Будизам...

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Treba sahraniti



Sahranili smo tolika draga stvorenja

čije smo prebrojavali trepavice,

čije smo lice izučavali

kao daleke kontinente,

ili poruke koje stižu s neba,

pa sahraniti treba

i napadne preporode,

prolećne sete,

pustiti vode

snova da se sruče u mirne delte.




Pogasiti treba svaku vatru

kako počne u glavi da se dimi,

ne dati proleću da zavarava.

Neka se sve smiri kao zimi

pod snegom trava.




Neka laste donose kada dolete

kakve god hoće vesti

i neka slavuji pevaju kao svati,

treba sve prebrisati

i zatvoriti se u odaje čiste svesti.




D. Maksimovic
 
Tvoj istinski dom

Tvoj spoljašnji dom nije i tvoj istinski dom.
To je tvoj pretpostavljeni dom, dom u ovom svetu.
A što se tiče tvog istinskog doma, to je mir.
Buda nam je savetovao da izgradimo sopstveni dom tako što
ćemo prestati da se vezujemo, sve dok ne dostignemo mir.

Adjan Cha, Tako jednostavno
 
@dragi Ukupno, mnogo mi je žao što nisam juče bila, lepo mi je Gile sve objasnio a prošlogodišnjim predavanjem sam bila oduševljena, kao i vašom briljantnom organizacijom, no mama mi je operisana pa ne znam gde mi je glava od briga i obaveza.

Draga Agatha, biće još jedno predavanje 19. avgusta, pa se vidimo :)

Sve najbolje želje za mamin brz oporavak :ok:
 
Poslednja izmena:
786. Rane iz detinjstva

Jedna stvar koju pokušavam da kažem ljudima koji u sebi nose rane još iz detinjstva: možda ste imali probleme kao mali, ali šta ćete u vezi sa tim da učinite sada? Vrlo je lako nastaviti da okrivljujemo svoju prošlost ili roditelje. Ali okrivljujući roditelje vi ne preuzimate odgovornost za ono što se događa sada. Dakle, svašta je moglo da se dogodi u prošlosti, ali sada imate šansu da preuzmete odgovornost i radite sa tim u sadašnjosti.

Jedna stvar koju možete da uradite jeste da u vrlo meditativnoj situaciji porazmislite o tri pitanja. Prvo je: "Šta je to dobro što su vaši roditelji učinili za vas?" Zanimljivo je kako je naše sećanje selektivno. Skloni smo da se sećamo samo minusa. A sećanje se može promeniti kada se svesno prisetimo dobrih stvari. Druga dva pitanja su: "Šta je to dobro što ste vi učinili za svoje roditelje?" i Znate li koje ste probleme stvorili svojim roditeljima?

Kada vrlo duboko promislite o tim pitanjima, javlja se osećaj zahvalnosti. Takođe je moguće da s ejavi osećaj krivice, zbog nečeg lošeg što ste učinili svojim roditeljima. A kada se to desi, praktikovanje meditacije ljubavi bi moglo da pomogne.

No, razumem da je potrebno mnogo vremena osobi sa dubokim ranama da od toga da je niko postane neko. Taj rad se mora dogoditi na psihološkom nivou, na emocionalnom nivou i na fizičkom nivou.

Godwin Samararatne
 
787. Kako sebe oplemeniti

Kada na Plemeniti osmostruki put gledamo na pravi način, tada on nije nešto što bi trebalo da nas zbunjuje, ne mislimo kako je on nešto vrlo teško i ne upinjemo se da zapamtimo sve te pali termine i njihovo značenje, već nastojimo da živimo onako kako je to i naš učitelj Buda činio.

Kada Plemeniti osmostruki put primenimo u praksi, bilo da se radi o govoru, zarađivanju za život, sabranosti, koncentraciji, naporu, bilo da se radi o dolaženju ili odlaženju, kada jednostavno praktikujemo osnovne stvari na način koji je samma, ne stvara problem ni nama ni drugima, tada čitav taj Plemeniti osmostruki put postaje praktičan i relevantan, čineći na kraju i nas same Plemenitom osobom.

Ven. Pemasiri Thera


205441_504968612860857_149727168_n.jpg
 
786. Rane iz detinjstva

Jedna stvar koju pokušavam da kažem ljudima koji u sebi nose rane još iz detinjstva: možda ste imali probleme kao mali, ali šta ćete u vezi sa tim da učinite sada? Vrlo je lako nastaviti da okrivljujemo svoju prošlost ili roditelje. Ali okrivljujući roditelje vi ne preuzimate odgovornost za ono što se događa sada. Dakle, svašta je moglo da se dogodi u prošlosti, ali sada imate šansu da preuzmete odgovornost i radite sa tim u sadašnjosti.

Jedna stvar koju možete da uradite jeste da u vrlo meditativnoj situaciji porazmislite o tri pitanja. Prvo je: "Šta je to dobro što su vaši roditelji učinili za vas?" Zanimljivo je kako je naše sećanje selektivno. Skloni smo da se sećamo samo minusa. A sećanje se može promeniti kada se svesno prisetimo dobrih stvari. Druga dva pitanja su: "Šta je to dobro što ste vi učinili za svoje roditelje?" i Znate li koje ste probleme stvorili svojim roditeljima?

Kada vrlo duboko promislite o tim pitanjima, javlja se osećaj zahvalnosti. Takođe je moguće da s ejavi osećaj krivice, zbog nečeg lošeg što ste učinili svojim roditeljima. A kada se to desi, praktikovanje meditacije ljubavi bi moglo da pomogne.

No, razumem da je potrebno mnogo vremena osobi sa dubokim ranama da od toga da je niko postane neko. Taj rad se mora dogoditi na psihološkom nivou, na emocionalnom nivou i na fizičkom nivou.

Godwin Samararatne

нису сви родитељи ал су сви деца...
 
788. Patnja drugih

Kada patiš zbog onoga što ti je neko drugi učinio, to je zato što ta osoba pati duboko u sebi, toliko da se patnja prelila i izvan nje. Toj osobi nije potrebna kazna, potrebna joj je pomoć. I to je poruka koju ti je poslala.

Thich Nhat Hanh


Man_Crying.jpg
 
789. Smiren i postojan um

Jedan od velikih problema sa kojim se meditanti sreću tokom meditacije na dah jeste ideja da pri tome ne bi trebalo da imaju misli. A kad se misao ipak pojavi, smatraju je ometanjem, preprekom. I tada nastaje bitka unutar uma. Isto je sa fizičkim bolom: pretvaraju ga u borbu. Svim silama se upinju da dostignu smiren i stabilan um. Ali ako um postane smiren i postojan na prirodan način, kroz blagonaklonost, a ne na silu, tada je takav smiren um lakše i održati takvim.

Zanimljivo je da u okviru plemenitog osmostrukog puta, koji je Buda izložio kao način na dostignemo slobodu od patnje, sabranost dolazi pre samadhija (koncnetracije). To jasno pokazuje koliko je važno naučiti da budemo sabrani, naučiti da budemo svesni, da zaista znamo šta se događa iz trenutka u trenutak. Iz toga prirodno dolazi samadhi. Dakle, praktično, kad pokušavamo da naučimo da budemo svesni svoga daha, možemo ujedno pokušati da budemo svesni svega onoga što se događa u našem umu i telu. Čak i ako shvatite da um nije skoncentrisan, da nije miran, već sama činjenica da to znate, da to prihvatate, potpuno menja situaciju.

Ja živim u jednom centru za meditaciju na Šri Lanki i u njemu je naglasak na tome kako da kao ljudi sa svim obavezama nezaređenih integrišemo meditaciju u svakodnevni život. Kada budistički monasi dođu ovamo da meditiraju, ponekad ih ohrabrujem da odu dublje u koncentraciju, zato što imaju priliku za to, jer nekad žive u džungli, na osamljenom mestu, gde zaista mogu da prodube svoju koncentraciju, da prodube samadhi. Ali kada sam sa laicima poput vas, ne naglašavam toliko ulazak u duboku koncentraciju ili samadhi.

Jer vremenom sam se uverio da laici koji dođu u Centar ponekad dostignu duboko stanje koncentracije dok su ovde, jer je ovo vrlo tiho i mirno mesto, pogodno za razvoj koncentracije. Ali kada odu odavde i nađu se na trgu obližnjeg grada, njihova koncentracija se izgubi, njihov mir se izgubi. Zbog toga, sada pokušavam da naglašavam važnost svesnosti i učenja da radimo sa svim ometanjima, učenja kako da se nosimo sa emocijama koje se pojavljuju u raznim situacijama. Dakle, kada su u Centru, ohrabrujem ljude da rade sa emocijama koje stvaraju patnju u svakodnevnom životu, da se sprijatelje sa njima i istražuju ih. Ako to uspeju da nauče tokom boravka u Centru, onda kada odu mogu da nastave da sa njima rade u bilo kojoj situaciji u životu.

Godwin Samararatne

nilambe.jpg
 
790. Um koji luta

Pitanje: Još uvek imam jako mnogo misli. Moj um mnogo luta, iako pokušavam da budem sabran na jednu stvar.

Odgovor: Ne brini zbog toga. Pokušaj da svoj um održiš u sadašnjosti. Šta god da se pojavi u umu, samo ga posmatraj. Ne vezuj se za to. Čak ni ne želi da se otarasiš tih misli. Tada će um dostići svoje prirodno stanje. Nema razdvajanja na dobro i loše, toplo i hladno, brzo i sporo. Nema mene i tebe, nema sopstva uopšte. Postoji samo ono što jeste. Kada ideš u prošnju hrane, nema potrebe da činiš bilo šta posebno. Jednostavno hodaj i posmatraj ono što jeste. Nema potrebe da se vezuješ za izolovanost ili osamu. Gde god da si, upoznaj sebe tako što ostaješ prirodan i pažljiv. Ako se javi sumnja, posmatraj je kako dolazi i odlazi. Vrlo jednostavno. Ni za šta se ne vezuj.

To je kao da ideš putem. S vremena na vreme naići ćeš na prepreke. Kada se susretneš sa nečistoćama uma, samo ih uoči i prevaziđi, ne vezujući se za njih. Ne razmišljaj o onim preprekama koje si već savladao. Ne brini o onima koje nisi još ni video. Drži se sadašnjeg trenutka. Ne lupaj glavu oko dužine puta ili odredišta. Sve se menja. Pored čega god da prođeš, ne vezuj se za to. Na kraju će um dostići svoju prirodnu ravnotežu, kada se vežbanje odvija samo po sebi. Sve stvari dolaze i prolaze same od sebe.

Ajahn Chah
 
792. Potrebna nam je svesnost

Kada ugledamo nešto, odmah se jave asocijacije na prošlost, na osnovu njih privlačnost i odbojnost, a onda i identifikovanje: sve naše želje će nastati, kao i ego, slično tome i naše predrasude i preubeđenja. Sve to nastane i sprečava nas da vidimo stvari kakve zaista jesu, bez iskrivljavanja. Ovo je vrlo važno i zanimljivo područje za posmatranje, a u vezi je sa funkcionisanjem percepcije.

Uzmimo na primer hranu: vrlo je interesantno u kom trenutku zapravo osetimo ukus hrane. Na izvestan način, to je kada je prvi put ugledamo; i onda krenemo da je jedemo sa svim našim asocijacijama, sviđanjima i nesviđanjima. Čak pre nego što smo i stavili zalogaj u usta, tu smo hranu okušali mentalno. Ovo je jedan primer kako na osnovu opažaju nastaju pojmovi ili kako nastaju predubeđenja.

Ista se stvar može dogoditi u vezi sa slušanjem. Na Šri Lanki u ovom trenutku mnogo se govori o podmetnutim bombama. Kada Šrilankanac čuje zvuk petarde, on istog trenutka oseti strah, povezujući taj bezazleni zvuk sa bombom. Na osnovu informacija primljenih kroz naša čula (slike, zvukovi, mirisi, ukusi, dodiri i naravno misli) stvaramo sopstveni svet. Iskrivljujemo stvari i to nam onemogućuje da ih vidimo kakve jesu.

Da bismo zaista uživali u stvarima, potrebna nam je svesnost. Ako je imamo, u stanju smo da uživamo čak i u malim stvarima kao što je cvet, list, mrav, cvrkut ptica. Velika je razlika ako je vaša svesnost, vaša pažnja tu dok gledate, kušate, slušate itd. Možda ćete biti u stanju da nešto vidite kao da ste ga ugledali po prvi put. To je jedan divan kvalitet koji možemo razviti uz pomoć svesnosti. Kada vam uspe da na stvar gledate kao da je prvi put vidite, u tom trenutku postajete istinski živi.

Godwin Samararatne
 
794. Naslednik Dhamme

Onaj čije je poverenje u Tathagatu postojano, duboko ukorenjeno, ustaljeno, učvršćeno i ne može ga pomutiti bilo koji monah ili braman, nijedno božanstvo, Mara, Brahma, niti bilo ko drugi na ovome svetu, taj može s pouzdanjem reći: "Ja sam istinsko dete Blaženog, rođen iz Dhamme, stvoren Dhammom, naslednik Dhamme."

Aggañña sutta (DN 27.2)


ven-julie-at-metta-forest.jpg
 
795. Tri stava

Tri unutrašnja stava nas sprečavaju da primamo neprekidni tok blagoslova. Ti stavovi se mogu uporediti sa tri lonca: pun lonac, lonac u kom je otrov i probušen lonac.

Lonac koji je pun do vrha nalik je umu prepunom stavova i predubeđenja. Sve već znamo unapred. Imamo toliko fiksiranih ideja da ništa novo ne može na nas da utiče ili nas navede da preispitamo svoje pretpostavke.

Lonac u kojem je otrov liči na um koji je toliko ciničan i cepidlački da sve zatruje svojom grubošću. Nije u stanju da se otvori i u njemu nema spremnosti na istraživanje učenja, niti bilo čega drugog što dovodi u pitanje naš "pravednički" gnev.

Lonac sa rupom je sličan rastresenom umu: naše telo je tu, ali smo mi izgubljeni u mislima. Toliko smo obuzeti razmišljanjem o letovanju iz snova ili o tome šta je za večeru da ostajemo potpuno gluvi za ono što biva rečeno.

Znajući koliko je to tužno primati blagoslove, a ne biti u stanju da od njih imamo koristi, Šantideva želi sebe da sačuva od tuge tako što ostaje otvoren i pažljiv. Ništa se neće popraviti, kaže on, sve dok zaista bolje ne razumemo sled uzroka i posledica. To je poruka koju vredi ozbiljno razmotriti.

Ajahn Chah
 
796. Kraj sveta

Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Sāvatthija, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapindika. Tada Rohitasa, sin božanstva, u pola noći, bleštav tako da obasjava čitav Đetin gaj, otide do Blaženog. Kad je stigao, pokloni mu se, pa stade sa strane. Dok je tako stajao, obrati se ovako Blaženome: "Gospodine, je li moguće putujući upoznati, videti ili dostići drugi kraj sveta, onaj gde nema rođenja, ni starosti, umiranja, nestajanja i ponovnog rođenja?"

"Ja kažem, prijatelju, da putujući nije moguće upoznati, videti ili dostići drugi kraj sveta, gde nema rođenja, ni starosti, umiranja, nestajanja i ponovnog rođenja."

"Odlično, gospodine, čudesno, gospodine, koliko je istinito to što reče Blaženi. Nekada sam bio prorok po imenu Rohitasa, učenik Bhode, moćnog hodača. Brzina mi beše takva kao kad snažni strelac — dobro obučen, iskusne ruke, dobar nišandžija — odapne strelu među palmove senke. Korak mi se protezao onoliko koliko je istočno more daleko od zapadnog. U meni, obdarenom takvom brzinom, tako dugačkim korakom, pojavila se želja: ‘Otići ću na kraj sveta.’ I tako sam — stogodišnji život, život od stotinu leta — proveo putujući stotinu godina — izuzev vremena utrošenog na jelo, pijenje, žvakanje i gutanje, mokrenje i pražnjenje creva, kao i na spavanje da bih pobedio umor — ali nisam stigao na kraj sveta. I umro sam na tom putu. Zato je odlično, gospodine, i čudesno koliko je istinito to što reče Blaženi".

Kad ovo bi rečeno, Blaženi odgovori: "Ja kažem, prijatelju, da putujući nije moguće upoznati, videti ili dostići drugi kraj sveta, gde nema rođenja, ni starosti, umiranja, nestajanja i ponovnog rođenja. Ali u isto vreme, ne tvrdim da je moguće dokrajčiti patnju, a da se ne dosegne kraj sveta, nego ukazujem na to da je upravo u ovom telu, čiji je uzrast ograničen, a spoznaja oskudna, sadržan svet, pojava sveta, dokončanje sveta i put koji vodi dokončanju sveta.

Nikad se putovanjem dostići neće
kraj ovoga sveta – nikad.
Ali, bez stizanja na kraj sveta
nema izbavljenja od patnje i nespokoja.

Zato, istinski mudrac,
znalac u pogledu ovoga sveta,
znalac u pogledu kraja ovoga sveta,
proživevši svetački život, smiren,
upoznavši kraj sveta,
ne žudi ni za ovim svetom
niti za bilo kojim drugim.



Buda
Rohitassa sutta (IV.45)
 
'ebeš ti ovaj topik kad se odavno ne razgovara... sve je to lepo i postovi i slike i muzika al ko da ga nema kad se upasivio totalno.
nema više ni onih krstaša ni flejmera, samo pusta belina i pokoje slovo...

Pozz :cao:Ala ti je dobra invokacija za krstaše i ostale - momentalno funkcioniše, odmah si dobio kulturan i uman odgovor:

Jeste...nikako mi se ne svidja ova religija.Previse pasivna i pacenicka...

pa zar nije to ideal budizma....nistavilo?
Pozz Neo! Nije, nego praznina u kojoj sve pojave latentno postoje,sve se manifestuje iz nje, to nije isto što i ništavilo:)
 
Poslednja izmena:

Back
Top