gde majmuni mogu, ali ljudska bića ne mogu kročiti; postoje ravne i lepe oblasti gde i majmuni i ljudska bića mogu kročiti. Tu, duž staza kojima se kreću majmuni, lovci postavljaju zamke kako bi ulovili majmune.

Oni majmuni koji nisu glupi i lakomisleni, kada vide zamke sa katranom, zaobilaze ih u širokom luku. Ali majmun koji je glupi i lakomisleni prilazi zamki i uhvati je rukom; tu biva ulovljen. Pa pomislivši: “Oslobodiću svoju ruku” uhvati je drugom rukom; tu biva ulovljen. Pa pomislivši: “Oslobodiću obe svoje ruke”, uhvati je nogom; tu biva ulovljen. Pa pomislivši: “Oslobodiću obe svoje ruke i nogu”, uhvati je drugom nogom; tu biva ulovljen. Pa pomisli: “Oslobodiću obe svoje ruke i noge”, gurne je njuškom; tu biva ulovljen.

Tako, monasi, taj majmun ulovljen na pet mesta leži tu i vrišti. Upao je u nevolju i propast, te lovac može sa njim da radi što mu je volja. No lovac ga poštedi, veže za komad drveta i onda ponese sa sobom. Isto je tako, monasi, sa onim ko napusti svoje boravište i ode na tuđu teritoriju.

Zato, monasi, ne napuštajte svoje boravište i ne idite na tuđu teritoriju. Biće lak plen Māre oni koji napuste svoje boravište i odu na tuđu teritoriju. Māra će ih lako zarobiti.

A šta to nije monahovo boravište, vec je tuđa teritorija? To su pet struna čulnog zadovoljstva. Kojih pet? Oblici dostupni oku koji su poželjni, lepi, primamljivi, prijatni, uzbuđujući, očaravajući. Zvukovi dostupni uhu… Mirisi dostupni nosu… Ukusi dostupni jeziku… Opipljivi predmeti dostupni telu koji su poželjni, lepi, primamljivi, prijatni, uzbuđujući, očaravajući. To je pet struna čulnog zadovoljstva. I to nije monahovo boravište, već je tuđa teritorija.

Krećite se na svojoj teritoriji, na zemlji svojih predaka. Neće biti lak plen Māre oni koji ne napuste svoje boravište i ne odu na tuđu teritoriju. Māra ih neće lako zarobiti.

A šta je to monahova sopstvena teritorija, zemlja njegovih predaka? To su četiri temelja sabranosti. Koja četiri? Ovde (u ovom učenju), monasi, monah boravi i kontemplira telo kao telo, marljiv, potpuno svestan i sabran, odloživši sa strane čežnju i potištenost u odnosu na ovaj svet. Boravi on i kontemplira osećaje kao osećaje… um kao um… objekte uma kao objekte uma, marljiv, potpuno svestan i sabran, odloživši sa strane čežnju i potištenost u odnosu na ovaj svet. To je monahova sopstvena teritorija, zemlja njegovih predaka.

Buda
Makkata sutta, SN 47:7
 
Učenje o ćutanju

Učenici škole Tendai učili su se meditaciji još pre no što je zen stigao u Japan. Četvorica njih, među sobom bliskih prijatelja, obećaše jedno drugom da sedam dana neće progovoriti.
Prvoga dana su svi ćutali. Meditacija im je uspešno započela, ali kada pade noć i uljane lampe počeše da žmirkaju, jedan od učenika ne izdrža da ne uzvikne slugi: "Namesti te lampe."
Drugi učenik, iznenađen, čuvši ovoga da govori, primeti: "Ne bi trebalo da izgovorimo ni jednu jedinu reč."
"Glupaci. Zašto pričate?" upita treći.
"Ja sam jedini koji nije progovorio", zaključi četvrti.

101 Zen priča.
 
854. Ispravan stav

Često sam na ovom kursu meditacije naglašavao da je patnja u velikoj meri deo našeg života i vrlo je važno imati ispravan stav prema njoj. Uzmimo bol kao primer. Važno je biti svestan činjenice da bol osećaju sva živa bića. Taj bol može da se povećava ili smanjuje. I ovo se označava kao anatta, učenje o nepostojanju trajnog sopstva. Ne očekujte da se događa samo jedna stvar, da se bol smanjuje. Neka vam je um otvoren za obe mogućnosti. Budite fleksibilni i pripremljeni za obe situacije. To je ispravan stav, primenljiv i na činjenice života. Inače, kada nam dobro ide nismo pripremljeni za najgore, a zaboravljamo na nadu u bolje kada nam ide loše. Priroda ne-sopstva (anatta) jeste krajnja stvarnost. To znači da mi nemamo potpunu kontrolu nad bolom. Stvari su takve kakve jesu i ne uvek onakve kakvim ih mi zamišljamo. Upravo zbog te zablude, generalno gledano, način na koji se stvari stvari odvijaju je vrlo nezadovoljavajući za nas.

Khammai Dhammasami: Mindfulness Meditation Made Easy
 

Back
Top